U vojsci se motivaciji oduvijek pridavao veliki značaj, jer kao što ćemo vidjeti, borbeno djelovanje vojnih postrojbi tijesno je povezano s motivacijski stanjem u njezinim redovima. Naime, bez određenog stupnja motivacije vojnik i njegova postrojba bili bi bez prijeko potrebnih težnji, razloga i motiva pripreme za djelovanja kako u miru tako i u ratu

Riječ motiv nastala je od kasnolatinske riječi motivus; što prevodimo kao onaj koji pokreće. U tom izvornom značenju motiv je svaka pobuda koja čovjekovo ponašanje usmjerava prema određenom cilju. Kao i svaka značajnija riječ motiv ima više značenja. Tako se riječ motiv zamjenjuje riječima kao što su: potreba, želja, volja, razlog, poriv, težnja, namjera, itd. Temeljna podjela motiva je na: prirodne(primarne), npr. potreba za disanjem, glad, žeđ, potreba za spavanjem itd. nakon čega dolaze stečene (sekundarne), npr. potreba za određenim društvom, kao što su potreba za raznim oblicima razonode, primjerice potreba za muzikom, odlaskom na razne zabave, sportska natjecanja itd. Iako se primarne potrebe čine važnijima, zbog čega i nose takav naziv, u znanstvenim radovima nema pouzdanih dokaza koji su motivi značajni. Tako zadovoljavanje potreba za hranom, vodom, disanjem izgledaju nam najvažnijima, međutim nakon dosuđivanja zatvorskih kazni čovjek te svoje potrebe može zadovoljavati a zatvorska kazna doživljava se veoma teško kod mnogih ljudi što je svojevrsan dokaz da i potreba za društvom spada u rang veoma značajnih potreba. Uostalom, čovjek nije samo prirodno nego i društveno biće. Ljudsko društvo ima golem utjecaj na cjelokupno čovjekovo ponašanje pa i na porive, razloge i motive njegova cjelokupnog našeg ponašanja.

Motivacija u vojnoj postrojbi
U vojsci se motivaciji oduvijek pridavao veliki značaj, jer kao što ćemo vidjeti, borbeno djelovanje vojnih postrojbi tijesno je povezano s motivacijski stanjem u njezinim redovima. Naime, bez određenog stupnja motivacije vojnik i njegova postrojba bili bi bez prijeko potrebnih težnji, razloga i motiva pripreme za djelovanja kako u miru tako i u ratu. Motivacija inače ima golemu ulogu u životu čovjeka kao pojedinca a onda i u uspješnom funkcioniranju vojne postrojbe kao uređene grupe. Općenito rečeno motivacija je pokretač svekolikih čovjekovih čina i kao takva utječe na čitav niz čovjekovih djelatnosti. Jednostavno rečeno motivacija nas pokreče na sve ono što je značajno u našem životu i bez nje čovjek bi bio neaktivan, pasivan i kao takav prepušten da na njega utječu spontane okolnosti bez jasnog programa i cilja. Ovdje treba istaknuti da čovjekova motivacija, a time i njegovo ponašanje mogu biti usmjerena ne samo u pozitivnom nego i negativnom smjeru. Cilj je dakako u uređenoj vojnoj postrojbi poduzimati one radnje koje će pridonositi da naše kao i ponašanje članova vojne postrojbe usmjeravamo u željenom i pozitivnom smjeru. Bez valjane motiviranosti djelatnost vojne postrojbe bi bila nedjelotvorna. Motivaciji u vojsci pridavao se veliki značaj od antičkih vremena do suvremenih vojski svijeta. Postoji čitava skala radnji koje se poduzimaju radi podizanja motivacije i borbene učinkovitosti vojnih postrojbi. U to područje dolazi informiranje o stanju u našim postrojbama kao i neprijateljske strane. Nadalje, u motivirajući arsenal spadaju i govori vojskovođa prije bitaka, vojna muzika, pjesme, hura, za mnom itd. Danas, primjerice u američkoj vojsci postoje čitavi ekspertni timovi sastavljeni od stručnjaka koji na znanstvenoj osnovi rade na proučavanju motivacije i njenog utjecaja na borbenu učinkovitost vojnih postrojbi. Tako je i u Engleskoj, Francuskoj, Rusiji, Njemačkoj i drugim vojskama svijeta.

