O bitkama koje su se tijekom teške prve ratne godine vodile za mjesto u Slavoniji smješteno šest kilometara sjeveroistočno od Vinkovaca postoji malo zapisa. Tema je nedovoljno znanstveno istražena, a radi se o vjerojatno najvećim pobjedama koje su hrvatske snage izvojevale u Domovinskom ratu na Istočnoslavonskom bojištu

Nuštar je sa sjevera okružen selima s većinskim stanovništvom srpske nacionalnosti: Ostrovom, Pačetinom i Bršadinom, dok su povoljniji vojni položaj 1991. za branitelje na jugu osiguravali Vinkovci i Cerić, a na istoku Marinci, Bogdanovci te Vukovar. Nuštar je te godine imao 4080 stanovnika i gotovo su se svi izjašnjavali kao Hrvati. Prvo skromno naoružanje u selo stiže u listopadu 1990., a početkom 1991. uspostavljaju se dragovoljački odredi i noćne straže.

Za Nuštarce rat je započeo 2. svibnja 1991. Tog je dana u Borovu Selu ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika, od kojih su dvojica bili Nuštarci: Stipan Bošnjak i Zdenko Perica. Nakon toga mještani još intenzivnije organiziraju obranu. Formira se Krizni štab pri Mjesnoj zajednici Nuštar te centar veze. U Nuštar su poslane policijske snage iz Vinkovaca. U njihovu je sastavu bilo oko 70 djelatnika, od kojih je pola bilo pričuvnih. Policija je nadzirala promet kroz selo. Dragovoljački odredi u to vrijeme raspolažu s vrlo malo naoružanja, koje su većinom činile lovačke puške i dvadesetak automatskih pušaka. Protuoklopnih sredstava nije bilo. Zajedno s policijom, dragovoljci nadgledaju konvoje JNA koji prolaze kroz selo. Sredinom lipnja iz pričuvnog sastava policije formiraju se i prvi vodovi Zbora narodne garde (ZNG) sastavljeni od domaćih dragovoljaca. Oni su bili okosnica obrane Nuštra, a krajem studenog 1991. od njih će se formirati 5. bojna vinkovačke 109. brigade. U nuštarskom dvorcu Khuen-Belassy od pripadnika Kriznog štaba ustrojava se zapovjedništvo obrane, koje zapovijeda s desetak punktova na prilazima selu. Zapriječene su ceste prema Ostrovu, Pačetinu i Bršadinu. Djelatnici MUP-a zajedno s pripadnicima ZNG-a nadziru promet na ulazima i izlazima iz sela. Koncem srpnja u selu je utemeljena Narodna zaštita.

