Posebno buran dio omiške povijesti bio je onaj kojim su dominirali gusari. U tim su vremenima nad kamenim liticama iznad grada izgrađene impozantne utvrde

Zahvaljujući položaju u srednjoj Dalmaciji na ušću rijeke Cetine te kamenim liticama koje ga nadvisuju, Omiš je bio vrlo pogodan za razvoj gusarstva. Omiški gusari bili su nadaleko poznati još iz srednjeg vijeka, kad su uglavnom prkosili Mlečanima. Ta “grana gospodarstva” imala je zlatno doba u XII. i XIII. st., kad su joj glavni pokrovitelji bili knezovi Kačići, koji su tad vladali Omišem. Većina dalmatinskih gradova morala je u drugoj polovini XII. stoljeća plaćati Kačićima danak za slobodnu plovidbu Jadranom, a omiški gusari nerijetko su plovili čak do talijanskog dijela jadranske obale i Boke kotorske. Njihova taktika bila je da malim brodovima na vesla, popularno zvanim “omiške strijele”, napadnu veće trgovačke galije i zatim se kroz plitki gaz brzo povuku u korito rijeke Cetine, nepristupačno velikim galijama.

Omišani su tijekom Petog križarskog rata (1217. – 1222.) napadali križarske brodove koji su u Europu prenosili ratni plijen iz Svete Zemlje. Zbog tih se događaja sam papa Honorije III. (oko 1150. – 1227.) obratio za pomoć hrvatsko-ugarskom kralju Andriji II. Arpadoviću (oko 1176. – 1235.) te dalmatinskim gradovima Dubrovniku i Splitu. Kako omiški gusari nisu prestajali napadati, papa je 1221. zapovjedio vojnu akciju protiv Omiša. Ona je na koncu bila neuspješna.

Kamene gromade na neprijatelja

Nekoliko desetljeća nakon toga, oko 1280., u vojnu na Omiš krenuli su Mlečani, koji su ga nakratko uspjeli i osvojiti, a zbog toga je prekinut utjecaj i moć Kačića na omiškom području. Bez obzira na to što je Venecija na vlast postavila svoje saveznike knezove Bribirske, uskoro su se omiške gusarske obitelji konsolidirale te nastavile pljačkati i sabotirati nove vladare, što je dovelo i do njihova pada 1323. godine. Nakon knezova Bribirskih u gradu se izmjenjuju brojni vladari, ali svi oni do sredine XV. st. imaju samo formalnu vlast, dok ga u stvari kontroliraju gusarske obitelji.

 O bogatoj povijesti gusarstva u Omišu svjedoče neosvojive utvrde. Fortica je prema povijesnim istraživanjima izgrađena početkom XV. st. i nalazi se na samom vrhu Omiške Dinare. Bila je strateška točka za gusare jer se s nje moglo nadzirati veliko područje na moru i kopnu. S nje se pruža pogled na cijeli grad, ušće Cetine, otoke Brač, Hvar i Šoltu, kao i na Srednja Poljica u omiškom zaleđu. Tvrđava Starigrad, kako joj je drugi naziv, prije svega je služila kao sklonište gusarima dođe li do napada na Omiš. Imali su plan u slučaju da neprijatelj zauzme grad: s tvrđave će survati kamene gromade koje će ga razoriti i tako potjerati neprijatelja. Srećom za povijesnu baštinu, taj plan nikad nije proveden u djelo. Tvrđava je nastala iz nekadašnje prapovijesne gradine te kasnije antičke utvrde, a njezin izvorni dio činila je kula ispred koje se nalazio uski prolaz s puškarnicama na bedemima. Fortica je u unutarnjem dijelu imala kuće za posadu te za kasnosrednjovjekovne utvrde karakterističnu kapelicu i cisternu za vodu.

Udar groma

Omišani su dugo odolijevali Mlečanima, da bi konačno 1444. morali priznati njihovu vlast. Gusarstvo u potpunosti prestaje biti djelatnost, a Omišani se sve više okreću poljoprivredi i ribarstvu. Fortica je za mletačke vladavine sve do 1797. nekoliko puta obnavljana zbog udara groma i naleta orkanske bure. U XVI. stoljeću, za vrijeme osmanlijske opasnosti, dograđivana je trokutastim bastionima na sjevernoj i istočnoj strani, a napravljen je i otvor za veliki top. S prestankom osmanlijske opasnosti izgubila je na obrambenom značaju, no za francuske vladavine (1806. – 1814.) ponovno je kratko bila u vojnoj uporabi. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća provedena je njezina restauracija i danas je turistička i izletnička atrakcija.

Druga je poznata omiška gusarska utvrda Mirabela ili Peovica. Prije izgradnje Fortice ona je bila glavni vidikovac omiških gusara s kojeg su pratili kretanje trgovačkih brodova u Bračkom kanalu. Izgrađena je najvjerojatnije još u XIII. st., o čemu svjedoči bizantski novčić pronađen u njezinim temeljima. Smještena je na strmim hridinama iznad starog dijela grada i izgrađena je na šest povezanih razina. Njezin je tlocrt trapezoidnog oblika i njim dominiraju izrazito debeli kameni zidovi. Zanimljivo je da se u prizemlju nalaze tajna zazidana vrata koja su služila za slučaj bijega iz utvrde. Slično kao i Fortica, i Mirabela je godinama i godinama prkosila osvajačima, a za njezino urušavanje zaslužne su prirodne nepogode, primjerice, 1988. udar groma jako ju je oštetio. Fortica i Mirabela danas su znamenitosti i svjedoci gusarske povijesti grada Omiša. 

Josip BULJAN

Foto: Arhiva TZG Omiš