Otvaranje puta prema Kninu preko Dinare usred zime bio je cilj koji je graničio s ludošću. Dok su kninski Srbi napadali Bihać, hrvatskim se snagama preko Dinare otvarao put prema Bosanskom Grahovu i Kninu. Dok su nakon nekoliko dana shvatili što se događa, bilo je prekasno. Hrvatski vojnik već je stajao na vrhu Dinare, a Knin je bio na dlanu. Zima-94 bila je jedna od ključnih operacija, u kojoj su stvoreni preduvjeti za napadna djelovanja i završne oslobodilačke operacije u Domovinskom ratu…

Operacija Zima 94 provodila se od 29. studenog do 24. prosinca 1994. na području Livanjskog polja i planine Dinare. U tih je 27 dana u iznimno teškim i surovim zimskim uvjetima oslobođeno područje širine deset i dubine 20 kilometara – ukupno 200 četvornih kilometara strateški iznimno važnog teritorija, ključnog za daljnje operacije. Neprijatelj je poražen na Dinari i veći dio Livanjskog polja došao je pod nadzor Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Bila je to jedna od ključnih operacija, u kojoj su stvoreni preduvjeti za napadna djelovanja i završne oslobodilačke operacije u Domovinskom ratu.

U Splitu, gdje se tih ratnih godina nalazilo Zapovjedništvo Zbornog područja Split u kojem je operacija i planirana, okupili su se ratni zapovjednici: general Ante Gotovina, tad zapovjednik ZP-a; ministar obrane Damir Krstičević, u to vrijeme zapovjednik 4. gardijske brigade Pauci, jedne od nosećih brigada u operaciji; načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov, tadašnji zamjenik zapovjednika ZP-a; zapovjednici ostalih postrojbi te brojni sudionici operacije kako bi se prisjetili i obilježili 25. obljetnicu njezina pokretanja.

Okolnosti koje su dovele do poduzimanja operacije

Nakon neuspjelog Zagrebačkog sporazuma, potpisanog 29. ožujka 1994., Hrvatska vojska počela je intenzivne pripreme za dostizanje one razine borbene spremnosti koja će osigurati konačno oslobađanje okupiranih dijelova Republike Hrvatske. Već ujesen 1994. u Zapovjedništvu Zbornog područja Split sa sigurnošću se moglo ustvrditi kako su visoku razinu borbene spremnosti dostigle sve postrojbe. One su, naime, dotad imale izrazito obrambene zadaće, a otad su u većem dijelu preinačene u postrojbe sa znatnim napadnim sposobnostima. Tomu je pridonijela intenzivna obuka i izobrazba zapovjedništava i postrojbi s borbenim usmjerenjem prema stvarnim operativnim planovima, što je omogućilo brzo narastanje snaga i brz prelazak iz defenzivnog u ofenzivni raspored. Tako brz napredak u razvoju sposobnosti Hrvatske vojske, koji se potvrdio upravo u operaciji Zima-94, bio je iznenađenje za neprijateljske snage.

No, široj javnosti gotovo su nepoznate činjenice o toj operaciji i njezina povezanost s događajima vezanim uz Prvu bihaćku krizu. Bez pretjerivanja može se reći da je Hrvatska vojska upravo tom operacijom, uz osiguranje strateških vojnih pozicija, neizravno spriječila pad Bihaća i tragediju civilnog stanovništva srebreničkih razmjera.

Opsada Bihaća, koju su vršile srpske snage iz Bosne i Hercegovine i privremeno okupiranih dijelova Hrvatske, imala je za cilj zauzimanje Bihaća i preuzimanje nadzora nad većim dijelom Bosne i Hercegovine. Srpski napadi na Bihać, koji je bio unutar UN-ove zaštićene zone, dostižu svoj vrhunac potkraj 1994. godine. Očekivao se skori pad grada koji je već mjesecima bio u potpunom okruženju. No, zauzimanje bihaćke enklave negativno bi utjecalo na Republiku Hrvatsku zbog povezivanja Republike Srpske i “Republike Srpske Krajine” na tom dijelu, te bi se u strateškom smislu pozicija Hrvatske bitno pogoršala. Zbog toga je Hrvatska morala oslabiti i zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać te stvoriti povoljan strateški prostor za oslobađanje okupiranih dijelova RH i BiH.

Operaciji Zima 94 prethodi operacija Cincar, koju provode hrvatsko-bošnjačke snage 3. studenog 1994. i u kojoj je zauzet Kupres i veći dio Kupreške visoravni. Na taj je način otvorena mogućnost napada na srpske snage na livanjskom i glamočkom dijelu bojišta kako bi se rasteretila Armija BiH na bihaćkom bojištu i poboljšao operativni položaj u zoni od Kupreških vrata do granice s Republikom Hrvatskom na Dinari.