Skromno naoružanje

Prve minobacačke granate iz Pačetina padaju na Nuštar 24. srpnja. Iz Nuštra je odgovoreno najtežim mogućim naoružanjem, tj. protugradnim raketama. Prvo teže naoružanje nabavljano je kad bi ga hrvatski branitelji na više lokacija u Slavoniji uspjeli skinuti sa željezničkih kompozicija kojima je JNA prevozila tehniku i naoružanje iz Slovenije u Srbiju. Međutim, od desetak topova i minobacača, u Nuštru će ostati samo po jedan minobacač kalibra 120 i 82 mm, koji su bili početak tamošnjeg topništva. Ipak, u Nuštar s vremenom dolaze i dva topnička oružja, od kojih je jedno bilo top ZiS kalibra 76 mm, a drugo vjerojatno haubica kalibra 152 mm. Nisu, međutim, imali stalnu posadu, niti je za njih bilo dovoljno streljiva. Ustvari, njima je djelomice znalo rukovati tek nekoliko branitelja. Krajem kolovoza u ispomoć Nuštru dolazi jedan vod 2. bojne 3. gardijske brigade Kune. U rujnu dolazi i Prateći vod 2. bojne Kuna, koji raspolaže s nešto teškog naoružanja, tj. protuavionskim topovima Bofors 40 mm, Praga 30 mm i PZT 20/3 mm. Krajem kolovoza neprijatelj počinje intenzivne napade na Vukovar, a u općini je okupirao nekoliko sela i pobio civile. To je bio povod da Narodna zaštita organizira iseljavanje civila iz Nuštra. Dio civila ostao je na svoju ruku, a mnogi od njih kasnije stradavaju od JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Obrana Nuštra organizirala se na rubnim dijelovima sela, s braniteljima koji su najčešće i stanovali u tom području. Sve točke obrane uglavnom su funkcionirale na bazi prijateljstva, poznanstva i međusobnog povjerenja branitelja. Nije tu bilo izražene vojne hijerarhije. Dodatni punkt prema Ostrovu držala je hrvatska policija. Druga crta obrane po dubini nije postojala. U to vrijeme Nuštar je bio važan i za branitelje i za osvajače. Bio je jedna od ključnih točaka obrane Vukovara, preko koje je vodio tzv. kukuruzni put – jedini donekle siguran put od Vinkovaca za Vukovar i obratno preko Marinaca i Bogdanovaca. Topnički napadi na selo postali su tijekom rujna svakodnevica. Njihov intenzitet postupno se povećavao, pri čemu su stradavali branitelji, ali i nenaoružani civili. Selo su usto nadlijetali avioni JNA kako bi izviđali, ali i plašili preostale mještane, pa ga je još njih napustilo. No, kako JNA time nije dobila znatnu vojnu prednost, avioni su počeli raketirati i na Nuštar bacati bombe od 250 kilograma FAB-250 (tzv. krmače), ali i kasetne bombe BL-755 Mk3 te termobarične (aerosolne) bombe ODAB-500. Primjerice, djelovanje samo jedne od potonjih u sekundi bi uništilo nekoliko kuća.

U neprijateljskoj potkovi

Krajem rujna crta obrane Nuštra bila je duga oko pet kilometara. Počinjala je punktom prema Marincima, zatim se protezala točkama Hercegovački kraj, Tolina kuća, Mlačuge, Ličanski kraj sve do ceste za Ostrovo i pruge Vinkovci – Nuštar. Pozivni znakovi punktova bili su Brdo 1, 2, 3, 4, 5 i 6. Zapovjedništvo je Brdo, a centar veze Kondor. Nažalost, prvog dana listopada situacija za branitelje istočne Slavonije, pa tako i Nuštra, uvelike je otežana. Tog dana okupirani su Marinci, čime je presječena cesta prema Vukovaru. Bogdanovci su se sa svojih oko 150 branitelja našli u potpunom okruženju. Već idućeg dana, 2. listopada, okupiran je i Cerić. Crta obrane Nuštra znatno će se rastegnuti na istočnoj i južnoj strani sela, za ukupno još četiri kilometra, dakle, gotovo se udvostručila. Nuštar je doveden u gotovo potpuno okruženje, tj. u potkovu neprijateljskih snaga. S ostatkom Hrvatske selo je spajala još samo cesta za Vinkovce. Bilo je pitanje sata kad će neprijatelj svim snagama napasti Nuštar, a još veće pitanje hoće li i koliko izdržati otpor malobrojnijih i slabo naoružanih branitelja. Nuštar je prije pada Cerića branilo oko 360 pripadnika hrvatskih snaga. Njih oko 230 bilo je iz Nuštra: pripadnici ZNG-a te desetak pripadnika HOS-a. Ostalih je oko 130 branitelja bilo iz dvaju vodova 2. bojne 3. gardijske brigade te iz policije. Pad Cerića izazvao je 2. listopada u popodnevnim satima svojevrsnu pomutnju u Nuštru jer su posredstvom sustava veze dolazile proturječne i pogrešne informacije. Svim postrojbama izdana je zapovijed za povlačenje. Tko je izdao tu zapovijed ni danas nije potpuno razjašnjeno: netko iz Nuštra, Cerića ili se JNA umiješala u sustav veza? Veći dio branitelja, njih gotovo dvije trećine, brzo je napustio Nuštar, a preostale su tek male snage na izlazima iz sela prema Vinkovcima. Selo ostaje gotovo prazno. No, tijekom noći dolazi do konsolidacije i branitelji se u teškim vremenskim uvjetima s intenzivnom kišom vraćaju u Nuštar u organizaciji Zapovjedništva 2. bojne 3. gardijske brigade. Spomenuto Zapovjedništvo preuzima i obranu sela te oko njega raspoređuje snage. To će se kasnije pokazati jednim od ključnih čimbenika obrane Nuštra. U noći sa 2. na 3. listopada stvari će se početi mijenjati u pozitivnom smjeru. Te noći i tijekom dana u obranu Nuštra uključit će se više od 300 pripadnika 2. bojne 3. gardijske brigade, te branitelji iz Nuštra, skupina Cerićanaca i Marinčana i još nekoliko dragovoljaca koji su stigli iz krajeva još udaljenijih od Nuštra. U sastavu 2. bojne 3. gardijske brigade bila su i dva minobacača kalibra 82 i 120 mm te četiri haubice kalibra 105 mm. Formiraju se novi obrambeni punktovi prema Ceriću (Brdo 7).

