Nova inačica poznatog američkog tenka, koju je predstavila tvrtka General Dynamics Land Systems, još je uvijek demonstrator tehnologije. Opremljen je nizom zanimljivih sustava zbog kojih bi ga se moglo smatrati revolucionarnim u odnosu na prethodnike. No, još uvijek je riječ o privatnoj inicijativi bez uključivanja američke vlade i oružanih snaga

Američki M1 Abrams jedan je od najpoznatijih glavnih borbenih tenkova (MBT) današnjice. Prva osnovna inačica M1 operativnu uporabu započinje 1980. godine. Međutim, u suvremenim lokalnim sukobima niskog intenziteta pokazao se ranjivim na djelovanje protuoklopnih sredstava po bokovima. Proizvođač tenka, tvrtka General Dynamics Land Systems (GDLS), uvela je brojna poboljšanja kako bi mogao odgovoriti na izazove na suvremenom bojištu, pogotovo preživjeti u urbanoj borbi. Nadograđeni su sustavi i senzori te je povećana oklopna zaštita postavljanjem dodatnog oklopa. Najsuvremenija inačica u operativnoj uporabi – M1A2 SEPv3 (System Enhanced Package Version 3) – ima stoga veliku masu od 70 tona. To može ograničiti transport, manevriranje te prelazak preko mostova.

U fazi razvoja i testiranja već je nekoliko godina inačica M1A2 SEPv4, koja je u početku bila označena kao M1A2D. Imat će, prije svega, poboljšane termalne ciljničke naprave. Nadograđeni ciljačev ciljnik (GPS) imat će infracrveni senzor FLIR treće generacije (FLIR 3GEN), poboljšan laserski daljinomjer i videokameru u boji. Zapovjednikov ciljnik (CPS) ima sve navedeno, kao i označivač, čija će se slika moći vidjeti i na drugim platformama. Nove ciljničke naprave omogućit će zapovjedniku i ciljaču identificiranje ciljeva sa 2,6 puta veće udaljenosti nego ikad prije. Tenk je ubojitiji zbog digitalne podatkovne veze koja se može povezati s novim reprogramibilnim višenamjenskim streljivom (AMP) XM1147 za glavni top tenka. Ono bi trebalo zamijeniti niz drugih tipova streljiva. Osim toga, SEPv4 dobiva novi balistički meteorološki senzor tvrtke IntelliSense Systems, koji može prikupljati različite vrste podataka za poboljšanje preciznosti paljbe: o vjetru, temperaturi zraka, barometarskom tlaku i vlažnosti zraka. Zamijenit će senzor bočnog vjetra J-TEC, koji je godinama bio u uporabi. Nadogradit će se i sustavi komunikacije, obuke, dijeljenja podataka i dijagnostike.

Neki su daleko odmakli

Prema informacijama koje je objavila Američka kopnena vojska, SEPv4 imat će i sustav laserskog upozorenja zahvaljujući kojem će posada znati da je naciljana protuoklopnim sustavima ili drugim oružjem. Tenk će dobiti i poboljšan sustav termalnog upravljanja, kojim će se smanjiti njegov termalni odraz. Ne treba zaboraviti ni da vojska već dulje radi na integraciji aktivnih sustava zaštite Trophy izraelske tvrtke Rafael na aktualne tenkove M1A2. U tijeku je i projekt razvoja modernijeg eksplozivno-reaktivnog oklopa, pa je vrlo vjerojatno da su oba sustava predviđena za SEPv4. Među željama američkih zapovjednika je i smanjenje mase tenka.