Planiranje operacije na četirima operativnim pravcima

Izrađeni su planovi operacije s dvama osnovnim ciljevima – slabljenje i zaustavljanje neprijateljske ofenzive i stvaranje strateškog prostora za oslobađanje dijelova okupiranog teritorija Republike Hrvatske.

U izradi planova napada određene su one postrojbe kojima je teren bio poznat i na kojem su već naviknule ratovati, ali vodilo se računa i o izbjegavanju većih pokreta koji bi u slučaju otkrivanja upućivali na naše namjere. Također, moralo se voditi računa i o tome da je počinjanje napadnih djelovanja na Dinari uz samu državnu granicu povezano s određenim rizikom, a bilo je nužno i odrediti jake snage za osiguranje bokova.

Uzimajući sve to u obzir, uz sudjelovanje s Glavnim stožerom Hrvatskog vijeća obrane, provedena je organizacija bojišnice na operativnoj razini. Ona je u početku napada išla sredinom Livanjskog polja, ali oko 10. prosinca područje odgovornosti za Zborno područje Split prošireno je na istočni dio Livanjskog polja. S obzirom na to, određen je i zajednički cilj napada, temeljna zamisao i raspored snaga koje će sudjelovati u borbenoj zadaći.

Operacija je planirana na četirima operativnim pravcima: Kujača (Zima-1), Korićina – Golija (Zima-2), s. Čelebić (Zima-3) i Dinara (Zima-4). Na prvim trima pravcima, od Čelebića na Livanjskom polju do Kupreških vrata, operaciju je vodio Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane, a na četvrtom pravcu Zapovjedništvo Zbornog područja Split.

Na području Dinare pod nadzorom Hrvatskog vijeća obrane cilj je bio razbiti i odbaciti neprijateljske snage i na taj način otkloniti opasnost od njihova mogućeg bočnog udara.

Istočno od Livanjskog polja cilj je bio potiskivati neprijateljske snage s istočnog ruba Livanjskog polja, ograničavati im slobodu manevra i tako osigurati desni bok snaga na dinarskom smjeru napada.

Dubokim klinovima duž temeljnih komunikacijskih smjerova istočno i zapadno od Livanjskog polja cilj je bio postupno širiti napad i razvijati se bočno, čime bi se osigurala sloboda pokreta naših snaga kroz Livanjsko polje, a usto razdvojiti neprijateljske snage između planina Dinare i Staretine.

Temeljna je zamisao bila rasporediti glavne snage za napad na Dinari smjerom Razdolje – Troglav, a pomoćne snage istočnim rubom Livanjskog polja smjerom s. Čelebić – s. Bogdaši.

Cilj je bio razbiti neprijateljske snage i odbaciti ih s prvih položaja i dominantnih uzvišenja istodobnim frontalnim i bočnim napadom uz ubacivanje borbenih skupina u taktičku dubinu neprijatelja te uz jaku topničko-raketnu potporu. Jednako tako, trebalo je odbiti eventualne protunapade neprijatelja, a potom utvrditi i zapriječiti dostignutu crtu s koje će se uvesti svježe snage te istodobno osigurati stabilnu logističku potporu i biti pripravan za nastavak napada.

U prvoj fazi napada trebalo je ovladati uzvišenjima Gorski Umac i Mali Sokolac te selom Čaprazlijama. U drugoj fazi ovladati uzvišenjima Jelov vrh, Veliki vrh i Ćelavi vrh te selom Provom, a u trećoj ovladati uzvišenjima Slime, Srt i Bat te provesti dublji prodor prema selu Crnom Lugu.

Na pomoćnom smjeru napada trebalo je u prvoj fazi ovladati Čelebićem i Radanovcima te uzvišenjima Jevačka kosa i Muznice, u drugoj ovladati selom Vrbicom, a u trećoj izvršiti dublji prodor prema selu Bastasima.

Hrvatske snage u operaciji

Postrojbe Hrvatske vojske i policije bile su u stanju pripravnosti od zore 28. studenog 1994.

godine. Koordiniranim djelovanjem, istodobnim frontalnim i bočnim napadima uz ubacivanje borbenih skupina u dubinu neprijatelja i preciznu topničko-raketnu potporu, iz dana u dan, Hrvatska vojska razbijala je neprijateljske snage i odbacivala ih sve dalje od početnih položaja i dominantnih uzvišenja, onemogućavajući protunapade.

Hrvatske snage sastojale su se od 4. gardijske brigade, 5. gardijske brigade, 7. gardijske brigade, 126. domobranske pukovnije, satnije 114. brigade, 6. domobranske pukovnije, Antiterorističke grupe 72. bojne Vojne policije, 1. hrvatskog gardijskog zdruga, 40. inženjerijske bojne, helikopterskih snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva iz zrakoplovne baze Divulje, 1. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, 3. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, specijalnih postrojbi MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne, 80. domobranske pukovnije, 22. diverzantskog odreda, 55. i 79. domobranske pukovnije HVO-a te miješane bojne domobranskih postrojbi ZP-a Vitez i 60. gardijske bojne Ludvig Pavlović.