Prva dva napada

Prvi pješačko-tenkovski napad na Nuštar neprijatelj je pokrenuo 3. listopada u prijepodnevnim satima. Prethodila mu je intenzivna topnička priprema. Napad je bio ograničenog karaktera, tzv. opipavanje obrane ili nasilno izviđanje. Probijen je punkt Vikendice, pri čemu su poginula dva hrvatska branitelja. Neprijatelj je napadao s četiri tenka T-55 i jednim oklopnim transporterom. Nekoliko oklopnjaka ostalo je na cesti za Marince. Osvajači su naišli na žestok otpor: dva tenka pogođena su tromblonskim minama, dok je transporter koji se spustio kod groblja bio pogođen protutenkovskim raketnim bacačem M80 Zolja. Taj napad ostao je nezabilježen u većini radova o borbama u Nuštru iako su branitelji bili prisiljeni povući se s položaja Zidine, a obrana na punktu Vikendice bila je neutralizirana, čime je ulaz u Nuštar bio otvoren. Međutim, umjesto da dalje napreduje u prazno selo, neprijatelj se povukao na početne položaje. S druge strane, u tom napadu branitelji su položili ispit čvrstoće i borbene odlučnosti u sudaru s tehnički neizmjerno superiornijim protivnikom. Tog dana u popodnevnim satima dolazi do drugog napada, koji su branitelji dočekali spremnije. Glavna jurišna snaga neprijatelja bila je umnogostručena: čak devet tenkova M-84 i više borbenih vozila pješaštva (BVP) M80A: najbolje što je JNA imala u svojem arsenalu naoružanja. Jedan od tih devet tenkova u jednom se trenutku odvojio od kolone i počeo se približavati restoranu koji je bio u izgradnji na uzvisini Sveta Ana. U bitku se prvi put uključuju Žuti mravi, koji će sedmim protutenkovskim projektilom iz M79 Ose pogoditi kupolu tenka. U selo je ušao i drugi tenk, u pratnji dvaju borbenih vozila pješaštva. Na tenk je više protuoklopnih skupina djelovalo različitim protuoklopnim oružjem. U središtu sela pogođen je iz nekog od ručnih bacača ili ručnih raketnih bacača. Posljedice pogodaka nisu bile velike – iz tenka je samo iscurilo ulje. Međutim, uspaničena posada glavom bez obzira napušta tenk, koji ostaje u selu. Motor mu je još dugo radio. Branitelji su kupolu okrenuli tako da je cijev topa bila uperena prema Marincima, pa je obmanuti neprijatelj mislio da se radi o hrvatskom tenku. Zato će ga u sljedećem napadu pogoditi i otepsti mu kupolu. Što se tiče dvaju BVP-a, jedan se iz središta uputio prema Ceriću, pogođen je i spala mu je gusjenica. Posada ga je napustila i ostavila praktički neoštećenog. Drugi se najvjerojatnije vratio u Marince. Rezultat drugog napada povlačenje je neprijateljskih tenkova i pješaštva iz sela tijekom noći. No, pri povlačenju zločinački ubijaju nekoliko civila koji su bili ostali u selu. Uslijedit će i novi, kontinuirani topnički udari na selo, još kuća bit će sravnjeno sa zemljom ili znatno oštećeno. Za branitelje to je značilo da će uskoro uslijediti novi napad.