SEPv3 i SEPv4 treba promatrati kao međufazu do novog tenka kod kojeg će promjene biti radikalnije. Trebao bi imati sustave umjetne inteligencije (AI), povećanu autonomiju i naprednije senzore, a podrazumijeva se aktivni sustav zaštite. Program razvoja novih tehnologija za takav tenk ne uključuje samo platformu i njezine oružne te senzorske sustave. Odnosi se i na druge stvari koje će budući MBT morati imati protiv moderno opremljene protivničke vojske. Zajedno s borbenim avionima pete i šeste generacije ili izvidničkim postrojbama bit će dio podatkovne mreže koja će raditi u realnom vremenu. Iz njega će se upravljati besposadnim zračnim i kopnenim platformama. Protivnička vozila onesposobljavat će se precizno navođenim streljivom s korekcijom putanje… Američke ideje nisu novost. Slični projekti, privatni i državni, postoje već godinama, a neki su i daleko odmakli. Mnogi ih nazivaju pametnim tenkovima nove (pete) generacije, a među njima su europski EMBT, njemački KF51 Panther, izraelski Merkava V i ruski T-14 Armata. U listopadu 2022. došao je red i na Sjedinjene Države: tvrtka GDLS predstavila je AbramsX. Obojen u atraktivnu sivo-crnu kombinaciju, AbramsX još je uvijek demonstrator tehnologije. Opremljen je nizom zanimljivih sustava zbog kojih bi se mogao smatrati revolucionarnim u odnosu na prethodnike. No, još uvijek je riječ o privatnoj inicijativi GDLS-a, bez uključivanja američke vlade i oružanih snaga. Najveća je promjena na tenku AbramsX kupola, koja je besposadna i ima automatski punjač za glavni top. Ručno punjenje potpuno je izbačeno, što smanjuje posadu na tri člana: zapovjednika, ciljača i vozača. Prva su dva smještena u prednjem dijelu tenka kraj vozača. Posadi su na raspolaganju zasloni nalik na one u pilotskoj kabini.

Opasnost od vlastitog streljiva

Što se tiče automatskog punjača za Abramsov top od 120 mm, slično rješenje među aktualnim zapadnim tenkovima zasad ima samo francuski Leclerc. To je radikalna promjena za američko vozilo pa bi prelazak s četiri na tri člana posade zasigurno izazvao rasprave. Američka vojska praktički oduvijek preferira ručno punjenje i poslužitelja, među ostalim i zato jer su rani automatski punjači, posebno sovjetski, bili mehanički problematični. Četiri člana posade također znače više ljudi koji se mogu boriti ako je tenk prisiljen stati na bojištu odnosno koji mogu zamijeniti gusjenicu ili djelovati sa spregnutom strojnicom. Ipak, danas je tehnologija automatskog punjenja uvelike napredovala, a nove doktrine i tehnika osiguravaju da pješaštvo nikad nije daleko od tenkova. Kako tvrdi GDLS, među najvećim je prednostima premještanja borbenog odjeljka to što je dobiven lakši tenk bez smanjenja oklopne zaštite.

