RAZGOVOR: brigadni general Michael KRIŽANEC, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

“Kad prvi Rafalei na proljeće stignu u vojarnu “Pukovnik Marko Živković“, vrlo brzo nastavit ćemo intenzivnu obuku i u Hrvatskoj, a ako situacija bude zahtijevala, avioni i piloti bit će spremni i za provedbu zadaća,“ kaže nam zapovjednik grane koja se nalazi u fazi intenzivne modernizacije

Hrvatski vojnik tradicionalno razgovara sa zapovjednicima tehničke grane OSRH početkom prosinca, povodom i uoči obljetnice utemeljenja. Ipak, u ovom trenutku HRZ istodobno provodi toliko projekata modernizacije, opremanja i izobrazbe, da zbog manjka prostora u časopisu i nije bilo puno pitanja koja se odnose na izvanrednu prošlost i bogatu tradiciju HRZ-a. No, sigurni smo i da će predstojeća proslava obljetnice, uz sjećanje na sve koji su sudjelovali u stvaranju HRZ-a i u najtežim trenucima Domovinskog rata, biti u znaku sad već bliske budućnosti.

Od utemeljenja HRZ-a prošle su 32 godine. Koliko kadrovi iz Domovinskog rata, aktivni i bivši, sudjeluju u današnjoj izgradnji nove, moderne grane?

HRZ je počeo s pomlađivanjem kadrova u zapovjednom i upravljačkom segmentu nešto prije u odnosu na ostale grane OSRH. Još uvijek ima ljudi iz Domovinskog rata u odori HRZ-a, i u grani i u Glavnom stožeru OSRH, koji su u aktivnoj službi. Oni su i danas naši kameni temeljci i svojim iskustvom i znanjem daju izniman doprinos izgradnji naših novih sposobnosti. Redovito kontaktiramo i s bivšim djelatnicima, među njima je niz zaljubljenika u zrakoplovstvo koji itekako prate sve što se događa kod nas, ali i u inozemstvu u razvoju novih tehnologija. Tu su bivši vojni piloti, inženjeri, logističari… Uvijek su pri ruci kad nam treba neki savjet ili promišljanje, rado dijele svoja iskustva, i to ne samo kad je riječ o našoj starijoj, nego i novijoj te budućoj tehnologiji.

U prošlogodišnjem razgovoru za Hrvatski vojnik jamčili ste da će uvođenje Rafalea u uporabu ići točno kako je planirano ako budete slijedili zacrtani, kvalitetno pripremljen plan. Ispunjavate li obećanje?

Apsolutno! Do ovog trenutka službeno smo preuzeli tri aviona. Na obuci u Francuskoj više je od 60 naših pripadnika, a početkom 2024. bit će ih više od 80. Sve ide prema planu, od obuke instruktora, preko letačke obuke, obuke tehničara, stručnjaka za podatkovne linkove i elektroničko ratovanje, stručnjaka za simulatore, stručnjaka za planiranje i analizu svih zadaća koje ćemo izvršavati s Rafaleom… Zadane rokove prati i izgradnja infrastrukture u Hrvatskoj. I, ne smijem zaboraviti da smo se dobro pripremili i za prijam sve ostale imovine povezane s projektom Rafale. To vam je otprilike veličine pravog nogometnog igrališta, puno kutija s pričuvnim dijelovima, potrošnim materijalom, naoružanjem… Naši ljudi u Francuskoj sve to preuzimaju, dokumentiraju te sustavno i polako pripremaju za transport u Hrvatsku. Ukratko, naši timovi izvrsno funkcioniraju, suradnja s Francuzima je jako dobra i zasad nema niti malih izazova ili zastoja.

U proces su uključene i ustrojstvene cjeline izvan HRZ-a?

