Razgovor: časnički namjesnik Dražen KLANJEC, prvi dočasnik OSRH

“Uvjeren sam da mladi mogu ne samo dostići nego i biti bolji od nas dočasnika iz Domovinskog rata. Najveći potencijal mladih vidim u mogućnostima brze prilagodbe na nove složene sustave za koje su potrebna znanja informatike i engleskog jezika, a mladi ta znanja imaju i zbog samog načina života. Mi ‘stari’ dočasnici dužni smo im prenijeti iskustva, osigurati im najbolja sustavna rješenja za daljnja usavršavanja i stjecanja ponajprije vojnostručnih znanja te voditi brigu o njihovu ne samo vojničkom nego i životnom razvoju,” istaknuo je časnički namjesnik Dražen Klanjec

S prvim dočasnikom OSRH časničkim namjesnikom Draženom Klanjecom razgovarali smo o aktualnim trenucima dočasnika, koji su se iznimno lako i brzo prilagodili nesvakidašnjim situacijama koje su pogodile Hrvatsku – dvama razornim potresima i pandemiji. Upravo takav odgovor na spomenute izazove bio je moguć zahvaljujući izvrsnoj obučenosti te naporu koji dočasnici ulažu u svakodnevnom radu. Planirane aktivnosti dočasnika koje bi se trebale provesti do kraja godine dodatno će pomoći u afirmiranju Dočasničkog lanca potpore.

Kao vojnik potekli ste iz Puma. Ratne gardijske brigade bile su izvrstan “rasadnik” dočasnika…?

Svaki spomen 7. gardijske brigade Puma u meni budi osjećaj poštovanja, ponosa i poniznosti. Svoje vojničke temelje na kojima sam se profesionalno razvijao dugujem Pumama i zahvalan sam svim svojim ratnim zapovjednicima, kolegama dočasnicima i gardistima. Ponosan sam na ratni put Puma, oslobađanje hrvatskog kraljevskog grada Knina te dostojanstvo i vojničku čast u svim našim pobjedama, a tih pobjeda ne bi bilo bez najveće žrtve – našeg 91 poginulog i jednog nestalog suborca.

Dočasnici 7. gardijske brigade stjecali su iskustvo u odlučujućim akcijama i operacijama Domovinskog rata. Nadograđivali smo vojna znanja neposredno po završetku rata kroz MPRI (Military Professional Resources Incorporated) programe DTAP (Democracy Transition Assistance Program) i CARTS (Croatian Army Readiness and Training System) i usavršavali se na školovanjima i obukama u Hrvatskoj i inozemstvu. Upravo su to razlozi zbog kojih su mnogi dočasnici iz Puma obnašali niz odgovornih dužnosti.

Možete li ukratko opisati ulogu hrvatskih dočasnika u Domovinskom ratu, posebno u Oluji?

Uvjeti i način ratovanja zahtijevali su potpunu osposobljenost i odgovornost svakog hrvatskog časnika i vojnika, a vrlo brzo uvidjela se i značajna uloga dočasnika u Domovinskom ratu. Sustavna osposobljavanja dočasnika počinju već krajem 1991., što se može smatrati i početkom dočasničke izobrazbe. Naučene lekcije iz operacije Maslenica iniciraju ustrojavanje Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika (SG SOD) “Damir Tomljanović-Gavran”, odnosno Šepurina 1994. godine. General Gotovina tad je rekao da će za završno oslobađanje Domovine biti potrebno “stvaranje visokoprofesionalnog i autoritativnog dočasnika, zapovjednika desetine i voda, koji će biti primjer podređenima i uzdanica nadređenima uz visoku nacionalnu svijest i s osobnošću hrvatskog vojnika”, a upravo je Oluja pokazala snagu, osposobljenost i domoljublje hrvatskih dočasnika.

Odlazak dočasnika s iskustvom iz Domovinskog rata u mirovinu stalna je tema. Mogu li mladi dostići njihovu razinu?

