Poručnica Ana Antolić iz Počasno-zaštitne bojne u zadnje tri godine postiže izvanredne rezultate na vojničkim i civilnim sportskim natjecanjima, ali i u vojnoj izobrazbi te obuci. Kako smo saznali u razgovoru, iza svega stoje marljiv rad, vježbanje, učenje, planiranje, ali i motivacija koju uvijek pronalazi

“Teško je doći do vaše izjave, uglavnom projurite pokraj nas,“ našalili smo se tijekom razgovora s poručnicom Anom Antolić u vojarni  “1. hrvatski gardijski zbor” na zagrebačkom Tuškancu. A poznajemo je već dobro, kao i svatko tko prati vojnička i sportska natjecanja u Hrvatskoj vojsci. Povod našem susretu bila je njezina nedavna pobjeda u ženskoj konkurenciji natjecanja Štit domovine 2023., koje je na području Zagreba i planine Medvednice organiziralo Ministarstvo unutarnjih poslova. Pokazujući splet terenskih vojničkih, ali i policijskih vještina, te nevjerojatnu snagu i trkačku izdržljivost, časnica Počasno-zaštitne bojne (PzB) ostavila je konkurenciju daleko iza sebe.

Primjer vojnika u obitelji imala je u ocu, hrvatskom branitelju, pripadniku virovitičke 127. brigade koji je nakon rata i ostao u sustavu OSRH. No, to nije značilo da je odmah težila vojnom pozivu. Njezin je put bio nešto drukčiji od uobičajenog. Studirala je u Rijeci i stekla zvanje magistrice cestovnog prometa. Dvije-tri godine radila je u civilstvu, u građevinskom sektoru, inženjeriji, logistici… “No, bilo mi je dosta monotono, uvijek mi je falio taj aspekt pokreta, terena, sporta. Tražila sam nešto dinamičnije,“ prisjeća se. Savjet roditelja bio je da to može naći u vojsci i da se prijavi na dragovoljno služenje vojnog roka: “Nisu me ni nagovarali ni odgovarali, mislim da su prije svega željeli da ostanem u  Hrvatskoj.“ Znala je da će njezin put biti otežan. Unatoč visokom obrazovanju, trebalo je vremena da stekne časnički čin. Pozvana je 2020. godine u Požegu: “Ostavila sam civilnu karijeru i u vojnu krenula od samog početka – bio je to svojevrsni rizik kojeg sam bila svjesna.“ Sportom se bavi odmalena, najviše biciklizmom i trčanjem. Zbog tjelesne spremnosti i urođene discipline, dani obuke i kasnije prilagodbe na vojsku bili su joj puno lakši. Početkom 2021. godine završila je specijalističku obuku u Središtu za obuku pješaštva i oklopništva u Gašincima.

Pristup ciljevima

“Na ročničkoj i kasnijoj specijalističkoj obuci shvatila sam da je vojska ono u čemu se nalazim, da je to jednostavno to!“ nastavlja naša sugovornica. Prva postrojba bili su joj Gromovi u Petrinji, no ondje je bila samo jedan dan jer je stigao brzi poziv za selekciju u Počasno-zaštitnoj bojni. I nije ga odbila. Prije no što je pozvana na Temeljnu časničku izobrazbu na Hrvatskom vojnom učilištu, u PzB-u je godinu i pol bila vojnikinja za počasno-ceremonijalne postupke. To je, u postrojbi koju volimo zvati “ogledalom Oružanih snaga“, značilo da se od nje traži samo najbolje. Ali nije popuštala u nastojanjima da i bude takva. A tim smjerom nastavlja i danas, kad je zapovjednica voda u Zaštitnoj satniji. Što je naš razgovor tekao dulje, ipak se nametnula činjenica da poručnica Antolić zapravo i ne riskira. Naime, svakom svojem cilju, bio on životni, karijerni ili sportski, pristupa toliko planski, temeljito i marljivo da jednostavno ne ostavlja mjesta za promašaje. Od prošle godine, aktivno trči u civilnom Atletskom klubu Žumberak. Sudjeluje na svim utrkama i prvenstvima na kojima može, ako joj dopuštaju obveze. I tu je imala obratni put. Naime, uspjesi na vojničkim natjecanjima nagnali su je na civilna. Doduše, prva medalja u OSRH i nije bila za trčanje – bila je u ženskoj ekipi PzB-a koja je 2021. bila druga na 25. prvenstvu OSRH u streljaštvu. Skromno kaže da je dobila priliku jer je u postrojbi malo žena. “Trebala im je treća da zaokruže ekipu, ali na kraju sam super odradila natjecanje,“ skromno kaže. I sada voli otići u streljanu i izvan obveznih gađanja te pucati iz XDM-a. Onda je stigla 2022. Prvo je bila druga na prvenstvu OSRH u krosu, zatim prva na natjecanju u krosu u organizaciji Zapovjedništva za potporu. Kruna svega stigla je na natjecanju za najspremnijeg pripadnika OSRH Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku: prvo mjesto u ženskoj konkurenciji. “Nakon pobjede shvatila sam da imam potencijala i za civilne utrke,“ smije se poručnica. I već na dugim prugama postiže takve rezultate da se približava statusu profesionalne sportašice. Istrčala je, među ostalim, tri ultramaratona. Uz zadaće u PzB-u, teško je naći vremena za trening. Mora se koristiti ono slobodno. No, od crvenih beretki ionako se traži da budu vrhunski tjelesno pripremljene.

