Posjet  392. eskadrili aviona 93. krila tijekom provedbe Temeljne letačke obuke 31. naraštaja učenika letača potvrdio nam je da u HRZ-u postoje procesi koji su barem jednako bitni kao nabava novih zrakoplova. A oni se odnose na obuku i izobrazbu onih koji će jednog dana tim zrakoplovima upravljati te izvršavati različite vojničke zadaće

U tekstovima koje pišemo o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu zadnjih je godina u “glavnim ulogama“ većinom tehnika, tj. letjelice. To je i logično, zamjena tzv. istočnih sustava zapadnim, nabava helikoptera OH-58D Kiowa Warrior i UH-60M Black Hawk, odnosno višenamjenskih borbenih aviona Rafale, od prvorazrednog su značaja za jednu od tehničkih grana OSRH. Međutim, nedavni posjet  392. eskadrili aviona 93. krila HRZ-a u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku potvrdio nam je da u HRZ-u postoje procesi koji su barem jednako bitni kao modernizacija. Temeljna letačka obuka 31. naraštaja učenika letača pod nazivom Zajednički temelji jedan je od ključnih koraka koji će dovesti polaznike, učenike letače, do velikog cilja: zaslužiti letačku značku.

U prostorije Eskadrile dolazimo u jutarnjim satima, dan uoči proslave 20. obljetnice “Krila Oluje“, s aeromitingom koji će sutradan u Zemuniku privući više od 5000 posjetitelja. I izvanrednog letačkog programa s kojim će se preko medija upoznati cijela Hrvatska (opširnije v. tekst Spektakl za 20 godina spektakla, HV br. 732) . Slavljenici iz akrobatske grupe HRZ-a po tko zna koji put oduševili su gledatelje, a svi su pripadnici 392. eskadrile i instruktori letenja.

Dakle, sudjeluju u obuci učenika-letača 31. naraštaja, lete s njima u avionima Pilatus PC-9M. Štoviše, voditelj “Krila Oluje“ bojnik Darko Belančić voditelj je i obuke. Rekli bismo – radni raspored 392. eskadrile iznimno je zgusnut. Stoga smo prije dolaska u njihove prostorije ondje očekivali užurbanost i stres, možda i nervozu. No, jako smo se prevarili. Cijela ekipa, od bojnika Belančića, preko pilota i tehničara do osoblja u potpori, smireno je radila svoj posao. Nismo, naravno, ometali brifinge ili druge sastanke, no izvan toga imali smo priliku vidjeti ne samo obuku, nego i jedan radni dan u eskadrili. Dobivali smo ljubazan odgovor na svako pitanje, stručno ili banalno. Takvo ozračje ima jednostavnu pozadinu – 392. je dobro organizirana ustrojstvena cjelina u kojoj svatko zna raditi svoj posao. I zato ni najintenzivniji dani nisu stresni.

Bojnik Belančić u razgovoru potvrđuje naše pretpostavke. “Kad god govorim o Krilima Oluje, ne spominjem nas u kontekstu profesionalne akrobatske grupe. Primarna nam je zadaća ovo čemu nazočite danas – obuka učenika. Na to odlazi daleko najveći broj naših letačkih sati. Akrobatska grupa je fantastičan promidžbeni alat koji služi budućim pilotima, kao motiv za njihovo privlačenje HRZ-u“, objašnjava pilot.

 I onda – ono najbolje!

Desetero učenika letača studija Aeronautika – vojni pilot čini 31. naraštaj. Obuka im je počela sredinom ožujka, a prije no što su poletjeli u Pilatusima trebali su ispuniti nekoliko preduvjeta. Pri dolasku u Zemunik nije ih “preuzela“ 392. eskadrila aviona, nego Središte za obuku HRZ-a “Rudolf Perešin”. Ondje su morali uspješno završiti Tehničku učionicu, u kojoj su stekli teorijska znanja o tehničkim karakteristikama aviona PC-9M. Tek onda su se premjestili bliže stajanci i hangarima, tj. u 392. eskadrilu aviona gdje su odslušali i položili primijenjenu teoriju.