Uvjeren sam da mladi mogu ne samo dostići nas dočasnike iz Domovinskog rata nego i biti bolji. Motiviranost i spremnost na služenje domovini neupitna je kod mladih vojnikinja i vojnika, a vidljiva je već tijekom dragovoljnog vojnog osposobljavanja. Izražena je i njihova želja za učenjem i obučavanjem te napredovanjem, što im se omogućava kroz transparentnu i za sve jednaku mogućnost odabira, selekcije i pohađanja prve razine slijedno rastuće dočasničke izobrazbe. Najveći potencijal mladih vidim u mogućnostima brze prilagodbe na nove složene sustave za koje su potrebna znanja informatike i engleskog jezika, a mladi ta znanja imaju i zbog samog načina života. Mi “stari” dočasnici dužni smo im prenijeti iskustva, osigurati im najbolja sustavna rješenja za daljnje usavršavanje i stjecanje ponajprije vojnostručnih znanja te voditi brigu o njihovu ne samo vojničkom nego i životnom razvoju. Mlade dočasnice i dočasnike pozivam na ustrajnost i nepokolebljivost jer će samo tako ostvariti svoje ciljeve. Odabir najboljih vojnika, mornara i dočasnika mjeseca već je tradicija u Hrvatskoj vojsci. Među odabranima vrlo su često i mladi čija postignuća u obuci, na vježbama, međunarodnim aktivnostima i spašavanju ljudskih života zaslužuju poštovanje, a i sam načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj često ističe da mogu biti uzor i inspiracija svima nama.

Kojoj skupini dočasnika trenutačno treba posvetiti najviše pozornosti?

Zapovjednicima desetina, odnosno razine desetine i to iz nekoliko razloga. Dužnost zapovjednika desetine sama je po sebi specifična zato što je istodobno sastavni dio i Dočasničkog lanca potpore, ali i zapovjednog lanca, odnosno crte vođenja i zapovijedanja. Uglavnom su to dočasnice i dočasnici mlađe životne dobi s relativno malo godina provedenih u Hrvatskoj vojsci – samim tim još uvijek stječu i životna i profesionalna iskustva. Kao zapovjednici odgovorni su za sredstva koja su im povjerena, vrlo često skupa, koja zahtijevaju posebna znanja za rukovanje i održavanje. Nadalje, kao zapovjednici postaju odgovorni za ljude kojima zapovijedaju i kojima moraju osigurati kvalitetno vođenje temeljeno na pravilnicima i zakonima, pravedno i jednako prema svima. Odgovorni su za ponašanje svojih ljudi, prepoznavanje onih koji se najviše zalažu i koji imaju potencijala za buduće dočasnike, ali isto tako i za prepoznavanje ponašanja kod podređenih koje treba korigirati. Zbog toga zahtijevaju posebnu pozornost i da im se ta znanja osiguraju ponajprije kroz sustav izobrazbe, ali i savjetovanje i mentoriranje starijih dočasnika.

Puno ste radili u inozemstvu. Kakav je ugled hrvatskih dočasnika?

Ugled Hrvatske vojske, čiji su sastavni dio dočasnici, na vrlo je visokoj razini među našim saveznicama i partnerima. Oni nas često ističu kao primjer zemlje koja je vrlo brzo prošla put od primateljice do davateljice pomoći. Tomu svakako pridonosi sudjelovanje Hrvatske vojske u brojnim misijama, operacijama i aktivnostima u inozemstvu, ali i pojedinačni doprinos hrvatskih dočasnika koji su obnašali ili još uvijek obnašaju niz najodgovornijih dužnosti u međunarodnom okruženju. Umirovljeni časnički namjesnik Davor Petek bio je prvi dočasnik Savezničkog zapovjedništva za operacije, a danas je časnički namjesnik Mario Mateljić prvi dočasnik NATO-ova Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva – Centar, i to su najbolji pokazatelji ugleda i povjerenja koje uživamo u NATO savezu. Osim toga, hrvatski dočasnici u inozemstvu uspješno završavaju najviše razine školovanja na prestižnim vojnim akademijama te postižu zapažene rezultate na brojnim vojnim natjecanjima. Isto kao i kad govorimo o Domovinskom ratu, kad s ponosom govorimo o svojim uspjesima i postignućima u inozemstvu, moramo se sjetiti onih koji su na tom putu dali najviše – a to je svakako skupnik Josip Briški.