“Samo da prođem stazu“

Najveće hrvatsko vojničko natjecanje prvi je put pratila 2021. godine. “Odmah sam pomislila kako je Prvi za Hrvatsku pojam nečeg sportskog i vojničkog. Taj me splet motivirao da se prijavim i pokušam 2022. godine. Želja mi je bila samo da prođem stazu,“ kaže. No, pristupila mu je kao i svemu drugom: uz pomoć zapovjednika i instruktora iz postrojbe pripremala se cijelu godinu, ciljano, dajući naglasak na točke koje nisu uobičajene u svakodnevnim vojničkim zadaćama PzB-a. “Za pobjedu je bitno obuhvatiti sve aspekte utrke, kvalitetno prolaziti radne točke i tako čuvati energiju,“ sjeća se Virovitičanka. Da može pobijediti, shvatila je negdje na sredini staze na slunjskom poligonu. Dala je gas i pred kraj stekla odlučujuću prednost nad poručnicom Evom Marijom Bilić iz Pukovnije Vojne policije s kojom se dotad izmjenjivala u vodstvu. “To će mi natjecanje ostati u posebnom sjećanju, zbog pobjede, ali i zbog težine tereta koji smo nosili, “ govori. Za svojevrsnu nagradu za pobjedu, ali i zbog uvjerenja nadređenih da će dostojno predstavljati Hrvatsku i njezinu vojsku, početkom 2023. s nekoliko je kolega poslana na vojničko natjecanje u Minnesoti koje organizira tamošnja Nacionalna garda. “Bila mi je to iznimna čast, a najveća je što je toliko daleko od doma zbog nas svirala hrvatska himna. Nikad nisam osjetila takvu odlučnost, a poslije ushit i uspjeh,“ nastavlja. Nije ništa prepustila slučaju niti za Minnesotu i njezinu hladnoću te visoki snijeg, na Medvednici je provela, kako kaže, “zimski bazni pripremni ciklus“. Iako nije bilo posebne ženske konkurencije, u Americi je bila najbolja od svih žena, bolja i od mnogo muških američkih vojnika. I nekoliko mjeseci poslije, uspješno je završila Temeljnu časničku izobrazbu i stekla zasluženi čin. Obrnuti put ispao je i pravi put. “Mislim da smo kolege i ja bili dobra ekipa, bilo je zanimljivo, dinamično, mnogo smo naučili,“ njezini su dojmovi. Otišla je iz PzB-a kao vojnikinja, vratila se kao časnica, no “najbitnije je da se svi poštujemo, da pazimo na onaj ljudski aspekt“.

“Jednostavan“ recept za pobjede

Komentirajući MUP-ovo natjecanje Štit domovine 2023. (v. tekst Štit domovine 2023, HV br. 691), pisali smo kako od poručnice Antolić puno očekujemo jer znali smo što može i zna. Nismo znali kako se pripremala, ali na startu u Policijskoj akademiji vidjeli smo da je vrlo odlučna i fokusirana. Kako je u SAD-u predstavljala Hrvatsku i OSRH, tako je u Zagrebu predstavljala OSRH i PzB. U konkurenciji je bilo deset žena, među njima i nekoliko njih koje je poznavala kao vrhunske sportašice. “I to mi je bila još jedna motivacija, željela sam vidjeti koliko mogu među njima, u disciplinama koje nisu samo vojničke,“ objašnjava. Već su kvalifikacije bile zahtjevne, s veslanjem i  plivanjem. No, poručnica je ostala temeljita: “Ponešto sam i to radila proteklog ljeta.“ A što tek dodati na činjenicu da se u vrijeme godišnjih odmora tjedan dana pripremala na – Kupresu?! Bilo je to za što bolji veliki trkaći uspon od 20 kilometara na Medvednicu pod opterećenjem od desetak kilograma. Uzela je u obzir tamošnju nadmorsku visinu i rjeđi zrak, otrčala mnoge kilometre, pa je i zagrebački rezultat bio predvidljiv – pobjeda. Recept je “jednostavan“: “Treba doći spremna i kontrolirati cijelo natjecanje. Planirala sam završiti utrku nakon nekih sedam sati, no uspjela sam za pet i pol.“ Sama ceremonija uručenja pehara i medalja bila je veličanstvena – pred mnoštvom Zagrepčana na Trgu bana Josipa Jelačića, “tako nešto nisam nikad ni sanjala“. Kad je ušla u cilj na Europskom trgu i pozdravljala zastavu, u ruci joj je bila krunica. Rekla nam je da su vjera i duhovnost temelj njezina odnosa prema životu, prema svemu što radi. I još jedna velika motivacija i potpora za sve što radi, baš kao i njezina brojna obitelj. Ana je peta po redu od dvanaestero sestara i braće Antolić. “Odgojeni smo tako da se međusobno pomažemo i da zajednički radimo, ali i da u svemu dajemo sto posto od sebe,“ rekla nam je. Razgovor s poručnicom bio je tečan i lagan. Njezina želja za pobjedama i za napretkom u svemu nije grčevita, nije nametljiva. Primjećuje se, ali nekako usput. A nezaustavljiva je, i kao časnica, i kao sportašica. Pred njom je još mnoštvo uspješnih godina. U ovom trenutku, fokusirana je na svoju časničku karijeru u PzB-u i na sportsku karijeru kao trkačica. No, kako se čini, što god novo naumila, to će i ostvariti.

TEKST: Domagoj Vlahović; FOTO: Filip Klen