Među datumima koji se u kronologiji Domovinskog rata ne smiju zanemariti, jer se tada dogodilo nešto što je znatno utjecalo na daljnji tijek događaja u Hrvatskoj, jest 2. svibnja 1991. godine. Tog je dana u Borovu Selu kraj Vukovara u Slavoniji iz zasjede ubijeno 13 hrvatskih policajaca, što je znatno pogoršalo već složenu sigurnosnu i političku situaciju u Hrvatskoj. Naime, istog dana kad su ubijeni hrvatski policajci u Borovu Selu, na drugom kraju Hrvatske, u Polači u zaleđu Zadra, srpski su teroristi iz zasjede ubili još jednog policajca, Franka Lisicu, pripadnika zadarske specijalne jedinice policije Poskoci.

Nakon tog krvoprolića Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na sjednici od 7. do 9. svibnja 1991. pravno je omogućilo, zapravo legaliziralo, uporabu Jugoslavenske narodne armije u Hrvatskoj, službeno radi sprečavanja daljnjih sukoba. Spomenuta ubojstva, koja treba promatrati i u kontekstu pokušaja pobunjenih Srba u Hrvatskoj da izazovu reakciju Jugoslavenske narodne armije i uvođenje izvanrednog stanja, uvela su Hrvatsku u razdoblje ni rata ni mira, koje će u ljeto 1991. prerasti u otvoreni rat, odnosno otvorenu velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Zapravo je 2. svibnja 1991. postalo jasno da su šanse za mirno rješenje hrvatsko-srpskih prijepora u Hrvatskoj sve manje.

Na području sjeverne Dalmacije prema popisu stanovništva iz 1991. godine Srbi su imali apsolutnu većinu u općinama Knin (88,2 %), Obrovac (65,5 %) i Benkovac (56,9 %), s tim da su u potonjim dvjema općinama Hrvati bili zastupljeni u značajnijem postotku – Obrovac 32,5 % i Benkovac 40,6 %. Hrvati su apsolutnu većinu imali u općinama Biograd na Moru (92,1 %), Drniš (77,5 %), Šibenik (84 %) i Zadar (82,9 %), dok su Srbi bili značajnije zastupljeni samo u općini Drniš s 20,6 % stanovnika (Jasna Crkvenčić-Bojić, ur., Popis stanovništva 1991., Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima /Dokumentacija 882/), Zagreb: Republika zavod za statistiku Republike Hrvatske, 1992., 18, 20, 22, 24). Iz svega navedenog vidljivo je da je znatan dio tog teritorija bio heterogen, i kao takav pogodan za širenje međunacionalnog sukoba. Osobito je nepovoljna situacija bila za hrvatsko stanovništvo u mjestima koja su bila okružena selima naseljenim srpskim stanovništvom i/ili su se nalazila na području koje su pobunjeni Srbi smatrali teritorijem SAO Krajine (Hrvatska – Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – fond 8 – 9. korpus Jugoslavenske narodne armije, kut. 22, ”Dnevnik Organa bezbednosti 9. korpusa JNA“, 25. 4. 1991.).

Već za vrijeme sukoba na Plitvicama, 31. ožujka 1991., na području Benkovca i Obrovca dignut je dio rezervista koji su išli u pomoć pobunjenicima na Plitvičkim jezerima. U večernjim satima oni su se vratili iz Like, te organizirali ”obranu u Benkovcu i Obrovcu“. Nakon toga na području tih općina organizirale su se straže i nadzirale prometnice i raskrižja (”Dnevnik Organa bezbednosti 9. K JNA“, 31. 3. 1991.). Na području općine Benkovac u selima naseljenim srpskim stanovništvom straže su držali mještani i ”milicioneri“, dok su u selima naseljenim hrvatskim stanovništvom straže držali samo mještani (”Dnevnik Organa bezbednosti 9. K JNA“, 1. 4. 1991.).

Nakon toga uslijedilo je sve učestalije podmetanje ili bacanje eksplozivnih naprava, većinom na imovinu Hrvata i Albanaca, no i Srba koji se nisu slagali s radikalnom politikom tamošnjeg srpskog vodstva, urušavanje prometnica i zaprečivanje komunikacija, pucanje na civile na prometnicama, maltretiranje novinara… (”Dnevnik Organa bezbednosti 9. K JNA“, vidi datume 4., 7., 8., 13., 14., 16., 17., 18., 20., 24. i 25. travnja 1991.) To je primoralo Policijsku upravu (PU) Zadar na osnivanje policijskih ispostava na tom području u mjestima naseljenim hrvatskim stanovništvom. Ispostave su osnovane u mjestima Stankovci (2. travnja), Kruševo (20. travnja), Jasenice (22. travnja), Pridraga (24. travnja), Polača (26. travnja), te poslije, u srpnju 1991., u Lišanama Ostrovičkim. Mjesto Polača nalazilo se na zapadnom dijelu Općine Benkovac koje graniči s teritorijem općine Biograd na Moru. Kroz Polaču prolazi prometnica iz Benkovca prema Biogradu na Moru. S južne i istočne strane Polače nalazila su se mjesta naseljena srpskim stanovništvom, što je dodatno otežavalo održavanje javnog reda i mira na tom području.