Da, jedna od njih je MORH-ova Samostalna služba za vojni zračni i pomorski promet. Surađuje sa svojim francuskim pandanom oko certificiranja te pitanja vezanih uz plovidbenost Rafalea, te svih ostalih pitanja iz njihova područja. Sve službe u MORH-u i OSRH znaju da nam je njihova pomoć potrebna, da je proces kompleksan i da je potreban velik trud. Oni će biti dio našeg uspjeha i na tome im svima zahvaljujem. Bio sam uvjeren da će sve ići dobro i uvjeren sam da će tako biti sve do kraja zbog jednostavnog razloga – pripremili smo se i na vrijeme poduzeli sve potrebne predradnje i radnje vezane uz planiranje i organizaciju. A ljudi uključeni u proces su sposobni, motivirani i imaju inicijativu, mogu razmišljati izvan okvira.

Nabavlja se 12 korištenih aviona Rafale F3-R. Hoće li HRZ-ovi Rafalei nositi oznaku posebne hrvatske inačice?

Pitanje oznake je administrativno i zasad nam nije previše bitno. Bitno je da je razina opremljenosti i sposobnosti hrvatskih Rafalea jednaka onoj koju imaju Rafalei koji su u operativnoj uporabi u francuskom ratnom zrakoplovstvu. Sad je u razvoju i standard F4, pa i F5. Baš tu želim napomenuti da su naša razmišljanja uperena i u smjeru tih budućih inačica. Naime, kako namjeravamo dugo koristiti avione Rafale, razmišljamo i o sustavima koji su nadogradnja u odnosu na 3-R. Kao naši strateški partneri, i Francuzi nam sugeriraju neke stvari vezane uz razmišljanja o budućoj modernizaciji i održavanju najnaprednijih sposobnosti naših aviona. Dakle, mi mislimo i o tome što će se za naše Rafale nuditi za pet, deset pa i više godina. To je u ratnom zrakoplovstvu danas obveza zbog velikih skokova u razvoju tehnologija. Nitko ozbiljan ne bi se smio zarobiti u nekoj konfiguraciji aviona koju nije moguće razvijati u i za budućnost.

Što primopredaja letjelica u Francuskoj znači u pogledu njihova korištenja za obuku?

Poanta je u tome da HRZ-ovi piloti i tehničari nastavljaju obuku u Francuskoj na našim Rafaleima. Dio logističkog paketa koji je Hrvatska kupila bio je usmjeren na to da se uz francuski nadzor počne sa svim radnjama i postupcima održavanja aviona i generiranja letova. Ondje će se puno toga uhodati, a prijelaz u Hrvatsku za osoblje trebao bi biti rutinski. Usporedit ću to s misijom KFOR na Kosovu: naši ljudi i helikopteri rade i izvršavaju zadaće u uhodanom ritmu, kao da su u Hrvatskoj.

Na proljeće iduće godine na Pleso stiže prvih šest Rafalea. Hoće li se odmah početi s obukom, pa i zadaćama? Hoće li se neko vrijeme poklopiti uporaba Rafalea i MiG-ova 21?

Odgovor na potonje pitanje je ne. Planirano je prestati koristiti MiG-ove nešto prije nego što dođu Rafalei. Paralelno operiranje s dva toliko različita tipa borbenih aviona u istoj postrojbi, 191. eskadrili lovačkih aviona, gotovo je pa nemoguće. De facto, trebali bismo imati dvije eskadrile, dva paralelna sustava za vođenje i zapovijedanje s pilotima i tehničarima. Točno, kad prvi Rafalei na proljeće stignu u vojarnu “Pukovnik Marko Živković“, vrlo brzo nastavit ćemo intenzivnu obuku i u Hrvatskoj, a ako situacija bude zahtijevala, avioni i piloti bit će spremni i za provedbu zadaća.

Avione će čekati sva potrebna infrastruktura?

