Na mjestima gdje zemlja čuva još neispričane priče Domovinskog rata, ne dolazi ni buka ni jeka prošlih sukoba – dolaze oni koji pažljivo otkrivaju istinu u tišini. Oružane snage Republike Hrvatske sudjeluju u složenom, institucionalno uređenom postupku traženja i identifikacije nestalih, poznatom kao Hrvatski model traženja nestalih osoba. Njihov je zadatak vojnički točan, ali u svojoj biti duboko human – vratiti identitet i dostojanstvo onima koji su nestali u Domovinskom ratu

Hrvatski model traženja nestalih osoba sustav je koji povezuje civilne i vojne institucije, forenzičku strukturu i sigurnosne službe. Nositelj aktivnosti je Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, a u tim operacijama sudjeluju i Oružane snage Republike Hrvatske, čiji doprinos, iako često nevidljiv javnosti, ima veliku logističku i tehničku ulogu. Model se temelji na načelima humanosti, poštovanja prema žrtvama i multidisciplinarnosti: svaka misija započinje prikupljanjem informacija, analizom arhiva i svjedočanstava, a zatim slijedi precizan terenski rad. Upravo tu počinje i uloga vojske. Svaki rat ima svoje žrtve i stradavanja. Svaka vojska, pa tako i Hrvatska vojska, nakon ratnog sukoba vodi brigu o svojim poginulim pripadnicima, njihovu pronalasku, ekshumaciji i identifikaciji.

Opslužna bojna

Pododsjek za ekshumacije ustrojstvena je cjelina Opslužne bojne, koja djeluje unutar Zapovjedništva za potporu. Njezino postojanje seže još u 1995. godinu, kada je bilo ustrojeno kroz druge ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane. Ta ustrojstvena cjelina provodi zadaće terenskih izvida, probnih iskapanja mogućih lokacija masovnih i pojedinačnih grobnica, a po pronalasku ekshumaciju posmrtnih ostataka, prijevoz posmrtnih ostataka do ustanova za identifikaciju, pripremu posmrtnih ostataka za proces identifikacije, kao i prijevoz identificiranih posmrtnih ostataka do mjesta ukopa. S obzirom na svoje sposobnosti, te Ustavom i zakonima propisanu brigu hrvatske države za poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu, ta ustrojstvena cjelina Zapovjedništva za potporu, ojačana drugim dijelovima postrojbi Hrvatske vojske, već niz godina kontinuirano pomaže Upravi za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja u obavljanju tih poslova. Poslovi ekshumacije i pronalaska posmrtnih ostataka odnose se na razdoblje Domovinskog rata te Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje.

U cijelom procesu najvažnija je međuresorna suradnja. Koordinacija se provodi između više nadležnih tijela, a sve službe djeluju usklađeno prema utvrđenim procedurama kako bi sve zadaće bile provedene profesionalno, učinkovito i s punim poštovanjem prema žrtvama. Nakon svih preliminarnih aktivnosti izvida, koje provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja, slijedi postupak terenskog istraživanja i terenskog rada, odnosno tehnički i operativni dio, koji provode pripadnici OSRH. Zatim slijedi vrlo odgovoran dio aktivnosti, koji mora biti točan, precizan, ali nadasve profesionalan zbog same važnosti zadaće. U slučaju pronalaska posmrtnih ostataka započinje proces njihove ekshumacije te prijevoz u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, gdje slijedi identifikacija. Nakon provedene identifikacije djelatnici Pododsjeka za ekshumaciju Opslužne bojne provode prijevoz posmrtnih ostataka do mjesta ukopa.

Pripadnici Pododsjeka ističu kako u takvim zadaćama sudjeluju konstatno, tijekom cijele godine, bez obzira na vremenske i klimatske uvjete. Pripreme za jednu takvu zadaću ovise prije svega o samoj lokaciji, dostupnosti terena i složenosti situacije na mjestu ekshumacije odnosno probnih iskapanja, a u prosjeku traju desetak dana. U tom se vremenu provode detaljne provjere dokumentacije, koordinira se rad svih uključenih službi i stručnjaka, osigurava se potrebna oprema i logistička podrška uz provedbu sigurnosnih procjena. Standard je i cilj da sve bude temeljito pripremljeno, ekshumacija stručno provedena, dostojanstveno i u skladu sa zakonskim propisima, pri čemu se posebna pozornost pridaje pijetetu žrtve te kolektivnoj sigurnosti svih sudionika.

