Umjetnost ima velik utjecaj na dušu gledatelja

“Umjetnik, ovisno o tome kakva je osoba, ima svoju vibraciju koju utiskuje u djelo i tako mu udahnjuje dušu, stvarajući iz srca, iz nutrine, te prateći unutarnji glas prenosi poruku kroz svoja djela”, rekla nam je mlada likovna umjetnica pripadnica legendarnih Puma vojnikinja Nikolina Kiseljak prigodom održavanja zajedničke likovne izložbe koju je s kolegama iz postrojbe Zoranom Bahatom i Zlatkom Hergotićem pripremila u povodu obilježavanja 31. obljetnice 7. gardijske brigade

Vojnikinja Nikolina Kiseljak i razvodnik Zoran Bahat zajedno su radili na muralu Kninske tvrđave u zgradi Zapovjedništva Bojne

Rijetki su pojedinci koji u tako malo godina uspiju posložiti toliko naizgled nespojivih aktivnosti i ostvarenih uspjeha. Kad tome dodamo skromnost i samozatajnost kojom zrače i kojom dodatno privlače ljude oko sebe, onda ne možete prikriti zadovoljstvo što ste takvu osobu imali i priliku upoznati. Jedna je od njih i vojnikinja Nikolina Kiseljak, pripadnica 2. motorizirane bojne Pume, koja je već kao mlada ostvarila impresivna postignuća.

Već letimičan pogled na njezinu biografiju ostavlja bez daha. Nakon što je 2020. završila dragovoljno vojno osposobljavanje, 2021. vojnikinja Kiseljak diplomirala je na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, te iste godine na glavu ponosno stavila beretku legendarnih Puma. Pitanje koje nam se odmah nametnulo je: Otkud poveznica između ljubavi prema slikarstvu i vojnom pozivu?, na što Nikolina sa smiješkom spremno odgovara: “Još od malih nogu željela sam ići u vojsku s obzirom na to da mi je otac hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i još uvijek radi u vojsci. Tako sam odmalena gledala njega, a želja za vojskom u meni je samo dodatno jačala.” Prva prijelomnica i velika dilema – ići u vojsku ili upisati likovnu akademiju – dogodila joj se nakon završene srednje škole. U tom trenutku ipak je prevagu odnijela strast prema umjetnosti te upisuje akademiju. No, nakon završenog studija ljubav prema vojsci ponovno je usplamtjela te se prijavljuje na dragovoljno vojno osposobljavanje, koje je ispunilo sva njezina očekivanja, te odlučuje pristupiti u profesionalni sastav. Nikolina ističe da se osim likovnim umjetnostima – slikarstvom, kiparstvom, grafikom, izradom mozaika i stakla; bavi i sviranjem – gitare, bubnjeva i klavira; te pjevanjem i plesom. Pitamo je kako pronalazi vrijeme za sve pobrojene aktivnosti i trpi li nešto zbog nedostatka vremena, jer nam se čini da je prilično zahtjevno i stresno sve to stići. Nikolina nam objašnjava: “Dobra organizacija je pola posla. Bitno je sve dobro isplanirati i organizirati vrijeme i toga se pridržavati. Ima dana kad je teško, ali sav uloženi napor kasnije bude nagrađen u vidu zadovoljstva učinjenim.” “Uz umjetnost, u slobodno vrijeme bavim se i sportskim aktivnostima poput ronjenja s bocom, uz završen napredni tečaj ronjenja Advanced Open Water Diver, Rescue Scuba Diver, DAN Basic Life Support i Oxygen first aid, te tečaj podvodne arheologije”, ističe Nikolina i dodaje: “Trenutačno polažem tečaj za voditelja ronjenja – Divemaster) kao članica kluba DPS-Zagreb s kojim često provodim ekološke akcije čišćenja podmorja uzduž cijele Jadranske obale te vađenja zaostalih ribarskih mreža i alata iz morskih dubina. U tom klubu treniram ronjenje na dah. Sinkronizirano plivanje treniram u Klubu sinkroniziranog plivanja Medveščak.” S nevjericom slušamo pobrojene aktivnosti, a onda shvatimo da to nije kraj. Nikolina nastavlja: “Bavim se speleologijom te uz završen tečaj za speleološkog pripravnika, kao članica Speleološkog kluba Ozren Lukić aktivno sudjelujem u ekološkim akcijama čišćenja jama po cijeloj Hrvatskoj. Osim speleologijom, bavim se sličnim aktivnostima poput aktivnog planinarenja, alpinizma i sportskog slobodnog penjanja. Treniram ragbi već četvrtu godinu te igram za zagrebačku Lokomotivu.”