I onda je započelo ono najbolje – letenje. Točno je, vrhunci obuke su u zraku, kad najviše do izražaja dolazi interakcija između nastavnika i učenika. Ali bojnik Belančić ističe da individualan pristup svakom polazniku počinje već u Središtu za obuku: “Takav pristup najbolji je poticaj učenicima da daju najbolje od sebe.“ I trebaju dati najbolje, jer Temeljna letačka obuka za njih je velika prekretnica.

Prije četiri ili pet godina bili su u avionima Zlin 242 L na selekcijskim letovima, a Pilatus je jedan drukčiji zalogaj. Od njih se sad traži puno više. Nije nemoguće da se pokaže da je riječ o prevelikom teretu. Ispit na letenju mogu pasti i najbolji studenti, izvanredni u teoriji ili na simulatorima. Prvo usvajaju jednostavnije, a potom sve složenije letačke elemente, idu od temeljnog prema navigacijskom letenju.

Samostalnost u kokpitu postupno se povećava. S vremenom dobivate odgovor na osnovno pitanje: jeste li sposobni ići dalje u svojem studiju i obuci, “ostati u zraku“ kao pilot? Ako je odgovor potvrdan, slijedi drugo pitanje: hoćete li biti raspoređeni među pilote aviona ili helikoptera? Temeljna letačka obuka dat će vam i tu informaciju. Do dana našeg dolaska, svaki učenik odradio je po šest letova. “Moram reći da su me ugodno iznenadili, ide im fantastično“, zadovoljan je bojnik Belančić. Ističe da je riječ o jednoj kohezivnoj skupini, koja mnogo stvari radi zajednički kao dobar tim.

Kadetkinja desetnica Anja Kralj iz Zagreba prisjeća se selekcijskog letenja na Zlin-u i kaže da je PC-9 jedan puno dinamičniji avion, a na sadašnjoj razini obuke već pri letu treba obraćati pozornost na jako puno detalja: “Na Pilatusima je mnogo zanimljivije, a meni i ljepše.“ Njezin kolega kadet desetnik Patrik Kotarski iz Končanice kraj Daruvara dodaje da je Pilatus izvrsna platforma za temeljnu, ali i naprednu obuku:“Turboelisni avion daje jako dobar osjećaj letenja, on je uzbudljiv, ali donosi i odgovornost.“

Suvremeniji pristup

Temeljna letačka obuka je karijerna, možda i životna prekretnica za ljude koji su tek zagazili u dvadesete. U njezinu završnom dijelu sredinom svibnja, posebna komisija na temelju zdravstvenog stanja, letačkih ocjena i kadrovskih potreba HRZ-a odredit će tko će od polaznika na avione, a tko na helikoptere. I jedno i drugo velika je stvar, misli bojnik Belančić. “Poziv vojnog pilota među laicima se često doživljava samo kroz avione. To je pogrešno, posebno u kontekstu HRZ-a, u kojem helikopteri imaju veliku perspektivu, a posade rade različite zadaće, u mnogim segmentima vrlo atraktivne. A što se tiče aviona, tu je danas Rafale, ali i Pilatus, Canadair, Air Tractor… Mladi koji dolaze, baš ovi iz 31. naraštaja, imat će puno mogućnosti bez obzira na to na čemu letjeli.“ Dvoje učenika oduševljeno je Pilatusima, a  priznaju da ih najviše privlači Rafale, no to je dalja budućnost. Što god dobili, bit će zadovoljni. A među kolegama ima i onih koji bi radije na helikoptere ili protupožarne avione.

Zajednički temelji uzimaju u obzir brojne mogućnosti. Prelazak provedbe Zajedničkih temelja sa Zlin-a 242 L na Pilatus PC-9M omogućuje 392. eskadrili da u obuci primijeni suvremeniji pristup u kojem polaznicima daje više inicijative. Obuka se ne svodi samo na letenje nego i na uvid u funkcioniranje, život i rad jedne postrojbe. “U počecima, mi smo im učitelji, no onda smo i voditelji, mentori, sve dok ne postanemo savjetnici.

