Ondje gdje se teorija susreće s gusjenicama, masom borbenih oklopnih vozila i odgovornošću zapovijedanja, polaznici Temeljne časničke izobrazbe roda oklopništva prolaze obuku koja istodobno provjerava njihovo znanje, izdržljivost, timski duh i zapovjedničku zrelost

Boravak na vojnom poligonu “Gašinci“ za polaznike 25. naraštaja Temeljne časničke izobrazbe roda oklopništva bio je jedan od najzahtjevnijih i najvažnijih dijelova njihove izobrazbe. Od 27. travnja do 8. svibnja teorijska i kabinetska priprema provedena na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman“ svoju je terensku potvrdu dobila na vojnom poligonu “Gašinci“, ondje gdje su rad s borbenim oklopnim vozilima, zahtjevne praktične zadaće i svakodnevna odgovornost postupno oblikovali buduće zapovjednike voda. U prostoru u kojem svaka pogreška ima težinu, a svaki postupak traži znanje, usklađenost i odgovornost, polaznici su prošli obuku koja je jasno pokazala zahtjevnost roda oklopništva. Riječ je o dijelu izobrazbe koji se ne može nadomjestiti učionicom, simulatorom ni teorijskim prikazom. Oklopništvo traži neposredan dodir s borbenim oklopnim vozilom, razumijevanje njegova hodnog dijela, sustava, posade i naoružanja. Traži fizičku spremnost, tehničko znanje, prisebnost i disciplinu. Još više od toga, traži osjećaj za tim, jer u oklopništvu pojedinac nikad ne djeluje sam. Svaki član posade ima svoju zadaću, ali tek zajedničkim djelovanjem posada postaje funkcionalna, sigurna i učinkovita cjelina. Obuku provode nastavnici brigadir Mladen Janić – načelnik Katedre taktike rodova, brigadir Miroslav Kuhar – voditelj odsjeka i zapovjednik voda poručnik Dominik Peter, uz suradnju pripadnika Tenkovske bojne Kune i 2. oklopno-mehanizirane bojne Pume. Njihova je zadaća višestruka: prenijeti znanje i vještine, nadzirati sigurnost, usmjeravati polaznike, ali i razvijati kod njih onu vrstu zapovjedničke sigurnosti koja se ne stječe samo čitanjem propisa, nego radom, ponavljanjem, korekcijama i osobnim primjerom instruktora.

Brigadir Mladen Janić, koji je obuku vodio s vidljivom predanosti, strpljenjem i vojničkom srčanošću, istaknuo je kako je upravo terenski dio obuke bio ključan za povezivanje svega što su polaznici prethodno učili. U njegovu pristupu nije bilo rutine ni formalnosti. Svaki je postupak objašnjavao jasno, svaku radnju pratio pozorno, a polaznike usmjeravao prema razumijevanju šire slike. Oklopništvo se u takvu pristupu nije pokazalo samo kao rod, nego kao zahtjevna vojnička škola preciznosti, odgovornosti i međusobnog povjerenja. Već su prve vježbe na terenu pokazale zašto se ovaj dio obuke smatra jednim od najzahtjevnijih. Polaznici su se susreli s rasklapanjem i sklapanjem gusjenice na tenku M-84 i borbenom vozilu pješaštva M-80A, zatim s vožnjom borbenih oklopnih vozila, a potom i s dnevno-noćnim gađanjima iz tenka i BVP-a. Bili su to oblici izobrazbe koji su zahtijevali potpunu ozbiljnost jer se radilo s tehnički složenim, velikim i snažnim sustavima čija uporaba nije dopuštala površnost. “Prva zahtjevna vježba bila je rasklapanje gusjenice na tenku M-84 i BVP-u M-80A. Druga je bila vožnja borbenog oklopnog vozila, gdje su polaznici prvi put bili u ulozi vozača. Nakon toga slijedila su dnevno-noćna gađanja iz tenka i BVP-a“, objasnio je brigadir Janić. Upravo se na takvim zadaćama jasno vidjela razlika između teorijskog znanja i sposobnosti njegove provedbe u praksi. Gusjenica nije bila samo dio vozila. Ona se pokazala kao složen, težak i zahtjevan element o kojem ovisi pokretljivost borbenog sredstva. Svaki vijak, svaki članak i svaki zahvat rukom zahtijevali su oprez i znanje. Polaznici su se pritom suočili s masivnosti tehnike, težinom dijelova i potrebom da svaku radnju provedu usklađeno i sigurno.

