Pume bez predaha

Hrvatski vojnik posjetio je u Varaždinu pripadnike 2. oklopno-mehanizirane bojne GOMBR-a koji su  taj dan provodili čak tri obučne aktivnosti

Kad su se pripadnici 2. oklopno-mehanizirane bojne Pume Gardijske oklopno-mehanizirane brigade (GOMBR) prije sedam godina vratili u svoju matičnu vojarnu u Varaždinu, to je značilo da se vraćaju i na vojno vježbalište Macinka. Kako Pume deset godina nisu bile u svojoj kući, Macinka koja je smještena neposredno uz vojarnu bila je zapuštena i zaboravljena. No, nakon povratka, zahvaljujući velikim naporima povratničke postrojbe i njihovih kolega iz Inženjerijske bojne GOMBR-a, opet je dovedena u funkciju. Okoliš te infrastruktura u kojoj je i pješačko strelište Velike Preloge i danas se kontinuirano prilagođavaju potrebama Bojne. Naravno, koliko je to korisno za postrojbu nije potrebno niti isticati – obuka i uvježbavanje do određene se razine mogu provoditi u vlastitoj kući. Ali, ono što je najbitnije jest da Pume Macinku – itekako koriste. I to su nam uspjeli pokazati samo u jednom danu u sredini studenog! “Vježbalište zadovoljava potrebe obuke do razine voda“, rekao nam je u vojarni zapovjednik Bojne pukovnik Krunoslav Slavinec prije no što smo se uputili na Macinku.

Ekipa Hrvatskog vojnika došla je u Varaždin kako bi pratila integracijsku obuku novih pripadnika Puma. Ona se provodi četiri tjedna. Cilj joj je da se mlade Pume integriraju u svoju postrojbu, da podignu razinu temeljnih vojničkih vještina te razinu tjelesne spremnosti. No, polaznici postaju svjesni i da su Pume potpuno uklopljene u svoje korijene, u svoj dom, u svoje okružje. “Varaždin je uvijek bio vojnički grad, tu smo utemeljeni, tu nam je mjesto. Novi pripadnici moraju dobiti temelje, a oni su prije svega u vrijednostima proizišlim iz Domovinskog rata. I zato je početak integracije uvijek vezan uz tradiciju 7. gardijske brigade i njezina ratnog puta. Ukratko, kad završe proces integracije, želimo da budu još više motivirani za ono što su se odlučili – biti hrvatski vojnici, biti Pume“, nastavlja pukovnik Slavinec. U cijelom tom procesu dragocjena je pomoć Grada i Županije, ali i Udruge veterana 7. gardijske brigade Puma.

Razina koju zahtijeva garda

Vojno vježbalište Macinka premreženo je različitim cestama i putevima, a okoliš je raznolik te obuhvaća šumarke, livade, šikare… Praktički leži na toku Dravskog kanala, preko kojeg vode most i asfaltirana cesta. Dakle, nema problema za prijelaz teške mehanizacije. Uz vježbalište je i Dravska šuma koju Pume koriste za dugačke kondicijske hodnje. U društvu pukovnika Slavinca i prvog dočasnika Bojne časničkog namjesnika Kristijana Danka prelazimo rijeku i na drugoj strani, okružene jesenskim raslinjem, nailazimo na polaznike integracijske obuke i njihove instruktore. Potonji su uglavnom iskusni dočasnici, a predvodi ih voditelj obuke, natporučnik Matija Ivan Volšanski. U jednom trenutku, s druge strane kanala počela je dolaziti buka motora, a nakon nekoliko sekundi u daljini smo ugledali mali konvoj lakih oklopnih vozila M-ATV. Bilo je očito da taj konvoj nije bio dio integracijske obuke, nego neke druge aktivnosti. No, to smo pitanje ostavili za poslije.