Najžešći udar

Za većinu branitelja 3. listopada značio je prvo izravno vatreno krštenje, ali i više nego uspješno. Iznimno je važna bila spoznaja da se i s to malo naoružanja mogu uspješno nositi s najboljom neprijateljskom tehnikom. S koliko je snaga točno neprijatelj napadao u prva dva navrata i koliki su mu bili gubici? To se ne može reći sa sigurnošću. Još dobrih vijesti za obranu donijelo je priključenje braniteljskih skupina koje zbog pada Marinaca nisu mogle doći do Vukovara. Stigli su vod Tigrova i vod HOS-a Rijeka-Zagreb, koji su trebali ići na smjenu u Vukovar, kao i skupina Tigrova koja je u opkoljeni grad na Dunavu prevozila protuoklopno oružje. Dolaskom novih branitelja snage po punktovima su se izmiješale, tako da su položaje na novoj imaginarnoj crti obrane popunjavali pripadnici više postrojbi. Neprijatelj 4. listopada osim topničkih nije poduzimao napadne ili jurišne akcije, što su branitelji iskoristili da se još konsolidiraju i reorganiziraju. U Nuštar iz Osijeka dolazi oko 200 Zolja koje su podijeljene i na brzinu je provedena obuka. Usto, u Nuštar konačno dolazi i hrvatska oklopna postrojba, pet tenkova T-55 i pet transportera BVP M-80A, koji se raspoređuju na ključne pravce obrane sela. Tenkovi su stigli iz Varaždina i postaju sredstva 109. brigade, a posade se popunjavaju u Vinkovcima. Treći pješačko-oklopni napad uslijedit će 5. listopada. Bilo je to u prijepodnevnim satima. Još jednom, prethodila mu je intenzivna topnička priprema. Iz pravca Marinaca i ekonomije Henrikovci na Nuštar je krenulo 12 tenkova M-84 i 12 BVP-a M80A te oko stotinu pješaka. Na ulazima u selo nije bilo dovoljno protuoklopnih sustava da zaustave tolike tenkove. S bestrzajnim topom, ručnim bacačima i tromblonima, na smjeru prema Marincima i Henrikovcima nije mnogo učinjeno. Veći uspjeh ostvarila je skupina s protuoklopnim vođenim sustavom 9K11 Maljutka, koja je onesposobila jedan te uništila dva tenka, što je donekle usporilo daljnje napredovanje neprijatelja. No, protuoklopna skupina brzo je otkrivena i neutralizirana tenkovskim projektilima. Neprijateljski su tenkovi ušli u selo i paljbom rušili kuće, koje su njihovi vojnici palili. U prodoru prema centru sela ubijali su sve pred sobom. Za živi štit uzeli su jednog civila.

