RAZGOVOR: RAZVODNIK FILIP GRGIĆ, AUTOR KNJIGE ŠPANJOLSKI GRAĐANSKI RAT

Razvodnik Filip Grgić pripadnik je 1. mehanizirane bojne Tigrovi, a uz redovne vojničke i obiteljske dužnosti našao je vremena i za pisanje knjiga o povijesnim temama. Dosad je objavio knjige Samuraji Katoličke crkve o djelovanju isusovačkih misionara u Japanu, a krajem prošle godine iz tiska je izišla njegova knjiga Španjolski građanski rat, koja je bila povod ovom razgovoru.

Što vas je motiviralo na pisanje knjige o Španjolskom građanskom ratu? 

Vojna povijest oduvijek mi je bila fascinantna. Kao dijete branitelja odrastao sam na temama iz Domovinskog rata i hrvatske vojne povijesti. Kasnije sam se zainteresirao za vojnu povijest općenito. Oduvijek me zanimalo kako je napredovala vojna taktika, kako se razvijalo naoružanje i kako su ratovi utjecali na formiranje nacija i politika. Građanski rat u Španjolskoj postao mi je poznat kad sam o njemu pogledao seriju dokumentarnih filmova. Kad sam nastavio proučavati, shvatio sam da taj rat ima veze s našim prostorima puno više nego što bi se na prvu pomislilo. Kako je literatura o Španjolskom građanskom ratu vrlo manjkava, odlučio sam napisati knjigu kako bih barem malo bacio svjetlo na, za nas, nepoznatu temu.

Koliko dugo ste radili na knjizi i kako ste to uskladili sa svojim profesionalnim i privatnim obvezama? 

Nisam vodio bilješke o pisanju, tako da ne znam kad sam točno počeo pisati i kad sam završio kostur rukopisa. S naknadnim uređivanjima teksta i ispravcima koje su mi sugerirali iz izdavačke kuće, mogu reći da je nastanak knjige bio višegodišnji proces. Na prvom su mi mjestu, naravno, dužnosti prema obitelji i postrojbi. Proces se odužio jer sam se pisanjem bavio u slobodnom vremenu, koje baš i nisam imao. No, kad sam se počeo baviti time, znao sam da neću stati dok ne završim.

Kojim ste se izvorima najviše koristili tijekom istraživanja i koja su vam otkrića bila najznačajnija?

Knjiga koja je na mene najviše utjecala tijekom pisanja je Bitka za Španjolsku: Španjolski građanski rat 1936. – 1939. britanskog vojnog povjesničara Antonyja Beevora. Osim nje, koristio sam se radovima povjesničara Paula Prestona, Stanleyja Paynea i Hugha Thomasa koji su se specijalizirali za građanski rat u Španjolskoj. Usto, koristio sam se radovima brojnih drugih manje poznatih autora, vojnim člancima, web-stranicama i memoarima poput Kataloniji u čast Georgea Orwella. Sve izvore pomno sam uspoređivao kako bih dobio što točniju sliku događaja. Najveća prepreka kod istraživanja bilo je nepoznavanje španjolskog jezika, što je znatno otežalo i usporilo pregledavanje izvornih dokumenata. Vjerojatno najznačajnije otkriće jest da je građanski rat u Španjolskoj zapravo Drugi svjetski rat u malom. Blitzkrieg, masovne likvidacije ideoloških protivnika i nepoželjnih skupina, razaranje gradova tepih-bombardiranjem i koncentracijski logori dogodili su se u Španjolskoj, a poslije su se na puno većoj skali ponovili tijekom horora Drugog svjetskog rata.

Za razliku od drugih revolucija XX. stoljeća, u Španjolskoj su pobijedili nacionalisti. Kako to objašnjavate? Koji su čimbenici odnosno događaji presudili u njihovu korist? 