Motivacija kao sastavni dio života i djelatnosti vojne postrojbe
Motivacija se znači ne javlja kao nešto zasebno, kao izdvojeni zahtjev ili skup normi izdvojeno izvan ukupnih radnih djelatnosti vojne postrojbe. U tom pogledu uspješnu motivaciju postižemo primjerenim ponašanjem zapovjednika svih razina zapovijedanja i pripadnika postrojbe a ne kao neku dodatnu djelatnost kroz nekakav politički i verbalni moralno-politički rad istrgnut iz svakidašnjeg života i rada vojne postrojbe. Pukim verbalizmom u skupnim i učestalim upozoravanjem na pogreške vojnika izvan svekolike djelatnosti vojne postrojbe i osobnog primjera možemo postići suprotan, znači negativan učinak. Vojnički život i rad prema svojim programima djelatnosti moraju biti živi, dinamični i za vojnike interesantni jer u suprotnom slučaju možemo stvoriti situaciju monotonosti i dosadu. Ovo zbog toga jer je puki verbalizam sam po sebi monoton a samim tim i ne motivirajući kako za vojnika tako i za zapovjednika. Na taj način stvarat će se nepotreban zid nepovjerenja između zapovjednika i pripadnika vojne postrojbe koji se onda veoma teško pa čak i nikako ne iskorjenjuje.

Frustracijsko ponašanje vojnika

Permanentnim drilom, grdnjama, psovkama kao i ismijavanjem vojnika kao ti to ne možeš, slabić si, i sl. još ako je to sve pred cijelom skupinom vojnika, postižemo negativne učinke koji mogu završavati obostranom frustracijom unutar vojne postrojbe što sigurno vodi k njezinom neuspjehu. Ovo nikako ne znači da vojnicima treba popuštati ili, što je još gore, podilaziti. Dapače vojska kao uređena i organizirana skupina svojim pravilima, naputcima i zapovijedima upućuje na prijeko potrebnu stegu i odgovornost. I u najbolje organiziranoj i strogoj vojsci se prema vojnicima treba odnositi humano i ljudski što će svakako biti prepoznato i cijenjeno. Navedene situacije podcjenjivanja i ismijavanja vojnika mogu završiti veoma neugodno tako što će se u vojnika pojaviti osjećaj nemoći, nemira i strepnje (anksioznosti) što je svakako bolesno stanje. Sve to može na subjektivnom planu završavati osjećajem bespomoćnosti i bježanjem od odgovornosti, kao i u agresiju, alkoholizam, potištenost i izoliranost s dugoročnijim posljedicama. Zbog svega toga dočasnik i časnik moraju vojnicima biti primjer u cjelokupnom ponašanju i radu.

