Da, General Dynamics za američku vojsku razvija novu inačicu jednog od najpoznatijih tenkova na svijetu, no riječ je o tenku M1A2 SEPv3, a “3” je oznaka za treći paket za poboljšanje sustava kojim će se nastaviti modernizacija postojeće platforme. Takav će koncept i dalje imati prednost pred razvojem novog tipa tenka

Osnovu najnovije inačice Abramsa, kako se i iz oznake modela da zaključiti, čini inačica M1A2 razvijena krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Osnovna poboljšanja kod “dvojke” u odnosu na prethodnu inačicu M1A1 odnosila su se na ugradnju zasebnog zapovjednikova optičkog i termovizijskog bloka, dodavanje druge generacije oklopa od osiromašenog urana, poboljšani sustav upravljanja vatrom, dodavanje upravljačkih sučelja s displejima povezanim na zajedničku digitalnu podatkovnu sabirnicu te bolji navigacijski sustav.
S novom inačicom počinje i praksa modernizacije kroz “pakete za poboljšanje sustava”, tj.  System Enhancement Package (SEP). Prvi je SEP donio treću generaciju oklopa od osiromašenog urana s grafitnim premazom, digitalne taktičke karte, sustav upravljanja bojišnicom FBCB2 (Force XXI Battle Command Brigade and Below) te pojačani sustav hlađenja kako bi se kompenzirala toplina koju proizvodi dodatna elektronička oprema.

Komplet TUSK
Inačica SEPv2 dobila je pak daljinski upravljanu vatrenu stanicu CROWS sa strojnicom kalibra 12,7 mm (zapravo Kongsberg Protector prilagođen američkim zahtjevima), displej u boji, bolja sučelja, novi operativni sustav, mogućnost postavljanja kompleta za urbanu borbu TUSK te izdržljiviju transmisiju.
Spomenuti komplet TUSK (Tank Urban Survival Kit) razvijen je za potrebe operacija u Iraku te primarno uključuje dodatni oklop na mjestima izloženim prilikom urbanih borbi. Na bočne strane postavlja se eksplozivno-reaktivni oklop, a na stražnje plohe rešetkasti oklop protiv lakih kumulativnih projektila. Također, TUSK podrazumijeva zaštitne ploče i zaštitno staklo te termalni ciljnik za puniteljevu strojnicu M240B kalibra 7,62 mm na krovu kupole. Osim oklopa tu je još daljinski upravljana vatrena stanica (CROWS) te telefon za komunikaciju s pješaštvom postavljen na zadnjem kraju tijela tenka. TUSK je komplet namijenjen inačicama Abramsa M1A1 i M1A2 te ga se može brzo postavljati na terenu. Kopnena vojska SAD-a naručila je 2006. godine 505 takvih kompleta za snage u Iraku.

Dva nova projektila
Modernizirana inačica SEPv3 prvi je put predstavljena javnosti na izložbi vojne opreme AUSA 2015. godine u Washingtonu. Odmah se vidjelo da donosi mnoga poboljšanja kako bi Abrams ostao među najboljim tenkovima u svijetu i u nadolazećem desetljeću. Možda najznačajnija modernizacija odnosi se na povećanje vatrene moći uvođenjem novog streljiva. Radi se o dvjema novim granatama: potkalibarnoj M829A4 (pod oznakom M829E4 dok je u razvoju) te višenamjenskoj granati AMP. M829A4 je potkalibarno kinetičko streljivo pete generacije i namijenjeno je probijanju teškog oklopa na velikim udaljenostima. Koristi usavršeni potkalibarni projektil izrađen od osiromašenog urana koji je učinkovit i protiv modernog eksplozivno-reaktivnog oklopa te sustava aktivne zaštite. Tijekom testiranja SEP-av3 s tim streljivom 2016., bilo je problema s preciznošću koji su bili povezani s novim softverom tenka (Version 4.6). S druge strane, AMP (Advanced Multi-Purpose) streljivo u punom je smislu riječi višenamjensko jer pokriva sve druge vrste ciljeva osim tenkova. AMP je programirajuće streljivo i ima tri načina rada: detonacija pri udaru u prepreku, odgođena detonacija te detonacija u zraku. Opcija aktiviranja u zraku pokriva raspon udaljenosti djelovanja od 50 do 2000 metara te daje tenku znatno bolje šanse u borbi u urbanom okruženju, odnosno protiv pješaštva u zaklonu pa tako i protuoklopnim timovima s protuoklopnim vođenim raketnim sustavima (POVRS). AMP podosta olakšava i logističku stranu problema jer zamjenjuje čak četiri vrste granata koje se sada koriste. To su kumulativna M830, njezina višenamjenska inačica M803A1 MPAT koja ima mogućnost detonacije u zraku ali s ručnim namještanjem upaljača, kanister (slična sačmi) M1028 za blisku obranu od žive sile i za uklanjanje lakih prepreka te razorna M908 HE-OR koja je namijenjena uklanjanju inženjerijskih fizičkih prepreka. Da bi koristio to novo streljivo tenk mora biti opremljen programatorom, tj. data-linkom za streljivo koje se sastoji od modificiranog zatvarača topa, poboljšane elektroničke jedinice za upravljanje vatrom te softvera.

