Do kraja godine trebao bi biti poznat pobjednik USAF-ova natječaja za avion namijenjen naprednoj letačkoj obuci koji će zamijeniti T-38 Talon. Konačan i službeni zahtjev za prijedloge (RFP) upućen je nedavno, 30. prosinca 2016., i taj bi se datum mogao proglasiti početkom utrke. Međutim, u siječnju su pozicije kandidata doživjele velike promjene…

O zamjeni za američki avion za naprednu letačku obuku govori se već više od desetljeća, od početka 2000-ih. USAF-ov T-38 Talon već je tad smatran pravim veteranom. Prvi avion u svojoj kombinaciji vrste i namjene prvi je put poletio još 1959. godine. Više od 1100 aviona vojsci je iz Northropovih pogona isporučeno između 1961. i 1972., a potonje je godine i proizvodnja tog aviona bila zaključena. Tijekom desetljeća je, kako bi pratio sve veće zahtjeve vezane uz modernu obuku pilota, bio moderniziran, a najpoznatiji je bio skok na inačicu T-38C. Prema aktualnim podacima, na popisima američkog zrakoplovstva još je 546 tih nadzvučnih dvomotoraca. Međutim, njihovo prilagođivanje na obučne sustave današnjih borbenih aviona, posebno onih 5. generacije (F-35 Lightning II, F-22 Raptor) više nije moguće, čak i da su letjelice novije. Raptor se, doduše, nalazi na popisima aviona na koje su prelazili pripadnici obučavani na Talonu (uz F-15E Strike Eagle, F-15C Eagle, F-16 Fighting Falcon, B-1B Lancer, A-10 Thunderbolt…). Generalica američkog zrakoplovstva Dawn Dunlop izjavila je 2015. da Talon ne može ispuniti čak 12 od 18 osnovnih zahtjeva za naprednu obuku pilota, a taj se nedostatak onda mora premostiti obukom na lovcima, što znači puno veće troškove.

S police ili potpuno novo?
Najava zamjene Talona izazvala je veliku pažnju u industriji vojnih zrakoplova. Pobjeda na američkom natječaju unosnija je i jača referencija nego neka druga, ne samo zbog brojnosti koju traže veliki kapaciteti USAF-a, nego i zbog mogućnosti prodaje drugim zemljama. Neki su počeli predlagati svoje već aktivne i etablirane avione, koje nude s police (off-the-shelf), a neki su počeli razvijati potpuno nove koncepte. S jedne strane, za stvaranje ponuda imali su dovoljno vremena jer američka vlada nikako nije pokretala postupak nabave. Jedan je očit razlog bilo kresanje obrambenog proračuna, a drugi što je dan prioritet drugim projektima, pod čim se prije svega podrazumijeva dug i skup razvoj F-35. S druge strane, odgode su dovele i do toga da se tehnički i cjenovni zahtjevi za novi avion nikako nisu mogli službeno iskristalizirati, pa tvrtke nisu imale jasan smjer prema kojem bi razvijale svoje ponude. USAF je inicijalne podatke o svojim zahtjevima uputio u rujnu 2012. godine. Bilo je i drugih objava, ali konačan i službeni zahtjev za prijedloge (RFP) upućen je nedavno, 30. prosinca 2016. godine. Taj bi se datum mogao proglasiti početkom utrke koja će se tijekom 2017. zahuktati. SAD će prvo izabrati dva finalista, a ugovor bi pobjedniku trebao biti dodijeljen do kraja godine. Uz 350 aviona, onaj koji dobije posao isporučit će i elemente koji će biti na zemlji, tj. obučne sustave, sustave za planiranje i provedbu misija, opremu za potporu, kao i pričuvne dijelove. Kad se pribroje razni oblici potpore USAF-u koji idu uz program, cijeli će posao vrijediti 16,3 milijarde dolara! Program bi se intenzivirao s prvih pet isporučenih aviona (pretprodukcija), a dostizanje inicijalnih operativnih sposobnosti očekuje se 2024. godine.