Osnivanje Policijske ispostave Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske u Polači, kao i u drugim gore navedenim mjestima sjeverne Dalmacije, nije spriječilo srpske teroriste, predvođene Milanom Martićem, da nastave s teroriziranjem stanovništva tog područja. Tako su 26. travnja 1991. srpski teroristi na putu od Kakme prema Polači na području Donje Jagodnje otvorili rafalnu paljbu na kamion Poljoprivredne zadruge Polača koji se iz Biograda na Moru kretao prema Polači, pri čemu su ranjeni vozač i suvozač. Istog je dana općinski odbor Srpske demokratske stranke Benkovac iznio priopćenje u kojem su zbog “upada redarstvenika nama susedne republike Hrvatske u opštinu Benkovac, tačnije u s[elo] Polača“ tražili od ”agresora, odnosno hrvatskih bojovnika da se povuku sa naše teritorije jer za eventualne posledice sami će snositi odgovornost.“ (”Dnevnik Organa bezbednosti 9. K JNA“, 26. travnja 1991.). Ovo se očito odnosilo na uspostavljanje policijske ispostave MUP-a u Polači.

Zbog sve složenije sigurnosno-političke situacije svoje patrole su pojačale jedinice JNA te su stupile u kontakt s hrvatskim policajcima u Polači, gdje im je rečeno da je tu uspostavljena policijska postaja. Tu je informaciju kapetanu I. klase JNA Branislavu Ristiću kasno navečer potvrdilo vodstvo zadarske policije. Zanimljivo je da je zbog tog razgovora kapetanu Ristiću poslije prigovorio načelnik ”organa bezbednosti“ 9. korpusa JNA Ljubiša Beara, da ”kako je mogao Ristić da ćakula s neprijateljem 30 minuta posle ponoći“, iz čega se jasno vidi na čiju se stranu svrstao zapovjedni kadar JNA. Ubrzo potom, već 28. travnja, srpski su teroristi iz smjera sela Stabanj i Kakma u prijepodnevnim satima pucali na patrolu hrvatske policije u Polači (”Dnevnik Organa bezbednosti 9. K JNA“, nadnevak 28. travanj 1991.). Svi ti napadi bili su uvod u krvavi događaj 2. svibnja 1991. godine.

Prema informacijama koje je dobila JNA, u sukobu pripadnika odmetnutog Sekretarijata unutrašnjih poslova Knin i MUP-a Hrvatske jedan hrvatski policajac je prijepodne 2. svibnja ranjen u Polači, no preminuo je istog dana u zadarskoj bolnici (”Dnevnik Organa bezbednosti 9. K JNA“, nadnevak 2. svibnja 1991.).

Službene podatke hrvatske strane o ubojstvu hrvatskog policajca Franka Lisice, rođenog 24. rujna 1968., s mjestom boravka u Bibinju, donosi spis Policijske uprave zadarske (Broj: KU-80/91), koji je Služba kriminalističke policije sastavila pod naslovom FRANKO LISICA, KD „UBOJSTVO“, 02.05.1991.g, brdo Štrkovača kod Polače. U ”Krivičnoj prijavi“ (broj: KU-80/91, od 03.05.1991.), kojom započinje spomenuti spis, a koju je Policijska uprava Zadar – Policijska stanica Biograd na moru, ”na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku“ podnijela ”Okružnom javnom tužiocu Zadar“ protiv ”nepoznatnog učinioca krivičnog djela iz čl. 35. KZ SFRJ“, navedeno je:

Dana 02.05.1991. godine oko 10.30 sati na brdu Štrkovača, kod mjesta Polača, SO Benkovac, više nepoznatih osoba, od kojih je većina bila u uniformi, iz automatskog oružja pucali su na patrolu Policijske uprave Zadar, koja je bila u redovnom obilasku terena i tom prilikom smrtno pogodili policajca Lisica Franka. Policijska patrola u sastavu I. Ante, zapovjednik Posebne jedinice Polača, K. Stjepan, pomoćnik zapovjednika i Lisica Franko, policajac, oko 9.30 sati krenuli su preko brda Gradina, radi identifikacije osoba koje su primjetili na Štrkovači. Nakon rasporeda na terenu, kojeg je postavio zapovjednik, sva trojica počeli su se šuljajući primicati vrhu Štrkovače. Na ledinu neposredno ispod brda prvi je stigao Lisica Franko i u trenutku dok je pretrčavao čist prostor s vrha brda ispaljeno je više metaka od kojih ga je jedan smrtno pogodio. Nakon toga I. je otvorio vatru iz „Heklera“ u pravcu vrha brda, a K. je, zajedno sa policajcima koji su došli kao pojačanje, odnio tijelo policajca Franka u mjesto Polaču, odakle je kolima prve pomoći iz Zemunika Donjeg prebačen u Medicinski centar Zadar. Uslijed puščane paljbe nepoznate osobe sa vrha Štrkovače pobjegle su u pravcu Jagodnje Gornje, zaseok „Zečevići“.

Na mjestu odakle su pucali na policijsku patrolu pronađena je: snajper puška broj 44568, 6 komada trenutnih mina M-60, 8 komada tromblonskih mina, 2 komada ručnih improviziranih bombi sa sporogorućim štapinom, 2 rapa sa po 4 okvira napunjena po 30 metaka, 1 vojni ranac sa više komada rasute municije, pretežno cal. 7,9 i 7,62 mm, 1 manji ranac sa 150 metaka cal. 7,62 mm, 1 rap za snajpersku pušku sa 4 okvira po 10 metaka cal. 7,9 mm, 3 okvira za automat „Tomson“, od kojih su 2 puna municije i 1 crni izvijač. Na licu mjesta nije vršen uviđaj iz sigurnosnih razloga. Sa zapovjednikom Posebne jedinice u Polači i njegovim pomoćnikom obavljen je informativni razgovor, o čemu su sastavljene službene zabilješke koje vam u prilogu dostavljamo. U prilogu vam također dostavljamo fotoelaborat, izvještaj o pronađenom oružju i municiji, zahtjev za balističko vještaćenje i zahtjev za analizu krvi i urina pokojnog policajca Lisica Franka.

Ante NAZOR