Kadet narednik Alen Čretni sudjelovao je na slavnom Atenskom maratonu, gdje je u konkurenciji oko 20 tisuća natjecatelja zauzeo izvrsno 36., a u vojnoj kategoriji drugo mjesto

Atenski maraton zbog svoje je povijesne važnosti jedan od najslavnijih na svijetu, a na ovogodišnjem je izdanju, održanom u studenom, sudjelovao i student četvrte godine studija Vojno inženjerstvo na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” kadet narednik Alen Čretni.

Istrčati autentičnu maratonsku stazu san je svakog ljubitelja dugoprugaškog trčanja, a Alen je u konkurenciji oko 20 tisuća natjecatelja zauzeo izvrsno 36. mjesto. S vremenom 2:46:58, za pobjedničkim je rezultatom zaostao samo 30 minuta, a u vojnoj kategoriji osvojio je drugo mjesto.

Rezultat je još impresivniji uzimajući u obzir kako je Atenski maraton tek drugi otrčani maraton u njegovoj karijeri. Prvi, Zagrebački maraton, istrčao je mjesec dana prije. Unatoč puno izazovnijem terenu, bolji rezultat ostvario je u Ateni.

“Riječ je od jednoj od najtežih maratonskih staza za cestovno trčanje,” objašnjava nam Alen dodajući kako je riječ o ruti koju je atenski glasnik Filipid pretrčao prije 2500 godina. Utrka počinje u gradu Maratonu, a završava na veličanstvenom stadionu Panathinaiko u Ateni. Ruta trkače vodi kroz poznate povijesne znamenitosti, uključujući Zeusov hram i Akropolu, a Alena je posebice dojmila atmosfera i brojni navijači koji natjecatelje bodre tijekom cijele utrke.

Atenskom maratonu prethodili su brojni istrčani kilometri, a Alenova ljubav prema trčanju počela je u srednjoj školi, kad je sa 17 godina otrčao svoju prvu utrku: “U gradu se održavala kros liga na koju sam počeo dolaziti te sam na inicijativu organizatora sudjelovao na Memorijalnoj utrci Josipa Putera − začetnika rekreacije u Lepoglavi.” Nakon toga, uz savjete iskusnih trkača počinje redovito trenirati te 2016. osvaja Kup sjeverozapadne Hrvatske. Otad počinje trenirati s trenerom i postaje član Atletskog kluba Zabok.

Na pitanje o pripremi za natjecanja objašnjava nam kako je cijele godine u kontinuitetu treninga, a ovisno o planiranoj utrci, u određenom razdoblju ima drukčije programe treniranja: “Za sam maraton treba se bazirati više na dugim trčanjima, treninzima od 30 i više kilometara… Kroz tjedan dana znao sam skupiti po 100 km treninga, što je oko deset sati treninga tjedno.” Često trenira na atletskoj stazi u krugu vojarne, a dulje treninge ponekad odrađuje na Jarunu, savskom nasipu, pa i na obližnjem potoku Črnomercu. Uskladiti vojnu obuku i treninge ponekad nije lako, ali objašnjava nam kako je uz dobru organizaciju sve moguće: “Potrebna je disciplina, a na terenskom dijelu malo je izazovnije − budim se prije pet kako bih obavio trening, zatim doručkujem, a nakon toga slijedi redovita obuka.” Dodaje i kako je uz visoku razinu tjelesne spremnosti važno ostati mirne glave…

Atenski maraton nedvojbeno zauzima visoko mjesto na popisu Alenovih postignuća, no njemu je posebno drago i sudjelovanje na natjecanju Wings for Life, na kojem je prošle godine među 7000 natjecatelja ostvario 8. rezultat. Riječ je o utrci humanitarnog karaktera, koja se već nekoliko godina održava i u Zadru. “To je utrka drukčijeg koncepta, nema cilja, nego trčiš dok te auto ne prestigne. Želja mi je na idućem izdanju pretrčati više od 50 kilometara…”

Trenutačno ga čeka i Splitski maraton, a usto se priprema za kadetske igre, koje će se održati idućeg ljeta u Rusiji. U daljoj budućnosti planira otrčati “veliku šestorku” − maratone u Chicagu, New Yorku, Londonu, Berlinu, Bostonu i Tokiju, a s njegovim dosadašnjim rezultatima kvalifikacija ne bi trebala biti problem.

Redovito sudjeluje i na natjecanjima Hrvatske vojske, pojedinačno i ekipno: “Ove je godine Kadetska bojna sudjelovala na Prvenstvu Oružanih snaga u krosu, gdje sam bio ukupno treći, prvi u svojoj kategoriji. Kao ekipa osvojili smo treće mjesto.” Na Varaždinskom polumaratonu ukupno je zauzeo drugo mjesto, prvo u svojoj kategoriji.

Za kraj, govoreći o planovima vezanim uz vojnu karijeru, ističe kako mu je želja otići u topništvo kao zapovjednik voda bitnice, a ne isključuje ni mogućnost spajanja vojnog poziva i ljubavi prema sportu: “Volio bih upisati izvanredni kineziološki studij pa jednog dana raditi kao kineziolog u Oružanim snagama.”

Doris Ravlić, foto: privatna arhiva