S druge strane, neki se analitičari pitaju zašto je GDLS odabrao automatsko punjenje nakon brojnih slučajeva gubitaka kupola tenkova sovjetskog dizajna u ratu u Ukrajini. Skloni su tvrditi da je razlog upravo u takvom punjaču. No, to nije istina. Razlog je u načinu skladištenja streljiva. Tenkove serije T-72 karakterizira karuselni automatski punjač koji se nalazi neposredno ispod posade u kupoli i sadrži sve streljivo tenka. Ako dolazeći projektil probije borbeni odjeljak i zapali streljivo, ono će eksplodirati te, slijedeći putanju najmanjeg otpora, odbaciti kupolu prema gore. Za razliku od zastarjelih sovjetskih rješenja, AbramsX streljivo skladišti u stražnjem dijelu kupole. To je dobro jer je potpuno odvojeno od posade, u zapečaćenom odjeljku. Protuprovalna vratašca otvaraju se samo na trenutak tijekom punjenja prije ponovnog zatvaranja. Za još veću sigurnost, AbramsX ima rješenje s prethodnih Abramsa: ploče za odbacivanje smještene su iznad streljiva te omogućuju njegovu detonaciju prema van uz minimalan otpor što spašava posadu, a ponekad čak i ostatak tenka. Dakle, barem teoretski, taj je sustav još sigurniji od konvencionalnog skladišta streljiva i puno sigurniji od starih sovjetskih autopunjača. Novi raspored omogućuje da sva tri člana posade sjede jedan kraj drugog, u prednjem dijelu tijela, otprilike na jednakoj poziciji kao i vozač aktualnih Abramsa. Tako mogu lakše izravno komunicirati, bez uporabe interkoma. Zanimljivo je da jednak smještaj posade ima i ruski tenk T-14 Armata. Posada tog tenka, koji nikako da uđe u serijsku proizvodnju i operativnu uporabu, nalazi se u posebnoj oklopnoj kapsuli unutar tijela. No, rješenje nije preuzeto s Armate. Amerikanci su takav koncept testirali još 1980-ih, na besposadnoj kupoli na demonstratoru M1 Tank Test Bed. Kritičari kažu i da će se posada od samo tri člana teško boriti protiv protivničkih tenkova i ujedno upravljati besposadnim vozilima. No GDLS navodi da će sustavi umjetne inteligencije smanjiti kognitivno opterećenje posade. Na vrhu kupole postoje dvije neovisne dan/noć naprave (FLIR 3GEN) tako da sad i zapovjednik i ciljač imaju vlastitu napravu od 360 stupnjeva kojom mogu skenirati bojište, a kupola se ne mora pomicati dok oni ne žele djelovati na protivnika. Tako se koristi puno manje pohranjene električne energije tenka.

Stvar je u detaljima

Glavno je naoružanje tenka 120-milimetarski glatkocijevni top XM360, izvorno razvijen za program XM1202 Future Combat System, koji je podrazumijevao automatski punjač. Balistički je sličan topu M256 koji koriste aktualni Abramsi, ali izrađen je za veće tlakove i stoga ima veći potencijal djelovanja. Oružje je opremljeno cijevnom kočnicom za smanjenje trzaja i skrivačem plamena (razbijač plamena) na ustima cijevi. Kao i većina modernih tenkovskih topova, XM360 obložen je toplinskom oblogom koja održava stalnu temperaturu u cijeloj cijevi, ali i smanjuje toplinski odraz topa. XM360 ima i elektroničko aktiviranje, koje omogućuje daljinsko upravljanje topom, nešto što M256 nema. Uz navedeno, XM360 ima gotovo tonu manju masu od M256. Top može ispaljivati sve postojeće tenkovsko streljivo od 120 mm, a ima prostora i za ispaljivanje naprednijih vrsta streljiva. Zanimljivo je da top tenka AbramsX nema odvod dima. Iako je to trivijalan detalj, on naglašava odlike besposadne kupole: unutar nje nema ljudi zbog kojih treba ukloniti isparavanja. Besposadna kupola i sustav automatskog punjenja glavni su čimbenici smanjenja mase tenka i povećanja sigurnosti posade. Za izradu kupole i tijela uvelike su korišteni kompozitni materijali i titanij. Sekundarno je naoružanje tenka lančani top M230 u kalibru 30 x 113 mm u daljinski upravljanoj oružnoj stanici Kongsberg Protector RS6 (američki je naziv XM914) smještenoj na krovu kupole. Top M230 (američki naziv XM914E1) dokazao se na helikopterima Apache i lakim oklopnim vozilima JLTV. Najvjerojatnija mu je uloga na novom Abramsu borba protiv dronova i niskoletećih letjelica i to korištenjem programiranog Airbust streljiva. Međutim, može se koristiti i protiv mekih te lakooklopljenih ciljeva, a nudi i ekonomičniji odgovor na protivničke protuoklopne timove. Naime, poželjno je čuvati streljivo glavnog topa, jer on zbog automatskog punjača vjerojatno ima manje streljiva od standardnog Abramsa. Ugradnjom topa od 30 mm povećana je ubojitost tenka, a nakon 40 godina zamijenjena je teška strojnica M2 kalibra 12,7 mm. Ipak, uz M230, s glavnim topom spregnuta je i strojnica M240 kalibra 7,62 mm. Na kraju, kao što i priliči dizajnu tenka XXI. stoljeća ili tenku pete generacije, AbramsX naoružan je četirima dronovima Switchblade 300, poznatim kao lutajuće streljivo ili kamikaza dronovi. Njima upravlja posada, a osim što uglavnom služe kao precizni projektili, mogu biti i senzori, tj. zračna kamera.