Da cijela priča oko ragbija bude zanimljivija, valja istaknuti da ga Nikolina trenira u muškom klubu jer nema ženskih. Pokušavamo zamisliti kako jedna tako krhka žena trenira i natječe se sa snažnim ragbijašima, ali odustajemo odmah na startu jer nam se to čini nezamislivim. Dok u glavi prebiremo kako moraju biti bolni padovi i sudari u tom sportu, Nikolina nas prekida nastavkom nabrajanja svojih aktivnosti: “Aktivno se cijele godine, osim navedenim, bavim biciklizmom (brdskim i cestovnim), veslanjem (kajak, kanu i gumeni čamac) te sportskim i podvodnim ribolovom. Za zimskih dana aktivna sam u snowboardingu i klizanju, dok se ljeti bavim surfanjem na dasci, wakeboardingom, paraglidingom, tenisom, golfom, izvedbama trikova na romobilu i skateboardu…” Malo je reći da smo ostali zatečeni onim što smo čuli. Osim što smo ostali bez riječi, jer sve pobrojeno izaziva strahopoštovanje, nevjerica i onaj pozitivan šok očituju se u svakoj grimasi i pokretu. Svjesnima zahtjevnosti vojničkog poziva, neizbježno nam se nameće samo jedno pitanje: Kako to uspiješ sve povezati i organizirati?

Izložba u prigodi obljetnice Puma

I dok se oporavljamo od svih informacija koje smo upravo čuli, vraćamo se u stvarni svijet, zbog kojeg smo posjetili Nikolinu. A povod našem susretu bila je skupna izložba koju su u prigodi obilježavanja 31. obljetnice 7. gardijske brigade Puma u Varaždinu osim vojnikinje Nikoline Kiseljak svojim radovima uveličala i dvojica samoukih slikara, njezini kolege iz postrojbe razvodnik Zoran Bahat i državni namještenik Zlatko Hergotić. Svatko od njih izložio je svoje birane radove te tako na višu razinu podigao obilježavanje ove, u Domovinskom ratu nebrojeno puta dokazane postrojbe. Ideja je bila, u prigodi obljetnice, osim sportskih aktivnosti prirediti i nešto novo i drugačije te tako pokazati svestranost pojedinaca koju ova postrojba ponosno njeguje.

Govoreći o svojoj prvoj ljubavi – umjetnosti, Nikolina nam opisuje put koji je za sebe u slikarstvu našla i u kojem se ostvarila: “Tijekom petogodišnjeg studija na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, inspirirana prirodom razvila sam vlastiti stil u suvremenom slikarstvu spajanjem apstrakcije, apstraktnog ekspresionizma, geometrijske apstrakcije, enformela, tašizma, op-arta i pop-arta u jednu cjelinu.” Moram priznati, ništa od pobrojenog nisam razumio, zapravo u jednom trenutku nisam više bio siguran govorimo li istim jezikom pa molim Nikolinu za dodatno objašnjenje: “Tašističkim načinom rada na polegnutom nosiocu razlijevam razvodnjene akrilne (najčešće plave i hladne) boje stvarajući amforne, odnosno bezoblične organske mrlje koje smještam u prostor prividne dubine (najčešće toplih boja) služeći se geometrijom i op-artom s ciljem spajanja nespojivog. Usklađivanjem međusobnog ritma harmonije organike i geometrije, toplih i hladnih boja, kombiniram različite tehnike i nosioce dolazeći do enformelnih rješenja stvaranja prostora unutar kojeg se nalazi amforni oblik koji svojom lazurnošću asocira na jezero, more, vodu, oblak, nebo, led ili staklo. Što je plavo dublje, to snažnije poziva čovjeka u beskonačnost te budi u njemu čežnju za čistoćom”, objašnjava vojnikinja Kiseljak te nastavlja: “Svoj način slikarstva predstavljam kao jednu igru boja, organike i geometrije povezane na isto platno bazirano eksperimentiranjem različitih materijala, raspona oblika, snage ritma, karaktera igre boja kontrastnog pokreta slobodne emocionalne vibracije koje nastaju kada zatočenu energiju i nagomilani emocionalni potencijal oslobodim u trenutku akcije ruke na platnu oblikujući svoj osobni svijet osjećaja i nastojeći postići kod promatrača osjećaj pozitivne energije. Uz pomoć radova nastojim iznijeti pozitivnu vibraciju kao kontrast vremenu kojem trenutačno svjedočimo. Svrha je mojih djela da svojim stilom postignem dubinu amfornih organskih oblika koja u promatrača na psihološki način budi osjećaj stvaranja unutarnjeg mira te ih smjestiti u geometrizirani prostor dubinskih dimenzija osmišljenih s pomoću psihološkog načina istraživanja i proučavanja boja s ciljem buđenja osjećaja veselja i užitka, odnosno sreće. Budući da utjecaj boja na naše raspoloženje ima samo privremenu djelotvornost, svojim slikarstvom nastojim promijeniti trenutačnu vibraciju te potaknuti u promatraču osjećaj sreće”, govori nam ova mlada umjetnica.

