Pripadnik Počasno-zaštitne bojne stožerni narednik Ivan Slukan istrčao je zahtjevnu utrku 100 milja Istre duljine 168 km s više do 6500 metara ukupnog uspona i nizbrdice koja kreće iz Labina, a završava u Umagu

Za mnoge bi pojam 100 milja Istre bio dovoljan izazov da se samo ta ruta prođe i završi te stigne do kraja, ali kad se uz 100 milja doda i pojam utrka jasno je da za takav pothvat moraš biti vrhunski pripremljen. Pripadnik Posadne satnije Počasno-zaštitne bojne stožerni narednik Ivan Slukan upravo to i jest.

Stožerni narednik Slukan u Hrvatskoj je vojsci od 1993., prošao je Južno i Karlovačko bojište, a sudjelovao je u akcijama Bljesak i Oluja. Od 2006. pripadnik je Posadne satnije Počasno-zaštitne bojne koja se nalazi na Brijunima. U NATO-ovoj misiji ISAF u Kabulu bio je 2011., a 2013. u misiji KFOR u Prištini. Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 2020. na Odjelu za izobrazbu trenera smjer Kondicijska priprema sportaša.

Povod našem razgovoru bila je utrka 100 milja Istre, koja je jedna od kvalifikacijskih utrka za UTMB, odnosno Ultra-Trail du Mont-Blanc. Riječ je o utrci duljine 168 kilometara oko Mont-Blanca s ukupnim usponom od 10 000 metara. Utrka 100 milja Istre jedna je od 25 kvalifikacijskih utrka za  UTMB, ali ni to nije uvjet da će se natjecati jer se svake godine prijavi prevelik broj natjecatelja, a samo njih 3000 može nastupati. Od 3000 jedan broj ima osigurano mjesto na startu, a ostali se izvlače pomoću lutrije.

Trčanje trailom trčanje je po prirodnim stazama, a najčešće su u sve to ukomponirani vrlo zahtjevni usponi i nizbrdice. U što većoj mjeri izbjegava se trčanje cestama i uređenim putovima jer je posebnost trail trčanja vrijeme provedeno u prirodi.

Dugotrajne pripreme

Stožerni narednik Slukan sportom se bavi aktivno već više od dvadesetak godina, a prije trčanja bavio  se triatlonom i sportskim padobranstvom.

”Trail trčanje počeo sam nedugo nakon povratka s Kosova 2013. i prva utrka na kojoj sam sudjelovao bila je Učka Trail na ruti od dvadesetak kilometara. Prva utrka 100 milja Istre održana je 2013. te mi je kolega, stožerni narednik Siniša Hrestak, spomenuo da bi bilo izazovno istrčati takvu udaljenost. Prvu 100 milja utrku, tzv. stomajlericu, istrčao sam 2016. i za 171 km trebalo mi je 37 sati i 12 minuta. Iduće godine istrčao sam 171 km za 31 sat i 26 minuta, 2018. godine 168 km za 29 sati i 41 minutu, a 2019. istu udaljenost za 29 sati i 40 minuta. Zbog pandemije utrka nije održana 2020., a  2021. utrku sam završio za 32 sata i 47 minuta,” govori stožerni narednik Slukan. Ove godine istu je rutu završio za 31 sat i 37 minuta.

”Utrku završavam gotovo uvijek negdje oko ”zlatne“ sredine, ali ono što mi je najvažnije jest da sam je do sada uvijek završio. Primjerice, ove godine startalo je 247, a završilo 125 natjecatelja,“ dodaje Slukan.

Pripreme za ovakvu vrstu utrka dugotrajne su i traže mnogo vremena i istrčanih kilometara. Stožerni narednik Slukan kaže kako gotovo svaki slobodan trenutak provodi na nekoj od staza na Učkoj, Ćićariji, Brijunima, Sljemenu jer sa sobom uvijek nosi opremu za trčanje. Aktivno sudjeluje i na raznim civilnim i vojnim natjecanjima koje su mu ujedno priprema za stomajlericu. U pripremama, treninzima i utrkama pomaže mu obitelj, supruga i tri sina, a za koje ističe kako su mu i velika potpora.