Klima elana, suradnje i uzajamnog povjerenja
S obzirom na svekoliku zamršenost i veoma zahtjevan vojni poziv u uređenoj vojsci je sve važno počinjući od jutarnjeg postrojavanja do cjelokupnog života i rada vojne postrojbe u svim njezinim segmentima. Jedno od najvažnijih pitanja motivacije vojnika i vojne postrojbe kao grupe jest da se primjerenom djelatnosti zadobije maksimalno poštivanje i povjerenje vojnika. Radeći tako stvorit ćemo potrebnu klimu elana, suradnje i uzajamnog povjerenja unutar vojne postrojbe što je onda jamstvo da ćemo uspjeti i u ostvarenju i najtežih zadaća i zapovijedi. I ponašanje vojnika unutar vojne skupine moraju biti maksimalno usklađeni iako se to ne događa uvijek u idealnom i zamišljenom i planiranom cilju. Idealno je ako su motivi i ponašanje vojnika usklađeni stopostotno, što se u praktičnom životu veoma teško ostvaruje. To je tako u teoriji, međutim u praktičnom djelovanju vojne postrojbe nailazimo na znoj, žuljeve, umor, ranjavanja i čitav niz drugih teškoća koje zahvaljujući uspješnom djelovanju dočasnika i časnika u zajednici s ostalim vojnicima nastojimo prebroditi. Izvrsno je ako su zahtjevi skupine i ponašanje vojnika usklađeni u potpunosti i najvećem dijelu vojnikovih ponašanja. Odstupanja će uvijek biti, međutim dobar zapovjednik će raditi na tome da ona budu svedena na tzv. tolerantan minimum. Čovjek bez jasne motivacije prepušten je neprestanoj slučajnosti te se pod utjecajem onih okolnosti na koje nailazi kao list na vjetru ljulja pa će odletjeti tamo gdje ga spontana struja odnese. Takav čovjek najčešće je bezvoljan i nemotiviran luta od nemila do nedraga što može odvesti ne samo u nerad i neaktivnost nego i u bolest kao što je primjerice abulija čije se bolesno stanje manifestira u usporenosti ili nedostatku voljnih funkcija što završava tzv. motoričkom abulijom. Pri nemogućnosti donošenja odluka može se pojaviti intelektualna abulija, a izrazito prepoznatljiv primjer je simptom depresije koja se može razvite u veoma tešku bolest. Nemotiviran vojnik istovremeno i socijalno neprilagođen. Naime, poznato je da čitav niz bolesti nastaje baš u sukobu čovjeka i njegove društvene sredine. Na temelju toga možemo reći da čovjek nije samo svjesno, racionalno biće nego i biće motivacije koja ga u uređenom životu kao pojedinca i pripadnika društva pokreće uvijek na nove djelatnosti. Činjenica je da je čovjekovo ponašanje uvjetovano pored izvanjskih faktora i unutarnjim motivima koje možemo globalno odrediti kao pokretače svekolikih čovjekovih aktivnosti. Motiv je pojednostavljeno rečeno, motor ili pokretač svih čovjekovih djelatnosti. Motivi daju pečat cjelokupnom ponašanju čovjeka i oni na jedan poseban način određuju osobnost čovjeka. Tako će primjerice uspješan zapovjednik koji poznaje svoju postrojbu po učinjenim radnjama znati prepoznati koji to vojnik zakasni na vojno-stručnu obuku ili je pak učinio neku drugu nepodopštinu. Na taj način možemo razumijevajući zadaće, mogućnosti i potrebe vojnika u vojnoj postrojbi pomoći mu da ciljeve koji stoje pred njim lakše prebrodi i tako mu damo volje i optimizma za daljnja pozitivna djelovanja. U tom cilju pozitivne namjere i djelovanja vojnike treba stalno i primjereno poticati dajući im osobni primjer. Ovo tim više jer vojnici trebaju u svojim zapovjednicima imati uzor cjelokupnog ponašanja kako u službenom tako i u osobnom životu. U svemu tome primjeren humor ima neizmjerno golemu ulogu jer nas uvijek iznova potiče da sve teškoće u radu podnosimo daleko lakše i opuštenije. Motivaciju unutar vojne postrojbe razvijamo spontano i neusiljeno a ne kao neki dodatan zadatak i privjesak neovisno od cjelokupne naše djelatnosti. Kako vojnik nije stroj možemo reći da je čovjek i motivacijsko biće ili biće težnji, namjera i razloga ponašanja koje vještim i dobro organiziranim radom dovodimo u sklad za zahtjevima vojne postrojbe kao uređene skupine. Na taj način omogućit ćemo da se harmoniziraju osobni interesi s interesima kako drugih pripadnika vojne postrojbe tako i vojne postrojbe kao cjeline. Naravno da bi bilo pogrešno čovjekovu motivaciju tumačiti neovisno od spoznajnih i drugih psihičkih i socijalnih procesa čovjeka. Mi to činimo samo u cilju što bolje jasnoće, prepoznavanja i upućivanja na važnost motivacijskog pokretača svih naših aktivnosti. Ovdje je potrebno istaknuti da bi bez motiva i cjelokupne motivacije čovjekov život bio neprepoznatljiv i bez onih želja i radosti koje život čine dinamičnim, ispunjenim, a time i lijepim i interesantnim. U toj motivacijskoj spirali interesi čovjeka i grupe, u našem slučaju vojne postrojbe, imaju neizmjerno veliki značaj. Zbog toga možemo reći da su čovjek i vojna postrojba interesno povezani jer ih vežu zajednički ciljevi.