Ranjivi s bokova

Unatoč teškom početku dana, protuoklopne skupine u selu još su uvijek raspolagale s više od deset prijenosnih protuoklopnih sustava te nekoliko bestrzajnih topova M60 kalibra 82 mm, što će se na kraju pokazati iznimno bitnim za obranu Nuštra. U trećoj bitki za Nuštar djelovalo je i novooformljeno hrvatsko topništvo, koje su činili pripadnici 2. bojne 3. brigade i 109. brigade. Topništvo je raspolagalo bitnicom haubica 122 mm, bitnicom haubica 105 mm, bitnicom topova 76 mm ZIS te bitnicom minobacača 120 mm. Jedan dio topništva: bitnice haubica 122 i 105 mm, djelovao je zaprječnim paljbama po ulazu u Nuštar iz pravca Marinaca i ekonomije Henrinkovci. U ispomoć će 5. listopada doći i četiri protuoklopne skupine s BST-ima iz Vinkovaca, vod iz Samostalne satnije Vinkovci i skupina interventne postrojbe pričuvne policije te po drugi put protuoklopna skupina Žuti mravi. Ulazeći u naseljeno mjesto neprijatelj je morao kanalizirati kretanje tenkova u ulice u kojima su bili ranjivi s bokova. Pripremajući se za obranu, branitelji su poučeni prethodnim napadima otvorili velika dvorišna vrata kuća kako bi lakše djelovali po tenkovima i BVP-ima. Svaka protuoklopna skupina djelovala je neovisno. Naime, komunikacija među njima nije postojala jer za sve nije bilo dovoljno radiouređaja, pa je na pojedine tenkove odjednom djelovalo i više protuoklopnih skupina. Zapovjedništvo obrane također nije raspolagalo svim informacijama jer je bitka bila intenzivna i istodobno vođena na više pravaca. Neprijatelj je planirao napad tenkovima i iz pravca okupiranog Cerića. Međutim, u toj je namjeri zaustavljen, za što su najvjerojatnije zaslužni Žuti mravi. Oni su još tijekom noći sa 2. na 3. listopada otišli u Cerić i uništili jedan tenk, što je izazvalo paniku u neprijateljskim redovima. Na kraju se nisu usudili poduzeti napad pravcem Cerić – Nuštar. Branitelji su ispred Cerića postavili i minska polja, a na tamošnje tenkove JNA bez većeg je uspjeha djelovao i novopridošli hrvatski tenk T-55. No, neprijatelju je dan jasan znak da i branitelji raspolažu tenkovima. Ukratko: svim tim djelovanjima hrvatskih snaga vjerojatno je spriječen ne samo ulazak u Nuštar nego i spajanje neprijateljskih snaga iz Cerića sa snagama iz Ostrova na lokaciji Žankovac. JNA i srpske paravojne postrojbe ipak su se tijekom poslijepodneva teškom mukom probile do središta Nuštra, a konačno su zaustavljene kod crkve Duha Svetoga. Taj proboj platile su golemim gubicima: uništeno je osam srpskih tenkova – tri na Zidinama, pet u selu, baš kao i četiri borbena vozila pješaštva. Osim protuoklopne skupine s Maljutkama, oklopna vozila uništavali su ili onesposobljavali pripadnici Žutih mrava i HOS-a Nuštar ručnim raketnim bacačima Osa. S bestrzajnim topovima uspješni su bili pripadnici 1. gardijske brigade Tigrovi te skupina 109. brigade iz Jelačićeve ulice (Vinkovci). Neprijateljski oklop pogađali su i pripadnici Tigrova i Pratećeg voda 2. pješačke bojne 3. gardijske brigade s RB-ovima. Iako su sve te protu-oklopne skupine praktički djelovale zasebno, zajedno su stvorile kritičnu masu koja je uspješno zaustavila teško naoružane elitne snage JNA. Kako je srpsko pješaštvo ostalo bez tenkova, počelo se povlačiti podvijena repa i bježati iz sela najbrže što je moglo. Branitelji su iz obrambenih krenuli u napadna djelovanja. U bitku će se uključiti i dva hrvatska tenka T-55 te će tako početi žestok i odlučan hrvatski protuudar. Neprijatelj je do kraja dana u potpunosti izbačen iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje, da bi ih idućih dana još pomaknuli prema Marincima.