Da. Glavni je objekt nova zgrada eskadrile sa svim potrebnim infomacijskim i drugim sustavima. Na nju je naslonjena zgrada simulatora aviona. Tu je i hangar za održavanje Rafalea sa svim radioničkim kapacitetima te prostorima za smještaj i rad zrakoplovnih tehničara. Nov će biti i objekt za održavanje i čuvanje motora. Zatim je tu još i niz novoadaptiranih objekata – zajedno s Francuzima i MORH-ovim stručnjacima zaključili smo da se mogu prilagoditi novim sustavima. Primjer su akumulatorska stanica, određena skladišta i specijalizirane radionice. Rokovi se poštuju, sve angažirane tvrtke rade sukladno planu, bez prekovremenih sati.

Isticali ste da je simulator puno više od jednostavnog virtualnog sustava za obuku?

Ponovit ću: to je naš trinaesti Rafale. To nije sredstvo koje služi tek za kondicioniranje letenja. Dovoljno je reći da se na njemu može vršiti priprema te obuka za cijeli spektar borbenih zadaća, u cijelom spektru sposobnosti aviona. Gradnja objekta je završena, prebacivanje, ugradnja i puštanje u rad opreme slijedi uskoro. To će raditi Francuzi i naši obučeni djelatnici.

Možemo li očekivati da će u budućnosti Rafalei sudjelovati i u vježbama te operacijama NATO-a, kod drugog ne mislim samo na nadzor zračnog prostora u Hrvatskoj koji je i dio NATO-ova sigurnosnog kišobrana?

Sigurno je da ćemo sudjelovati u NATO-ovim vježbama u Europi. Ne bih bio toliko ambiciozan da kažem da ćemo projicirati svoje sposobnosti izvan kontinenta, ali ni to ne mora biti isključeno. Što se tiče potencijalnog uključivanja u zadaće na Baltiku, Islandu ili negdje drugdje, kao profesionalac to ne mogu isključiti. No, pripremat ćemo ljude i za to. Ako politika donese takve odluke, zrakoplovci će biti spremni.

Kako ide opremanje Black Hawkova?

Evo, upravo smo završili prvu fazu opremanja naših letjelica UH-60M za misije. Helikopteri su dobili balističku zaštitu za posade i vojnike koji se prevoze, sustav za brzo uže FRIES (Fast Rope Insertion & Extraction System) te nosače bočnih strojnica. Do kraja prvog kvartala 2024. završit ćemo s ugradnjom dizalica za spašavanje.

Najavljena je nabava još osam Black Hawkova. Znači li to obuku još pilota i tehničara i hoće li oni morati u SAD?

Još u početku projekta Black Hawk poduzeli smo korake i mjere za uspostavu nacionalnih sposobnosti za obuku jedne specijalnosti zrakoplovnih tehničara, tzv. Tango specijalnost koja u principu traži najviše ljudi za taj tip helikoptera. Prvi tečaj u Središtu za obuku Zemuniku počinje upravo u prosincu. Dakle, moći ćemo nacionalno obučiti i licencirati tehničare te specijalnosti. Razvijamo sposobnost i za tzv. electrical repairer specijalnost. Ostale specijalnosti, koje traže manje ljudi, a obuka i tečajevi su kraći, obučavat ćemo u Sjedinjenim Državama u suradnji s našim saveznicima. Što se tiče pilota, aktualan broj od četiri helikoptera ograničavajući je za provedbu njihove obuke, jer bismo morali izdvajati letjelice iz provedbe zadaća. Ne isključujem da, kad budemo imali više Black Hawkova, razvijemo i nacionalnu sposobnost obuke pilota. Za sve potencijalne međunarodne projekte i aktivnosti obuke u kontaktu smo s kolegama iz Slovačke, Baltika, Austrije, sad pratimo i Rumunjsku. Srednja i istočna Europa ima sve više Black Hawkova i postoje inicijative da formiramo jedan forum kroz koji bismo mogli dijeliti iskustva i sposobnosti. No, suradnja sa SAD-om i dalje je intenzivna. Evo, uskoro u Minnesotu šaljemo određeni broj tehničara na vrlo kompleksan fazni, 960-satni pregled njihovih Black Hawkova. Ondje se helikopter rastavlja praktički do zadnjeg elementa i onda se ponovno sastavlja. Nama takva satnica ne slijedi tako brzo, no pripremamo ljude za nju već sada.