Navedene su postrojbe dijelom ili u cijelosti aktivno sudjelovale u napadu postupnim uvođenjem i proširivanjem područja operacije, kao i u zaštiti bokova i djelomično obrambenim djelovanjima.

Značajnu su ulogu u operaciji imale oklopno-mehanizirane postrojbe, koje su na takvom zahtjevnom zemljištu i klimatskim uvjetima u kojima su temperature padale i do –30 stupnjeva nailazile na velike poteškoće, ali su zadaće unatoč njima izvršavale. Sposobnost, hrabrost i odlučnost posada nadvladavale su sve izazove te je tijekom operacije pješaštvo na svim bitnim smjerovima i položajima imalo potporu oklopno-mehaniziranih snaga, a njihovo iznenadno pojavljivanje na Dinari (od 1300 do 1800 metara nadmorske visine), imalo je i velik negativan psihološki utjecaj na neprijatelja.

Usto, veliku su ulogu odigrali i inženjerci, kojima su surovi planinski zimski uvjeti dodatno otežavali zadaću osiguravanja brzog i učinkovitog pokreta i manevra postrojbi u napadu te postrojbi koje su osiguravale bokove na vrhovima Dinare i Golije.

Logističko osiguranje, poput opskrbe, održavanja, sanitetskog zbrinjavanja, prijevoza i prehrane, također je svoje zadaće izvršavalo u nevjerojatno zahtjevnim okolnostima.

Teška prohodnost i velika udaljenost od prometnica koje su osiguravale brzo zbrinjavanje ranjenih i ozlijeđenih rješavala se formiranjem kirurških ekipa u sklopu izdvojenih logističkih baza. U tome je velik doprinos dalo i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i helikopteri, prevozeći vojnike, ranjenike, streljivo, hranu, kontejnere, montažne kućice i sve ostalo što je bilo potrebno za borbena djelovanja.

Tijek operacije i uspjesi na bojišnici

 Neposredno pred početak operacije područje djelovanja od 3./126. domobranske pukovnije preuzela je 4. gardijska brigada, što je značilo i dodatnu sigurnost za Sinj i sinjsko-splitski smjer mogućeg protunapada neprijatelja.

Od pripadnika Zapovjedništva ZP-a Split ustrojeno je Zapovjedništvo Operativne grupe Livno, koje je odmah počelo pripreme za početak djelovanja, ponajprije na dinarskom smjeru, a poslije i šire. U to se vrijeme oko Livna i Glamoča nalazila i 5. gardijska brigada, i to u početku kao pričuva Glavnom stožeru Hrvatskog vijeća obrane, ali na važnom mjestu s kojeg se moglo intervenirati u slučaju neprijateljskog protunapada iz smjera Glamoča.

U poslijepodnevnim satima 29. studenog od dijelova 3./126. domobranske pukovnije ustrojenih sedam borbenih skupina počelo je ubacivanje u neprijateljsku pozadinu, čime se nastojala postići pozicijska prednost. Koristeći se trenutkom iznenađenja, zadaća je bila zauzeti što više istaknutih kota koje je neprijatelj nadzirao. Ulazak borbenih skupina u neprijateljsku pozadinu bio je iznimno težak zbog visokog snijega i niskih temperatura, ali i iznimno važan za početak frontalnog i bočnog napada. Iduća tri dana zapadnom stranom Livanjskog polja napad je izvodila satnija 114. brigade. Dubok snijeg i ekstremno niske temperature zahtijevali su česte zamjene ljudi, što je dodatno otežavalo situaciju te se u operaciji angažiraju i borbene skupine sastavljene od Antiterorističke grupe 72. bojne Vojne policije, 6. domobranske pukovnije i 1./126. domobranske pukovnije te borbena skupina 4. gardijske brigade. Idućeg dana, 4. prosinca, u borbu se uvodi i 80. domobranska pukovnija, te jedna pješačka bojna 4. gardijske brigade s oklopno-mehaniziranom satnijom, koje uspijevaju unatoč vremenskim okolnostima dostići zadanu crtu i spojiti se s ostalim snagama 4. gardijske brigade i 126. domobranske pukovnije.

U područje operacije idućeg se dana uvodi i 7. gardijska brigada, što je dodatno osvježilo snage. Tijekom 7. i 8. prosinca naše su snage ovladale širim područjem na istočnoj strani Livanjskog polja.