Međunarodna partnerstva
Glavni kandidati izdvojili su se i prije objave konačnog RFP-a. Dizajn s police ponudio je partnerski tim koji čine Lockheed Martin i Korea Aerospace Industries (KAI). Američko-korejska kombinacija nudi T-50A, baziran na modelu T-50 Golden Eagle (zapravo, na njegovoj najnovijoj inačici FA-50), koji nije samo obučni, nego i laki borbeni avion. Više od 150 tih operativnih letjelica (najviše u sastavu južnokorejskog zrakoplovstva), od 2005. godine probilo je granicu od 100 000 akumuliranih sati leta. S obzirom na to da je Lockheed proizvođač F-16, F-22 i F-35, u konzorciju se nadaju da upravo oni mogu osigurati avion i sustave koji će u obuci najbolje pripremati pilote za te avione. Osnovna promjena u odnosu na starije inačice zlatnog orla bit će veći zaslon u kabini, čije će se sučelje moći prebacivati tako da imitira ono koje je u F-16 ili F-35, a u paketu je i simulacijsko-mrežni GBTS (ground-based training system) sustav. Prema svim pokazateljima, T-50A favorit je na natječaju.
Još jedan provjeren koncept oglasili su američki Raytheon i talijanski Leonardo. Avionu predloženom za natječaj određena je oznaka T-100. Ona bi se zapravo stavila na poboljšan M-346 Master tvrtke Alenia Aermacchi, koji ima vrlo neobične korijene u prekinutoj talijansko-ruskoj suradnji na avionu Jak-130. Danas Master leti u zrakoplovstvima Italije, Izraela, Singapura i Poljske. Uz avione planirana je i isporuka simulacijskog sustava koji omogućuje pilotima u zraku da zajedno, u istom scenariju, vježbaju s kolegama koji su u simulatorima na zemlji. Zanimljivo je da je prvi američki partner Leonarda u tom projektu bio General Dynamics, no povukao se u proljeće 2015., nakon što su objavljeni detalji oko zahtijevanih performansi. Sukladno General Dynamicsovu priopćenju, zahtjevi nisu bili usmjereni samo prema avionima koji su već aktivni, kao što se prije objave mislilo. To znači da su smatrali da im M-346 ne može udovoljiti. U Raytheonu su očito imali drukčije mišljenje i odlučili su biti američka referencija talijanskom avionu.

Velika četvorka
Northrop Grumman udružio se s britanskim BAE Systemsom te domaćom tvrtkom L-3 Technologies. Logično je bilo pomisliti da će vjerojatno ponuditi T2, najnoviju inačicu BAE Hawka, koji je operativan već četiri desetljeća. Tako su i mislili u početku, ali pokazalo se da taj avion ne može ispuniti osnovne zahtjeve američkog zrakoplovstva pa je odlučeno da će se razvijati potpuno novi avion. Nakon što su u kolovozu prošle godine prve fotografije prototipa zvanog Model 400 procurile u javnost, neki su ga analitičari nazvali kombinacijom aktualnog Northropova T-38 i F-20 Tigersharka, lakog borbenog aviona koji je ta tvrtka razvijala sedamdesetih i osamdesetih godina, ali nikad nije postao operativan. U konzorciju čiji je nositelj, Northrop je bio zadužen za konstrukciju aviona, BAE je ugrađivao elemente važne za razvoj obučnih sposobnosti, a L-3 bio je zadužen za zemaljske i simulacijske sustave.
Veliku četvorku, tj. najozbiljnije kandidate, zaokružili su Boeing i Saab, također s novitetom koji je u velikom stilu predstavljen 13. rujna prošle godine u St. Louisu. Prvi je put poletio tri mjeseca nakon predstavljanja, samo deset dana prije vladine objave RFP-a za T-X. Boeing T-X izgledom prilično podsjeća na T-38. Čini se da su se u konzorciju dobro pripremili jer tvrde da avion ispunjava sve USAF-ove zahtjeve, među kojima su najvažnije sposobnosti zaokreta s ustaljenim opterećenjem (G-sustainment). Traženo je između 6,5 i 7,5 G, što je iznimno velik broj za takav avion. Vrlo je bitna i pokretljivost: traži se da avion mora biti upravljiv na velikim napadnim kutovima. Nadalje, partneri tvrde da će cijena biti povoljna, a novi će dizajn u hodu moći udovoljiti i dodatnim zahtjevima kupca.