Znači li još Black Hawkova i dodatne hangare u vojarni Lučko u odnosu na dva koji se upravo završavaju?

Ne. Završetak hangara za smještaj i održavanje planiran je za prvi kvartal 2024. I inače, već šest godina, otkad je vojarna u Lučkom proglašena perspektivnom, investiramo i u ostale objekte. Smatram da ćemo za nekoliko mjeseci ondje imati jednu modernu, malu vojarnu za helikoptere u kojoj ćemo moći živjeti, raditi, čuvati, održavati svu tehniku i izvršavati zadaće i operacije. Također, ne zanemarujemo niti ostale lokacije u Hrvatskoj iz kojih će djelovati UH-60M. Kad bi svi helikopteri istodobno bili u Lučkom, značilo bi da eskadrila ništa ne radi.

Planirate li koristiti Mi-171Sh do isteka resursa?

Tranzicija i kompletiranje flote Black Hawkova sigurno će trajati. Dok je tako, ešice su nam vrlo korisne. Odluke o daljnjoj perspektivi uporabe tih helikoptera u HRZ-u trebale bi se donijeti uskoro. Nije isključeno da ćemo ih koristiti do krajnjih datuma, zaključno s 2026. i 2027. godinom.

Helikopteri Mi-8 donirani su Ukrajini, kako je HRZ to prebrodio?

S jedne strane nam je lakše, s druge teže. Lakše zbog smanjenja pritiska na postojeće resurse koji su bili potrebni za održavanje i uporabu tih letjelica. Rat u Ukrajini negativno se odrazio na lance dobave i vrijeme isporuke određenih sustava, doveo je i do nekih zabrana. S helikopterima Mi-171Sh zasad to uspijevamo prebroditi, no kako će biti u godinama koje dolaze teško je procijeniti. Mi imamo planove i što ćemo učiniti ako se lanci dobave potpuno prekinu. U svakom slučaju, s Mi-171Sh sigurno nećemo ići u nepromišljene projekte opremanja ili modernizacije. Vraćam se na izostanak Mi-8: kad ti se klupa malo smanji, kad imaš manje letjelica, jasno je da sustav moraš učiniti fleksibilnijim.

Znači li sve to da je budućnost višenamjenske helikopterske komponente HRZ-a u 12 letjelica?

Kad gledamo HRZ i važeću studiju koja definira broj višenamjenskih helikoptera, s kojom je počela nabava Black Hawkova, ona je definirala i namjenu helikoptera u smislu misija te količine i vrste zadaća. Međutim, studija je napisana prije određenog vremena, kad nije bilo naznaka da će se u Hrvatskoj dogoditi neke, rekao bih jako dobre stvari. To su rast helikopterskih kapaciteta i sposobnosti Ministarstva unutarnjih poslova, te uspostavljanje civilnog sustava helikopterskog medicinskog prijevoza. Ti se događaji reflektiraju i na ukupan broj platformi koje su potrebne HRZ-u. Ako bi nam ostao današnji broj zadaća, evidentno je da nam treba više helikoptera. Međutim, ako budemo rasterećeni od nekih civilnih zadaća, onda će se tome prilagoditi i konačan broj potrebnih UH-60M. 

Kako sposobnosti helikoptera OH-58D Kiowa Warrior utječu na umrežavanje ključnih borbenih sustava OSRH?