“Blizina Macinke omogućava nam da isplaniramo i provedemo stvarno dobru, sadržajnu obuku“, uvjeren je natporučnik Volšanski, koji je svoje vještine časnika i zapovjednika nedavno brusio i u Središtu za razvoj vođa Marko Babić. Prenoseći dojmove o novim kandidatima za beretku Puma, natporučnik naglašava da je zadovoljan, a najviše time što su složni kao ekipa te pomažu jedni drugima. “Čisto vojnički, svrha integracijske obuke jest da provjerimo s kojom razinom znanja i spreme su došli ovamo, osvježimo njihovo znanje, te ih dovedemo na razinu koju zahtijevaju Pume“, opisuje časnik. Varaždinski izazovi za mlade vojnikinje i vojnike sigurno su drukčiji, vjerojatno i zahtjevniji od onih s kojima su se susreli na dragovoljnom vojnom roku i specijalističkoj obuci. Naime, obuka je koncipirana tako da ih se dovede u povećane psihofizičke napore, čak i jače nego one koji će ih očekivati u budućnosti u svakodnevnom radu. “Jednostavno, mi želimo vidjeti s kim imamo posla. A kad im obuka završi, očekujemo da će biti odmah spremni sudjelovati u svim redovitim zadaćama postrojbe. Dakle, došli su ovamo s razlogom, ali to se na njima i vidi“, govori voditelj obuke. 

“Nije mi teško baš ništa“

Kroz izvjesno vrijeme, imali smo priliku vidjeti kako polaznici uvježbavaju taktičko kretanje, pa čak i kako reagiraju na zasjedu koja im je bila postavljena na mostu. Sigurno im nije bilo lako, jer iznenada su ih u ulozi suprotne strane napali upravo neki od njihovih instruktora. Kad je pucnjava manevarskim streljivom utihnula, instruktor skupnik Fran Kosmač, pripadnik Puma tri i pol godine, prisjetio se dana kad je prolazio istu obuku. “Neke stvari koje sam iskusio kao polaznik primijenio sam kao instruktor. Nisam zamišljao da ću se tako brzo naći u ovoj ulozi, ali već tad imao sam ambicije doći do današnjeg položaja, pa i viših. Koja je formula za uspjeh? Stvari koje se podrazumijevaju poput tjelesne spremnosti nije teško prebroditi. No, kako instruktori vole reći, važni su detalji. I još nešto: ništa vam ne smije biti teško“, objašnjava dočasnik. I dodaje da je počašćen što polaznicima može objašnjavati i detalje koji su posebni baš za Pume. Najavivši skorašnju dodjelu beretki pripadnicima koji uspješno završe integracijsku obuku, naglašava da je to dan na koji vojnik osjeća puno ponosa. “Osjećam ga i danas, kao mladi dočasnik. Ponos je i sama činjenica da ste pripadnik nasljednice postrojbe koja je toliko puno postigla u Domovinskom ratu“, tvrdi skupnik.

Bio je red i da čujemo neku riječ od polaznika. Vojnik Alen Zagorec (22) prolazi prve faze vojničke karijere velikom brzinom, s počecima u Središtu za obuku pješaštva i oklopništva. Još u proljeće ove godine bio je dragovoljni ročnik u Požegi, zatim je završio specijalističku obuku na Gašincima. “Čim sam zakoračio u vojarnu u Požegi, znao sam da je vojnički poziv moj poziv. Privlačio me od malih nogu. I da, vidim se s beretkom Puma, pripadnost toj postrojbi daje mi dodatnu motivaciju“, prenosi nam mladić koji dolazi iz obližnjeg Vidovca. Integracijska obuka nešto je drukčije od svega s čim se dosad susreo, a naglašava njezinu zanimljivost i dinamičnost. “Osobno, nije mi teško baš ništa: trudim se te pokušavam usvojiti što više znanja“, samopouzdano kaže Zagorec. Njegov kolega Dominik Mihin (28) u Varaždinu je doma u punom smislu riječi. Zdravstvene je struke, ali želi se dokazati i kao vojnik. “Volim i vojsku i zdravstvo, želim to spojiti koliko god je moguće“, opisuje, te dodaje da mu obuka nije prezahtjevna. “Cijeli sam život u treningu, bavim se sportom, a i planinarenjem, pa mi je najdraže biti na terenu. Ako uspijem zaslužiti beretku, to će za mene biti čast, te pokazatelj da sam dovoljno sposoban da služim svojoj domovini i svojem narodu“, zaključuje Varaždinac.