U potrazi za unutarnjom ljepotom

“Umjetnik, ovisno o tome kakva je osoba, ima svoju vibraciju koju utiskuje u djelo i tako mu udahnjuje dušu, stvarajući iz srca, iz nutrine, te prateći unutarnji glas prenosi poruku kroz svoja djela”, dodaje Nikolina te objašnjava: “Umjetnost ima velik utjecaj na dušu gledatelja, te u njemu budi osjećaje s pomoću kojih se oslobađa okova grube materije. Svaki oblik ima svoj vanjski i duhovni sadržaj, te treba imati neku svrhu djelovanja ljudske duše. Boje se ne upotrebljavaju da bi se opisala priroda kakvom jest, već ih umjetnik u skladu sa svojom unutarnjom nužnošću upotrebljava te iz nje proizlazi ono što je unutarnje lijepo. Djelovanje boja povezuje se sa sluhom, instrumentima, okusom i taktilnim senzacijama. Priroda kao moja prvobitna inspiracija daje nam osjećaj mira, novi je početak, održivost na zemlji, ali ona ne mari za nas isto kako i mi ne marimo za nju. Mnogo je jača od nas i u samo jednom trenutku može uništiti nas i naše postojanje. Većina ljudi živi samo u zoni komfora bojeći se promjene iako je priroda sama po sebi promjenjiva i ima svoj proces konstantne izmjene. Trebali bismo znati zaustaviti misli, osjetiti i osvijestiti trenutak kako bismo ovu realnost u kojoj živimo pogledali iz drugog kuta te je transformirali u nešto pozitivno”, opisuje nam svoj stil Nikolina te zaključuje: “Cilj je mojih radova da s pomoću amfornih oblika te njihovih lazurnih i dubinskih materija postignem zaustavljanje misli u promatrača, a uz pomoć geometrije i op-arta harmonično usklađenim šarenilom boja nastojim doprijeti do osjećaja radosti i veselja. Dopustiti publici da osjeti sreću te shvati kako su misli promjenjive i, budući da već moramo razmišljati da bi bilo bolje i lakše da mislimo pozitivno, jer svatko od nas već ovaj tren može odabrati sreću promjenom svojih misli i gledišta. U svojem radu nastojim prikazati osjećaj sreće i mira kroz apstraktnu umjetnost jer ljudi mogu biti mirni i ako nisu sretni, ali ne mogu osjećati sreću ako nemaju dubok mir.”

Zadovoljni prilikom da razgledamo izložbu te u izloženim likovnim radovima pokušamo procesuirati sve što smo čuli o njezinu viđenju umjetnosti, razmišljamo koje je zapravo bogatstvo što Hrvatska vojska u svojim redovima ima tako darovitu i svestranu osobu. Ova obljetnica Brigade sigurno će biti pamćena i po ovom događaju, jer je njezinih troje pripadnika, od kojih dvojica samoukih umjetnika, bacilo jedno sasvim drugačije svjetlo na Hrvatsku vojsku. A vojnikinji Nikolini Kiseljak možemo samo poželjeti da nastavi ovim dojmljivim putem kojim je krenula.


Svojim su djelima likovnu izložbu postavljenu prigodom obilježavanja 31. obljetnice 7. gbr Puma uveličala i dvojica samoukih umjetnika iz 2. bojne Pume

ZLATKO HERGOTIĆ, dragovoljac Domovinskog rata od kolovoza 1991., višestruko odlikovan desetnik, amaterskim slikarstvom intenzivnije se bavi od 1996. godine. Radi u tehnikama ulje i akril na svim podlogama (platno, lesonit, drvo). Kao član likovne udruge uključio se u likovnu radionicu i koloniju te dosad izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavio se umjetničkom fotografijom te izlagao i u Galeriji MORH-a, a za svoje je radove dobio nagrade ocjenjivačkog žirija. Namještenik Hergotić radi u Opslužništvu varaždinske vojarne.

ZORAN BAHAT od najmlađih dana pokazuje talent za crtanje. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja razvija talent u crtanju suhom tehnikom (olovka, bojica, ugljen…). U kasnijem razdoblju svoj talent pokazuje i u mokroj tehnici… Radi u svim crtaćim i slikarskim tehnikama, bavi se pirografijom, izradom diorama, modeliranjem… Radovi su mu fokusirani na realizam i nadrealizam.

Pripadnik OSRH postao je 2005. godine. Cijelu je vojničku karijeru proveo u 2. bojni Pume. U više je navrata svojim talentom izlazio ususret potrebama postrojbe, kao što je osmišljavanje dizajna na majici, prijedlog loga postrojbe, spomenik nestalom i poginulim braniteljima 7. gbr Puma, metalne oznake postrojbe koje se nalaze na ulazu u vojarnu, mural bine, murali Kninske tvrđave u zgradi Zapovjedništva Bojne. Njegovi su radovi i u spomen-sobi postrojbe. Sudjelovao je u mirovnim misijama i operacijama UNDOF, ISAF i Odlučna potpora.


TEKST: Željko Stipanović; Foto: Tomislav Brandt