Ako se masovne grobnice poimaju kao neosporiv dokaz etničkog čišćenja, područje Banovine može se smatrati prvim neoborivim dokazom počinjenog etničkog čišćenja nad Hrvatima i osobama nesrpske narodnosti tijekom Domovinskog rata.

Pojavi masovnih grobnica na području Petrinje prethodilo je kompliciranje sigurnosne situacije na području Banovine te homogeniziranja pobunjenog srpskog stanovništva nezadovoljnog demokratskim promjenama i uspostavom demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj. Aktivno uključivanje JNA u oružanu pobunu imalo je višestruk pozitivan psihološki učinak na srpsko stanovništvo na Banovini pa tako, u vojnom smislu, znatno nadmoćnije snage svoje ofenzivno djelovanje započele su napadima na civilno stanovništvo u mjestima Kraljevčani, Pecki, Dragotinci i Hrvatski Čuntić te druge, a koje je završilo pogibijom i protjerivanjem dijela hrvatskog stanovništva. Iako se okupacija Petrinje može promatrati u tri faze – tri napada: 2., 16. i konačno 22. rujna, jedan od ključnih upravo je 16. rujna kad tenkovske i druge jedinice JNA iz vojarne ”Vasilij Gaćeša“ i ”Šamarica“ predvođene Slobodanom Tarbukom (zapovjednik garnizona Petrinja) prvo topničkom i minobacačkom, a onda tenkovskom vatrom uništava kulturni i svaki drugi identitet Petrinje te njezinih stanovnika.

Skupina mladića, pripadnika 120. sisačke brigade HV-a te pripadnici zagrebačkog MUP-a, nalazili su se 16. rujna 1991.  na istaknutom položaju Nove bolnice u Petrinji kad su ostali ”odsječeni“ od samog grada te okruženi vojskom JNA kao i pripadnicima lokalne teritorijalne obrane. Pridružuje im se nekoliko lokalnih branitelja ZNG-a Petrinja koji su ostali braniti svoja ognjišta s ciljem pronalaska mogućeg pravca izvlačenja iz okruženja koje je tako onemogućavalo povratak u Petrinju. Dio branitelja i policajaca ostao je na položaju dok je drugi dio, njih najmanje 20, krenulo u povlačenje prema šumi u pravcu vile ”Gavrilović“:

Neprijateljska zasjeda

Neposredno prije ceste za vilu ”Gavrilović“ iznenada su ih zarobili i razoružali  pripadnici neprijateljske, izviđačke postrojbe kojom je zapovijedao Dragan Sanader te odvedeni preko ceste do vikendice Dragana Čičića. Ondje su izloženi sustavnom psihofizičkom zlostavljanju, a nakon što su skinuti do pasa te su im oduzeti vrijedni osobni predmeti, naredili su im da potrbuške legnu na zemlju. Prvo usmrćivanje odvilo se po sistemu dizanja u skupinama po trojica branitelja i s dva šarca M53 ustrijeljeni su u leđa. Sljedećim skupinama naređeno je bježanje te su ubijeni u pokušaju bijega. Četvorica su se uspjela spasiti koristeći pomutnju i sumrak pritajenjem među posmrtnim ostacima svojih suboraca. Nakon smaknuća, posmrtni ostaci hrvatskih branitelja i policajaca ostali su ležati te nakon nekoliko dana rovokopačem ukopani u grobnicu na mjestu gdje su i ubijeni. 

Sve do 1995. godine, nadležna tijela Republike Hrvatske, iako osnovana već u samom jeku rata 1991. godine, nisu bila u mogućnosti provoditi ekshumacije na okupiranom području. Tek nakon Bljeska i Oluje, u listopadu 1995. godine, Republika Hrvatska počela je samostalno provoditi ekshumacije na tek oslobođenom području. U razdoblju neposredno nakon rata, provedbu ekshumacija nadzirali su predstavnici međunarodnih organizacija pa tako u slučaju ekshumacije masovne grobnice kod vile ”Gavrilović“ bili su prisutni akreditirani predstavnici tadašnje Europske zajednice.

U skladu s odlukom Vlade RH da se počne s postupkom lociranja, ekshumacije i identifikacije poginulih osoba, koje se nalaze u masovnim grobnicama na području Banovine i zapadne Slavonije, 14. rujna 1995. godine, u predmetu provođenja istražne radnje ekshumacije posmrtnih ostataka pripadnika ZNG-a koji su poginuli u ratnom sukobu dana 16. rujna 1991. godine na području vile ”Gavrilović“ odnosno nedaleko od vikendice u vlasništvu Dragana Čičića, donesena je naredba o ekshumaciji na području vile ”Gavrilović“.

Početak postupka ekshumacije i identifikacije

Postupak ekshumacije započeo je 13. rujna 1995. godine u jutarnjim satima, a mjesto događaja locirali su i osigurali pripadnici PP Petrinja te pripadnici Hrvatske vojske. Predstavnici Radne grupe za lociranje, ekshumaciju i identifikaciju masovnih grobnica na području Banovine i zapadne Slavonije osigurali su potrebnu mehanizaciju i radnike za iskop. Iskapanje su započeli najprije ručno, ali nakon određene dubine nisu našli posmrtne ostatke. Zbog toga je dopremljena mehanizacija i u blizini mjesta na koje je pokazao svjedok, izvučena je žica sa zavezanim čizmama, kostima potkoljenice i bedrenim kostima. Na dubini od 80 cm pronađeni su prvi posmrtni ostaci.