Želimo da kandidati kao samostalni pojedinci budu uklopljeni u buduću postrojbu“, objašnjava Belančić. A kako funkcionira jedna postrojba, ponavljamo, zaista mogu vidjeti u 392. eskadrili. “Dani nam prolaze jako brzo. Evo, upravo radimo na zaokretima. Super je vidjeti koliko su naši instruktori obučeni i uvježbani, rade precizno i odgovorno, ali i s lakoćom. Svoj pristup letenju nastoje prenijeti i na nas. Ono što nam ističu jest da svaki let na obuci podrazumijeva i ispravljanje pogrešaka s prethodnih letova“, kaže kadetkinja Kralj.

Trema je sve manja

Jedan tipičan letački dan počinje rano ujutro dolaskom učenika u prostorije Eskadrile. Prva aktivnost je tzv. razigra, tj. ispitivanje i provjera znanja učenika koji pokazuju je li spreman za današnji letački dan. Za to se učenici pripremaju još dan prije, kasnije poslijepodne ili navečer. Slijedi izvršna priprema u kojoj se provjeravaju meteorološki uvjeti, aktivnosti ostalih postrojbi koje lete u Zemuniku, ponavlja se ima li ili nema izmjena u odnosu na jučerašnje planove… Potom ide glavni dio – letovi. Ciklus traje četiri sata, do ranog poslijepodneva. Onda se ti letovi analiziraju, da bi potom započelo planiranje idućeg dana. I tako ukrug, naravno, uz promjene sukladne napretku obučnog ciklusa. Kadet Kotarski ističe da je sa svakim letom elemenata sve više, no trema je sve manja i manja. “Preduvjet je dobra priprema, ako ne naučimo teoriju za pet, izvedba u zraku neće biti za više od tri. Ispituju nas prije svakog leta, ako ne zadovoljimo, tog dana ne smijemo poletjeti“, prenosi budući pilot. Svaka se obuka provodi kroz tri faze, prvo pokazna, potom uvježbavanje te u konačnici provjera i ocjenjivanje. Kako napreduju, postaju svjesni zašto su uopće izabrani ući u elitu. Shvaćaju da imaju iznadprosječne kognitivne sposobnosti, da se znaju orijentirati, da su tjelesno spremni, da su svjesni zračnog prometa i drugih letjelica, da mogu dobro i jasno komunicirati i s instruktorom i s kontrolnim tornjem…

Naši mladi sugovornici potvrđuju, u nekim trenucima, sve se poklapa i onda pomišljaju: “Hej, pa ja to mogu!“ Bojnik Belančić rekao nam je da polaznici čine jednu homogenu skupinu. Kadetski dvojac to nam potvrđuje. “Mi smo generacija, složni smo. Kad učimo, učimo svi zajedno. Kad se družimo, družimo se svi zajedno. Među nama nema nekakvih odvojenih grupa. Kad imamo slobodnog vremena, skupa odemo i do Zadra“, kažu nam. Rafale, Kiowa Warrior, Black Hawk, izvanredne su letjelice i borbeni strojevi. Ali bez te mladosti one nemaju budućnost. I zato, nije suvišan niti jedan oblik potpore, niti jedna gesta ohrabrenja koju kadetima i njihovim instruktorima mogu dati HRZ, OSRH i MORH. “Bio sam polaznik 11. naraštaja, a sada vodim 31. Dakle, prošlo je dvadeset godina, a ja sam sretan što mogu reći da mi se svaka generacija čini boljom i boljom. Mislim da se napredak odnosi i na 392. eskadrilu aviona: sve veća stručnost nastavnika, modernizacija obuke i sredstava za obuku, tehnologija, pristup informacijama… sve nam to pomaže da danas možemo pružiti jednu zaista vrhunsku obuku“, zaključuje bojnik Belančić.

TEKST; Domagoj Vlahović; FOTO: Josip Kopi