S kojim ste ciljevima prihvatili sadašnju dužnost?

Nastaviti sve dobro što su radili moji prethodnici na dužnosti prvog dočasnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, počevši s časničkim namjesnikom Predragom Toplakom. Prepoznati mogućnosti i inicirati promjene koje donose poboljšanja za Hrvatsku vojsku, a odnose se na vojnike, mornare i dočasnike, sve to poštujući smjernice i prioritete koje postavlja načelnik Glavnog stožera. Za ostvarenje tih ciljeva nužna je profesionalna suradnja i otvorena komunikacija s kolegama prvim dočasnicima grana i pristožernih postrojbi. Nastojao sam ostvariti odnos temeljen na obostranom poštovanju jer bez njihova doprinosa ni ja ne mogu kvalitetno obnašati svoju dužnost. Ured prvog dočasnika OSRH nositelj je određenih aktivnosti, a u mnogima izravno ili neizravno sudjeluje. Zbog toga mi je bilo važno da na dužnost stožernog provedbenog dočasnika u Uredu dođe osoba koja može ispuniti sve zahtjeve, a časnički namjesnik Tihomir Slanac zbog vojničkih i ljudskih vrlina pokazao se odličnim izborom.

Koji će od tih ciljeva biti najizazovniji?

Jedan je od ciljeva inicirati promjene koje mogu donijeti poboljšanja za naše vojnike, mornare i dočasnike, a to se postiže i sustavom školovanja. Za uspješno obnašanje dužnosti, pogotovo na visokim razinama vođenja i zapovijedanja, nužno je i samopouzdanje, a ono se stječe širokim spektrom znanja. Osnivanje Sveučilišta obrane i sigurnosti nudi golem potencijal u razvoju dočasnika, a skupljanje ECTS bodova tijekom školovanja jedan je od izazovnijih ciljeva. Dočasnički lanac potpore OSRH predstavio je prijedlog načelniku Glavnog stožera OSRH i zapovjedniku Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” i imamo njihovu potporu. Za ostvarenje cilja potreban je dugotrajan proces koji podrazumijeva suradnju i razumijevanje svih u sustavu, posebno nadležnih i odgovornih u sustavu upravljanja osobljem i vojnog školovanja.

Hrvatsko vojno učilište već je počelo taj proces komparativnom analizom sustava školovanja dočasnika Hrvatske vojske i članica NATO saveza u kojima se modeli školovanja dočasnika mijenjaju. Krajnji je cilj da naš sustav školovanja omogući najbolje našim dočasnicima, ali i zadrži kredibilitet koji ima među saveznicama i partnerima, posebno onima koji svoje dočasnike upućuju na dočasničku izobrazbu u Hrvatsku.

Briga o svakoj pripadnici i pripadniku Hrvatske vojske najvažniji je cilj i tomu se svaki dan treba posvetiti puna pozornost. Vojnik se uvježbava u najtežim uvjetima da bi postao otporan na stresne situacije, da ne postoji “ne mogu” i “teško mi je”, ali svima nama život nosi brojne izazove, uspone i padove. Svojim postupcima ne smijemo dovesti u pitanje dostojanstvo hrvatskog vojnika, ni za vrijeme službe ni izvan službe, ni u stvarnom ni u virtualnom svijetu. Moramo biti stalna podrška jedni drugima kako bi se izbjegli događaji s najtežim, tragičnim posljedicama, a svatko tko osjeti potrebu treba znati da u sustavu postoje stručne osobe – vojni psiholozi – kojima se uvijek mogu obratiti, ali i vojni kapelani, zapovjednici, prvi dočasnici, kolege. Iz svake naizgled bezizlazne situacije uvijek postoji izlaz, samo nas smrt nepovratno odvaja od onih kojima je stalo do nas i kojima smo potrebni. Obiteljima tragično preminulih pripadnica i pripadnika Hrvatske vojske izražavam iskrenu kršćansku sućut.

