Prisjećanje na 16. prosinca 1991., kad je jugovojska nakon dugih pregovora s predstavnicima Kriznog štaba Grada Pule i Županije konačno napustila Istru, okupilo je velik broj svjedoka tih događanja i branitelja iz cijele Hrvatske

Povodom 30. obljetnice odlaska JNA iz Pule i Istre u pulskom je Domu hrvatskih branitelja 16. prosinca 2021. održana svečana akademija u organizaciji Istarske udruge dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske. Tim je povodom u predvorju Doma hrvatskih branitelja postavljena izložba ratnih fotografija Vukowar 1991, čiji su autori ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci Damir Radnić te Viktorin Jurić-Paša, s vukovarskog Sajmišta. Održana je također projekcija igrano-dokumentarnog filma Štafeta smrti redateljice Nade Prkačin i njezina prvog suradnika Damira Radnića.

Prisjećanje na 16. prosinca 1991., kad je jugovojska nakon dugih i neizvjesnih pregovora s predstavnicima Kriznog štaba Grada Pule i Županije konačno napustila Istru, okupilo je velik broj svjedoka tih događanja, branitelja iz cijele Hrvatske i predstavnika udruga proizišlih iz Domovinskog rata. Dinko Tandara, izaslanik ministra hrvatskih branitelja, izrazio je tom prigodom nadu kako će 16. prosinca ubuduće biti obilježavan kao Dan branitelja Istre.

Među govornicima na svečanosti nedvojbeno najviše puta spominjan i istican kao najzaslužniji što Pula tad nije razorena bio je Luciano Delbianco, ondašnji predsjednik Skupštine općine Pula te voditelj pregovaračkog tima pulske gradske uprave s JNA. Na tom je području tad bio smješten jedan od najjačih garnizona jugoarmije na Jadranu. Brojio je 12 tisuća ljudi, na raspolaganju imao 41 borbeni avion i deset ratnih brodova, više od tisuću podmorskih mina mase oko 600 kg, 26 tisuća tona eksploziva, 56 tisuća tona streljiva, i Delbianco je pod svaku cijenu pokušavao izbjeći ratni sukob s JNA. Detalja iz tog teškog, kaotičnog vremena visokih napetosti, dugotrajnih pregovora, ali i velike pobjede branitelja, prisjetili su se gradonačelnik Pule Filip Zoričić, ondašnji direktor pulske zračne luke Lenko Uravić, član Kriznog štaba Pule Denis Mikolić, dok je predsjednik Istarske udruge dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske Vladimir Gašparini podsjetio kako su mnogi pojedinci i skupine tad bili aktivni i pridonijeli očuvanju mira u Istri i Puli – no najzaslužniji za uspješan ishod bio je Luciano Delbianco.

Fragmenti surove stvarnosti kraja 1991. godine

Izložba ratnih fotografija Vukowar 1991 i projekcija filma Štafeta smrti stavili su oslobađanje Istre u širi kontekst događanja u Hrvatskoj krajem 1991. godine. Potresne scene zabilježene su na fotografijama nastalim tijekom teških borbi u Bogdanovcima i Vukovaru, u listopadu i studenom 1991., a njihovi su autori dragovoljci Domovinskog rata HOS-ovci i branitelji Damir Radnić i Viktorin Jurić-Paša. Fotografije su nastajale malim idiot-kamerama, okidane na brzinu i iz koraka, u stankama bombardiranja i krvavih sukoba u Bogdanovcima i Vukovaru, doslovno: fotoaparat je bio u jednoj, a puška u drugoj ruci. Upravo takve, tehnički nesavršene a istodobno dokumentaristički i emotivno prepune sadržaja one ostaju kao krhotine u kojima se zrcale uhvaćeni fragmenti surove stvarnosti kraja 1991. godine. Damir Radnić podsjeća kako su te fotografije na neki način i obiteljske fotografije budući da 90 posto ljudi na njima više nije živo. “Mnogim ljudima ove su fotografije jedina uspomena na voljene ili posljednje fotografije voljenih,” kaže Radnić.

Uz fotografije su izloženi i crteži Nenada Nenoosa Barinića, branitelja Domovinskog rata i renomiranog strip crtača, dugogodišnjeg djelatnika MUP-a koji slovi za najboljeg hrvatskog crtača fotorobota. Radeći godinama na istragama ratnih zločina, razgovarajući sa svjedocima i žrtvama, Barinić je likove svojih stripova o ratnim događanjima u Vukovaru stvarao prema dobivenim opisima stvarnih počinitelja. Damir Radnić kaže kako su strip crteži Nenada Barinića posebno vrijedan sadržaj u onim dijelovima priče koju treba pričati, a o kojima nemamo fotografija, kao što je, npr., Ovčara.  

Publika u dvorani Doma hrvatskih branitelja u potpunoj je tišini pratila projekciju filma Štafeta smrti redateljice Nade Prkačin, u kojem su se smjenjivali dramatični igrano-dokumentarni kadrovi o proboju skupine branitelja i civila iz okupiranih Bogdanovaca. Štafeta smrti prati priču jednog od sudionika tog događaja, stopostotnog ratnog vojnog invalida Ivice Jurčana, koji je nakon stradavanja od mine – bez nogu, izranjavan po cijelom tijelu, nepokretan i bespomoćan preživio još 12 ledenih zimskih dana u minskom polju. Pronašli su ga i zarobili četnici, mučili ga u Marincima i Petrovcima te nakon toga odveli u Sremsku Mitrovicu odakle je izišao u razmjeni zarobljenika u ožujku 1992. godine.

