Britanske specijalne postrojbe sudjelovale su od početka tisućljeća u nekim od najzahtjevnijih operacija širom svijeta. Nezaobilazne su u borbi protiv terorizma, oslobađanju talaca, zadaćama specijalnog izviđanja, neutralizaciji ciljeva visoke vrijednosti i pružanju obavještajne potpore savezničkim snagama. Djelujući najčešće u tajnosti i u suradnji s postrojbama američkog JSOC-a, oblikovale su tijek brojnih konflikata, istodobno prilagođavajući svoje metode modernim izazovima asimetričnog ratovanja

Sredinom studenog 2001., svega dva mjeseca nakon tragičnih napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, na noćnom nebu iznad Registana u jugoistočnom Afganistanu na visini od 6110 metara letio je američki transportni avion C-130 Hercules. U njemu se nalazio tim od osam pripadnika britanske Specijalne zračne službe (Special Air Service – SAS). Pripremali su se izvesti HALO (High Altitude Low Opening, u prijevodu: velika visina nisko otvaranje) skok. Padobrani su im se automatski otvorili na visini od 1220 m. Tim je uspješno sletio u pustinju u provinciji Helmandu. Zadaća tima bila je: izvidjeti teren te procijeniti je li prikladan za uspostavu improvizirane uzletno-sletne staze, koja bi trebala poslužiti za slijetanje šest Herculesa. U njima se nalazila glavna udarna postrojba, koju je činilo oko 120 pripadnika SAS-a. Prethodnica je ubrzo po slijetanju u pustinju utvrdila kako je mjesto prikladno te je označila stazu duljine 275 i širine 12 metara.

Snažno uporište

Sedamnaest sati nakon toga flota Herculesa, koja je poletjela s aerodroma Bagram, počela je slijetati. Svaki avion zadržavao se na tlu toliko dugo dok se SAS-ovci ne bi iskrcali sa svojim vozilima. Pripadnici bi se potom odvezli, a avion se kretao duž pustinje prije ponovnog polijetanja. Iz šest aviona iskrcalo se 38 lakih vojnih vozila Land Rover DPV 110, dva logistička vozila i osam motocikala Kawasaki, koji su formirali konvoj i krenuli prema cilju. Cilj je bio uništenje pogona za proizvodnju opijuma povezanog s Al Qaidom. Nalazio se 300 km jugozapadno od Kandahara, blizu granice s Pakistanom. Sastojao se od kuća i kompleksa špilja, a obrana je bila formirana od rovova i nekoliko improviziranih bunkera u kojima se nalazilo između 80 i 100 stranih boraca Al Qaide. Obavještajni podaci upućivali su na to da su neki od terorista koji su čuvali objekte bili dobro naoružani, te obučeni u jednom od najboljih Al Qaidinih kampova te da im je moral na visokoj razini. Pogon je korišten kao sjedište i skladište za prijenos droge, robe i opreme preko granice u Pakistan. SAS je dobio zapovijed da ga napadne po danu. Rokove je odredio CENTCOM, a temeljili su se na raspoloživosti sredstava za zračnu potporu. Britanski specijalci imali su samo jedan sat neposredne zračne potpore. Tempiranje operacije značilo je da satnije nisu mogle izvršiti detaljno izviđanje mjesta prije pokretanja napada. Sam cilj za SAD nije bio prioritetan i vjerojatno bi bio uništen iz zraka da se Britanci nisu zalagali za svoju veću ulogu u Afganistanu.

Napadne snage vozile su 190 km do dogovorene točke postrojavanja. Vožnja je zbog slabe vidljivosti bila vrlo zahtjevna. Postrojba se podijelila na glavni jurišni dio i temeljnu vatrenu potporu. Jurišni element podijelio se na satnije A i G. Satnija A trebala je napasti cilj, a satnija G preuzela je zadaću vatrene potpore. Za tu je namjenu koristila strojnice L7A2 kalibra 7,62 mm; teške strojnice M2 Browning 12,7 mm; protuoklopne projektile MILAN zajedno s minobacačima L16 81 mm i snajperskim puškama Barrett M82A1. Snajperske puške od 12,7 mm koristila je s položaja udaljenih 800 m, dopuštajući tako satniji A da se približi cilju napada.