Niska vatrena stanica
Sekundarno je naoružanje doživjelo modernizaciju postavljanjem nove daljinski upravljane vatrene stanice niskog profila sa strojnicom 12,7 mm CROWS LP koja je oko 25 cm niža od originalne stanice. Njezinim postavljanjem povećava se preglednost okoline zapovjedniku tenka. Nadalje, sama stanica ima poboljšanu dnevnu kameru koja ima povećano vidno polje za čak 340 posto i koristi tehnologiju slike u slici pa tako može prikazati istodobno dva vidna polja (npr. panoramsko i usko s većim povećanjem). Druga strojnica na krovu za punitelja je preuzela zaštitu iz TUSK kompleta. Ona pokriva 265 stupnjeva po azimutu i -30 do 65 stupnjeva po elevaciji.
Ubojitost Abramsa posredno je poboljšana i ugradnjom poboljšanog termovizijskog sustava 3. generacije (IFLIR – Improved Forward-Looking Infrared) u ciljničke blokove ciljatelja i zapovjednika tenka. Taj sustav koristi srednjovalnu i dugovalnu infracrvenu tehnologiju te ima mogućnost prikaza četiriju vidnih polja, tj. uvećanja na displejima visoke rezolucije. Sustav pruža znatno bolje karakteristike otkrivanja i zahvata ciljeva od sadašnjih termovizijskih kamera na Abramsima. Konkretno, kombinacija dviju valnih duljina omogućava bolju identifikaciju cilja na velikim udaljenostima, odnosno bolju rezoluciju slike na kratkim udaljenostima.

Učinkovitiji i zaštićeniji
SEPv3 treba dobiti i napredni sustav za upravljanje bojištem Joint Battle Command Platform sa Satcom mrežom Blue Force Tracker 2 za praćenje vlastitih snaga, iznimno brzom u ažuriranju slike stanja. Takav je sustav posebno bitan u modernim operacijama koje se brzo razvijaju i nemaju klasično razgraničenje bojišnica. Njime se, kao prvo, sprečavaju incidenti s vlastitim ili savezničkim snagama (ako su integrirane u sustav) te se omogućuje brzo reagiranje na promjene na bojišnici.
Poboljšanje kod oklopne zaštite ograničeno je na poboljšanje otpornosti na višestruko djelovanje improviziranih eksplozivnih naprava (IED). Uporabljen je novi oklop postavljen unutar tijela i kupole. Sjedala posade također su poboljšana i dodana su ojačanja na podu te su pojačani interni strukturni nosači s ciljem smanjenja učinka djelovanja IED-a. Dodatnu zaštitu pruža i novi sustav za elektroničko ratovanje, to jest ometanje eksplozivnih naprava (Counter Remote Controlled Improvised Explosive Device – Electronic Warfare – CREW).