”Zapravo, bez njih i njihove potpore bilo bi mi gotovo nemoguće raditi ovo što radim. Postrojba vrlo dobro zna čime se bavim i uvijek je spremna pomoći i podržati me, a trudim se kao dočasnik i kondicijski trener svojim načinom života i promocijom sporta biti uzor svojim kolegama,“ ističe Slukan. Zanimalo nas je kako izgleda samo natjecanje i koliku pripremljenost traži od natjecatelja, a u razgovoru smo saznali neke vrlo vrijedne informacije. Primjerice 100 milja Istre sastoji se od pet utrka različitih duljina i različitog kumulativnog uspona. Duljine su 168, 128, 68, 40 i 20 km. Vremenski limit za najdulju utrku je 46 sati, a na stazi su svakih dvadesetak kilometara organizirane okrepe gdje natjecatelji mogu popuniti zalihe vodom, pojesti nešto i odmoriti ako je potrebno. Natjecatelji moraju sa sobom nositi opremu koju propisuje organizator, a to je naprtnjača za trčanje i barem jedna litra zalihe vode, prva pomoć, astrofolija, zviždaljka, rezerva hrane i odjeće.

Sudjelovanje na UTMB-u

Priprema za utrku traje cijelo vrijeme, tijekom cijele godine. Narednik Slukan kaže kako često koristi ostale utrke kao pripremu, ali zbog posla i obitelji te pripreme nikad nisu dostatne.

”Najbitnija je stvar da si natjecatelj posvijesti da mora završiti jer nakon 40-50 km više nije bitna tjelesna pripremljenost već na snagu stupa psihička pripremljenost i volja da se utrka završi. Moj jedini razlog za odustajanje je ozljeda, a ona se do sada, na svu sreću, nije nikad dogodila. Na svim utrkama kroz ovih šest godina odustajalo je u prosjeku 30 posto natjecatelja,” kaže stožerni narednik. 

Dosad je sudjelovao na velikom broju domaćih i međunarodnih trail ili cestovnih utrka. Najveće od njih su utrke Kvarner Trails koje se održavaju na Učkoj, Risnjaku, Grobničkim Alpama i otoku Krku. Nadalje, Valamar Trail,  Zagrebački i Splitski maraton te različita vojna natjecanja.

Natjecanje koje se nedavno održalo u Istri bilo je itekako zahtjevno i naporno. Riječ je o utrci duljine 168 km s više do 6500 metara ukupnog uspona i nizbrdice koja kreće iz Labina i ide prema Plominu. Iz Plomina se uspinje prema vrhu Sisol (835 m) na Učkoj pa se spušta prema Mošćeničkoj Dragi (0 m). Iz Mošćeničke Drage penje se prema Vojaku (1400 m) pa se ide prema planinarskom domu Poklon. Staza ide prema Ćićariji gdje se svladavaju još tri vrha iznad 1000 m nadmorske visine, Orljak, Gomila i Žbevnica. Sa Žbevnice spušta se prema Buzetu (99,5 km utrke) gdje se nalazi najveća okrepa na utrci i natjecatelji mogu pojesti topli obrok i zamijeniti opremu. Zatim se od Buzeta nastavlja prema jezeru Butoniga preko dva vrha od 400 m. Slijedi uspon na Zamask pa na Motovun i Oprtalj. Od Oprtlja je sve lakše jer nema više velikih uspona. Slijede Grožnjan, Buje i cilj u Umagu (167,6 km od starta i 6515 metara uspona).

Ove godine za vrijeme utrke izmijenila su se sva godišnja doba. Olujni vjetar na Učkoj, kiša na Ćićariji, toplo i sunčano vrijeme od Buzeta do Motovuna te ponovno vjetar, kiša i tuča od Oprtlja do Grožnjana, a za kraj, natjecatelje je dočekalo gusto blato po kojem se teško hodalo, a kamoli trčalo od Buja do cilja u Umagu.

Za kraj smo pitali stožernog narednika Slukana kakvi su mu planovi za nastavak karijere i koji su ciljevi.

”Cilj je nastupiti na UTMB. Prošle sam godine pokušao, ali nisam uspio jer je konkurencija bila prevelika i broj prijava bio je znatno iznad kvota tako da je o svemu odlučivala lutrija. Želim sudjelovati na toj utrci sljedeće godine,“ zaključuje stožerni narednik Ivan Slukan.

TEKST  Ivan Šurbek 

Foto  PZB