Od EUBG-a do KFOR-a

Otvoreni za novinarska pitanja, naši domaćini otkrili su nam da se uz integracijsku obuku na Macinki istodobno odvijaju još dva obučna događaja. Prvi od njih bio je povezan s vozilima M-ATV koje smo vidjeli – obuka osvježenja motorizirane satnije deklarirane za Borbenu grupu Europske unije        (EUBG 25). Riječ je o međunarodnoj postrojbi koja je pod vodstvom SR Njemačke u stanju pripravnosti tijekom 2025. godine. Konkretnije, to su namjenski organizirane snage razine satnije sastavljene od Puma, koje tijekom 2025. djeluju u okviru austrijske bojne za borbeno-servisnu potporu. Temeljna zadaća satnije zaštita je snaga, a temeljno su im sredstvo borbena vozila M-ATV. Još od početka 2024. godine, nekako u sjeni, Pume su se pripremale i uvježbavale za svoje zadaće u okviru EUBG-a, od razine pojedinca sve do razine satnije. Elementi satnije sudjelovali su, među ostalim, i na međunarodnim vježbama u Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj. Postrojba je ocijenjena s combat ready te je s 2025. godinom ušla u fazu pripravnosti. Spremna je za izmještanje u područje međunarodne aktivnosti EUBG-a u roku od pet dana. Na dan kad smo posjetili Pume, pripadnici Satnije uvježbavali su zaštitu baze, pratnju konvoja, izviđanje rute kretanja…  Sa zapovjednikom satnije natporučnikom Valentinom Makarom razgovarali smo u blizini strelišta Velike Preloge. Ondje postoji nekoliko čvrstih objekata koje okružuje žičana ograda – idealno za uvježbavanje zaštite baze. Na improviziranom kolnom ulazu te na nekoliko pozicija uokolo bili su naoružani stražari. Uskoro je došao i već spomenuti konvoj vozila M-ATV, koja su pažljivo pregledana na ulazu. “Iako nam je do kraja pripravnosti ostalo nešto više od mjesec dana, mi se kontinuirano uvježbavamo i osvježavamo, praktički nismo stajali cijelu godinu.  Do kraja, držimo se profesionalno i vojnički. Jednostavno, iznimno smo ozbiljno shvatili međunarodnu zadaću, primili smo se posla te dali svoj maksimum“, govori natporučnik. Prisjetio se međunarodnih vježbi u okviru EUBG-a, naglasivši da se na njima pokazalo da M-ATV odgovaraju svojim zadaćama, najviše zbog mogućnosti transporta i zaštićenosti od mina i improviziranih eksplozivnih naprava. “I kad završi mandat, nema stajanja. Idemo dalje: obuka, obuka, obuka“, kategoričan je časnik. Naime, predstoje pripreme motorizirane satnije Puma za misiju NATO-a KFOR na Kosovu, a zadaće će biti slične kao u EUBG-u. Dakle, varaždinski gardisti uglavnom će usavršavati sve što su uvježbali za EUBG.