Operacija Trent

Udar je započeo pripremnim zračnim napadom. Višenamjenski borbeni avioni F/A-18 Hornet i F-14 Tomcat američkog mornaričkog zrakoplovstva bombardirali su područje i pritom uništili skladišta pogona u kojima se nalazio opijum vrijedan 60 milijuna eura. Nakon toga je satnija A, krećući se velikom brzinom, pucajući i izbjegavajući protivničke RPG-ove, došla na svega nekoliko metara od vanjske granice pogona. Po izlasku iz vozila pripadnici su pješice, po iznimno zahtjevnom terenu, prešli zadnjih nekoliko stotina metara do cilja. Glavnina je formirala polukrug ispred i ispod prvih rovova te su ondje dobili zapovijed za napad. Dio protivničkih snaga odgovorio je iz pušaka AK-47 i RPG-a, a drugi se dio kretao prema udaljenijim položajima. Satnija G cijelo je vrijeme pružala potporu iz teškog naoružanja. Satnija A naišla je na snažan otpor iz bunkera i rovova te se u jednom trenutku činilo kako je napad britanskih specijalnih postrojbi zaustavljen. Međutim, zračna potpora u zadnjem je preletu prije nego što je ostala bez streljiva uništila satelitski navođenom bombom JDAM (Joint Direct Attack Munition) jedan od bunkera te tako pomogla kopnenim snagama da nastave napadne operacije.

Dok se satnija A približavala utvrđenim položajima, jedan je pripadnik SAS-a ranjen, a druga su ga dvojica odnijela na sigurno. Najmanje 12 SAS-ovaca uspjelo je prodrijeti u špilje i rovove, pri čemu su ubili najmanje šest boraca Al Qaide. Iako nisu bili dobro obučeni, ekstremisti su se žestoko borili i SAS je uložio puno napora kako bi napredovao. Budući da su se borbe nastavljale, sve je više boraca izlazilo iz rovova na otvoreno uz razmjenu žestoke vatre. Pripadnik SAS-a koji je sudjelovao u napadu poslije je rekao da su teroristi protiv kojih su se borili bili iznimno motivirani i da im predaja nije dolazila u obzir: “Borili su se do posljednjeg daha tako da nismo imali drugog izbora nego uzvratiti istom mjerom.”

Najveća nakon Drugog svjetskog rata

Kad je izgledalo da napad Britanaca posustaje, zapovjednik koji je predvodio element temeljne vatrene potpore morao se pridružiti akciji kako bi pomogao satniji A. Na kraju su jurišne snage satnije A stigle do cilja i izvršile pregled špilje. Izvršile su i pregled zgrade stožera te pokupile sav obavještajni materijal. Nakon četiri sata intenzivnih borbi i konačnog neutraliziranja preostalih Al Qaidinih boraca u objektu, cilj je ostvaren. Pripadnici satnije A pronašli su u stožeru Al Qaide dva prijenosna računala i gomilu dokumentacije. Misija je uspješno okončana. Od pripadnika SAS-a lakše su ranjena četvorica, a nitko nije poginuo. Što se tiče protivničke strane, jedni izvori navode 18 poginulih, a u drugima se spominju čak 73. Nekoliko ih je desetaka ranjeno i zarobljeno. Među ubijenima i zarobljenima nije bilo čelnika Al Qaide. Obje su se britanske satnije nakon toga povukle. Dio ranjenika prevezen je američkim helikopterom CH-47 Chinook, a dio Herculesima. Do 18. prosinca 2001. pripadnici obiju satnija vratili su se u svoju bazu u Ujedinjenoj Kraljevini. Operacija Trent najveća je SAS-ova intervencija od Drugog svjetskog rata. Pokrenuta je na navodnu inicijativu tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira, koji je poticao da se britanske specijalne snage počnu koristiti i u izravne borbene svrhe. Posebnost je operacije to što je provedena po danu, suprotno uobičajenoj taktici specijalnih postrojbi. Osim toga, SAS je u toj operaciji prvi put izveo HALO skok u borbenoj misiji.

