U povodu 30. obljetnice VRO Bljesak i Oluja, predstavljena je 11. rujna u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu luksuzna fotomonografija Domovinski rat – Priča o pobjedi

Ratni fotografi tijekom Domovinskog nisu bili samo kroničari već i sudionici obrane Hrvatske. U vrijeme kad je Hrvatska bila na marginama svjetske politike, njihove fotografije upoznale su svijet s hrvatskom borbom za slobodu i probijale medijsku blokadu. Njihove fotografije ukoričene su u nedavno objavljenoj dvojezičnoj fotomonografiji Domovinski rat – Priča o pobjedi, koja je plod suradnje izdavačke kuće Mozaik, Hrvatskog povijesnog muzeja i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. “Zahvaljujući svim fotografima koji su snimili te najsjajnije dane hrvatske povijesti, koji su imali hrabrosti ići zajedno s hrvatskim vojnicima i policajcima na prvu crtu, mi možemo danas povijest puno bolje rekonstruirati. Inicijativa za ovakvu fotomonografiju došla je prije dvije godine od ratnog fotografa Željka Gašparovića. Ova fotomonografija nije samo podsjetnik na 30 godina od pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu već prije svega spomenik svim hrabrim fotografima, koji su na prvoj crti snimili dramatične i predivne fotografije”, rekao je Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, na promociji knjige održanoj 11. rujna u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Knjiga nije samo zbirka fotografija već vizualna kronika vremena. Kroz više od 500 fotografija kronološkim redom oživljava ključne trenutke pobjede, od prvih dana agresije do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. “Najveći izazov bio je okupiti što veći broj fotoreportera. Kroz naše oči prošlo je više tisuća fotografija, a odabrano je njih 536, koje smo nastojali kronološki, tematski ili regionalno povezati. Obuhvatili smo i razdoblje koje je prethodilo Domovinskom ratu. Konkretno, prva slika u fotomonografiji je iz 1988., Miting Bratstvo i jedinstvo na Ušću u Beogradu, a zadnja je s mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja iz 1998. godine”, rekao je na promociji Vid Jakša Opačić, urednik u izdavačkoj kući Mozaik.

Knjiga je okupila radove više od 40 fotografa. Tiskana je na visokokvalitetnom papiru, uvezana u vrhunski obrađenu teleću kožu i ukrašena medaljom od mjedi koja prikazuje motiv sa spomenika Golubica, rada hrvatskog kipara Slavomira Drinkovića. Svaku stranicu krasi skupocjeni zlatni rub, a zaštitni ovitak knjigu štiti od oštećenja i prašine. Naklada fotomonografije ograničena je na samo 300 primjeraka te se neće dotiskivati, što svaki primjerak čini kolekcionarskim raritetom. Svaki primjerak prije pakiranja pregledava stručna komisija, a onaj koji ne zadovoljava najviše standarde kvalitete stavlja se na stranu. S knjigom dolazi i vlasnički list, na kojem je naveden njezin jedinstveni broj te podaci o vlasniku.

Svoje dojmove o knjizi podijelio je i ratni izvjestitelj Stanko Ferić: “Jako sam ponosan na ovu fotomonografiju, jer pripadam jednoj od najvažnijih postrojbi iz Domovinskog rata, koja je pridonijela obrani Hrvatske, a koja nikad nije bila ustrojena i nikad do danas postrojena. Riječ je o nevidljivoj vojsci koja je pravednu borbu Hrvatske za slobodu, njezine patnje i sve njezine pothvate učinila vidljivima. Zato je ova monografija važna. Kada budete listali monografiju, možda ćete se upitati: ‘A gdje ste tu vi koji ste snimali?’ Vidjet ćete nas, ako malo pažljivije pogledate, na sjenama ruševina, na sjenama oružja. Monografija je spomen i sjećanje. Kada je budete listali obratite pozornost na jednu činjenicu. Teško ćete vidjeti tugu, depresiju, bezvoljnost. Svi su na slikama ponosni, svi znaju što rade, što im je misija i za što se bore.”

Ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja Matea Brstilo Rešetar istaknula je kako je prilikom skupljanja fotografija bilo potrebno steći povjerenje fotoreportera koji su ustupili fotografije za ovu knjigu i uvjeriti ih da će njihove fotografije biti sačuvane u budućnosti. “Trebalo bi razmisliti o osnivanju Muzeja hrvatske fotografije, kao krovnoj ustanovi, jer mnoge su fotografije u privatnim rukama fotoreportera, članova obitelji i do njih je teško doći. Stoga bi bilo dobro osnovati instituciju koja bi se bavila samo obradom fotografija iz Domovinskog rata”, zaključila je ravnateljica Brstilo Rešetar.

Tekst i foto: Hrvoje Lončarević