Terenska istraživanja

Pododsjek za ekshumacije u Hrvatskom modelu traženja nestalih osoba sudjeluje prilikom izvida lokacija mogućih masovnih i pojedinačnih grobnica tako da procjenjuje dolazak inženjerijskih sredstava i broj djelatnika potrebnih za izvršavanje zadaće. Drugi je korak provedba samih terenskih istraživanja u izrazito složenim uvjetima, što uključuje rad na zahtjevnim terenima, izloženosti vremenskim prilikama i rad s osjetljivim biološkim materijalima. U slučaju pronalaska posmrtnih ostataka, pristupa se pripremi za proces ekshumacije u suradnji s djelatnicima Ministarstva hrvatskih branitelja, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku te MUP-a.

Za djelatnike Pododsjeka za ekshumacije svaki dan na terenu donosi nove izazove. Najprije se radnim strojevima uklanja površinski zemljani sloj, a zatim se pristupa vrlo detaljnom i složenom ručnom uklanjanju zemlje i potpunom razotkrivanju posmrtnih ostataka kako bi se mogli ekshumirati. Slijedi obilježavanje posmrtnih ostataka i pronađenih predmeta te spremanje i prijevoz posmrtnih ostataka do ustanova za obradu i identifikaciju.
Dodaju kako je tijekom probnih iskapanja i ekshumacija vrlo bitna preciznost i strpljivost pri rukovanju radnim strojevima kako ne bi došlo do narušavanja iskopa posmrtnih ostataka. Važna je također preciznost i disciplina djelatnika prilikom iskapanja posmrtnih ostataka koje se provodi ručno. Takve zadaće mogu provoditi samo pripadnici koje karakterizira jaka psihofizička spremnost.
Na pitanje postoje li trenuci koji su im se posebno urezali u pamćenje odgovaraju da ima trenutaka koji se duboko urežu u pamćenje i koje nose sa sobom cijeli život – kažu da to nije samo profesionalni trenutak već i duboko osobni doživljaj koji zauvijek nose u sebi. Ono što ih najviše dirne susret je s obiteljima, drhtave ruke koje dočekuju posmrtne ostatke svojih najmilijih, i tada, kažu, shvaćaju da se pred njima ne nalaze samo kosti već nečiji otac, sin, majka, brat, sestra…
Takva reakcija potvrđuje im koliko je važno ono što rade, da svaka žrtva bude pronađena te da svaka obitelj napokon dobije priliku dostojno pokopati svoje najmilije. Ono što će im zauvijek biti urezano u sjećanje rečenica je jedne majke koja još uvijek traga za posmrtnim ostacima svojeg sina: “Molim vas, nemojte odustati tražiti naše nestale sinove.”
Osjećaj kada znaju da su nekomu pomogli vratiti mir teško opisuju riječima. Smatraju da su to trenuci koji potvrđuju zašto takva zadaća i svi izazovi koje nosi nikada neće biti teški.

Vojna zadaća koja je duboko human čin

Sudjelovanje u ekshumacijama za njih je jedan od njihovih najtiših, ali i najvrednijih doprinosa domovini. To nije vojna zadaća u klasičnom smislu već duboko human čin – njihova zajednička potraga za istinom, dostojanstvom i poštovanjem prema žrtvama i njihovim obiteljima. Kroz taj tihi, strpljiv rad, vojska ispunjava ustavnu obvezu države da štiti ljudsko dostojanstvo i pravo svake obitelji da pronađe, identificira i dostojno pokopa svoje najmilije. Dodaju da time zajedno pokazuju da služenje domovini ne prestaje prestankom rata, kada utihne oružje, nego se nastavlja i u miru – suosjećanjem, sjećanjem i istinom.

Osim Zapovjedništva za potporu, u ekshumaciji sudjeluje i Inženjerijska bojna Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, koja niz godina daje potporu Ministarstvu hrvatskih branitelja. Angažman Inženjerijske bojne traži se na površinski velikim lokacijama, u tehničkom smislu složenijima za izvedbu – poput Petrovačke dole nadomak Vukovara. Naizgled tehnički posao, ali u praksi – zadaća visoke preciznosti, u kojoj svaki pokret može značiti razliku između očuvanog dokaza i izgubljenog traga.