Pobuna u zatvoru

SAS je do operacije Trent sudjelovao isključivo u izvidničkim misijama na sjeverozapadu Afganistana te nije dolazio u kontakt s protivničkim snagama. Međutim, to se još jednom promijenilo krajem studenog 2001., kad se dogodio ustanak u tvrđavi Qala-I-Jangha. U vrijeme kad su satnije A i G počele pakirati opremu, satnija M uključena je u jedan od poznatijih incidenata na samom početku rata u Afganistanu.

Qala-I-Janghi, poznata kao ratna tvrđava, izgrađena je u XIX. stoljeću. Krajem 2001. postala je sjedište saveznika zapada – generala uzbečkog podrijetla Abdula Rašida Dostuma (r. 1954.). Nakon što je kao jedan od vojnih zapovjednika protutalibanske koalicije Sjeverni savez pobijedio u bitki za Mazar-e-Sharif i u opsadi Kunduza, pretvorena je u zarobljenički logor. Sve je počelo napadom zatvorenika na dvojicu časnika američke Središnje obavještajne agencije (CIA) tijekom ispitivanja. U tvrđavi se nalazilo više od 400 talibana i drugih boraca koji su se predali Dostumu. Prilikom pritvaranja nisu temeljito pregledani te su mnogi i dalje imali skrivene ručne granate, pištolje i noževe. CIA-in operativac i bivši marinac Johnny Spann ubijen je prilikom inicijalnog napada, dok je njegov kolega, poznat samo kao Dave, uspio za dlaku izbjeći tu sudbinu.

Dave je nedugo nakon toga uspio kontaktirati s američkim središnjim zapovjedništvom (CENTCOM). Odmah su u Mazar-e-Sharifu ustrojene snage za brzi protuudar (Quick Reaction Force – QRF). Radilo se o pripadnicima američkih specijalnih postrojbi Delta Force i Green Berets (Zelene beretke), te pripadnicima satnije M iz Specijalne brodske službe (Special Boat Service – SBS), britanskog pandana američkom SEAL-u. Pripadnici QRF-a dovezli su se u bijelim Land Roverima iz 1990-ih, koji su podsjećali na vozila neke nevladine organizacije ili UN-a izuzmu li se strojnice L7A2 montirane na krovovima. Osmeročlani tim SBS-a raspoređen je uz pripadnike Zelenih beretki i djelatnike CIA-e, koji su se također dovezli civilnim vozilima. Budući da je timovima zapovjeđeno da ne izgledaju upadljivo zbog velikog broja novinara koji su se u to vrijeme nalazili u Afganistanu, bili su u civilnoj odjeći.

Skidanje strojnica

Kako su se zatvorenici u međuvremenu naoružali puškama AK-47 i RPG-ovima i to nakon što su provalili u dobro opremljenu oružarnicu, pripadnici QRF-a brzo su shvatili da će im za borbu trebati puno snažnija sredstva od osobnog naoružanja koje su donijeli. Pripadnik SBS-a narednik Paul Scruff McGough odmah se dosjetio da treba skinuti strojnice s vozila. Brzo ih je postavio, pod intenzivnom protivničkom vatrom, na parapete koji su gledali na središnje dvorište tvrđave. Za to su se vrijeme Dave, naoružan samo puškom AK-47 i pištoljem Browning, te Dostumovi ljudi borili protiv velikog broja zatvorenika, sve dok im snage QRF-a nisu pristigle u pomoć. Nakon što su američki i britanski pripadnici spasili Davea, usmjerili su djelovanje na izvlačenje tijela Johnnyja Spanna.

