Japanski PZO razarači klase Akizuki vraćaju koncept tih ratnih brodova kao okretnih i brzih plovila, ali s naprednim i snažnim oružnim i senzorskim sustavima…

Japanska mornarica stvorila je prvi put klasu pod imenom Akizuki (jesenski mjesec) još u Drugom svjetskom ratu i to s 12 završenih brodova. Slijedila je još jedna s tim imenom 1960., s dvama brodovima koji su ostali u uporabi sve do 1993. godine. S novim je stoljećem, putem programa oznake 19DD, oformljena nova klasa protuzračnog razarača. Oznaka implicira devetnaestu godinu japanske ere Heisei, odnosno 2007., godinu kad je projekt odobren. Slovo D označuje destroyer (razarač). Prvi razarač dobio je ime “Akizuki” i bio je porinut u more 13. listopada 2010., a u operativnu uporabu ušao je 14. ožujka 2012. pod flotnom oznakom DD-115. Drugi razarač, imena “Teruzuki”, porinut je 15. rujna 2011., a operativnu uporabu započeo je 7. ožujka 2013. godine. Slijedio je “Suzutsuki”, porinut 17. listopada 2012., a u uporabi od 12. ožujka 2014. godine. Zadnji je “Fuyuzuki”, flotne oznake DD-118. Ceremonija njegova porinuća održana je 22. kolovoza 2012., a u operativnoj je uporabi od 13. ožujka 2014. godine. Svi su brodovi izgrađeni na navozima brodogradilišnog koncerna Mitsubishi Heavy lndustries (MHI). U službenim se japanskim dokumentima klasa Akizuki često apostrofira kao “nova generacija”, što se odnosi na instalirane tehnološke inovacije koje se smatraju ključnim čimbenikom u procesu reorganizacije i modernizacije japanske površinske borbene flote.

Senzorska tehnika
Razarači klase Akizuki imaju u odnosu na svoje konkurente znatno smanjenu istisninu. Standardna istisnina klase iznosi oko 5000 tona, a puna doseže 6800 tona. Razarači su dugi 150,5 i široki 18,3 m. Odlikuju se čistim, elegantnim brodskim linijama, a metodologija i tehnologija izgradnje brodskog trupa i nadgrađa ukazuju na visoku razinu stealth značajki. Cjelokupan je dizajn izveden iz prethodne klase razarača Takanami. Na klasi Akizuki ugrađena je poboljšana inačica propulzijskog sustava, naprednija elektronika, nova generacija senzora, napredniji sonar i radar, kao i novi sustavi kao što su torpedni mamci i ometači. Ugradnjom novih tehnologija posebno se povećala sposobnost protuzračnog ratovanja (Anti-air Warfare − AAW) kao i zapovijedanja, nadzora, komunikacija, računala, obavještajnog sektora, nadzora i izviđanja (Command, Control, Communications, Computer, Intelligence, Surveillance and Reconnaissance − C4ISR). Za te je značajke ključan ACDS (Advanced Combat Direction Subsystem) OYQ-11, koji implementira u cijelosti kompjuteriziranu arhitekturu protuzračnog ratovanja putem oružnog podsustava FCS-3A. Među ostalim, FCS-3A uključuje četiri para planarnih, elektronski skenirajućih antena postavljenih u posebnom dijelu brodskog nadgrađa, iznad kormilarnice i zapovjednog mosta. One pripadaju radaru za nadzor i praćenje koji radi u C-frekvencijskom području. Manje antenske ploče pripadaju radaru za praćenje paljbe koji radi u X-frekvencijskom opsegu. FCS-3A trenutačno je najnaprednija inačica radarskog sustava FCS-3 koji je prvi put bio instaliran na nosaču helikoptera-razaraču imena “Hyuga”. Tehnologija za proizvodnju tih radara temelji se na uporabi galijeva nitrida.