Jednaka snaga, manja potrošnja

Još jedna velika promjena na novom Abramsu primjena je dizelskog goriva te hibridnog pogonskog paketa. U stražnjoj strani tijela šestocilindrični je dizelski motor ACE (Advanced Combat Engine) tvrtke Cummins zapremnine 20 litara. On je primarni izvor pokretačke energije, no spojen je u konfiguraciju s električnim baterijama. ACE je posebno dizajniran za vojna vozila, modularan je i može se prilagoditi za izlaznu snagu u rasponu od 750 do 1500 KS. Tako se rješava problem velike potrošnje višegorivnog plinsko-turbinskog motora AGT1500 iz 1970-ih na prijašnjim inačicama M1A2. Potrošnja ovisi o zadaći, terenu i vremenu. Stari motor troši prosječno 1,67 američkih galona po milji (392 l/100 km) ili 60 galona na sat (226 l/h) kad se vozi izvan ceste te deset galona na sat (38 l/h) u mirovanju. Kombinacija dizelskog motora s električnim generatorom osigurava tenku količinu energije kao i stara turbina (1500 KS) uz uštedu goriva od 50 posto. Na Abramsu je dosad korišteno avionsko gorivo (JP-8), što je ponekad izazivalo velike probleme, posebno kad su tenkisti djelovali iz tzv. prednjih operativnih baza do kojih se dolazi rizičnim kopnenim opskrbnim rutama. Baterije će također omogućiti posadi korištenje sustava tenka kao što su elektronika i optika, ali u mirovanju, bez uključivanja glavnog motora. Slično rješenje na drugim tenkovima osigurava pomoćni motor (APU). Stječe se dojam da AbramsX može samo kratko voziti s pomoću električne energije. No, to mu daje novu taktičko-tehničku značajku, tzv. nevidljivost (stealth) na bojištu. Naime, svi noviji protuoklopni vođeni raketni sustavi koriste termoviziju kao sustav otkrivanja i praćenja tenkova. Ne treba zaboraviti ni da je električni pogon ekološki prihvatljiv. Jedan od većih, ali uobičajenih tehničkih izazova bit će kapacitet baterije. Razvoj tehnologija vezanih uz baterije vrlo je brz. Odaberete li bateriju danas, dogodine će se pojaviti nova generacija baterija s većom gustoćom ili propusnošću. Tvrtka Cummins navodi da je predvidjela takav problem. Najveća je kopnena brzina tenka ostala jednaka, 68 km/h. No, kako je AbramsX lakši od prethodnih inačica, imat će poboljšan omjer snage i mase. M1A2 SEPv3 uglavnom ima masu 73,6 t, a AbramsX 60 t, što znači da ima omjer 25 KS/t, a SEPv3 samo 20 KS/t. Manja masa znači da će se lakše transportirati zrakoplovima, željeznicom ili brodovima. Nove gusjenice Diehl 570P3 također su utjecale na manju masu. Hodni dio ima sedam pari potpornih kotača kao i M1A2 Abrams. Nakon što je u listopadu 2022. predstavljen na konferenciji Udruge Američke kopnene vojske AUSA 2022, AbramsX odmah je pokrenuo brojne analize i rasprave. Iako izgleda kao tenk budućnosti, što je i spomenuto na početku, to je ipak samo demonstrator tehnologije, a ne potpuno borbeno vozilo. Demonstratori tehnologije zapravo se pojavljuju prilično često i proizvođači tako žele pokazati za što su sve sposobni. AbramsX ima i izravnog prethodnika: još 2013. predstavljen je tenk opremljen njemačkim dizelskim motorom MTU, a sad se jednako tijelo koristi za AbramsX. GDSL kroz novi koncept želi pokazati američkoj vojsci kako se nove tehnologije mogu primijeniti na novi tenk ili naknadno ugraditi u postojeće.