Općenito se čini da se uloga dočasnika mijenja. Slijedi li Hrvatska vojska te trendove?

Smatram da se sama uloga dočasnika ne mijenja u znatnijoj mjeri, ali mijenjaju se uvjeti u kojima oružane snage – pa tako i dočasnici – izvršavaju zadaće. Implementacija novih borbenih i neborbenih sustava te sve izraženije sposobnosti u kibernetičkom prostoru samo su neki od primjera zašto je nužno stalno praćenje trendova, stalno učenje i usvajanje novih sposobnosti kroz institucionalno osposobljavanje, ali i samorazvoj kako bi dočasnici dali obol izvršenju misija i zadaća Hrvatske vojske. Rezultati u provedbi Hrvatskog bedema 1991. – 2021., odnosno niza nacionalnih i međunarodnih vježbi i aktivnosti kojima smo obilježili trideset godina Hrvatske vojske i koje smo proveli sa svojim saveznicama i partnerima, odličan su pokazatelj da pratimo trendove i možemo izvršiti najzahtjevnije zadaće uz poštivanje standarda i procedura NATO saveza i to uporabom složenih sustava.

Koje međunarodne aktivnosti možemo očekivati ove godine, a tiču se Dočasničkog lanca potpore?

Do kraja godine čeka nas još niz međunarodnih aktivnosti koje se tiču Dočasničkog lanca potpore, a istaknut ću samo najvažnije. Krajem kolovoza počinje 12. međunarodni ljetni kamp dočasnika članica NATO-a i Partnerstva za mir, koji će se najvećim dijelom provesti u vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba”. Cilj je kampa doprinos razvoju interoperabilnosti među saveznicama i partnerima kroz razmjenu iskustava, promocija hrvatske obrambene industrije te promocija hrvatske vojne, povijesne i kulturne baštine. U rujnu će se održati Konferencija prvih dočasnika članica inicijative A-5 kao sastavni dio Konferencije načelnika glavnih stožera. Okupit će sve prve dočasnike oružanih snaga članica i promatrača inicijative A-5, prve dočasnike nacionalnih gardi država partnera iz Sjedinjenih Američkih Država te prvog dočasnika Američkog zapovjedništva za Europu (USEUCOM). Međunarodni tečaj za prve dočasnike najviših razina vođenja za članice inicijative A-5 održat će se u listopadu na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” uz sudjelovanje gostiju predavača koji obnašaju visoke dužnosti u OSRH, ali i u NATO-ovim zapovjedništvima.

Kakve plodove, što se tiče dočasnika, donosi Središte za razvoj vođa “Marko Babić”?

Središte za razvoj vođa “Marko Babić” ustrojeno je u duhu Šepurina s ciljem nadogradnje stečenih znanja i vještina polaznika obuke, među ostalim i dočasnika Hrvatske vojske. Obuku provode iznimno kvalitetni instruktori, bilo s iskustvom iz Domovinskog rata, bilo sa završenim najzahtjevnijim obukama u inozemstvu. Plodovi su intenzivne šestotjedne obuke pomicanje granica samopouzdanja kod svih koji uspješno završe obuku i svijest da nema tog napora koji ne bi mogli podnijeti i to u najtežim uvjetima – i vremenskim, i zemljišnim. Sama završna dvodnevna hodnja od Udbine do Knina duljine 88 kilometara zahtijeva iznadprosječnost u svakom smislu. Svako dodatno pojedinačno osposobljavanje pridonosi i podizanju kvalitete Hrvatske vojske u cjelini, posebno kad znamo da u Središtu obučavamo vođe – i dočasnike, i časnike. Obuka koja se provodi u Središtu postala je zanimljiva i našim saveznicama. Slovenska vojska već je izrazila konkretno nastojanje da u Središte šalje svoje pripadnike.

Kakvim su se dočasnici HV-a pokazali u proteklu godinu i pol, u uvjetima pandemije i potresa?