Bolje od Zumwalta?!?
Još jedan radar, površinsko-pretraživački OPS-20C, obavlja uobičajene funkcije pretraživanja morske površine i horizonta, a borba protiv podmornica povjerena je sustavu OQQ-22. Integrira sonarni Suite Sub: sustav koji se sastoji od trupno montiranog sonara, kao i RFO-3, tegljeni sonar, vrlo sličan američkom sonaru AN/SQQ-89. Komunikacijski sustav koristi prednosti tzv. podatkovne veze 16. Digitalnom vezom obavlja se prijenos podataka preko SATCOM veze i pripadajućih terminala i spojen je na Superbird, satelitski sustav Pomorskih operativnih snaga (Marine Operation Force – MOF) koji koristi japanska flota. Razarači klase Akizuki povezani su putem digitalnih terminala USC 42-DAMA i s američkim komunikacijskim satelitima. Sustav satelitsko-komunikacijskog hardvera centraliziran je oko sustava NORA-1C i ORQ1. Komunikacije se koordiniraju putem mrežnog sustava NOYQ-18, a elektronička zaštita osigurana je uporabom sustava za protuelektroničko ratovanje NOLQ-3B. Brodskim aktivnostima upravlja sustav za upravljanje borbom pod nazivom ATECS (Advanced Technology Command System). Relativno je nedavno razvijen u Japanu i namijenjen za ugradnju na nove generacije japanskih brodova. ATECS je već postao poznat i kao “japanski Aegis”. Prema ocjenama mjerodavnih stručnjaka, smatra se da su, prema brojnosti i kvaliteti senzora, sustavi na razaračima klase Akizuki ravnopravni s onima, ako ne i bolji od njih, na američkom futurističkom razaraču klase Zumwalt.

Raznoliko naoružanje
Klasa je naoružana pramčanim topom tipa Mk 45 kalibra 127/62 mm. Za borbu protiv površinskih ciljeva služi borbeni komplet od osam protubrodskih krstarećih raketnih projektila (Anti-Ship Cruise Missile − ASCM) Mitsubishi Type 90 (SSM-1). Ugrađeni vertikalni lanser tipa Mk 41 u konstrukciji ima 32 lansirne ćelije za smještaj protuzrakoplovnih raketnih projektila RIM-162 (Evolved Sea Sparrow − ESSM) kao i protupodmorničkih raketnih projektila (ASROC) Type 07 ili RUM-139. Bliska protuzračna obrana utemeljena je na uporabi dvaju CIWS (Close-in-weapon system) topova s rotirajućim cijevima tipa Phalanx kalibra 20 mm. U brodski oružni sustav integrirana su i dva trostruka lansera za lake torpede kalibra 324 mm, a mogu koristiti različite torpede u tom kalibru. Sposobnostima samozaštite pridonosi i nagibni lanser za lansiranje protutorpedih protumjera FAJ (Floating Acoustic Jammer) u obliku plutajućih akustičkih ometača. U sustav brodske samozaštite ulaze i dva lansera tipa Mk 36 SRBOC (Super Rapid Bloom Offboard Contrameasures Chaff and Decoy Launching System) kojima se lansiraju protuzračni radarski i infracrveni mamci i ometači. Na koncu, helikopter SH-60 K Seahawk sastavni je dio brodskog oružnog sustava zbog kojeg su razarači opremljeni dovoljno velikim brodskim hangarom. Pogonski sustav čine četiri Rolls Royceove turbine Spey SM1C instalirane u klasičnoj COGAG konfiguraciji (Combined Gas and Gas Turbine). U zajedničkom radu sposobne su razviti 64 000 KS, što razaračima omogućuje postizanje najveće brzine od 30 čvorova. Visok stupanj automatizacije brodskih sustava omogućuje da brodove opslužuje posada od samo 200 članova.

Kao nekad…
U zadnjih je nekoliko desetljeća razvoj razarača krenuo zanimljivim smjerom. Nove zadaće i uloge napumpale su njihovu veličinu i borbenu snagu. Moderni razarači svojim su punim istisninama usporedivi čak s krstaricama iz Drugog svjetskog rata, a po udarnoj moći jači su od bojnih brodova. Primjerice, japanska klasa Atago, koja je izvedena iz klase Arleigh Burke, ima punu istisninu koja prelazi 10 000 tona i dobar je primjer koji može pokazati kako je promijenjena priroda razarača. Paljbena i udarna moć iznimno je povećana, prije svega ugradnjom vertikalnih lansera koji omogućuju bolji smještaj raketa i ukrcaj puno većeg borbenog kompleta. Međutim, veličina smanjuje pokretljivost. Japanska klasa Akizuki iznimka je od trenda jer njezine su glavne značajke manje dimenzije te veća plovna i borbena agilnost, uz zadržavanje paljbene i udarne moći, što je nekad bilo obilježje razarača. S tehničkog gledišta, Japan će iskustva stečena u konstrukciji, izgradnji i operativnoj uporabi razarača klase Akizuki sigurno iskoristiti za izgradnju novih ratnih brodova s naprednim borbenim kapacitetom, potencijalom i sposobnostima.

Igor SPICIJARIĆ