Iako je zbog zdravstvenog stanja bio odsutan s dužnosti više od dvije godine, Lipošćak je dobro poznat hrvatski general iz razdoblja Prvog svjetskog rata, čiji je kraj dočekao kao guverner Poljske

Ante (Anton) Lipošćak (Székelyudvarhely, danas Odorheiu u Rumunjskoj, 9. travnja 1863. – Beč, 24. srpnja 1924.), general pješaštva. Kao sin bojnika, pohađao je vojnu školu u Mährisch-Weißkirchenu (Hranice na Moravě, današnja Češka), a od 1880. Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu koju napušta i 1883. započinje vojničku karijeru kao poručnik u 53. zagrebačkoj pješačkoj pukovniji. Nakon promaknuća u čin natporučnika i pohađanja Ratne škole dolazi u Glavni stožer 58. brigade. U svibnju 1892. postao je satnik u korpusu Glavnog stožera te je nakon brojnih zadaća promaknut u čin pukovnika. Od 1905. do 1909. obnašao je dužnost načelnika Stožera XV. korpusa, zatim 6. armije, i ujedno dužnost inspektora austrijskih postrojbi u Sarajevu. U ožujku 1909. odlikovan je Viteškim križem Ordena Leopolda. Za službovanja u Sarajevu promaknut je 1910. u čin general-bojnika. Od siječnja 1911. do svibnja 1913. zapovijeda 72. brigadom (XIII. korpus), da bi se nakon kraće bolesti i odstupanja s položaja vratio na vojnu dužnost u listopadu 1913. kao zapovjednik / divizioner 2. pješačke divizije. U svibnju 1914. promaknut je u čin podmaršala (Feldmarshalleutnant). U listopadu 1914. odlikovan je Ordenom željezne krune 2. stupnja s ratnom dekoracijom i njemačkim Željeznim križem II. stupnja. Početkom 1915. zbog pogoršanja zdravstvenog stanja predaje dužnost. Na vojničku dužnost vraća se tek u ožujku 1917. i to kao zapovjednik 42. domobranske pješačke divizije, a u srpnju preuzima zapovjedništvo nad vojnom grupom Lipošćak (Gruppe Lipošćak). Najviši rang dosiže 19. kolovoza 1917. kad je promaknut u čin generala pješaštva. Njegova je vojna grupa uklopljena u listopadu 1917. godine u IX. korpus. Lipošćak je na čelu IX. korpusa bio do veljače 1918., a zatim je do kraja rata generalni vojni guverner Poljske. Nakon rata nastanio se u Beču.
(pripremili: Matea Brstilo Rešetar i Boris Prister)

Manufacture d’armes de Saint-Étienne proizvodio je od 1873. do 1887. modele M 1873 i M 1874, prve moderne revolvere u francuskoj vojsci. Model 1874 bio je predviđen kao časničko oružje. Oba su modela smatrana iznimno pouzdanim i izdržljivim, iako brzina metka nije zadovoljavala. U uporabi su bili tijekom cijelog Prvog svjetskog rata pa sve do 1940. kad su njima opremane pričuvne postrojbe. Chamelot-Delvigne bio je revolver sa stražnjim punjenjem. Bubanj je za šest metaka, a cijev osmerokutna koja prelazi u okruglu, žlijebljena. Sa strane cijevi smještena je šipka za izbijanje čahura. Okidač je sa štitnikom. S desne strane bubnja nalazi se poklopac koji zatvara bubanj. Rukohvat je željezni okvir s drvenim oplatama, s rezbarenim uzorkom mreže. Na kraju drška nalazi se željezna alka za privješanje.
(pripremila: Dora Bošković)

Tekst i foto: Hrvatski povijesni muzej