Teško je doći na red

Svi koji hvale AbramsX ističu da se uklapa u novu doktrinu višedomenskih operacija. Nakon dva desetljeća fokusiranja na borbu protiv pobunjenika, novi pristup predviđa mehanizirane operacije velikih postrojbi protiv protivnika gotovo jednake snage. Ističe se i činjenica da s minimalnom oklopnom zaštitom “X” može funkcionirati s masom od 60 tona. To znatno povećava pokretljivost, sposobnost razmještaja i brzinu za borbene manevre. S druge strane, arhitektura tenka dopušta postavljanje dodatne oklopne zaštite. Stavi li se oklopna zaštita na razinu koju danas ima M1A2 SEPv3, masa tad prelazi 60 tona. Masa je i inače glavni problem inačice SEPv3. Dodaju li se potpuni paketi APS-a i reaktivnog oklopa, SEPv3 može se približiti i masi od 80 tona, a to je problem prilikom izvlačenja te popravaka na terenu. Naime, vozila za tu namjenu M88 Hercules mogu tek u svojoj novijoj inačici A2 izvlačiti tenkove mase do 70 tona. To znači da bi oštećena vozila ili ona u kvaru mogla ostati na bojištu, odnosno da se za izvlačenje moraju uporabiti dva Herculesa. Doduše, u razvoju je inačica M88A3, koja bi trebala imati sposobnost izvlačenja vozila do 80 t. U idućim godinama trebala bi ući u uporabu. Sigurno je da novi tenk neće brzo u operativnu uporabu, čak i ako bude prihvaćen. Naime, M1A2 SEPv3 ušao je u operativnu uporabu tek krajem 2020. Početak uporabe tenka SEPv4 planiran je za početak 2025. To znači da hibridni Abrams može doći na red tek 2030-ih. No, GDLS navodi  da vojska, ako želi AbramsX, može ga brzo dobiti. Zapravo, sve tehnološke novine kojima demonstrator raspolaže mogu biti spremne za ugradnju u novi glavni borbeni tenk ili naknadno ugrađene u aktualnu flotu Abramsa u roku od 18 do 24 mjeseca. Program AbramsX mogao bi biti revolucionaran, dati poticaj američkim zagovornicima oklopnog ratovanja koji ne sumnjaju da je glavni borbeni tenk i danas ključno kopneno oružje. Osim manje mase, velika je prednost smanjena potrošnja goriva. Što se tiče mana, bez obzira na svu tehnologiju, glavni top trebao bi biti drukčije konfiguracije. Sad ima cijev duljine L44, a bolja bi bila L52/55. Ili većeg kalibra od 130 mm, kakvu ima KF51 Panther.

Ne treba zaboraviti ni mogućnost da na bojišnicama, pa i kopnenim, na kraju prevladaju besposadni sustavi. Američka kopnena vojska trenutačno radi na programu Decisive Lethality Platform (DLP), kojim se traži nasljednik Abramsa. Zamišljena, vjerojatno besposadna platforma, mogla bi stajati znatno više od tenka s posadom, i to zbog potrebnih sofisticiranih sustava upravljanja i komunikacije. No, ljudski je život ono najvrednije. DLP-u će trebati godine, a možda i desetljeća, do masovne proizvodnje, a to znači milijarde i milijarde za financiranje istraživanja i razvoja. Budući da je AbramsX ipak nadogradnja postojeće platforme, procjene govore da bi daljnja istraživanja i razvoj stajali oko 650 milijuna dolara, koliko je utrošeno i na SEPv3. Unatoč analizama koje zbog rata u Ukrajini govore da je glavni borbeni tenk prevladana platforma, to jednostavno ne stoji. Tenkovi će ostati relevantni i dalje, kao sredstvo brzog proboja protivničkih crta. Neki su tekstovi o tenku AbramsX toliko euforični da spominju da bi ga Američka kopnena vojska trebala što prije odabrati, a ne ulagati u proizvodnju, istraživanje i razvoj sustava SEPv3, SEPv4 i DLP. Vojska je više puta pokušala i nije uspjela zamijeniti M1 Abrams, a AbramsX bio bi velik skok. Usvoji li ga Američka kopnena vojska, to bi moglo značiti da će platforma Abrams služiti do 2050-ih i kasnije. To je otprilike pola stoljeća dulje nego što su prvi dizajneri tenka smatrali da će se zadržati.