Bitka u tvrđavi Qala-I-Janghi trajala je puna četiri dana. Zelene beretke koordinirale su višestruke zračne napade, dok su talibanski zatvorenici pokušavali svladati teško pritisnute branitelje. Tijekom jednog zračnog napada bomba JDAM pogreškom je ispuštena blizu položaja QRF-a i Sjevernog saveza. U eksploziji je teško ranjeno pet pripadnika Zelenih beretki i četiri pripadnika SBS-a. Do pogreške je došlo zato što je u kaosu bitke operater koji je komunicirao s pilotom dao koordinate svojeg položaja umjesto protivničkog, koji se nalazio nekoliko stotina metara dalje. Idućeg je dana opsada prekinuta. Bilo je to u trenutku kad su tenkovi Sjevernog saveza prodrli u središnje dvorište tvrđave. Borbe su se nastavile sporadično tijekom cijelog tjedna sve dok Dostumove snage nisu svladale i zadnje ostatke talibanskog otpora. Tim sastavljen od pripadnika Zelenih beretki i SBS-a pronašao je tijelo Johnnyja Spanna. Pritom je otkrio da je ispod njega postavljena ručna granata spremna za aktivaciju u trenutku kad ga se pomakne.

CIA je zahvalila SBS-u na pomoći, hrabrosti i profesionalnosti pod protivničkom vatrom. Predložila je da se njegovim pripadnicima dodijele američka vojna odlikovanja. Iz različitih razloga, odlikovanja nikad nisu dodijeljena. Važno je ipak naglasiti kako se kromirana strojnica PPŠ-41, koja je nekad pripadala talibanskom zapovjedniku, nalazi iznad stubišta koje vodi prema uredu zapovjednika SBS-a u Dorsetu.

U okviru Mača

SBS je nastavio izvršavati zadaće u sklopu radne skupine Sword (Mač), prije svega zato što ga je bitka za tvrđavu Qala-i-Janghi proslavila. SBS-ova je satnija M zajedno s pripadnicima britanskog SIS-a (Secret Inteligence Service, poznatiji kao MI6) sudjelovala u potrazi za Osamom bin Ladenom na planinskom lancu Spin Ghar na granici Afganistana i Pakistana. Pripadnici radne skupine Sword bili su pod zapovijedanjem američkog Združenog zapovjedništva za specijalne operacije (Joint Special Operations Command – JSOC), tzv. lovci ubojice čiji je primarni cilj bio uhićenje ili eliminiranje čelnika Al Qaide i talibana te ciljeva visoke vrijednosti. Zapovjednici specijalnih snaga u Afganistanu preraspodijelili su u proljeće 2005. godine britanske specijalne postrojbe tako da je Afganistan bio odgovornost SBS-a, a Irak 22. pukovnije SAS-a. Britanska vojska rasporedila je u proljeće 2006. više od 4000 vojnika u južni Afganistan, a SBS je preuzeo vodstvo u pružanju potpore raspoređivanju novopridošlih snaga. SBS je nastavio djelovanja kao dio Namjenski organiziranih snaga 42 (Task Force 42).

Britanske specijalne snage imale su važnu ulogu u Iraku. SAS je 2003. vodio operacije zauzimanja strateških objekata na jugu zemlje, a s vremenom se sve više fokusirao na urbane protuterorističke misije. SAS je bio dio Namjenski organiziranih snaga Black (Task Force Black), poslije preimenovanih u Namjenski organizirane snage Knight (Task Force Knight), s obzirom na to da su podaci o njezinu kodnom nazivu izišli u javnost. Formiranjem specijalne postrojbe Task Force Black, u suradnji s američkim Delta Forceom, britanski operativci uključili su se u intenzivne operacije potrage za Al Qaidinim zapovjednicima u Iraku. Racije, oslobađanja talaca i noćni upadi postali su gotovo svakodnevica SAS-a u Bagdadu i Basri. Brojne su misije ostale tajne, no poznato je da su od 2006. do 2007. neutralizirane stotine pripadnika protivničkih snaga.

UKSF u Libiji i Siriji

Britanske specijalne postrojbe bile su aktivne i tijekom libijskog sukoba 2011. Ondje je SBS djelovao kao savjetodavno-obavještajna sastavnica unutar pobunjeničkih redova, tj. boraca protiv režima Moamera Gadafija. Njihova je prisutnost bila presudna u usmjeravanju savezničkih zračnih udara, označavanju meta i uspostavi komunikacije s proturežimskim borcima. U složenim i često kaotičnim uvjetima libijskog bojišta, SBS se istaknuo brzim i diskretnim djelovanjem iza protivničkih crta, prikupljajući ključne podatke o kretanju Gadafijevih snaga i pridonoseći budućem slomu režima.

