Vozeći se cestom između Gračaca i Knina ugledat ćete nad Zrmanjom gradinu koju je vjerojatno utemeljio slavni hrvatski vladar

Otkad Hrvatska ima autocestu A1, dionica Gračac – Knin na državnoj cesti D1 nije odveć prometna. A oko nje ima zaista zanimljivih prizora, prirodnih ljepota graničnog područja Like i Dalmatinske zagore. Najljepši je dio onaj koji ide uz Zrmanju. Upravo nad tom rijekom, na otprilike 33 km od Gračaca, na kamenom brdu ugledat ćete drevnu ruševinu. Doduše, i nije je lako primijetiti, i možda je to jedan od razloga zašto je Zvonigrad pao u zaborav. Do samog brda doći ćete ako, nakon što ga ugledate, skrenete lijevo s magistrale prema mjestu Palanci. Danas ima svega nekoliko kuća i stanovnika, a poznato je po župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije izgrađenoj oko 1830. godine.

Da, Zvonigrad je ostao zaboravljen. A to je velika šteta. I podaci o njegovoj povijesti, barem oni dostupni na internetu, vrlo su šturi. Samo ime upućuje na to da mu je osnivač vjerojatno bio kralj Zvonimir, koji je Hrvatskom vladao od 1075. do 1089. godine, a stolovao je u obližnjem Kninu. U svakom slučaju, njegov vojni položaj izvanredan je, iz njega se lako moglo nadzirati geografski suženo i prometno iznimno važno područje oko Zrmanje. Osim imena, nema pisanih dokaza da je Zvonigrad podignuo upravo naš veliki kralj. Međutim, Hrvatska enciklopedija navodi da se prvi put spominje nešto više od 130 godina nakon njegove smrti. Dakle, oko 1222. bio je u posjedu kneza Višena iz roda Bribirskih. Daljnji dokumenti povezuju ga 1412. s obitelji Nelipčić, a 1435. sa slavnim Frankopanima. Navodno su ga poslije imali Kurjakovići i Karlovići.

Pust je stoljećima

Kako je odreda riječ o temeljnim velikaškim obiteljima hrvatskog srednjovjekovlja, jasno je da je Zvonigrad cijelo vrijeme bio iznimno važan. No, opustio je tijekom mletačko-turskih ratova u XVI. stoljeću, a srušen je u Kandijskom ratu (1645. – 1669.). Enciklopedija navodi kao zanimljivost da se dio njegovih stanovnika preselio u Premanturu u Istri. Što se tiče same građevine, može se pročitati tek da je bila višekutnog tlocrta s unutarnjim i vanjskim dvorištem. Uz glavnu četverokutnu kulu nalazile su se zgrade za stanovanje.

Podataka o nekom detaljnijem arheološkom istraživanju Zvonigrada također nema, barem na internetu. Mogu se naći neki izvori o numizmatičkim nalazima. Hoće li grad krasnog kraljevskog imena i jedinstvenog položaja jednog dana otkriti sve tajne, a sigurno ih ima? Pa, to je zapravo jedna velika tema o kojoj bi bilo zanimljivo porazgovarati s nekim arheologom. Doduše, i ne znamo koliko ima smisla i koliko ga je čisto tehnički moguće adekvatno istražiti i obnoviti. Jedino je jasno da takve aktivnosti zahtijevaju puno stručnih ljudi, vremena, a najviše financijskih sredstava. A niz srednjovjekovnih hrvatskih fortifikacija koje bi vrijedilo istražiti i obnoviti zaista je velik, pa je i velik red čekanja. Ovako nam ostaje samo da s magistrale pogledamo prema Zvonigradu. A možda ga, kad budemo imali vremena, i obiđemo.

Tekst: Domagoj Vlahović; FOTO: Tomislav Brandt