Vanesa Tot, 23-godišnja hrvatska kanuistica i ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske, prošlog je mjeseca na Europskom prvenstvu u kajaku i kanuu na mirnim vodama osvojila dvije brončane medalje u utrkama na 200 i 500 metara postavši tako prva hrvatska kanuistica kojoj je to pošlo za rukom. Također, na netom održanom Svjetskom prvenstvu za juniorke i mlađe seniorke u Szegedu osvojila je naslov svjetske prvakinje u utrci na 500 metara nastavljajući tako i u rujnu sjajne nastupe….

Ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske Vanesa Tot rodom iz Slavonskog Broda svojim je uspjehom na nedavno održanom Europskom prvenstvu u Münchenu skrenula pažnju na sebe, ali i na sport kojim se bavi, s obzirom na to da kajak i kanu na mirnim vodama kao sport nisu toliko medijski popularni i praćeni. Zahvaljući Vanesi, Hrvatska ima dodatan razlog za sportsko slavlje, a njezini uspjesi obogatili su hrvatsku riznicu sportskih uspjeha.

U disciplini kanu jednoklek Vanesa Tot osvojila je dvije brončane medalje. Na utrci na 500 metara 19. kolovoza osvojila je brončanu medalju s vremenom 2:06:682  te se plasirala iza Španjolke Marije Corbero (2:03:586) te Ukrajinke Ljudimile Luzan (2:05:096). Dva dana poslije ponovila je uspjeh, ovaj put bila je riječ o utrci na 200 metara, odnosno sprintu gdje je također osvojila brončanu medalju. Prvo mjesto pripalo je drugoj Španjolki Antíji Jácome, a druga je bila ponovno Ukrajinka Ljudmila Luzan.

Nakon povratka u Slavonski Brod ova mlada veslačica svoje je dojmove s natjecanja podijelila s nama. Već trinaest godina bavi se veslanjem, vesla za Kajak-kanu klub Marsonia, od 2013. godine stalni je član reprezentacije, a  zadnjih nekoliko godina natječe se i u seniorskoj konkurenciji. Prva je Hrvatica u disciplini kanu jednoklek koja se plasirala na Olimpijske igre i to prošle godine u Tokio. Sve je počelo kad je, prema njezinim riječima, u grad došao vrhunski sportaš Marko Lipovac koji je danas trener u klubu. Prisjeća se kako je Lipovac dijelio letke za ljetnu školu kajaka, a ona je željela probati nešto novo. Kad si na rijeci, grad vidiš i s neke druge strane, kaže, a puno se vremena provodi u prirodi što joj se jako svidjelo. Nije očekivala da će ostati u sportu nakon odlaska u srednju školu, ali uspjela je paralelno uz školovanje graditi i sportsku karijeru.

Trening na Savi

Nakon srednjoškolskog obrazovanja našla se na prijelomnici – hoće li ostati u sportu ili će otići na studij. Odluka je pala da se profesionalno posveti bavljenju sportom, kajak-kanuom u Klubu Marsonia. Govori nam Vanesa i o majčinom strahu u početku jer su se treninzi odvijali na Savi, međutim kad je vidjela da Vanesa ozbiljno shvaća sport i da su sigurnosni standardi na iznimno visokoj razini prihvatila je njezin izbor, i s ponosom prati rezultate koje postiže. Veslanje je prvi i jedini sport kojim se bavila. Dolazi iz obitelji u kojoj se nitko nije bavio sportom pa joj ovi uspjesi i vrhunski rezultati još više znače.

Ljudima je pojam kajaka i kanua relativno nepoznat. Mnogi ga teško razlikuju pa Vanesa pojašnjava: ”Puno ljudi kaže da idem veslati na Savu, ali ja se ne bavim veslanjem kao naša braća Sinković nego veslam kanu. Glavna razlika između kajaka i kanua jest u tome što se u kajaku sjedi, imaš kormilo s kojim možeš upravljati i držati svoj pravac, lakše se upravlja i stabilniji je, dok se u kanuu kleči, treba izabrati s koje ćeš strane veslati, s lijeve ili desne i s veslom se održava pravac tako što se vesla samo s jedne strane i znatno je nestabilniji od kanua. Vrlo je bitna dobra koordinacija i motoričke sposobnosti. Do 2015. godine veslala sam u kajaku, nakon toga prešla sam u kanu. Imala sam već tad stabilnost u pogledu ravnoteže i uhvatila sam brzo pravac. Ne poznajem osobu koja je odmah kleknula u kanu i proveslala.”

U kanuu se kleči na spužvastom materijalu, sa stražnje se strane nalazi upornik za nogu kojom se upire dok se prednjom nogom kleči. Ovo je sport u kojem se zapravo ne vesla rukama kao što se čini na prvi pogled. U ovom su sportu za uspjeh najviše zaslužni kukovi, donji dio leđa i noge, tu se nalazi sva stabilnost, a ruke služe samo kao poluga odnosno alat.

Kajak i kanu pripadaju istom sportu, ali riječ je o dvije različite discipline. Do dolaska Anamarije Govorčinović i Vanese Tot Hrvatska nije imala predstavnike koji su ostvarivali zapaženije rezultate. Govorčinović je također ugovorna pričuvnica koja se natječe u drugoj disciplini – kajaku.

Riječ je o vrlo zahtjevnom sportu. Ustajanje je u 6:30, a trening počinje rano. Vanesa trenira dva puta dnevno. Jutarnji trening sastoji se od veslanja, dok je popodnevni rezerviran za veslanje i teretanu ili trčanje, ovisno o dogovoru s trenerom. Sveukupno desetak treninga tjedno, a kad su pripreme za natjecanje i više. Ove su godine uvjeti na Savi bili jako dobri i već je u drugom mjesecu počela veslati. ”Iako sezona traje od svibnja do rujna, veslati  treba što više, a ako nisam na vodi vrijeme provedem na ergometru. Zimi se fokusiramo na trčanje kako bi se poboljšala kondicija i na snagu u teretani. Moj trener Igor Krajina zna svoj posao i moram reći kako je on od mene napravio vrhunsku sportašicu, no ovo je tek moj početak, veslati se može i do 40, i nadam se da ću iduće godine imati prilike ostvariti plasman na Olimpijske igre. Prilika za to je na svjetskom prvenstvu ako budem među pet najboljih djevojaka.”  

Na istom mjestu u Müchenu na kojem je ostvarila ove vrhunske rezultate već je ostvarila uspjehe u mlađim kategorijama, prije pet godina na juniorskom EP-u osvojila je broncu, a sad je ponovno, ovaj put u seniorskoj konkurenciji, dokazala da može pružiti vrhunski nastup i ostvariti sjajan rezultat. Vanesa kaže kako joj je glavni cilj iduće godine izboriti plasman na Olimpijske igre, no svjesna je izazova jer je konkurencija iz godine u godinu sve veća. Uvjeti za bavljenje ovim sportom nisu idealni, ali u zadnje dvije-tri godine znatno je lakše, ističe, a velik doprinos tome daje i Ministarstvo obrane RH koji kroz sustav ugovornih pričuvnika vrhunskim sportašima olakšava put do sportskih uspjeha.

Vanesini uzori su braća Sinković te zaključuje: ”Oni su mi glavna motivacija koja mi govori da ne trebam odustati i kad nisam prva.”

TEKST  Ivan Šurbek

FOTO  Nina Jelenc