Neprijatelj je neuspješno pokušavao ograničene protunapade na više smjerova. Jedan od takvih protunapada bio je 10. prosinca na Dinari, kad je uspio privremeno vratiti neke manje važne položaje koji su bili prethodno izgubljeni. No, hrvatske snage nastavljaju bilježiti uspjehe, tako da već 12. prosinca postrojbe 7. gardijske brigade zauzimaju nove položaje, a nakon kraćeg odmora ponovno im se u borbenim djelovanjima pridružuje i 4. gardijska brigada. Istodobno se u borbu na istočnoj strani Livanjskog polja uvodi i 5. gardijska brigada.

U daljnjem tijeku borbi do 24. prosinca bilo je tek manjih taktičkih pomaka na bojišnici.

Stvoreni preduvjeti za daljnja borbena djelovanja

Operacija Zima 94 trajala je 27 dana. Oslobođeno je područje širine deset i dubine 20 kilometara, odnosno ukupne površine 200 četvornih kilometara, i veći je dio Livanjskog polja stavljen pod nadzor Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Također, otklonjena je svaka mogućnost da neprijatelj iznenadnim napadom iz Livanjskog polja izvede bočni protunapad prema Sinju, a ostvaren je i neizravan pristup središtu srpske pobune – gradu Kninu. Stvoreni su svi preduvjeti za daljnja napadna djelovanja do konačnog oslobođenja okupiranih područja i Knina, što se pokazalo iznimno važnim nekoliko mjeseci poslije, tijekom provedbe operacije Oluja.

Nažalost, oslobađanje najviših vrhova Dinare u toj je pobjedničkoj operaciji uzelo svoj danak. Poginulo je 29 hrvatskih vitezova, jedan je nestao, dok je 58 ranjeno.

Otvaranje puta prema Kninu preko Dinare usred zime bio je cilj koji je graničio s ludošću, no bio je to jedini način da se pomogne Bihaću. Dok su kninski Srbi napadali Bihać, hrvatskim se snagama preko Crnog Luga i Dinare otvarao put prema Bosanskom Grahovu i Kninu. Dok su pobunjeni Srbi nakon nekoliko dana shvatili što se događa, bilo je prekasno. Hrvatski vojnik već je stajao na vrhu Dinare, a Knin je bio na dlanu.

Osvojene pozicije Hrvatskoj su vojsci dale golemu prednost u taktičkom i operativnom smislu te stvorile uvjete za nastavak oslobađajućih akcija i operacija u završnoj fazi Domovinskog rata: Skok 1, Bljesak, Skok 2, Ljeto ’95, Oluja, Maestral i Južni potez.

Bila je to veličanstvena pobjeda iz više razloga. Ponajprije, bila je to dobro planirana i pripremljena operacija, uspješno provedena unatoč ekstremnim uvjetima i uz ulaganje nadljudskih napora, žrtve i umijeća, koja je naposljetku pokazala spremnost Hrvatske vojske za ono što će uslijediti do konačne pobjede i oslobađanja okupiranih hrvatskih područja.

---

Ministar obrane Damir Krstičević, tadašnji zapovjednik 4. gardijske brigade Pauci, jedne od nosećih brigada u operaciji Zima 94

 Zima-94 bila je prva u nizu operacija za konačno oslobođenje okupiranih hrvatskih područja.

Ona je bila ključna za stvaranje preduvjeta za završne operacije u Domovinskom ratu i najava pobjedonosne Oluje. U povijesti ratovanja vojnik nije opstao na Dinari. Ova je operacija to promijenila. Znali smo da možemo pobijediti i prirodu i neprijatelja. Uspjeli smo jer smo imali ljubav prema svojoj domovini, spremnost, motiv, viziju i zajedništvo i zato nas ništa nije moglo zaustaviti.

---

Načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov, zamjenik zapovjednika ZP-a Split tijekom operacije Zima 94

 Bila je to briljantno izvedena operacija, u iznimno nepovoljnim uvjetima i uz nadljudske napore, hrabrost i požrtvovnost. U njoj je Hrvatska vojska pokazala da je spremna za sve što je slijedilo u Oluji. Ovako velik broj okupljenih na obljetnici pokazuje naše zajedništvo na kojem trebamo graditi svoju budućnost.

---

General Ante Gotovina, zapovjednik Zapovjedništva Zbornog područja Split, koje je planiralo i provelo operaciju Zima 94

Ova je operacija bila prva u nizu koja nas je dovela do kraja rata. Bili smo spremni staviti točku na i, završiti rat i učiniti ovu zemlju slobodnom. Da bismo znali kuda idemo ne smijemo zaboraviti odakle smo krenuli. Domovinski rat temelj je hrvatske države i jamstvo samostalnosti, sigurnosti i mira u kojem danas živimo. Obavezni smo čuvati to zajedništvo i optimizam koji nas je tad nosio i danas na svim poljima.

Pripremila Vesna Pintarić