Britanske specijalne snage u Siriji djeluju gotovo isključivo u tajnosti. Sudjelovale su u nizu zajedničkih operacija s američkim specijalcima u kampanji protiv takozvane Islamske države (ISIL). Od potraga za čelnicima ISIL-a, preko izvidničkih misija i neutralizacija protivnika, pa sve do izravne potpore kurdskim snagama, njihova uloga bila je neprocjenjiva. Primjenjujući naprednu tehnologiju, dronove te klasično obavještajno djelovanje (Human Intelligence – HUMINT), britanske i američke postrojbe izvršile su brojne racije. Prema dostupnim podacima, djelovale su u područjima poput Ar-Rakke i Deir el-Zura, neutralizirajući ključne zapovjednike i zapovjedne strukture ISIL-a. Slične su aktivnosti provodile i u Africi – ponajprije u Nigeriji i Sahelu. Specijalne postrojbe pomagale su tamošnjim snagama u borbi protiv Boko Harama i ISWAP-a (Islamic State’s West Africa Province), podružnici ISIL-a u zapadnoj Africi. Obukom, savjetovanjem i operacijama oslobađanja talaca, britanske snage nastojale su stabilizirati područja pogođena ekstremizmom. Premda često nevidljive javnosti, operacije su rezultirale onemogućavanjem napada i spašenim životima.

Ključni instrument

Jedna je od ključnih sposobnosti britanskih specijalaca brzi odgovor u talačkim situacijama. U više je navrata SAS spašavao britanske, kao i državljane saveznica u Iraku, Nigeriji ili na Bliskom istoku. Neke misije, poput one 2005. u Iraku, završile su uspješno, dok su druge, poput pokušaja spašavanja talaca u Nigeriji 2012., završile tragično. Pokazale su, međutim, širinu i ozbiljnost britanskog pristupa kriznim situacijama.

Unutar Ujedinjene Kraljevine, protuterorističke operacije povjerene su SAS-u i Specijalnoj izvidničkoj pukovniji (Special Reconnaissance Regiment – SRR). Ta postrojba visokog stupnja tajnosti ustrojena je 2005. i specijalizirana je za nadzor, infiltraciju i obavještajne operacije. Njezini pripadnici djeluju prikriveno, često u civilu, prikupljajući ključne podatke o radikaliziranim pojedincima i terorističkim ćelijama. Sudjelovali su u prevenciji napada poput onih u Londonu i Manchesteru 2017., pratili džihadističke mreže i sprečavali njihovo djelovanje.

Zajedničke britansko-američke operacije u Siriji dodatno potvrđuju stupanj interoperabilnosti specijalnih postrojbi zemalja saveznica. Koordiniranim racijama, logističkom potporom, razmjenom obavještajnih podataka i zajedničkom obukom pripadnika, SAS i SBS zajedno s Delta Forceom i SEAL-om uspjeli su oslabiti jezgru ISIL-a. Eliminacija militanta poznatog kao Jihadi John krajem 2015. i uništavanja skladišta oružja u pustinjama istočne Sirije rezultat su višemjesečnih priprema i precizne provedbe, uglavnom bez ikakvog javnog priznanja. Britanske specijalne postrojbe dokazale su se u novom tisućljeću kao ključni instrument nacionalne sigurnosne i vanjskopolitičke strategije. Njihova sposobnost da djeluju brzo, precizno i tiho, u suradnji sa saveznicama ili samostalno, čini ih nezamjenjivim u globalnoj borbi protiv terorizma, organiziranog nasilja i destabilizirajućih režima. Iako većina operacija ostaje daleko od očiju javnosti, upravo u tome leži njihova snaga, u nevidljivosti koja štiti, i u učinkovitosti koja oblikuje sigurniji svijet.

TEKST: Tomislav Vidaković