Vojnik Anto Dubravac polaznik 25. naraštaja Temeljne časničke izobrazbe roda oklopništva, istaknuo je kako je to bio njihov prvi stvarni susret s borbenim oklopnim vozilima na terenu. Prije dolaska na poligon morali su steći čvrstu teorijsku podlogu kako bi uopće mogli pristupiti tako složenim vježbama. “Rod oklopništvo jedan je od specifičnijih i najzahtjevnijih rodova u pogledu obuke. Morali smo se dobro teorijski pripremiti kako bismo mogli pristupiti praktičnom dijelu obuke. Vježbe su zahtjevne, složene i traže velik oprez, prije svega radi sigurnosti ljudi i ispravnosti tehnike“, rekao je vojnik Dubravac. Brigadir Janić naglasio je kako je cilj obuke bio osposobiti polaznike za prvu časničku dužnost, ali i pripremiti ih za sve veće razine odgovornosti. Zapovjednik voda ne zapovijeda samo jednim vozilom. On mora nadzirati, usmjeravati i voditi još tri vozila, dakle ukupno četiri vozila u sastavu voda. To znači da mora imati znanje, pregled situacije, autoritet i sposobnost donošenja odluka pod pritiskom. “Svaki član posade mora biti osposobljen za svoju ulogu, ali zapovjednik mora znati raditi sve ono što zna vozač i ono što zna ciljač. Posada je tim i bez timskog rada ne može se ni rasklopiti gusjenica ni provesti gađanje“, naglasio je brigadir Janić.

Ozbiljnost, zahtjevnost i ljepota vojnog poziva

Taj je timski karakter posebno došao do izražaja upravo na terenu. Ondje nije bilo pojedinačnog izdvajanja ni improvizacije izvan zajedničkog ritma. Svaka je radnja ovisila o drugoj. Jedan polaznik nije mogao samostalno odraditi ono što je zahtijevalo koordinaciju cijele posade. U oklopništvu se, možda više nego u mnogim drugim rodovima, jasno vidjelo da zapovijedanje počinje razumijevanjem ljudi i sustava kojima će se zapovijedati. To je potvrdila i skupnica Dora Miljković, polaznica Temeljne časničke izobrazbe roda oklopništva, koja je u sustavu od 2019. godine. Iako je riječ o rodu koji se često doživljava kao fizički vrlo zahtjevan i tradicionalno muški prostor, njezino je iskustvo pokazalo da motivacija, spremnost i volja imaju presudnu ulogu. “Žene se rjeđe odlučuju za oklopništvo jer je riječ o fizički zahtjevnom poslu. Dijelovi tenka i BVP-a vrlo su teški i treba biti spreman. No iznenadilo me koliko sam zapravo mogla odraditi bez problema. Vidi se da žene mogu sve ako to žele“, rekla je skupnica Miljković. Borbena oklopna vozila, iako vremenski zahtjevna i složena za održavanje, objedinjuju znanja iz strojarstva, elektrotehnike i vojne uporabe tehnike. Upravo zato oklopništvo zahtijeva širinu, preciznost i stalnu spremnost na učenje. “Za nekog tko je željan izazova, oklopništvo je jedan od najpoželjnijih rodova. Tehnički je zahtjevno i omogućuje primjenu znanja stečenih kroz tehničko obrazovanje. Sve se to u oklopništvu povezuje u jednu cjelinu“, rekao je Dubravac. Ono što se na poligonu moglo jasno osjetiti nije bila samo zahtjevnost obuke, nego i duboka privrženost koju brigadir Mladen Janić ima prema oklopništvu. Dok je govorio o tenku, posadi i odgovornosti zapovjednika voda, a borbeno oklopno vozilo prolazilo pokraj njega, u njegovu se pogledu vidio gotovo dječački sjaj čovjeka koji svoj rod ne poznaje samo iz propisa i priručnika, nego ga istinski živi. Upravo je takav odnos prema oklopništvu polaznicima prenosio više od postupaka i pravila, prenosio im je svijest o ozbiljnosti, zahtjevnosti i ljepoti vojnog poziva koji su odabrali. Ondje gdje se rasklapala gusjenica, gdje se prvi put upravljalo borbenim oklopnim vozilom i gdje su se provodila dnevno-noćna gađanja, budući časnici nisu stjecali samo znanje o tehnici. Učili su što znači odgovornost za posadu, vozilo, za zadaću i ljude kojima će jednog dana zapovijedati. Upravo zato ova obuka nije bila samo nastavna etapa. Bila je ispit ozbiljnosti, izdržljivosti i zapovjedničke zrelosti. U čeliku borbenih oklopnih vozila, u težini gusjenica i u strpljivom radu instruktora oblikovalo se ono što čini temelj budućeg časnika oklopništva: znanje, mirnoća, odlučnost i svijest da se prava snaga voda ne mjeri samo snagom vozila, nego povjerenjem posade koja u njemu djeluje kao jedno.

Tekst: Ines Grossi

Foto: Tomislav Brandt