HRZ tu na neki način vodi priču, moramo se uvezivati s ostalim postrojbama OSRH kako bismo razvili združeni, višedomenski sustav. Kad gledam aktualne projekte opremanja i modernizacije poput vozila Bradley, dodatnih Patrija ili obalnih ophodnih brodova, svakako je jasno da imamo potencijal to učinkovito uvezati na više razine združenosti. HRZ će dodatno pridonijeti tome i kad se završi modernizacija radara FPS-117 i nabavimo moderni i štićeni komunikacijski sustav s taktičkim podatkovnim Linkom 16. Stvara se jedna vrlo kvalitetna i robusna infrastruktura za umrežavanje.

Kad počinje modernizacija radara FPS-117?

Početkom iduće godine. Odnosi se na dovođenje radara na razinu Block 3, tu će naši senzori imati veću osjetljivost, detektirat će manje ciljeve na većim udaljenostima. Imat će i veće anti-spoofing, tj. sposobnosti prepoznavanja lažiranja podataka o snimanom objektu. Uključivat će i sekundarni radar koji će imati sposobnosti prepoznavanja prijatelj – neprijatelj (Identification Friend-or-Foe) u režimu Mode 5… Još jednom spominjem borbeni komunikacijski sustav koji u sebi sadrži komponente za Link 16 i sustave za sigurnu kriptiranu komunikaciju. Prema planu, modernizacija bi trebala biti završena 2026. i 2027. godine, i to u pogledu uvezivanja s Rafaleom, HRM-ovim plovilima… Još bih htio istaknuti da je HRZ završio svoju studiju o sustavu protuzračne obrane srednjeg dometa koji je u planu za nabavu za OSRH. Ta studija ima u vidu činjenicu da se i taj sustav mora integrirati u sustav zaštite hrvatskog zračnog prostora. U sustav integracije bit će uključen i PZO sustav kratkog dometa Mistral 3. Zajedno s modernizacijom, svi će pripadnici Bojne zračnog motrenja i navođenja dobiti nove sposobnosti za koje polaze ili će polaziti izobrazbu i obuku.

Koje biste novosti mogli najaviti za Središte za obuku HRZ-a “Rudolf Perešin“?

Ključno je da smo već prije napravili velike korake jer velik dio predselekcije, selekcije, ali i kasnijih obuka pilota provodimo s naprednim sustavima virtualne te proširene stvarnosti . To nam povećava sigurnost i kvalitetu obuke, ali i smanjuje troškove i vrijeme potrebne za obuku. Pokušat ćemo i dalje razvijati taj dio. Razmišljamo i o novim sustavima obuke bazirane na računalima i tehnologiji, a svakako ističem da u okviru projekta Rafale nabavljamo obučni sustav virtualne stvarnosti za zrakoplovne mehaničare. Za Kiowe takav sustav već imamo riješen, a želimo zaokružiti sustav i za Black Hawk. Isto tako, sigurno je da će modernizacija radara FPS-117 itekako utjecati na nastavne planove i programe povezane s obukom za te sustave. Još bih dodao da smo otvorili i suradnju s francuskom akademijom ratnog zrakoplovstva, a naši mladi skupnici i desetnici od ove godine idu Amerikancima u Aviano na temeljnu izbobrazbu za zrakoplovne dočasnike.

Hoće li se interes mladih za HRZ povećati kad prvi Rafalei stignu u Hrvatsku?

Već sad postoje pozitivni trendovi, no moramo biti pažljivi: pribavljanje osoblja je jedan fin, balansiran proces, a s druge strane dugotrajan. Recimo, mladi koji su nam ove godine prošli selekciju već su upisali fakultete i postali kadeti, a neki tek idu u završni razred srednje škole. Moramo balansirati izlaz s ulazom, a ne treba zaboraviti da školovanje za pilote traje pet godina. Ne ide nam u prilog činjenica da civilna zrakoplovna industrija u Europi i svijetu sve više zapošljava nove kadrove, iste koje trebamo i mi u vojnim zrakoplovstvima. Sigurno je da ćemo morati korigirati neke stvari kako bismo ostali konkurentni i privlačni.   

RAZGOVARAO: Domagoj Vlahović; FOTO: Tomislav Brandt, Mladen Čobanović