Dodatni izvor energije
Kako bi se omogućilo napajanje sad već znatne količine elektronike kad je tenk u mirovanju, a bez paljenja vrlo “žedne” plinske turbine Honeywell AGT1500, dodan je generator (APU) postavljen unutar oklopa. To ujedno smanjuje i trošenje osnovnog motora. SEPv3 je dobio i novi sustav za upravljanje održavanjem vozila (Vehicle Health Management System) koji podržava daljinsko izvješćivanje o stanju vozila. Također, ugrađeni su novi linijski izmjenjivi moduli (Line Replaceable Modules) za elektroničku opremu čime se olakšava dijagnostika i ubrzava otklanjanje kvarova.
General Dynamics Land Systems, proizvođač Abramsa, počinje s isporukom M1A2 SEPv3 ove godine, međutim KoV SAD-a planira njegovo uvođenje u postrojbe tek u trećem kvartalu fiskalne 2020. godine. Prototip ove inačice ispituje se od 2015. na poligonima Yuma Proving Ground u Arizoni i  Aberdeen Proving Ground u Marylandu. General Dynamics trenutačno ima ugovor za modernizaciju samo šest probnih primjeraka, ali KoV SAD-a u konačnici planira pregraditi sve svoje M1A2 SEP-ove na novi standard.

U pripremi “četvorka”
Bez obzira na to što SEPv3 još nije ni počeo ulaziti u postrojbe već se razvija nova inačica, SEPv4, koja bi trebala započeti s testiranjima 2021. godine. Od za sada poznatih novina na toj inačici ističu se novi laserski daljinomjer, kamere u boji, integrirane podatkovne mreže u vozilu, novi klizni prsten za prijenos električne energije i signala između tijela i kupole, novi linijski izmjenjivi moduli, napredni meteorološki senzori te sustav za detekciju laserskog zračenja.
Vjerojatno najznačajniji dodatak planiran za SEPv4 jest ugradnja aktivnog sustava zaštite. Naime, KoV SAD-a provodi program pronalaska najboljeg aktivnog rješenja za oklopna vozila Abrams, Bradley i Stryker pod imenom Modular Active Protection Systems. Prioritet je utvrditi tehnološke potrebe i način integracije aktivnog obrambenog sustava s drugim sustavima vozila. Na kraju će se donijeti odluka hoće li se rabiti neki od postojećih sustava, razvijati novi sustav uz uporabu postojećih komponenti ili je možda vrijeme za potpuno originalno rješenje. Na primjer, trenutačno je jasno da ni jedan postojeći aktivni sustav nije primjenjiv na BVP-u Bradley zbog nedostatnog prostora i ponajviše zbog nedostatne količine električne energije. Zato će to vozilo tek s planiranom inačicom Bradley A4 biti dobar kandidat za aktivni sustav obrane. Što se tiče Abramsa, General Dynamics radi na integraciji izraelskog, već u stvarnim uvjetima iskušanog sustava Trophy tvrtke Rafael. Osim Trophyja u igri su još dva sustava: Iron Curtain (Artis Corporation) i  Iron Fist (Israeli Military Industry), a žele isprobati i još neke kao što je Rheinmetallov ADS.

Stari top?
Zanimljivo je da ni SEPv3, a prema poznatim informacijama ni SEPv4, ne uključuju ugradnju novog topa duže cijevi. Originalni top M256A1 ima cijev dužine 44 kalibara i američka je inačica Rheinmetallova poznatog L44. Rheinmetall je u međuvremenu razvio jači top dužine cijevi 55 kalibara koji je ugrađen na Leoparde 2A6 i A7 te njihove izvozne inačice. Razumljivo je da su do prije nekoliko godina u vojsci SAD-a smatrali da nema velike potrebe za boljim topom, međutim pojava modernih tenkova kao što su ruski T-14 Armata ili kineski Type 99 ugradnju jačeg topa čini logičnim korakom. Iz istog je razloga, primjerice, njemački Rheinmetall krenuo u razvoj još jačeg topa kalibra 130 mm. Moguća logična pretpostavka za izostanak takvog oblika modernizacije jest postojanje većih tehničkih prepreka ugradnji jačeg topa u Abramsovu kupolu, tj. da bi zahvat iziskivao temeljnu rekonstrukciju ili čak novu kupolu, što je onda vjerojatno preskupo i za američke standarde.

Vedran SLAVER