Osobnu motivaciju proučava psihologija koja se ujedno bavi cjelokupnim psihičkim procesima u životu čovjeka. Kako je čovjek i društveno biće, na njegovo cjelokupno ponašanje ima golemog utjecaja kako prirodna tako i društvena sredina u kojoj živi. Tu determinacijsku, društvenu stranu u ovom slučaju motivacijskog ponašanja čovjeka u vojsci proučava sociologija vojske ili vojna sociologija. Naše cjelokupno ponašanje određeno je čitavim nizom kako osobnih tako i društvenih determinanti. Temeljni cilj našeg proučavanja je kako što dublje prodrijeti u proučavanju i razumijevanju društvenih motiva ponašanja čovjeka u vojsci kako bi ih što bolje predvidjeli i pozitivno usmjerili. Ovo je veoma važno za dočasnike i časnike svih razina zapovijedanja jer zapovijedi u vojsci lakše ćemo provoditi ako razumijemo i predviđamo ponašanje vojnika. Prodiranjem u bitne odrednice čovjekova ponašanja bave se čitave sociološke škole i smjerovi od kojih ovom prigodom ističemo socijalni bihervionizam američke sociologinje G. H. Mead. Po njezinom naučavanju podražaji i reakcije ličnosti moraju se proučavati u aspektu komunikacije s okolinom jer organizam nije pasivni receptor podražaja: ličnost i okolina uzajamno se određuju. I zaista, čovjek je pored ostalog i komunikacijsko biće jer se komunikacija javlja preko određenih gesta koje su osjećajni simboli značenja čije reakcije ličnosti (Self) možemo svjesno nadzirati. Ovdje treba istaći da je cjelokupna čovjekova motivacija u tijesnoj vezi s našim osjećajnim ili emocionalnim životom. Baš zbog toga jer čovjek je i biće želja, namjera i težnji. Zahvaljujući motivacijskom ciklusu i permanentnoj realizaciji naših potreba i ciljeva čovjekov život poprima jednu radosnu i optimističku stranu na osnovi koje nas naši motivi svakodnevno pokreću u svim našim djelatnostima kako osobno tako i na poslu. Ispunjenje određenih ciljeva i zadaća neprestano nas motivira na nove djelatnosti čija uspješna realizacija ispunjava čovjekov život radošću i optimizmom i namjerama za nova djelovanja. A bez radosti i optimizma čovjekov život bio bi siv, jednoličan i monoton. Jednostavno ne bi imao nekog dubljeg smisla. Za čovjeka najbolje je ono činjenje koje je kako je isticao Antun Vrančić “nužno, korisno i ugodno”. Ali, to je jedno idealno stanje jer sve naše djelatnosti koje obavljamo nisu uvijek ugodne a često ih moramo obavljati. Prisutnost motiva praćena je napetošću organizma koji motivima čine spremnost za djelatnost. Sama djelatnost svrhovita je i usmjerena k dostizanju nekog određenog cilja. Da bi ostvario cilj, potrebno je uskladiti ponašanje tako da se svladaju prepreke na putu do tog cilja. Nadalje, vrste i oblici ponašanja zavise od vrste i prirode cilja, a intenzitet i trajanje ponašanja zavise od samog motiva koji potiču čovjeka na djelatnost. Tako npr. razlikujemo motiv koji pokreće jednog studenta za odlazak na neku nogometnu utakmicu od motiva da se opredijeli za vojsku kao izbor svog životnog zanimanja. I jedan i drugi motiv su važni, ali za mladog čovjeka nisu jednako bitni tim prije što će nogometnih utakmica u studentovu životu biti više a životno zanimanje je ako ne za cijelo, onda svakako za dulje razdoblje njegova života. Naime, neki motivi u našem životu padaju u zaborav dok drugi ostavljaju trajni pečat u osobnom životu pa čak i u sudbini cijelog društva. U tom pogledu važni motivi imaju prijelomnu pa čak i sudbonosnu ulogu u životima kako pojedinca tako i cjelokupne zajednice. Na temelju svega možemo zaključiti da motivacija ima odlučujuću ulogu u funkcioniranju vojne postrojbe kako u ratu tako i u miru. Bez prijeko potrebnog i poželjnog motivacijskog i voljnom momenta ne bi vojnici mogli postizati bilo koji veći uspjeh u svladavanju vojne obuke kako na teorijskom tako i na praktičnom planu na vojnim poligonima. Tako zapovjednici svih razina zapovijedanja potiču motivacijski, voljni i željni razvoj kod vojnika raznim metodama polazeći od spontanih i planiranih razgovora s vojnicima, animiranje vojnika za razvijanje interesa prema vojničkom životu raznim i programiranim oblicima učenja, sporta, filma, praćenje TV programa, drugih vrsta zabave, odobravanjem nagradnog dopusta itd.

Motivacija i interesi
Dokazano je da je motivacija izravno povezana s interesima čovjeka i ljudskog društva. Čovjek je pored ostalog i interesno biće jer ga u njegovu životu i radu pokreće čitav niz interesa. Tako primjerice postoje interesi za materijalnim dobrima, poslom, umjetnički, sportski, znanstveni, politički, ekonomski i drugi interesi. U tom smislu može se reći da su interesi čovjekovi istodobno i njegovi animatori u postizanju određenih ciljeva. Nadalje, čovjek bez interesa bio bi istodobno i nemotiviran pa se tako može reći da su motivacija i interesi čovjeka u tijesnoj vezi. Bitno je da čovjekovi interesi budu usklađeni s njegovim mogućnostima kao i zahtjevima sredine pa u tom smislu kao i u svemu čovjek treba postići odgovarajuću mjeru i sklad između svojih osobnih interesa i interesa društva kao cjeline. U životu i literaturi poznat je čitav niz megalomanskih zahtjeva pojedinaca u nastojanju da čovjek zadovolji svoje osobne interese pod svaku cijenu. Tako u literaturi imamo poučnu i duhovitu čitavu skalu umišljenih bolesnika, tvrdica i sl. U našoj temi bitno je da interesi vojnika kao pojedinca budu usklađeni s očekivanim zahtjevima vojne postrojbe kao uređene skupine.