Nacionalisti su se sastojali od raznih grupa desnog svjetonazora poput fašista, monarhista, konzervativaca i tradicionalista uz potporu Katoličke crkve. Republikanci su bili labavo povezani savez lijevo orijentiranih frakcija poput komunista, socijalista, anarhista, baskijskih i katalonskih separatista odanih vladi Druge Španjolske Republike. U oružanom sukobu tih dviju skupina, nacionalisti pod zapovjedništvom generala Francisca Franca odnijeli su pobjedu. Nigdje do tada kontrarevolucionarna desnica nije odnijela toliko temeljitu i trajnu pobjedu. Brojni su razlozi zašto su nacionalisti pobijedili, a republikanci izgubili, ali najvećim se dijelom svode na činjenicu da su nacionalisti imali bolje vojno vodstvo, ujedinjeno i motivirano ljudstvo te obilnu podršku nacističke Njemačke i fašističke Italije. Republikanske frakcije patile su od nejedinstva te su čak izbijali i građanski ratovi unutar građanskog rata između komunista, socijalista i anarhista. Osim toga, republikanski zapovjednici bili su neiskusni, a međunarodna potpora Republici uglavnom je izostala. Najveću vojnu pomoć Republici poslao je Staljin, no on ju je uvjetovao komunističkom dominacijom nauštrb drugih skupina, osobito socijalista i anarhista koje je smatrao izdajicama revolucije. U srazu s nacionalistima, republikanci su jednostavno iskrvarili i kapitulirali.

Napisali ste da Francisco Franco, iako je trijumfirao u ratu, nije uspio osvojiti srca i umove Španjolaca unatoč ekonomskom prosperitetu i stabilnosti države. Možete li ocijeniti jesu li prisutne i u kojem pogledu posljedice građanskog rata u današnjoj Španjolskoj?

General Francisco Franco jedna je od najkontroverznijih figura španjolske i europske povijesti. S jedne strane bio je doživotni diktator koji je osvojio vlast uz pomoć nacističke Njemačke i fašističke Italije. Provodio je surov progon političkih neistomišljenika, cenzurirao medije, ukinuo stranke i izolirao Španjolsku od zapadnog svijeta. S druge strane, donio je Španjolskoj potrebnu stabilnost, a 50-ih je uz pomoć tehnokrata Opusa Dei Španjolska doživjela nezapamćen gospodarski uzlet. Održao je Španjolsku neutralnom tijekom Drugog svjetskog rata i postao saveznik Zapada tijekom hladnoratovskog nadmetanja. Postoje stanoviti dokazi da je pomogao tisućama Židova da pobjegnu od nacističkog progona u zemlje Latinske Amerike.

Vladao je Španjolskom gotovo pet desetljeća i poslije njegove smrti nastupila je liberalna demokracija. Njegova ostavština u španjolskom društvu ostala je sporna. Desetljećima se vode sporovi oko kipova i imena ulica istaknutih frankista. Sporna su čak i njihova grobna mjesta. Tako je Francovo tijelo 2019. ekshumirano i preseljeno na drugo mjesto po nalogu socijalističke vlade Pedra Sáncheza. Dugovi prošlosti progone španjolsko društvo sve do danas.

Poznato je da su neki od jugoslavenskih komunista sudjelovali u Španjolskom građanskom ratu. Prema vašem sudu u kojoj je mjeri njihovo iskustvo utjecalo na povijest i društvene prilike na našim prostorima tijekom Drugog svjetskog rata i na postupanje jugoslavenske vlasti neposredno nakon njegova završetka? Može li se primijetiti između te dvije pojave kakva uzročno-posljedična veza?

Izbijanje građanskog rata u Španjolskoj 1936. privuklo je tisuće stranih dragovoljaca svih boja u redove nekih od zaraćenih frakcija. I nacionalisti i republikanci primili su u svoje redove strane borce, a u nemalom broju slučajeva o njima su i ovisili tijekom ključnih bitaka. Jedna od najpoznatijih postrojbi stranih dragovoljaca bila je Internacionalna brigada koja se borila za očuvanje Španjolske Republike. Propaganda je formiranje Internacionalne brigade prikazala kao spontani dolazak stranih dragovoljaca koji se bore za slobodu. Internacionalne brigade organizirao je i financirao Staljinov Sovjetski Savez, a radilo se o iskusnim borcima i najelitnijem dijelu Republikanske armije. Za naše područje zanimljivi su interbrigadisti s područja bivše Jugoslavije organizirani u bataljun Đuro Đaković i bataljun Dimitrov. Veterani Španjolskog građanskog rata po povratku u svoju zemlju priključili su se Narodnooslobodilačkoj borbi, a mnogi su zauzeli ključne političke i vojne funkcije. Jugoslavenska povijest zapamtila ih je pod imenom Španci. Koliko je njihovo iskustvo iz Španjolske utjecalo na događaje u bivšoj Jugoslaviji? Kako objektivno istraživanje još nije provedeno, možemo samo spekulirati. Nema dvojbe da mnoge pogreške koje je počinila Španjolska Republika nisu počinjene tijekom NOB-a, poput razjedinjenosti, neiskustva, političkih trzavica, nedostatka središnjeg vodstva i besmislenih vojnih akcija. Može se zaključiti da je utjecaj Španaca bio dosta jak i da je time Španjolski građanski rat neizravno utjecao i na prilike na našim prostorima.