Radovi na ekshumacijama provode se po fazama. S kote od deset do 15 metara u plusu spuštaju se na kotu od deset do 12 metara u minusu, izrađujući kaskade i prilazne rampe kako bi se strojevi i vozila mogli kretati. Pripadnici postrojbe pažljivim iskapanjem i pretovarom iskopanog sadržaja u samoistovarivač utvrđuju sadrži li iskopano tlo ostatke ljudskih tijela, njihove osobne dokumente, odjeću ili obuću. Priprema za ekshumaciju na Petrovačkoj doli složenija je zato što se ne radi o iskopu u klasičnom tlu, nego o odlagalištu otpada koje se nalazi u prirodnoj depresiji, a s godinama je preraslo u umjetno brdo. Prati se također svaka izmjena sastava tla koja može biti indikativna za postojanje ostataka ljudskih tijela. Za pripadnike Inženjerijske bojne zadaća ekshumacije zahtijeva izvide lokacija radi utvrđivanja sastava i veličine snaga, kao i obujma tehničke izvedbe, logističke potpore i trajanja samih radova. Budući da inženjerijski strojevi i vozila ostaju na samoj lokaciji provedbe ekshumacije, organizira se i 24-satna stražarska služba. Radni dan započinju koordinacijom i upoznavanjem sa zadaćom, nakon čega slijedi pregled strojeva i vozila prije uprabe, a zatim počinje iskop. Svaka kopaća žlica i svaki kilogram smeća detaljno se vizualno pregledavaju, a svaki sumnjivi sadržaj i nekoliko puta.

Najzahtjevnija zadaća

Uvjeti za rad na odlagalištu otpada Petrovačka dola među najzahtjevnijim su zadaćama s kojima se susreću djelatnici na terenu. Zimski mjeseci donose teškoće zbog otežanog kretanja vozila, posebno samoistovarivača, koji pod terenom moraju svladavati strme kosine, blatnjave dionice i neuređene pristupne putove. Ljetni rad dodatno kompliciraju visoke temperature te nesnosna prašina. Sama priroda odlagališta čini posao posebno rizičnim – među komunalnim otpadom mogu se naći različiti oštri metalni predmeti zbog kojih je probijanje pneumatika gotovo svakodnevna pojava. Nije rijetkost da vozila u samo jednom danu probuše i nekoliko guma, što logističke mobilne timove stavlja u stalnu pripravnost. Unatoč svemu, djelatnici ostaju predani svojem zadatku i spremni reagirati na svaku poteškoću.

No, najveći izazovi nisu uvijek tehničke prirode. Teško je zaboraviti trenutke kada se potraga za nestalima pretvori u potresno otkriće. Posebno pamte pronalazak posmrtnih ostataka kod Marinaca, mjesta između Vinkovaca i Vukovara – slučajan, ali sudbonosan. Tijekom radova na ekshumaciji, kada se činilo da je sav napor uzaludan, u širokom rovu dubine oko 50 cm pronađena su četiri tijela položena jedno na drugo. Među njima i tijelo Žarka Manjkasa-Crvenkape, prepoznatog po čizmama čiji su tragovi doveli do otkrića.

U ranijim fazama implementacije Hrvatskog modela traženja nestalih osoba važnu je ulogu imala i Vojnoobavještajna satnija Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, korištenjem bespilotnih letjelica i georadara za snimanje velikih površina i analizu konfiguracije terena. Posebna je pažnja posvećena analizi snimaka – vrlo složenom procesu koji je zahtijevao desetke sati rada. Time su obavještajne sposobnosti postrojbe pružile konkretan stručni doprinos civilnim i forenzičkim timovima.

Sudjelovanje pripadnika OSRH u potragama za nestalim braniteljima i civilima iz Domovinskog rata neprocjenjivo je – ne samo zbog njihovih stručnih znanja nego i zbog humanosti koju unose u svaki korak postupka. Njihov rad pruža nadu obiteljima koje desetljećima čekaju istinu o najbližima.
Iskustva s terena potvrđuju koliko je svaki trag vrijedan. Djelatnici koji sudjeluju u iskopima i pregledima terena nerijetko nailaze na predmete koji mogu upućivati na mjesta stradanja. Svaka takva naznaka zahtijeva poseban oprez i poštovanje, svjesni da se ispod površine često kriju poglavlja povijesti koja tek treba ispisati.

Potraga za nestalima, bez obzira na protek vremena, ostaje jedna od najosjetljivijih i najodgovornijih misija. I dok god postoji mogućnost pronalaska novih tragova, službe na terenu, među njima i pripadnici OSRH, neće odustati. Za obitelji koje čekaju, ali i za društvo u cjelini, to je borba za istinu, dostojanstvo i završetak dugogodišnje portage za onima koji zaslužuju biti vraćeni kući.

Tekst: Adela Pišonić; Foto: OSRH