Motivirajući razgovor
Razgovor je od pamtivijeka u životu čovjeka imao neizmjerno veliku ulogu. Još je grčki filozof Aristotel isticao da “ugodan razgovor liječi ljude.” I zaista nakon nekog ugodnog i opuštenog razgovora s prijateljima osjećamo se daleko bolje. U opuštenom i prijateljskom razgovoru može se uspješno nagovijestiti put k rješavanju čitavog niza problema. Nadalje, dokazano je da tamo gdje ljudi ne razgovaraju otvoreno i prijateljski, nastaje čitav niz teškoća i problema u međuljudskim odnosima. A upravo dobri međuljudski odnosi u vojnoj postrojbi jamstvo su njezinog uspjeha. Na tome počiva i suvremeno liječenje u psihijatriji gdje liječnik pušta sugovornika da priča o temama koje spontano i usmjereno nailaze. U cilju razvijanja pozitivne motivacije u vojnika uspješan zapovjednik razgovara sa svojom vojnicima kako u spontanim tako i planiranim razgovorima kao i onima koji se javljaju tijekom izvođenja različitih oblika nastavnog procesa i drugih djelatnosti u vojsci. Dokazano je da su spontani razgovori kao i oni protkani humorom daleko uspješniji što ne znači da treba zanemariti planirane razgovore. U svim oblicima razgovora s vojnicima zapovjednik nastoji proniknuti u probleme i teškoće na koje vojnik nailazi s ciljem da mu pomogne u njihovu uspješnom rješavanju. Ono što je posebno važno je da vodeći razgovor s vojnicima zapovjednik nastoji zadobiti njihovo povjerenje. Na taj način vojnici će mu se prije otvoriti i tako zajednički pronalaziti put u njihovu uspješnom rješavanju. U razgovorima s vojnicima zapovjednik se treba odnositi prijateljski, a ne s visine kako se ne bi stvarala nepotrebna barijera između njega kao zapovjednika i vojnika. To je posebno potrebno kod osjetljivijih vojnika kojima će zapovjednik pokloniti i više pozornosti. Znači, odnos zapovjednika i vojnika ne smije biti s visine i krut jer će se tako stvoriti nepotrebna barijera nepovjerenja što će ih destimulirati u provedbi zadaća. Daleko je bolji susret otvorenosti, povjerenja i suradnje u obostranom smjeru i na obostranu korist. U toj korelaciji zapovjednik će voditi računa i o prijedlozima koji dolaze od vojnika u cilju uspješnije provedbe zadaća. Na taj način zapovjednik će razvijati samo motivaciju što je uvod u tzv. neusiljenu motivacij koja ima najveću ulogu u uspješnom funkcioniranju vojne postrojbe. Zbog toga kažemo da znanje i sposobnosti bez uspješne komunikacije s vojnicima neće naići na plodno tlo.

Umjesto zaključka
Izvodeći različite nastavne sadržaje u programu kako teorijske tako i praktične obuke kao i svih drugih djelatnost u vojsci kod vojnika možemo na najbolji način razvijati interes i motivaciju za vojničkim radom i životom. U tom smislu cjelokupni programa vojno-stručne obuke i drugih djelatnosti moraju biti interesantni, pa i atraktivni za vojnike kako bi ih maksimalno zainteresirali za vojni poziv. Zbog toga cjelokupnu djelatnost u svim njezinim segmentima trebamo stručno i pravodobno pripremati i izvoditi zanimljivo za vojnike kako bi se kod njih razvio potreban interes i samoinicijativa u procesu izvođenja svih sadržaja rada u vojsci. Da bi to postigli, cjelokupno djelovanje u vojsci mora biti živo, dinamično i interesantno za vojnike a to se može postići ako dočasnici i časnici svih razina zapovijedanja i rada s vojskom imaju zadovoljavajuću stručnu spremu te u sklopu nje i prijeko potrebnu motivaciju da djelatnost s vojnicima podignu uvijek na višu razinu.

Tomislav RAVLIĆ