U zaključku vaše knjige navodite da je to doista bio krvav građanski rat. Ratovala je regija protiv regije, grad protiv grada, selo protiv sela, susjed protiv susjeda, a često su se članovi obitelji našli na suprotnim stranama barikada. Takav opis podsjeća na hrvatsko iskustvo u Drugom svjetskom ratu. Iako je riječ o dva različita politička spektra, metode i posljedice su iste. Možete li usporediti te dvije pojave, geografski udaljene, ali sudbinski slične?

Sličnosti španjolskog i hrvatskog iskustva dosta su brojne. U oba slučaja radilo se ne samo o vojnom već i o duboko ideološkom sukobu između komunističkih partizana, fašističkih ustaša i rojalističkih četnika željnih obnove monarhističke Jugoslavije. U oba slučaja radilo se o građanskom ratu tijekom kojeg su sve sukobljene strane provodile surovu represiju nad ideološkim protivnicima. Oba slučaja bilježe značajno uplitanje nacističke Njemačke, fašističke Italije i Sovjetskog Saveza u ratne operacije i naoružavanje savezničkih vojski. Naravno, dva iskustva nisu u svemu ista; španjolski rat primarno je politički i ideološki sukob, dok sukob na prostorima NDH ima, uz ideologiju, snažnu etničku i nacionalnu komponentu (Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Židovi). Još jedna sličnost velik je teret prošlosti koji nose generacije koje s tim sukobima nisu imale veze. U Španjolskoj je pobjedu odnio desničarski diktator Francisco Franco, dok je Hrvatskom vladao komunist Josip Broz Tito. I Španjolci i Hrvati do danas se spore o naravi režima i doprinosima, odnosno zločinima tih diktatora te njihovoj ostavštini.

Ovo nije vaša prva knjiga. Autor ste knjige Samuraji Katoličke crkve izdane 2022. Koja je tema i poruka te knjige?

Tako je, ovo mi nije prva knjiga. U XVI. stoljeću isusovački misionari, predvođeni svetim Franjom Ksaverskim, došli su do obala feudalnog Japana i počeli propovijedati katoličku vjeru. Japan je tada bio uronjen u krvavi građanski rat između raznih lokalnih gospodara i aristokrata koji su htjeli vlast nad zemljom. U tim nemilim uvjetima isusovački misionari uspjeli su pokrstiti nekoliko stotina tisuća Japanaca, uključujući i dio samurajske ratničke kaste. Japan je bio na dobrom putu da se cijela zemlja pokrsti dok nova vjera nije postala problem budističkim vlastima početkom XVII. stoljeća. Započeli su krvavi progoni vjere koji se mogu smatrati nekima od najtežih u povijesti Crkve. Mnogi pobožni Japanci mnogo su pretrpjeli jer se vjere nisu htjeli odreći, poput samurajskog ratnika Justa Takayame Ukona, koji je u procesu proglašenja svetim. Jedna od najnevjerojatnijih priča dolazi iz XIX. stoljeća, kad je Japan opet otvoren za dolazak stranaca. Tada su otkrivene tisuće tajnih pripadnika katoličke vjere, zvanih Kakure Kiristan. Oni su nekoliko stoljeća uspjeli sačuvati vjeru u potpunoj tajnosti i bez ikakvih kontakata s katoličkim svećenicima. Priča mi je bila fascinantna i unatoč slabim izvorima uspio sam napisati knjigu o toj zanimljivoj temi. Poruka je da vjera može opstati čak i pod teretom najtežih progona.

Zanimaju li vas još neke povijesne teme? Imate li u planu nastaviti s istraživanjem i pisanjem?

 Zanimaju me mnoge povijesne teme. Trenutačno radim na rukopisu o jednoj vojnoj operaciji: kako se planirala, organizirala, provela i koje su joj bile posljedice. Iznimno sam zadovoljan s tekstom i nadam se da će što prije ugledati svjetlo dana. Naravno, sve ovisi o tome koliko će moji tekstovi zanimati čitatelje i koliku ću imati podršku u daljnjim istraživanjima. Vidjet ćemo. Nadam se najboljem.

Razgovarao: Hrvoje Lončarević; Foto: Lucija Čevizović