Nakon tri godine potpune blokade, 21. prosinca 1994. otvorena je dionica autoceste Zagreb – Lipovac na dijelu između Novske i Nove Gradiške. Ratne fotografije Željka Gašparovića podsjećaju nas na taj važan događaj

Bio je kraj 1994., još jedna zima tada ni rata, ni mira.

Nakon oružanih sukoba koji su se razvijali od proljeća 1991., a kulminirali krajem te godine, Hrvatska je bila raskomadana i razrušena; neposredne i posredne ratne štete bile su goleme; dijelovi hrvatskog teritorija pod okupacijom pobunjenih Srba i Jugoslavenske armije; od Dubrovnika do Vukovara zemlja je bila prepuna još svježih grobova, na stotine njih. Država je zbrinjavala stotine tisuća izbjeglica i prognanika iz Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. Nakon krvave prve etape Domovinskog rata, obilježene izravnom agresijom pobunjenih Srba u Hrvatskoj, i Jugoslavenske armije koja je otvoreno stala na njihovu stranu, u drugoj etapi – od siječnja 1992. do svibnja 1995. – aktivna neprijateljska agresija smanjena je i dolazi do razmještaja mirovnih snaga UN-a duž linija okupiranih dijelova zemlje i crta prekida vatre. Za Hrvatsku je to bilo vrijeme napornih diplomatskih pregovora te istodobnog jačanja borbenih snaga i stvaranja vojske uz provedbu operacija taktičke razine u kojima su oslobađani manji dijelovi teritorija.

Tako se u Hrvatskoj živjelo u prosincu 1994.

Valja se toga prisjetiti danas, 28 godina kasnije, dok govorimo o okruženju u kojem je nakon tri godine potpune blokade otvorena dionica autoceste Zagreb – Lipovac na dijelu između Novske i Nove Gradiške. Bilo je to 21. prosinca 1994. – a svjedok tog događaja, ratni fotograf iznimno vrijednog opusa Željko Gašparović Gašo, uz čije se fotografije ovaj put vraćamo u prošlost i prisjećamo nedavne hrvatske povijesti, pamti kako je bila srijeda, i bilo je 14:30 sati kada su pripadnici Jordanskog bataljuna UN-a kod naselja Paklenice uklonili zapreke s ceste.

Bio je to važan događaj.

Otvaranju dionice autoceste duge 27 kilometara prethodili su dugotrajni pregovori između pobunjenih Srba i hrvatske vlade uz posredovanje međunarodne zajednice. Korak naprijed, nazad dva, stalna kršenja dogovora i izigravanja sporazuma, nemogući zahtjevi pobunjenika i ucjene obilježili su te pregovore. Konačno, nakon potpisivanja Gospodarskog sporazuma, 2. prosinca 1994., obje strane usuglašavaju se oko otvaranja autoceste prihvaćajući kako će sigurnost u prometovanju jamčiti pripadnici UNPROFOR-a, a tijekom vremena zajedničke hrvatsko-srpske ophodnje. Dogovoreno je također da će postojati samo dvije kontrolne točke u sektoru Istok koje su tada dijelile okupirani i slobodni teritorij Hrvatske. Na otvorenje ceste kod Dragalića kod Nove Gradiške došao je predsjednik Vlade RH Hrvoje Šarinić, ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak i njegov pomoćnik Joško Morić, te savjetnik predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana za unutarnju politiku Ivić Pašalić. U Dragaliću su ih dočekali naoružani i uniformirani milicajci i vojnici RSK i Rade Tanjga, ministar obrane tzv. RSK. Provokacije su započele već toga dana jer su tijekom prolaska kolone visokih hrvatskih dužnosnika uz autocestu uočeni naoružani i uniformirani milicajci i vojnici RSK koji su koloni pokazivali tri prsta. Također, suprotno postignutom sporazumu, Srbi su na “graničnim prijelazima” Dragalić i Paklenica postavili zastave i ploče s natpisom “Republika Srpska Krajina”. Na to su reagirali hrvatski dužnosnici, koji su u Dragaliću novinarima izjavili da će zatražiti uklanjanje oznaka i policije RSK s autoceste. Došlo je i do susreta Tanjge i Šarinića, a srpski političar izjavio je tada kako je: “Otvaranje autoceste ustupak i gesta dobre volje.” Svega šest dana kasnije, 27. prosinca, predsjednik Franjo Tuđman koristio se ovom dionicom odlazeći u Slavonski Brod, gdje je najavio kako će se uskoro prometovati i vlakom – od Zagreba do Slavonskog Broda, ali i od Zagreba do Knina. Idućih je mjeseci, premda otvorena, autocesta bila nesigurna za prometovanje s obzirom na to da su pobunjeni i naoružani Srbi neprestano izazivali incidente i provocirali. U početku su se uz rub ceste pojavljivala vojna vozila, zatim su bili postavljeni i kontejneri koje su Srbi obilježili zastavama i oznakama nepostojeće paradržave. Incidenti su od ranog proljeća 1995. eskalirali pa su pobunjenici blokirali autocestu betonskim i željeznim zaprekama, presretali su i pljačkali putnike, pucali po vozilima. Pobunjenička provokacija na benzinskoj postaji “Slaven” kod Nove Gradiške krajem travnja bila je posljednja u nizu koju je hrvatska strana otrpjela. Uslijedila je vojno-redarstvena operacija Bljesak, u kojoj su 1. svibnja 1995. postrojbe hrvatske vojske i policije u svega 30 sati riješile sve nesuglasice i otvorena pitanja oko korištenja autoceste i oslobodile dotad okupiran prostor zapadne Slavonije.

---

Pripadnici JNA blokirali su 24. kolovoza 1991. promet na autocesti kod nadvožnjaka Vrbovljani. Početkom rujna borbe dosežu punu jačinu, a JNA i ostale srpske snage blokiraju autocestu Novska – Nova Gradiška, od naselja Paklenice do Dragalića, što je uvelike ograničilo vezu na smjeru zapad – istok Hrvatske

---

TEKST: Lada Puljizević/FOTO:  Željko Gašparović Gašo