Autsajderi i preokret
Manje zapažen u uglednom društvu bio je laki jurišni / ISR avion Scorpion, čije se sudjelovanje spominjalo sve dok nisu objavljene zahtijevane sposobnosti. Američki konzorcij Textron AirLand, koji čine Textron i AirLand Enterprises, tad je objavio izlazak iz konkurencije. Vrijedi spomenuti i vijest s kraja prosinca prošle godine prema kojoj su američka tvrtka Sierra Nevada Corp. (SNC) i turski Turkish Aerospace Industries (TAI) osnovali konzorcij Freedom Aircraft Ventures LLC koji bi se trebao uključiti u natječaj. Zasad je, međutim, malo toga poznato, toliko malo da kandidaturu neki nazivaju i tajanstvenom. Radni naziv aviona glasi Freedom Trainer, a prema dostupnim podacima bio bi dvomotorac pokretan motorima Williams International FJ44-4M, ugrađenima i u Leonardov trenažer M-345 koji je još u razvoju.
Kad je 30. prosinca RFP bio objavljen, očekivalo se zatišje prije sljedećih krugova natječaja. Međutim, krajem siječnja zrakoplovni su svijet obišle dvije prilično neočekivane vijesti koje su natječaj učinile još zanimljivijim za praćenje. Prvo su Raytheon i Leonardo objavili da raskidaju partnerstvo i da se Raytheon povlači iz razvoja aviona, a potom je Northrop Grumman s partnerom BAE Systemsom priopćio da odustaju od natječaja, dakle, da prototip Model 400 neće ući u obzir za T-X.

Cijena ni(je) glavni argument
Prema šturom Raytheonovu priopćenju, tvrtke nisu mogle postići poslovni dogovor koji bi bio u najboljem interesu USAF-a. Slučajem se opširnije pozabavio Defense News koji je zaključio da je osnovni problem bio u cijeni po avionu koju je Raytheon želio spustiti 25 do 30 posto, ali Leonardo nije pristao. S obzirom na to da M-346 zaostaje u nekim ključnim specifikacijama za T-50A, a vjerojatno će jednako biti i s Boeingovim avionom, povoljnija cijena trebala bi biti glavni argument Leonardove i Raytheonove ponude. Kako stvari zasad stoje, Leonardo nastavlja sam, ali analitičari su suglasni da mu šanse bez američkog partnera nisu velike.
Northrop Grumman i partner su, vezano uz otkazivanje, priopćili da njihova najbolja ponuda neće biti dovoljno konkurentna i da neće biti u najboljem interesu tvrtki iz konzorcija te njihovih dioničara. Northropov čelnik Wes Bush izjavio je nekoliko dana prije povlačenja da tvrtka nije uvijek zainteresirana za pružanje najjeftinijih, a tehnički prihvatljivih rješenja. Nakon razmatranja ponude gotovog BAE Hawka, a potom razvoja novog aviona koji je stigao do prototipa, tvrtka i partneri su odustali. Analitičari Defense Newsa kažu da je Northrop vjerojatno postao žrtvom preokreta u cijelom T-X programu, koji je u prvi plan u početku stavljao cijenu, a tek je potom naglasak prebačen na performanse aviona i cijelog sustava. Northrop je bio prilično suzdržan u objavi podataka o završenom prototipu, a ta se šutnja sad čini znakovitom.

Američki trolist
Nakon burnih mjesec dana, danas se situacija oko finalista programa T-X čini prilično jasnom. Pravi su favoriti veteran T-50A koji nude Lockheed Martin i KAI, te T-X, novi koncept Boeinga i Saaba. Puno su manje šanse usamljenog Leonarda s T-100 i turske nepoznanice Freedom Trainera. Boeing vjerojatno neće moći ponuditi nižu cijenu od Lockheeda jer potpuni razvoj aviona koji još nije bio u serijskoj proizvodnji zahtijeva dodatne troškove. Međutim, neki mediji spominju i argument da je Lockheed zbog velikih isporuka F-35 pravi vladar američke industrije vojnih zrakoplova, a Northrop Grumman zadovoljan je što mu je nedavno dodijeljen razvoj novog USAF-ova bombardera B-21 Raider. Boeing, kao treći u velikom američkom trolistu, trenutačno nema potvrđen niti jedan veliki projekt u SAD-u, što bi moglo značiti neizvjesnu budućnost njegovih vojnih odjela. Pobjeda na natječaju za američki avion namijenjen naprednoj letačkoj obuci tu bi budućnost preokrenula u sigurnu.

Domagoj VLAHOVIĆ