Taktika ispred vremena

Bitka je završila u večernjim satima 5. listopada 1991. godine. Bila je to veličanstvena hrvatska pobjeda. Tri tenka zarobljena u tom napadu poslije će biti popravljena u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu. Prema zaplijenjenim dokumentima, u drugom i trećem valu Nuštar su napadali tenkovi 252. oklopne brigade JNA iz Kraljeva potpomognuti srpskim paravojnim postrojbama. Nažalost, u bitkama za Nuštar u tri je dana poginulo sedam hrvatskih branitelja i ubijeno osam civila. Selo je izgledalo stravično: porušene su stotine kuća, ubijeno je puno stoke. Usto, još je mnoštvo stoke besciljno lutalo ulicama srušenog, ali obranjenog sela. Točan broj poginulih i ranjenih na strani neprijatelja nije točno poznat. Kako bi prikrio stvarne gubitke, neprijatelj je prilikom povlačenja nastojao odnijeti i evakuirati što više svojih poginulih i ranjenih pripadnika, a i oštećena oklopna vozila. Procjenjuje se da je poginulo oko 30 neprijateljskih vojnika. Ono što je početkom listopada 1991. odlikovalo branitelje Nuštra bio je visok borbeni moral i motivacija te izvrsne sposobnosti samoorganiziranja. Male mobilne protuoklopne skupine pokazale su se kao idealno rješenje za borbu u naseljenom mjestu. Iako branitelji nisu koristili taktiku zapisanu u tadašnjim doktrinarnim i vojnostručnim publikacijama, danas se takvo djelovanje naziva taktika malih postrojbi. U obrani sela znatno je pomogao i povoljan raspored ulica te objekata. Pritom su zidane konstrukcije korištene za zaklone, što se pokazalo iznimno učinkovitim pa je praktički svaka kuća korištena kao točka obrane i otpora. Korišten je čimbenik iznenađenja i gerilska taktika ispali i povuci se. Neprijatelj je stoga stekao dojam da organizirani otpor zapravo ne postoji i da je obrana razbijena. Iako je neprijatelj tenkovima i pješaštvom dva puta ušao u samo središte sela te već slavio pobjedu, ono nikad nije zauzeto. Nedovoljno teškog i protuoklopnog naoružanja, nekoordiniranost postrojbi, preklapanje crta zapovijedanja… sve to nije spriječilo da branitelji u bitkama za Nuštar ostvare velike hrvatske pobjede na istoku Slavonije. Iako je pokušavao, nakon 5. listopada neprijatelj više nikad nije ušao u selo. Naučene lekcije trajno je zapamtio i to mu je bio zadnji pješačko-tenkovski napad na Nuštar.

Bez mira do Oluje

Nuštar je postao poprište najtežih ratnih razaranja, tenkovskih bitaka, zločina nad civilima i herojskog otpora hrvatskih branitelja. Obranili su ga mali ljudi, koji su imali hrabrosti uhvatiti se u neravnopravan boj protiv čelika agresorske JNA i srpskih pobunjenika, kao i dobrovoljaca iz Srbije. Zbog svega toga, bitke u Nuštru ne smiju biti zaboravljene. Prema nekim procjenama, na Nuštar je u Domovinskom ratu ispaljeno više od sto tisuća teških projektila zbog čega je cjelokupna tamošnja infrastruktura razorena. Na selo je bačeno najviše bombi krmača u Domovinskom ratu. Nuštar je i u nekoliko pokušaja bio polazišna točka za proboj prema gradu heroju Vukovaru, od kojeg je udaljen samo 12 km. Najveći pokušaji poduzeti su 13. listopada i 13. studenog 1991. – ali nisu uspjeli. Nakon pada grada mnogi su vukovarski branitelji, koji su se nekoliko dana probijali kroz neprijateljske redove, prihvaćeni upravo u Nuštru. Selo neće biti mirno sve do oslobodilačkih operacija i kraja Domovinskog rata. Naime, Nuštar je cijelo to vrijeme ostao s tri strane okružen neprijateljem. O tome koliko su hrvatske postrojbe ondje bile opterećene dovoljno govori činjenica da su pripadnici 2. bojne 3. gardijske brigade i branitelji iz Nuštra proveli u selu, praktički na prvoj crti, više od osam mjeseci bez smjene. Neprijateljske granate zasule su Nuštar posljednji put i u rano jutro 5. kolovoza 1995. za vrijeme vojno-redarstvene operacije Oluja.