Kad su se nakon zadnjih, teških filmskih kadrova i mučne tišine svjetla u dvorani upalila i kad je na pozornicu pred publiku izišao Ivica Jurčan, dvoranom se prolomio snažan, dug aplauz.

Ove je godine, uoči obilježavanja 30. obljetnice pada Vukovara te Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u Saboru organizirana projekcija filma Štafeta smrti i otvorena izložba ratnih fotografija Vukowar 1991.

Među uzvanicima su uz saborske zastupnike bili potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, autori izložbe Damir Radnić i Viktorin Jurić-Paša, redateljica filma Štafeta smrti Nada Prkačin, jedan od dvojice preživjelih branitelja iz Bogdanovaca Ivica Jurčan, majka nestalog vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera Lyliane Fournier, branitelji heroji iz Marinaca i Nuštra, a uvodno ih je pozdravio predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković.

Štafeta smrti

Pulska projekcija dokumentarno-igranog filma Štafeta smrti bila je 103. službena projekcija otkako je 5. svibnja 2018. premijerno prikazan pred prepunom Velikom dvoranom Lisinskog. Snimljen u produkciji Laudato TV-a, film podsjeća na stvarne događaje iz Domovinskog rata koji su se zbivali od 10. do 22. studenog 1991. Tad je, u nedjelju 10. studenog, 11 hrvatskih branitelja iz okupiranih Bogdanovaca krenulo zajedno s civilima u proboj prema Vinkovcima i Nuštru. Branitelji – Zoran Antunović, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo, Stjepan Katić, Josip Knežević, Marko Knežević, Žarko Manjkas Crvenkapa, Antun Petričić, Anto Šarić, te jedini danas preživjeli Đuro Kovačević i Ivica Jurčan, kretali su se ispred civila kako bi ih zaštitili od stradavanja u minskom polju u kojem su se našli, a kako je koji branitelj koji je vodio ginuo, na njegovo je mjesto dolazio drugi, svjestan da vrlo vjerojatno ni on neće preživjeti. Film Štafeta smrti priča je preživjelog sudionika, Ivice Jurčana, o događajima nakon što su u proboju nedaleko od Marinaca stradali u minskom polju.

Sedam ih je umrlo čekajući pomoć, a od preostala četiri posljednji je pronađen tek nakon 12 dana. Dvojica sudionika umrla su od posljedica ranjavanja u godinama nakon rata. Film je nastao zahvaljujući inicijativi i upornosti Damira Radnića, čije su ratne fotografije korištene u filmu, kao i originalni videomaterijali snimatelja Ive Kelića nastali 1992., 1993. i 1994. godine. U igranim filmskim scenama sudjeluju djeca branitelja Bogdanovaca koja glume svoje očeve i druge junake stvarnog događaja.

Nakon što je aktivno sudjelovao u stvaranju filma, Ivica Jurčan dosad je s Damirom Radnićem proputovao oko 60 000 km predstavljajući film i odgovarajući na pitanja gledatelja. Film je dosad vidjelo oko 40 000 ljudi.

Vukowar 1991

Otvarajući izložbu ratnih fotografija Vukowar 1991, tajnik IUDDRH-a Elvis Mileta izgovorio je možda najdublju istinu izložbe: “Dobro se zagledajte u lica ovih ljudi na fotografijama i shvatit ćete nakon toga da mi nikako nismo mogli izgubiti rat.”

Ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci i autor dijela izloženih fotografija napravljenih u tom mjestu, Damir Radnić, prilikom otvorenja izložbe rekao je: “Ratne fotografije slikali smo Viktorin Jurić-Paša i ja idiot-kamericama, u rijetkim trenucima kad nas nisu tukli granatama, a filmove smo sačuvali jer nam ih je bilo žao baciti prije proboja. I mnogi drugi su slikali, ali svi su bacali ili palili filmove bojeći se da bi s njima mogli biti zarobljeni. Nas dvojica jedini smo iznijeli te filmove i danas je to jedina fotograđa iz vremena okruženja Vukovara i Bogdanovaca.”

Žarko Manjkas Crvenkapa, dragovoljac HOS-a, sam je tijekom borbi oko Bogdanovaca uništio 12 neprijateljskih oklopa i time se svrstao u društvo najvećih protuoklopnih bojovnika Domovinskog rata. Kasnije, u proboju u Bogdanovcima, Žarko Manjkas Crvenkapa bio je prvi poginuli branitelj u Štafeti smrti.

Tek su prošle godine, u veljači 2020., nakon punih 29 godina pronađeni njegovi posmrtni ostaci. Veličanstveno je ispraćen u Brodskom Stupniku, na pogrebu koji je bio najveći u povijesti tog kraja.

Tekst: Lada Puljizević

Foto: Damir Radnić i Lada Puljizević