Zaslužiti čin dočasnika, postati vođa, samo je po sebi motivirajuće. Ulazak u Dočasnički lanac potpore mladim je polaznicima i iznimno bitan za budući posao profesionalnog vojnika, a čin skupnika temelj im je za daljnji razvoj…

U početku ih je bilo sto pedeset. Nisu to samo najbolji vojnici i vojnikinje OSRH, nego oni koji su prepoznati kao mogući vođe, dočasnici, i uzeti zato u obzir kao kandidati za Izobrazbu za razvoj vođa (IRV). Stigli su u Požegu, u ruke ljudima koji su vođe postali prije više vremena, onima koji su zaslužili zvanje instruktora u Dočasničkoj školi Hrvatskog vojnog učilišta. Ulazna testiranja trajala su četiri dana. Testiranje iz vojne službe sastoji se od pismenog ispita. Tjelesna sprema provjerava se prema kategoriji 3 za djelatne vojne osobe, s trčanjem na 270 i 3200 metara, pregibima i sklekovima. Kompleksna je i provjera temeljnih vojničkih pojedinačnih zadaća unutar sedam programskih područja (veza, pješačko oružje, NBKO, vježbovnik OS, prva pomoć, vojna topografija, taktika). Nezadovoljavajuće znanje, izvedba ili priprema, makar i u promilu od traženog, makar u samo jednoj od tematskih cjelina, automatski je eliminacijsko. Strogim je kriterijima udovoljilo 109 kandidata i njihovi su rezultati poslani u Središnjicu za upravljanje osobljem koja je morala zaključiti rang-listu onih koji će biti odabrani kao polaznici u novom naraštaju. Krajem travnja na vojni je poligon “Gakovo” na kojem se održava IRV stiglo 38 vojnika i osam vojnikinja. Od kandidata su postali polaznici i ponovno su došli pod pasku istih instruktora, na čelu s voditeljem izobrazbe stožernim narednikom Slobodanom Sambolom.

Dok nam stožerni narednik Sambol u improviziranom uredu objašnjava detalje IRV-a, iz hodnika se kroz zatvorena vrata čuje prava dočasnička vika, gromki glas instruktora koji požuruje vojnike na postrojavanje. Ponedjeljak je ujutro, četverotjedna izobrazba ulazi u drugu polovinu i zahuktava se, teorija sve više ustupa mjesto prijenosu uživo. Svi su još puni snage i entuzijazma, a tako će sigurno biti do samog kraja. Zaslužiti čin dočasnika, postati vođa, samo je po sebi motivirajuće. Ulazak u Dočasnički lanac potpore mladim je polaznicima iznimno bitan za budući posao profesionalnog vojnika.
Instruktori svoj posao ne rade samo da bi izvršili profesionalnu zadaću. Motivirani su da ojačaju svoj lanac potpore, da bude barem jednako kvalitetan kao što je danas. “Što se tiče instruktorskog kadra, to su sve provjereni dočasnici koji iza sebe imaju mnogo iskustva, rada i ciklusa izobrazbe. Najbitnije je da sve to mogu prenijeti na polaznike,” kaže nam stožerni narednik Sambol.
Kako je već uobičajeno na raznim razinama vojničke, dočasničke i časničke izobrazbe, ustroj je kao u postrojbi, polaznici su podijeljeni u desetine. Međutim, koliko god je moguće, prilikom izobrazbe stavlja se naglasak na timove jer razvoj vođe u velikoj mjeri podrazumijeva vođe timova. IRV se tehnički sastoji od pet programskih područja: taktike, vojne topografije, vojne službe, vođenja i pješačkog oružja. Unatoč svim tim bitnim segmentima vojničke struke, voditelj IRV-a priznaje da je za instruktore najteži dio stvoriti vođu, čovjeka kojem će ljudi vjerovati i slijediti ga: “Moramo u polaznicima izazvati klik, prelazak iz vođenog u vođu. Drilamo ih svim mogućim informacijama o tome tko i što vođa treba biti, što i kako treba raditi, kako razmišljati i o sebi i o drugima. Vođenje je implementirano u sva ostala područja.” Da bi došlo do klika potrebna je toliko puta spominjana, ali neprijeporna instruktorska strogost i pravednost. “Vojska smo i ljudi to prihvaćaju, nije loše reći da strogoća i disciplina određuju vojnika. Ako imalo popustiš u stezi, to se može pogrešno shvatiti, pogotovo u ovakvim, terenskim uvjetima poligona koji je prilično izdvojen od većih naselja”, kategoričan je stožerni narednik Sambol. Sa zadovoljstvom, međutim, ističe da nikakvih otklona od stege dosad nije bilo. Rekli smo, polaznici su itekako motivirani, svjesni što je na kocki i ispunjavaju sve svoje obveze. Čin skupnika temelj im je za daljnji profesionalni razvoj.

Tijekom boravka na poligonu “Gakovo”, ekipa Hrvatskog vojnika nazočila je dijelu praktične obuke IRV-a. Pratili smo desetinu tijekom taktičkog kretanja, a najzanimljivija je bila simulacija prilično komplicirane situacije. Dakle, desetina je izložena NBK napadu i svi su vojnici oslijepljeni osim zapovjednika koji leži teže ranjen, ali lucidan. Pola ljudi iz desetine ima streljivo u rinfuzi, a pola rastavljene puške. Skupine su međusobno razdvojene na udaljenosti od nekoliko desetaka metara. Zavezanih očiju moraju staviti streljivo u spremnike, odnosno sastaviti pušku. Potom oni s oružjem trebaju proći kroz simulirano minsko polje slijedeći samo upute zapovjednika koji ranjen teško vidi situaciju iz ležećeg položaja. Kroz prepreke moraju stići do kolega sa streljivom i kompletirati oružje. Zanimljivo, izazovno i atraktivno, a to je samo jedna od inačica vježbe koja traži snalaženje bez osnovnog osjetila, ali i povjerenje u zapovjednika i njegove odluke!

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio Tomislav BRANDT