Literatura

• Mirko Adžaga, Vatrene ulice – četiri dana, Vlastita naklada, Nuštar (2009.)
• Skupina autora, 109. brigada na vratima Hrvatske (1991. – 1992.), Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije, Odbor za njegovanje ratnih tradicija, čuvanja ugleda i časti pripadnika 109. brigade, Zagreb-Vinkovci (2011.)
• Davor Runtić, 1991., Vukovar – Vinkovci, Vlastita naklada, Vinkovci, (1999.).
• Davor Runtić, Istočno-slavonska ratna kronika. Vukovar – Vinkovci, 1991. – 1998. Knjiga druga, Vlastita naklada, Vinkovci (2020.)
• Zvonimir Tanocki, Ratni album 109. brigade HV Vinkovci, Slavonska naklada Privlačica, Vinkovci (1992.).
• Vinko Vrbanac, Strategijska obrambena operacija 91.-92., Udruga Odbor za uređenje i zaštitu Sovskog jezera, Osijek (2021.)
• Mirko Adžaga, Obrana Nuštra, časopis Vojna povijest br. 127, listopad (2021.)
• Mirko Adžaga, Prvi napad na Nuštar, časopis Vojna povijest br. 127, listopad (2021.)
• Mirko Adžaga, Drugi napad na Nuštar, časopis Vojna povijest br. 128, studeni (2021.)
• Mirko Adžaga, Organizacija obrane Nuštra raspored punktova – 4. listopada 1991., časopis Vojna povijest br. 128, studeni (2021.)
• Mirko Adžaga, Treći napad na Nuštar 5. listopada 1991., časopis Vojna povijest br. 130, siječanj (2022.)
• Grga Krajina, Nuštar u Domovinskom ratu, u: Nuštar – mala povijesnica mjesta (ur. Zlatko Virc), Privlačica, Vinkovci (1992.)
• Stanko Leko, Pregled ratnih događanja u našoj općini (https://nustar.hr/o-opcini/domovinski-rat/)
• Branitelji Nuštra, I opet Nuštar – zaboravljena bitka Domovinskog rata (https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/i-opet-nustar-zaboravljena-bitka-domovinskog-rata-965059)
• Luka Knežević, Vrata Hrvatske. Vinkovci i okolica u Domovinskom ratu, završni rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Filozofski fakultet, Pula (2021.)
• Ivan Leutar, Virtus, non copia vincit, Pauk, Ilača (2012.)
• Razgovori autora teksta s umirovljenim brigadirom Damirom Dujićem, zapovjednikom 2. pješačke bojne 3. gardijske brigade i zapovjednikom obrane Nuštra od 2. listopada 1991. do 1. svibnja1992.

Videozapisi

• Marinko Gadzic, Nuštar 91 – prateći vod BOFI 2.pb. 3gbr. (http://www.youtube.com/watch?v=w33cxN39xfE#t=87)
• Steve Gaunt, Nuštar at war 1992 Pt.1 (http://www.youtube.com/watch?v=D6oSNibS_ec)
• Steve Gaunt, Nuštar at war 1992 pt.2
• (http://www.youtube.com/watch?v=Shv0bmKRpYE)
• Hrvatska radiotelevizija, Trenutak za sjećanje | Napad na Nuštar (https://www.youtube.com/watch?v=NtMgdOaojDc)
• PNJS Productions, Zaboravljena bitka Nuštar ‘91 1. dio (dokumentarni film) (https://www.youtube.com/watch?v=f6tlzMMASv0&t=199s)
• PNJS Productions, Zaboravljena bitka Nuštar ‘91 2. dio (dokumentarni film) (https://www.youtube.com/watch?v=QTWl0U3sWnI&t=1799s)
• Općina Nuštar – NUŠTAR 1991
• (https://www.youtube.com/watch?v=ite93uYWb04)
• Norman to Move, OBRANA NUŠTRA FINAL h264 1920 810 (https://www.youtube.com/watch?v=YLz_bZ5nAxg)
  

  ---

Tekst: Ivan Galović; Foto: Karlo Leko (ustupio), Ivan Leutar