U uvjetima pandemije i otkazivanja niza obučnih aktivnosti nametnula su se dva cilja – očuvati zdravlje vojnika i istodobno zadržati potrebnu razinu borbene spremnosti svakog pojedinca. Oba su cilja ispunjena, zahvaljujući među ostalim i dodatnom naporu dočasnika, njihovu traženju inovativnih rješenja u provedbi pojedinačne obuke, nastave, tjelovježbe, održavanju borbenog duha – a sve to uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera. Mnogi su dočasnici iskoristili priliku i cijepili se te na taj način bili primjer odgovornog ponašanja u svojim sredinama.

Nakon obaju potresa 2020. godine – u ožujku koji je pogodio grad Zagreb i u prosincu koji je pogodio najvećim dijelom Sisačko-moslavačku županiju, Hrvatska vojska bila je među prvima koji su pomagli svojem narodu. Važno je istaknuti da su se mnogi pripadnici Hrvatske vojske stavili na raspolaganje svojim zapovjednicima iako su i njihove kuće stradale u potresima. Osobno sam obilazio snage na terenu angažirane na otklanjanju posljedica potresa i svaki sam put zbog njih bio ponosan što sam hrvatski vojnik. Oduševljavala me njihova neiscrpna energija i želja za pomaganjem unatoč siječanjskim hladnoćama i višesatnim angažiranjima uz tek kratkotrajne odmore. Na mnogim su lokacijama mladi časnici i dočasnici, ali i mlade časnice i dočasnice, bili odgovorni za svoje skupine i izvršavali najteže zadaće. Posebno me dirnula njihova empatija i poštovanje koje su pokazivali prema svakoj osobi u potrebi, i u petrinjskoj vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”, ali i u svakom mjestu u kojem su bili angažirani.

Kako komentirate ovogodišnje natjecanje “Memorijal bojnik Davor Jović”?

 “Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku” ima posebnu važnost za dočasnike zato što je Dočasnički lanac potpore 2012. godine pokrenuo natjecanje u današnjem formatu. Pri planiranju i provedbi ovogodišnjeg natjecanja otežavajuća je okolnost bila i pandemija, ali nismo pomišljali na otkazivanje zato što natjecanjem čuvamo spomen na našeg suborca bojnika Davora Jovića, promičemo tjelesnu spremnost, osposobljenost u vojničkim vještinama i borbeni duh hrvatskog vojnika, nastavljamo odličnu suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova i razvijamo dobre odnose s našim saveznicama i partnerima.

Ovogodišnje je natjecanje, po riječima onih koji su dosad više puta sudjelovali, bilo jedno od najizazovnijih. Iznimno visoka temperatura zraka na dan održavanja učinila ga je još zahtjevnijim. Provedena je raščlamba natjecanja i time je istodobno počelo planiranje za sljedeću godinu. Zadržat ćemo sve ono što se pokazalo dobrim, a određene ćemo pojedinosti poboljšati.

Najveći je teret podnijela Hrvatska kopnena vojska, posebno brigadni general Željko Ljubas, te koristim priliku za zahvalu njemu osobno, cijelom njegovu timu i svima koji su pridonijeli provedbi natjecanja. Čestitam svim natjecateljicama i natjecateljima, posebne čestitke pobjednicama i pobjednicima, a na svakom se natjecanju netko istakne ne samo rezultatom nego prije svega viteškim duhom. Na ovom natjecanju, meni osobno, to su bili skupnik Nikola Knežević i razvodnik Michael Krejči.

Posebno me veseli činjenica da je pobjednik u apsolutnoj kategoriji pripadnik Hrvatske vojske – satnik Ivan Gerenčir, a pobjednica u ženskoj kategoriji djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova – interventna policajka Antonija Radeljić. Na središnjoj svečanosti u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja primit će zaslužene nagrade i 26 godina nakon Oluje na simboličan način potvrditi povezanost hrvatske vojske i policije – pobijedili smo zajedno u Domovinskom ratu – pobjeđujemo zajedno u miru.

Domagoj Vlahović

Foto: Tomislav Brandt