Obučni proces za Bradleyje

Kad se govori o opremanju i modernizaciji, najveći događaj u novijoj povijesti Puma bit će uvođenje borbenog vozila pješaštva M2A2 Bradley u operativnu uporabu. Tijekom iduće godine, jedna od oklopno-mehaniziranih satnija prolazit će isti put kojim sad prolaze u 1. bojni Sokolovi GOMBR-a: obuka i ocjenjivanje na svim razinama. Obuku su već prošli mehaničari Puma. Ali postrojba se već priprema i za daljnje aktivnosti, što smo također vidjeli na Macinki. Zapovjednik i prvi dočasnik Bojne blatnjavom cestom odveli su nas u jedan od teže prohodnih dijelova vježbališta, okružen drvećem i raslinjem. Nakon nekoliko minuta, ugledali smo borbena vozila pješaštva M-80A, a oko njih vojnikinje i vojnike u punoj opremi. Aktivnost koju su provodili zove se taktičko uvježbavanje oklopno-mehaniziranih desetina, a u ovom slučaju ono je preduvjet za buduće formalno vanjsko ocjenjivanje tih desetina. Obučni proces zahtijeva da Pume dočekaju američke oklopnjake uvježbani, kako posade, tako i iskrcajni dio. Za taj je dio priprema M-80A dovoljan, posebno za iskrcajne dijelove čije se pješačke taktike, tehnike i procedure neće puno promijeniti s Bradleyjem. Pozornica Ana Tušek strijelac je i pripadnica iskrcajnog dijela, ukratko nam je opisala što tog dana rade na Maciki: “Provodimo napad na sjeverozapadni dio vježbališta. U okviru toga uvježbavamo osiguranje, zauzimanje taktičkog područja prikupljanja, kretanje u različitim formacijama, sam napad, obuhvate, manevre“… Pripadnica Puma prenosi nam da u desetini jedva čekaju da Bradleyji dođu i vjeruje da će im to dati dodatnu motivaciju za napredak.

“U pravo vrijeme“

Natporučnik Filip Gundić zapovjednik je 2. satnije, prve postrojbe Puma koja će uzeti Bradley u operativnu uporabu. Naglašava da je u satniji priličan broj mlade vojske, dočasnika i časnika. I zato koriste priliku da, iako nemaju Bradleyje, s BVP-ima provode taktička uvježbavanja: pripremu za borbu, tehnike i formacije kretanja, reakcije na kontakt, napade i slično. Tijekom iduće godine posade idu na obuku i vratit će se u Varaždin s novim vozilima s kojima će se vježbati i na Macinki, a do kraja 2026. satnija bi trebala biti potpuno popunjena. “Biti prvi iznimno je zadovoljstvo, ponosni smo i počašćeni. To je velik iskorak za bojnu, za cijelu brigadu“, kaže Gundić. Pripadnici satnije već su bili na terenu sa Sokolovima, nazočili bojnom gađanju, a kolege iz Slavonije prenijeli su im neka svoja iskustva. Među mladima na koje je mislio zapovjednik satnije sigurno je poručnik Bartol Bušić, zapovjednik voda. Postao je pripadnik Puma u rujnu, “u pravo vrijeme, kad stižu Bradleyji“. Donedavni kadet studija Vojno inženjerstvo, smjera Oklopništvo, ističe da svaki dan u postrojbi donosi manje teorije, a više prakse. “Ekipa u vodu je mlada, na neki način svi prema Bradleyjima krećemo zajedno i zajedno ćemo napredovati“, predviđa Bušić.

Dok napuštamo vježbalište, pukovnik Slavinec govori nam da je pred Pumama definitivno novo razdoblje, koje će obilježiti novo sredstvo, priprema osoblja i infrastrukture za njega, ali prije svega pomlađivanje postrojbe. Ono će se itekako primijetiti na skorašnjoj dodjeli beretki. “Dobro je kad novi pripadnici ugledaju vojarnu u Varaždinu i njezine uvjete života i rada, a onda i shvate koliko su nam dobri odnosi s Gradom, Županijom, braniteljskim udrugama… Uvjeti zadovoljavaju naše trenutačne potrebe, no ima još prostora za napredak. To će od nas tražiti doktrine koje dolaze s modernih bojišnica, razvoj tehnologije i novi sustavi“, zaključuje zapovjednik Puma.

Tekst: Domagoj Vlahović;  Foto Tomislav Brandt