---

Sustav Katalyst

Po vanjskom dijelu tenka raspoređeni su senzori, kamere i optika. Kamere su posebno bitne jer posada više nema pogled iz povišene kupole. Sve sustave integrira GDLS-ova elektronička arhitektura sljedeće generacije (NGEA), poznata kao Katalyst. Kao platforma otvorene arhitekture, podrazumijeva tehničku konfiguraciju koja koristi uobičajene standarde i IP protokol. Katalyst pomaže u povezivanju i upravljanju tehnologijama koje se nalaze unutar tenka, kao što je sustav za upravljanje paljbom, komunikacije, senzori, zasloni za posadu, sposobnost elektroničkog ratovanja i sustav aktivne zaštite. NGEA koristi umjetnu inteligenciju i strojno učenje o tome kako sustavi tenka zajednički funkcioniraju te tako pomaže posadi u izvršavanju zadaća. Može pomagati u identifikaciji i određivanju prioriteta ciljeva, planirati rutu i izbjegavanje zapreka… Katalyst može biti i alat za situacijsku svjesnost. Jedno je od rješenja prozirni oklop, tj. perimetarske kamere koje posadi tenka daju panoramsku sliku bojišta u punom krugu i to preko zaslona na kacigama. Informacijama sa senzora mogu pristupiti svi članovi posade, kao i unositi podatke u središnju bazu. Katalyst omogućuje tenku da bude svojevrsno čvorište na umreženom bojištu te da djeluje besposadnim zračnim i kopnenim sustavima. Takav slučaj već smo vidjeli na prototipu tenka KF51 Panther njemačke tvrtke Rheinmetall (opširnije v. Novi tenk Panther, HV br. 661). GDLS navodi da će Katalyst moći lako prihvatiti i buduće sustave. Ističe da otvorena arhitektura može lako prihvatiti nadogradnje i ugradnju novih sustava i tehnologija u platformu čim postanu dostupni. Osim hardvera, otvorena arhitektura omogućuje i znatno bržu modifikaciju pripadajućeg softvera, tako da se tenk može brže prilagoditi doktrinarnim i taktičkim promjenama.

---

Otporan i na top-attack?

Aktivni sustav zaštite (APS) Trophy na tenku AbramsX nije novost. Amerikanci su ga već uvelike testirali i potpisali ugovore o ugradnji na Abramse SEPv2/v3. Senzori za APS mogu se vidjeti raspoređeni oko vozila, a najuočljiviji su na prednjim kutovima kupole. Najzanimljivije je da Trophy štiti AbramsX i od protuoklopnih napada odozgo (top-attack). Na to su nesumnjivo utjecali događaji u Ukrajini: vojnici napadnute zemlje uspješni su u uništavanju ruskih tenkova, primjerice sustavom Javelin, preko ranjivijeg gornjeg dijela tenka. APS na GDLS-ovu demonstratoru ima po tri radara i lansera umjesto po dva koja su štitila samo perimetar oko tenka. Američka tvrtka navodi i da se tenk može opremiti i drugim APS-om, a ne isključivo Trophyjem.

---

TEKST  Ivan Galović