Na vojnom vježbalištu na rijeci kod Karlovca pripadnici Pontonirske i Riječne bojne Inženjerijske pukovnije i…
Visoka vojna izobrazba EU-a i zajednički europski modul
RAZGOVOR: brigadni general Didier Oustric, francuske oružane snage
Uz potporu Europskog koledža za sigurnost i obranu (ESDC), 2022. uspostavljena je Inicijativa ratnih škola u području visokog vojnog obrazovanja Europske unije, objasnio nam je francuski general u razgovoru koji smo vodili na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman“. Konkretni je rezultat te inicijative tečaj koji je sredinom svibnja proveden u Zagrebu

Razgovor s francuskim generalom Didierom Oustricom vodili smo na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman“ na kojem je od 11. do 15. svibnja prvi put proveden zajednički modul o obrani i upravljanju krizama u Europskoj uniji (European Higher Military Education EU Common Training Module). Modul je održan u sklopu redovite nastave Ratne škole “Ban Josip Jelačić”, u suradnji s Europskim koledžom sigurnosti i obrane (European Security and Defence College – ESDC). Modul provode i druge zemlje, a HVU je druga institucija u Europi koja ga je organizirala i provela u punom obliku. Razvijen je u okviru Inicijative ratnih škola u području visokog vojnog obrazovanja Europske unije (European Higher Military Education – EU War Colleges). Cilj je inicijative uspostava i razvoj europskog visokog vojnog obrazovanja, promicanje zajedničke europske strateške kulture, upoznavanje viših časnika s politikama, alatima i procedurama Europske unije te jačanje umrežavanja ratnih škola, škola obrane i srodnih obrazovnih ustanova s organizacijama Europske unije. General Oustric je predsjedavajući radne skupine inicijative, ali i glavni časnik za međunarodne odnose u Upravi za visoko vojno obrazovanje (Direction de l’enseignement militaire supérieur – DEMS) francuskog Ministarstva oružanih snaga.
Možete li ukratko opisati Upravu za visoko vojno obrazovanje?
U DEMS-u su dvije razine izobrazbe. Prva je Ratna škola, namijenjena časnicima razine bojnika ili pukovnika. Svake godine polazi je oko tri stotine časnika, od toga dvije stotine iz francuskih, a stotinu iz stranih oružanih snaga. Škola je združena, za sve grane oružanih snaga, kao i za francusku žandarmeriju, i odnosi se na operativnu razinu. Kandidati za nju moraju, nakon prvog dijela svoje časničke karijere, tj. nekih petnaest godina, pristupiti prijamnom ispitu. On je prilično težak, prolazi ga otprilike četvrtina kandidata, a obvezan je da biste mogli biti promaknuti u brigadira. Ako ne uspijete, a imate ukupno dvije prilike, najviši čin koji možete steći je pukovnik. Ako uspijete, dolazite u Pariz i školujete se godinu dana na Ratnoj školi. Polaznici uglavnom imaju 38 ili 39 godina. Područja koja uče, među ostalim, obuhvaćaju pojedinosti o francuskim oružanim snagama, međunarodne odnose, geostrategiju… Prolazite niz klasifikacijskih ispita, razvijate liderske sposobnosti, učite engleski jezik…
A strani polaznici?
Ove akademske godine ima ih 97 iz 66 zemalja, sa svih strana svijeta, od članica NATO-a i Europske unije, do afričkih i azijskih zemalja. Polaznike odabiru zemlje koje ih šalju, neke po više njih, a većina po jednog. Sjedinjene Države, Ujedinjena Kraljevina i Njemačka ove su godine poslale po pet polaznika. Naravno, među ključnim uvjetima jest da jako dobro govore francuski jezik.
Druga škola je još viša razina izobrazbe?
Da, zove se Središte za napredne vojne studije. Dakle, uobičajeno je da časnici koji završe Ratnu školu brzo budu promaknuti u čin razine brigadira. Središte je vrlo mala škola, polaznika ima oko trideset. Starosti 45 ili 46 godina, već imaju čin razine brigadira te su već, primjerice, zapovjednici pukovnije ili zrakoplovne baze. Ne polažu prijamne ispite, nego su ih među najboljima izabrale strukture zadužene za ljudske resurse. Možda njih devedeset posto u budućnosti budu promaknuti u generale. Doduše, diploma Središta za napredne vojne studije nije i uvjet da postanete general, no ona vam omogućava da dosegnete najviše razine od četiri ili pet zvjezdica. Na toj razini, stranih časnika ima možda pet ili šest i svi su iz zemalja NATO-a ili EU-a. U budućnosti će tu izobrazbu pohađati vjerojatno i polaznik iz Hrvatske. Naravno, mora biti najbolji, možda i budući načelnik vašeg Glavnog stožera (smijeh).
