Borilački sportovi i vojni poziv dijele mnogo zajedničkih vrijednosti, odlučnost, snagu, samodisciplinu i spremnost na izazove. Sve to utjelovljuje kadet Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” Mirko Komšo, student druge godine smjera Vojno vođenje i upravljanje Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman“

Od rane mladosti naviknut na borbu, disciplinu i rad, Mirko je svoju sportsku strast prema MMA-u uspješno spojio s vojnom karijerom, dvjema zahtjevnim, ali srodnim stazama na kojima uspjeh dolazi upornošću. “Dolazim iz Zagreba, točnije iz Sesveta“, kaže Mirko. “Nakon nekoliko ozljeda zbog kojih sam morao napraviti veću pauzu od sporta, počeo sam razmišljati o vojnom pozivu. Činio mi se izazovnim i drugačijim, a s vremenom sam u njemu pronašao novi smisao i motivaciju“. Njegova sportska priča počinje još u osnovnoj školi, kad se prvi put susreo s boksom. “U petom razredu počeo sam trenirati boks, a oko četrnaeste godine već sam ušao u svijet MMA-a, što je tada bilo prilično rano jer taj sport još nije bio popularan kao danas. Usto, bavio sam se i slobodnim hrvanjem te se natjecao u više disciplina, a MMA zapravo sve to povezuje.“

Tijekom godina, trud i predanost donijeli su mu i niz uspjeha. Bio je prvak FNC amaterske lige u kategoriji do 84 kilograma, prvak države u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji do 93 kilograma, osvajač prvog mjesta na Grappling prvenstvu Zagreba na Jarunu u kategoriji do 93 kilograma (junior) te trećeplasirani na Prvenstvu Hrvatske u hrvanju slobodnim stilom do 86 kilograma. Iza svakog od tih rezultata stoje stotine sati treninga, odricanja i neizvjesnosti koje svaki borac dobro poznaje. “Ni sam ne znam točno što me privuklo“, priznaje Mirko, “jednostavno sam osjetio strast prema borilačkim vještinama“.

Danas, uz kadetske obveze, njegovi treninzi izgledaju nešto drukčije nego prije. “Prije sam trenirao dva puta dnevno, od ponedjeljka do subote. Dolaskom na Učilište to se promijenilo, sad treniram jednom dnevno, a ponekad i ujutro, prije svih obveza, odradim kraći trening. Svjestan sam da to više nije razina kao prije, ali bila je to moja svjesna odluka.“
Dodaje kako je uz vojni ritam teško pronaći vrijeme za odmor, no uz dobru organizaciju, pravilnu prehranu i san, sve se može postići. “Ako postavimo prioritete, sve se može stići. Naravno, neke stvari pate, ali za nešto se uvijek treba opredijeliti.“

MMA mu, kaže, nije donio samo fizičku spremnost nego i mentalnu snagu. “Trenirati s iskusnijima i jačima od sebe kroz cijelo odrastanje traži puno strpljenja i volje. Bilo je neuspjeha i teških trenutaka, ali sve to gradi karakter.“ Upravo ta mentalna otpornost pomaže mu i u vojnoj obuci. “MMA me fizički pripremio, ali i razvio koordinaciju i motoriku, što je iznimno važno u vojnom treningu.“

Za razliku od mnogih sportaša, Mirko ne ističe jednog uzora. “Nisam tip koji gaji uzore. Svakog tko radi nešto dobro, bilo u sportu ili vojsci, promatram i pokušavam nešto naučiti od njega.“  Kao i svaki sportaš, i on se suočavao s izazovima – od zahtjevnih priprema i natjecanja do odricanja u privatnom životu. “Najveći su izazovi natjecanja, spremanje forme, skidanje kila za kategoriju. Ponekad je bilo teško propustiti druženja s prijateljima, ali to je dio puta. Uporan sam i uvijek sanjam dalje, to me gura naprijed.“

Od svojih trenera, kaže, naučio je najvažniju lekciju, disciplinu. “To je temelj svega. U borilačkim sportovima to vrlo brzo naučiš.“ Zato i njegovi trenutačni ciljevi odražavaju taj način razmišljanja. “Želim ostati spreman, učiti nove stvari i trenirati na nove načine, to je i moja vojna obveza. U borilačkim sportovima morat ću se više fokusirati na stand-up i kickboxing jer mi ozljeda ne dopušta sve kao prije. No natjecanja su i dalje moj cilj, jer to je nešto u čemu sam odrastao.“ Upornost i disciplina njegova su životna filozofija. “Smatram da su to jedini pravi faktori uspjeha u sportu i u životu.“ Uvjerava i da borilačke vještine imaju važno mjesto u vojsci. “Smatram da su tjelesna spremnost i borilačke vještine iznimno važne. Svaki bi kadet trebao barem malo trenirati borilačke vještine, ne zbog natjecanja, nego zbog samopouzdanja i razvoja vještina važnih za vojnika“.

Na kraju poručuje mladima koji razmišljaju o MMA-u da slijede svoje snove, ali i da budu svjesni da se stvari mogu promijeniti preko noći. “Ja sam to osjetio na vlastitoj koži. No, ne treba previše razmišljati o preprekama, fokus mora biti na radu i treningu. Za one koji treniraju zbog sebe, da nauče nešto novo i ojačaju tijelo i um, MMA je odličan izbor.“ Kadet Mirko Komšo primjer je mladog čovjeka koji je sportsku borbenost pretočio u vojničku čvrstinu. Naizgled različiti svjetovi, oktogon i vojno učilište za njega su samo dva polja iste borbe: one u kojoj se svakim danom iznova dokazuješ, napreduješ i nikad ne odustaješ.

Tekst: Ines Grossi