Za pripadnike nuklearno-biološko-kemijske obrane (NBKO) od 10. do 14. studenoga 2025. organizirana je obuka u Državnoj vatrogasnoj školi u Zagrebu. Osposobljavali su se za rad sa zaštitnim napravama za disanje –  izolacijskim aparatima sa stlačenim zrakom

Program obuke uspješno je završilo 16 pripadnika Bojne nuklearno-biološko-kemijske obrane (NBKO) i tri pripadnika Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) Hrvatske vojske. Zaštitne naprave za disanje -izolacijski aparati uređaji su koji omogućuju potpunu izolaciju dišnog sustava korisnika od okolne atmosfere, osiguravajući opskrbu zrakom neovisno o njegovoj kvaliteti. Na taj način štite od nedostatka kisika te od poznatih i nepoznatih štetnih tvari, uključujući bojne otrove i toksične industrijske materijale (TIM).

Pripadnici NBKO postrojbe koriste ove naprave pri izviđanju, detekciji i uzorkovanju NBK-sumnjivih tvari, posebice u zatvorenim prostorima. Iako redovito prolaze obuku u vlastitim postrojbama, dodatno osposobljavanje u Državnoj vatrogasnoj školi značajno je pridonijelo unapređenju njihove stručnosti i sigurnosti u radu. Program je uključivao teorijski i praktični dio. U teorijskom dijelu, koji je vodio viši stručni savjetnik i nastavnik skupine stručnih predmeta Marijan Smrečki, polaznici su produbili znanja o fiziologiji disanja, klasifikaciji štetnih i otrovnih tvari, vrstama i namjeni zaštitnih naprava te održavanja i ispitivanja zaštitnih naprava za disanje. U praktičnom dijelu održanom u požarnoj kući poligona Državne vatrogasne škole, provedene su vježbe s izolacijskim aparatima. Pod stručnim vodstvom instruktora vatrogasca Frana Došena, polaznici su vježbali orijentaciju, pretraživanje i spašavanje u zadimljenim prostorima, uključujući izvlačenje ranjenika pod zaštitnom opremom. Damir Knežević, voditelj Centra za ispitivanje i normizaciju tehnike u Državnoj vatrogasnoj školi, održao je obuku o korištenju mjernih uređaja za detekciju štetnih tvari, što je omogućilo usporedbu vojne i vatrogasne opreme u praksi. Na kraju programa, nakon uspješno položenih testova, polaznicima su uručena uvjerenja za rad s izolacijskim aparatima.

Kavez

Pripadnici roda NBKO-a stečeno znanje na obuci pokazali su na vježbi održanoj 20. studenog u prostorima Javne vatrogasne postrojbe Zagreb, gdje su u simuliranim uvjetima pod izolacijskom opremom u paru ili po troje trebali proći kroz tzv. kavez. “Nikad ne idemo sami, nego po dvoje i jako je bitno na koga se oslanjamo“,  objašnjava vatrogasni instruktor Mate Frančešević, pod čijim su uputama i nadzorom pripadnici NBKO-a prolazili vježbu. U uvjetima mraka, uskog prostora, zvučnih efekata i dima testirane su granice njihove fizičke i psihičke izdržljivosti, odnosno njihov rad s izolacijskim aparatima. U izdvojenoj prostoriji putem termalnih kamera na ekranu promatralo se njihovo napredovanje prema cilju. “Pustio sam im 20 posto dima u prostoriju“, kaže instruktor Frančešević i napominje da sudionici imaju vremena za prolazak kroz kavez dok imaju zraka u boci. “Kad se boca isprazni, moraju izići van. Boca traje ovisno o tome kako dišemo, jesmo li pod adrenalinom, imamo li fizičku kondiciju i kakav nam je kapacitet pluća. U prosjeku boca traje 25-30 minuta. No, sve ovisi o ponašanju, svatko drugačije diše“, objašnjava nam.

U kavezu se nalazi i jedna od prepreka, tzv. tunel. On simulira neke od najopasnijih terena: ventilacije, kanalizacije, bunare, jame i ostale uske prostore. Tunel kod vatrogasaca uvelike radi selekciju i pokazuje ima li pojave klaustrofobičnosti. Po završetku vježbe imali smo prilike čuti dojmove od sudionika. “Kavez mi nije bio problem, išao sam po pravilu desne strane, dodirivao desnom rukom kavez  dok nisam nailazio na prolaz, odnosno otvor. Ja sam išao naprijed, a kolegica je bila iza mene. Mrak i težina boce bili su mi najveći izazovi. U kavezu je dosta skučeno, ništa se ne vidi, a dodani zvučni efekti dobro simuliraju uvjete za koje smo se pripremali“, rekao nam je vojnik Antonio Fukat. U tim uvjetima veliku ulogu ima psihička spremnost. Zbog skučenog prostora ili upozorenja da je boca sa zrakom gotovo prazna, lako može doći do panike jer sudionik ne zna kolika je udaljenost do cilja. Stoga treba ostati pribran. Dosta je važno paziti na disanje. Trebali bismo disati samo na nos, ali to je dosta teško, pogotovo ako dođe do panike zbog skučenog prostora. Počne se također razmišljati koliko je kisika ostalo, a ako te boca upozori da je pri kraju, onda počne panika“, objašnjava nam vojnik Trpimir Stjepan Zajec i zaključuje: “Bila je ovo dobra vježba u kontroliranim uvjetima. Najzahtjevniji su bili nevidljivost, kontrola disanja te briga o partneru. Važno je u takvim uvjetima smireno ići dalje. Smatram da treba još više ovakvih simulacija da budemo još spremniji za stvarne uvjete.“

Uvjerili smo se da je obukom i vježbom ostvaren značajan iskorak u obuci pripadnika Hrvatske vojske za djelovanje u atmosferama onečišćenim bojnim otrovima ili toksičnim industrijskim tvarima. Ostvarena je također vrijedna poveznica civilnog i vojnog sustava u području zaštite, sigurnosti i pripravnosti na djelovanje u uvjetima kemijskih, prirodnih, tehničkih i industrijskih nesreća, čime je dodatno ojačana suradnja Hrvatske vojske i vatrogasaca.

Tekst: Anđela Plavec, Hrvoje Lončarević; Foto: Anđela Plavec, Hrvoje Lončarević