Tijekom trajanja neprijateljske okupacije Banovine posmrtne ostatke nije bilo moguće ekshumirati pa je to otežalo tadašnji postupak jedine moguće klasične identifikacije. Tako su u prvom redu ekshumirani posmrtni ostaci 15 hrvatskih branitelja i policajca, homogene skupine u rasponu dobi od 22 do 49 godina uz pretpostavku kako su ekshumirani i posmrtni ostaci još dvije, tada neidentificirane osobe. Neposredno nakon ekshumacije, pristupilo se klasičnoj identifikaciji koja se oslanja na prepoznavanje osobnih predmeta, visine, zubnog statusa, zaživotnih trauma koje ostavljaju tragove na tijelu i sl. Ovom metodom identificirano je šest osoba, čija su tijela predana obiteljima te pokopana u obiteljske grobnice.

Najtočnija, a time i najpouzdanija metoda identifikacija, ona putem DNK analize, tek je bila u začecima. Važno je napomenuti kako je sreća u nesreći da se za vrijeme rata 90-ih godina na našim prostorima, ali i u susjednim zemljama, silom prilika počela razvijati forenzika, odnosno forenzična patologija i antropologija. Iz zapisnika Sudske medicine i kriminalistike, zabilježeni su neki od prvih pokušaja uzorkovanja koštanog i dentalnog materijala u svrhu DNK identificiranja osoba stradalih na ovaj način.

Naime, od 1998. – 2012. godine nastavljeni su pokušaji utvrđivanja identiteta stradalih na vili ”Gavrilović“. Što je tehnologija više napredovala, metodologija uzorkovanja i analiza se poboljšavala. Kontinuirano praćenje razvoja te primjena novih saznanja i metoda rada te ulaganje u tehnologiju i ljudstvo pridonijeli su kontinuiranom praćenju pokušaja identifikacija osoba koje se vode kao nestale. Zbog navedenog, tijekom godina utvrđeno je kako klasične metode nisu bile dostatne, odnosno kako je na slučaju vile ”Gavrilović“ moguće i potrebno primijeniti nove spoznaje kako bi se sa sigurnošću potvrdio identitet stradalih osoba.

Primjena novih forenzičko-antropoloških metoda identifikacije

Prije primjene novih metoda, 15 osoba bilo je pokopano, dok su se dvije osobe vodile kao neidentificirane. Kako bi se primjena inovativnih metoda iz forenzičke antropologije mogle provesti nad posmrtnim ostacima s lokacije, bilo je potrebno provesti reekshumaciju svih posmrtnih ostataka. Ministarstvo hrvatskih branitelja na inicijativu ministra Tome Medveda i pomoćnika ministra nadležnog za Upravu za zatočene i nestale Stjepana Sučića, koordiniralo je postupkom, nimalo lakim za obitelji već pokopanih osoba, međutim sve su obitelji dale pristanak te je proces započeo u veljači 2019. godine. U proces su bili uključeni djelatnici MHB-a, MORH-a, Sudske medicine i kriminalistike te studenti Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom 2019. godine, a nakon reekshumacije svih posmrtnih ostataka, započela je završna obrada nad posmrtnim ostacima. Utvrđeno je kako se radi o ukupno 16 osoba, od kojih jedna do tada nije imala potvrdu identiteta. Proces je započeo slaganjem svih posmrtnih ostataka, bilježenjem poduzetog nad svakim pojedinim slučajem, a svi uključeni u prethodne procese ustupili su relevantnu dokumentaciju te su uzeti DNK uzorci koji su poslani na analizu. Sveukupno je izuzeto 53 uzorka čija se analiza provela u DNK laboratoriju Sudske medicine i kriminalistike u Zagrebu. Izrađeni su posebni antropološki obrasci prilagođeni praćenju složenog postupka na kojima su zabilježe sve DNK reasocijacije, ali i morfološko-fizičke reasocijacije. To znači kako se samo putem DNK rezultata nisu mogla spojiti sva tijela, već se putem fizičkih karakteristika, zahvaljujući iskustvu stručnih osoba, provelo kompletiranje koštanih elemenata na svakom od tijela.

---

Završni rezultat, koji je predstavljen obiteljima od svih uključenih u proces, bio je završetak jedne od najsloženijih obrada nad masovnom grobnicom ikad poduzetom s nevjerojatnim rezultatom, a to je pozitivna identifikacija jedne osobe koja se dotad vodila kao nestala te DNK potvrdama identiteta ostalih 15 osoba, pridruživanjem svih koštanih elemenata koji pripadaju svakoj osobi pojedinačno te ponovnim ispraćajem na vječni počinak u svoje obiteljske grobnice.

---

Tekst i foto: Ana Filko, Ana Mikulka