Je li posao u DEMS-u tražen među časnicima koji su stručnjaci u vojnoj izobrazbi?
Većina njih javlja se dragovoljno, ponajviše zato jer je vrlo zanimljivo kontaktirati i raditi s budućim liderima oružanih snaga. Kad imate pedeset godina, zanimljivo je prenositi svoje znanje na mlađe časnike.
Vi ste u DEMS-u glavni časnik za međunarodne odnose, raste li značaj tog segmenta za DEMS?
Na toj sam dužnosti već dugo, od 2021. Zadužen sam za izgradnju partnerstava sa stranim vojnim školama i akademijama. Primjerice, svaki tjedan ili dva dolaze nam različita izaslanstava škola, ali i viših razina, na razini ministara obrane ili načelnika glavnih stožera. Često se događa i da, tijekom službenog posjeta Francuskoj, izraze želju obići i DEMS. Evo, prošlog tjedna primili smo ministra obrane DR Konga, susreo se s dvojicom polaznika iz svoje zemlje i razgovarao o njihovim iskustvima i dojmovima. Dosta kontaktiramo s afričkim zemljama, onima koje žele uspostaviti vlastite ratne škole i zainteresirane su za francuski vojnoobrazovni sustav. Raste li značaj međunarodnih odnosa u vojnoj izobrazbi? Rekao bih da je to točno.
Inicijativa ratnih škola jedan je od primjera tog značaja, gdje su njezini korijeni?
U prvoj polovini 2022., dok je Francuska predsjedala Vijećem Europske unije, odlučili smo sazvati sastanak svih čelnika vojnih akademija zemalja članica. Željeli smo vidjeti što možemo učiniti kako bismo poboljšali razinu odnosa tih institucija. Uvidjeli smo da, kad pogledamo razinu znanja o europskoj obrani, većina škola ima puno predavača koji se bave tom temom. No, kod nekih nije takav slučaj, najviše u zemljama istočne Europe. Bio je dojam da one u obrani više računaju na NATO i Sjedinjene Države, te nisu toliko zainteresirane za obrambene teme na razini EU-a. Zbog toga smo počeli razvijati ideju o zajedničkom modulu izobrazbe, koji bi trajao tjedan dana, a u ratnim školama bavio bi se različitim temama vezanim uz EU-ovu obranu. Dobili smo potporu Europskog koledža za sigurnost i obranu (ESDC), pa je tako uspostavljena Inicijativa ratnih škola u području visokog vojnog obrazovanja Europske unije (European Higher Military Education – EU War Colleges Initiative). Oformili smo radnu skupinu s predstavnicima različitih vojnih akademija i bio sam imenovan njezinim čelnikom. Dakle, u tom slučaju ne predstavljam Francusku, nego ESDC.
Koji je bio idući konkretni korak?
Nakon godinu i pol, odlučili smo oformiti europski zajednički modul obuke za visoke razine vojne izobrazbe (European Higher Military Education EU Common Training Module). Modul se može sastojati od dva osnovna dijela. U prvom, različiti predavači na ratnim se školama ili u sličnim institucijama bave temama koje smatramo obveznim, poput Strateškog kompasa za sigurnost i obranu, procesima kriznog menadžmenta u EU-u, vojnim operacijama EU-a, Zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom EU-a, Europskom obrambenom agencijom, Europskim obrambenim fondom, odnosima EU-a i NATO-a… Drugi dio odnosi se na tečaj e-učenja koji organizira ESDC. On se sastoji od različitih autonomnih jedinica znanja (Autonomous Knowledge Units – AKU) i u njemu časnik mora naučiti te odgovarati na različita pitanja o različitim temama. Ako uspješno završite tečaj, zaslužujete certifikat koji izdaje ESDC, a potpisuje ga visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas. To simbolično potvrđuje da časnik dobiva minimalnu razinu znanja o pitanjima europske obrane.
Što dobiva vojnoobrazovna institucija koja je domaćin ESDC modula?
Mi možemo pozvati polaznike iz raznih škola i zemalja. Evo, u Zagreb su došli iz Francuske, Njemačke, Češke i Španjolske. To je korisno i zato jer uspostavlja partnerstvo i kontakte među školama i časnicima. Od 2024. ovaj je modul implementiralo deset članica EU-a, a može se organizirati na različite načine, na nacionalnoj razini ili u punom obliku. U Grčkoj smo uz punu potporu ESDC-a proveli cijeli modul u tjedan dana, što radimo i sada u Hrvatskoj. U Francuskoj se modul raspoređuje kroz nastavnu godinu, uključujući i e-učenje. Nadamo se da će iduće godine u krug ući još zemalja, poput Estonije, Litve i Latvije preko Baltičkog koledža obrane, zatim Belgije, Nizozemske, Švedske, Finske… U sljedeće dvije godine želimo udvostručiti broj.
Jeste li tijekom održavanja ESDC modula u Zagrebu primijetili nešto što vas je osobito zainteresiralo?
Tu sam da bih vidio i provjerio kako je modul organiziran, ali i da pokažem svoju potporu. Vrlo sam zadovoljan, pa i impresioniran razinom predavača, kao i organizacijom modula. Siguran sam da će ga Hrvatsko vojno učilište organizirati i ubuduće. Ovdje je zanimljivo što je većina razina vojne izobrazbe koncentrirana na jednom mjestu, na lokaciji u središtu glavnog grada. To je vrlo prikladno. Zanimljivo je i što na modulu vidim polaznike koji su civili, zastupnici u vašem parlamentu. To je jako dobra stvar, jer u svojem poslu moraju imati određenu razinu znanja o vojnom aspektu EU-ove obrane. Vjerujem da je i vašim časnicima zanimljivo da budu u kontaktu s njima. Još jedna prednost je što se radi u maloj skupini.
Kako komentirate suradnju hrvatskih i francuskih oružanih snaga i njihovih obrazovnih institucija?
Suradnja je vrlo velika i vrlo dobra, u okviru NATO-a i EU-a, ali i kao bilateralna, te multilateralna. Evo, modul je jedan od jako dobrih načina za razvoj te suradnje. Što se tiče DEMS-a, primjer je moj zamjenik u radnoj skupini i koordinator inicijative ESDC-a brigadir Jugoslav Jozić. Završio je Ratnu školu u DEMS-u, što je za mene korisno jer itekako olakšava suradnju.
Kako se visoka vojna izobrazba u zapadnim zemljama prilagođava današnjim iznimno brzim političkim i geostrateškim, kao i promjenama u vojnim doktrinama?
U Francuskoj svake godine evaluiramo kurikule vojne izobrazbe, uključujući one u DEMS-u. Točno je, situacija se mijenja vrlo brzo, a to se najbolje vidi u povratku vojnog sukoba visokog intenziteta u Europu. I zato u skladu sa strateškom situacijom mijenjamo kurikule, također svake godine. U škole pozivamo ljude koji imaju iskustva u novim vrstama konflikata, a jako su važne i nove tehnologije u njima. Prije deset godina nismo imali tečajeve koji bi se bavili kibernetičkim prijetnjama, besposadnim letjelicama ili umjetnom inteligencijom. Danas to mijenjamo, pokušavamo privlačiti civilne i vojne eksperte za taj dio podučavanja. Promjene se odnose i na vježbe – naša ratna škola s kolegama iz još četiri europske zemlje održava zajedničku vježbu operativnog planiranja Combined Joint European Exercise (CJEX). Želim da se ta vježba proširi tako da na njoj budu sudionici iz većeg broja europskih zemalja. Promijenio bih i scenarij koji je sada fokusiran na krizni menadžment u fiktivnoj afričkoj zemlji – on bi mogao obuhvatiti sukob visokog intenziteta u fiktivnoj zemlji u Europi. Pozvao bih časnike ne samo iz zemalja EU-a i NATO-a, nego i iz Ukrajine – oni imaju jako veliko iskustvo u takvom sukobu.
Imate iskustva kao francuski vojni izaslanik u Kini, bilo bi zanimljivo znati neke posebnosti o izobrazbi u njihovim visokim vojnim školama…
U Kini postoji Nacionalno obrambeno sveučilište Narodnooslobodilačke vojske, bio sam ondje više puta. Njihov je sustav puno drukčiji, imaju vrlo snažnu politiku usmjerenu na strane zemlje i organiziraju izobrazbu na više stranih jezika: francuskom, engleskom, ruskom, španjolskom, arapskom… Na programe na francuskom primaju časnike iz afričkih zemalja, jer žele imati snažan utjecaj. Škole su vrlo moderne, dobro organizirane i u njih se ulaže puno novca. Problem je u tome što nisu “otvorene“. U francuskoj Ratnoj školi svi su polaznici izmiješani i mi pred stranim polaznicima ne krijemo ništa osim obavještajnih podataka i podataka o nuklearnim snagama. U kineskom sustavu stranci su odvojeni od domaćih polaznika, a tečajevi imaju određenu razinu promidžbe – sve se opisuje kao savršeno. No, mislim da uspijevaju zadobivati utjecaj.
razgovarao Domagoj Vlahović foto Tomislav Brandt
