Susret braniteljica Domovinskog rata bio je povod da s jednom od tih iznimnih žena porazgovaramo o sjećanjima na Domovinski rat, ali i o tome kako danas žive i što rade nekadašnje braniteljice. Sabina Protulipac, predsjednica je Kluba žena Domovinskog rata Udruge pripadnika 110. brigade ZNG/HV Karlovac

Kad je zaratilo, kad je 1991. zatutnjalo nad Karlovcem, Sabina Protulipac završila je srednju medicinsku školu i napunila 18 godina. Taman da može sama odlučivati. I odlučila je. Od 21. rujna 1991. postaje dragovoljka karlovačke 110. brigade ZNG-a s više od 1700 dana braniteljskog staža, od 1995. u djelatnom je vojnom sastavu, a 2018. kao stožerna narednica odlazi u mirovinu. O djevojčici koja je odrastala na prvoj crti niza bojišta, s puškom u ruci i sanitetskim materijalom po džepovima odo- re, koja je spašavala ranjene prijatelje i suborce pa tako i sama bila ranjena danas kaže: “Ne žalim ni zbog koje svoje odluke. To je bilo takvo vrijeme. Otišla sam jer sam smatrala da trebam obraniti svoje. Nismo mi nikog napali niti se okrenuli protiv ikoga preko noći,“ a onda dodaje: “Ali mogu misliti kako je za vrijeme rata bilo mojim roditeljima – sve tri kćeri su im bile u vojsci.“

Teška, bolna ratna sjećanja Sabina potiskuje onim lijepim. Sjeća se branitelja, prijatelja, povezanosti, zajedništva. “Zbog tog ratnog vremena i sudjelovanja u Domovinskom ratu bogatija sam za jedinstvo Hrvata – to što smo imali 1991., to kako su se ljudi držali zajedno, to je nešto što je trebalo doživjeti. Osim toga, mi smo ostvarili nešto što nitko nije i što    će se možda u povijesnim udžbenicima učiti za 50 ili 100 godina. Učit će o nama. Jer mi smo bili baš ti koji su ostvarili  taj san o samostalnosti Hrvatske. Zbog Domovinskog rata bogatija sam za ponos, i za istinu.“ Prisjeća se: “Kad bih za vrijeme rata došla s terena kući, na odmor, pokupila bih nećake i odvela ih u lunapark koji je došao u naš ratni grad. Toliko su se vozili da sam mislila da će se ispovraćati, a ja bih potrošila na taj lunapark čitavu svoju plaću. Svaki put    kad je bila prilika pružila bih im nešto. Zapravo, ja nikad nisam znala hoću li ih opet vidjeti.“ Sabina je danas aktivna u radu braniteljske udruge, društvenim događanjima u Karlovcu, vodi svoj OPG, slika, piše, organizira aktivnosti braniteljica. I suprug koji je djelatna vojna osoba je branitelj, kćeri Nina i Lora su studentice. Puna   je planova i volje, i uz osmijeh kaže: “Ja povezujem ljude.“ Na pitanje o ulozi žena u Domovinskom ratu, odgovara: “Ima žena koje su bile braniteljice na prvoj crti, koje su bile u borbenom sektoru, u neborbenom, onih koje su bile sudionice rata. Ja ne pravim razliku među njima: sve su one bra- niteljice. One koje su otišle na ratište, one koje su bile u potpori, one koje su bile na radnoj obvezi, žene koje su ostale same skrbiti se o obitelji dok su muškarci bili na ratištu – sve one imaju svoju priču, i sve su one braniteljice. Kako bi bilo nama na prvoj crti da nije bilo logistike? Znate li kako izgledaju ruke kuharice koja cijelu noć mota 3000 sarmi? Znate li što je braniteljima značilo kada su ih Mica i Veronika došle šišati na prvu crtu, u neko selo koje na karti ne možeš naći? Sve su to braniteljice – i što je posebno važno: sve te žene -braniteljice uključile su se u obranu a da to nisu morale.   Moj grad je živio, disao, radio i pod uzbunama, i pod policijskim satom, i pod granatiranjima, i pod zamračivanjima.    Život u gradu odvijao se cijelo vrijeme, ničeg nije falilo – a to je zato što je i civilni sektor dobro funkcionirao. Sve te   žene, ali i muškarci koji su tu bili, i vatrogasci, i električari, i smetlari, svi su oni svojim radom pridonosili da za vrijeme rata grad živi – i time su ga obranili.“

---

Sabina Protulipac tijekom rata bilježila je događaje, osjećaje i misli. Nekoliko rečenica, skica, stih ili pjesma nasta- jale su u hodu, između bitaka, uzbuna i ratnih položaja, očaja i ushita, a 2018. zajedno su s ratnim fotografijama objedinjeni i objavljeni u knjizi Dnevnik duše ratnika. “Ona je spomenar jednog vremena,“ kaže. Prvo izdanje knjige je razgrabljeno, a prošle godine tiskano je treće izdanje. Redateljica Irene Ščurić snimila je dokumentarni film Heroine Domovinskog rata – pobjednice o trima ženama-bra- niteljicama. Jedna od njih je Sabina.

---

“Svaka me rana boljela dok sam je previjala. Svaka me smrt trgala…da mi netko može prebrojati ožiljke iznutra. Bože, hoću li imati vremena odžalovati svoju tugu, isplakati suze? (…) Pogledam svoje ruke i tragove krvi na njima mojih dragih ljudi. Da li da operem tu krv, ili da ih tako još malo zadržim uz sebe?“ (Ulomak iz knjige Dnevnik duše ratnika)

---

 Sabina Protulipac danas je predsjednica Kluba žena Domovinskog rata Udruge 110. brigade ZNG/HV Karlovac. Tijekom 2022. godine organizacijski su besprijekorno iznijeli Susret braniteljica Domovinskog rata u Karlovcu koji je okupio braniteljice iz svih dijelova Hrvatske. O radu Kluba kaže: “Klub žena Domovinskog rata Udruge pripad- nika 110. br ZNG/HV Karlovac aktivan je pet godina, a inicijatori formiranja Kluba bili su naši branitelji iz Udruge. Klub obuhvaća žene koje su dale svoj doprinos u Domovinskom ratu, a imamo u Klubu i kći poginulog branitelja. U Klubu su aktivne tri radionice. Dokumentarno-dokumentacijska radionica bavi se prikupljanjem građe, fotografija, novinskih članaka, zapisa, knjiga i dokumentacije ratnog vremena. Kuharsku radionicu pokrenule smo zato da budemo konkurencija dečkima kad se prigodno, zbog druženja, pripremaju nekakvi kotlići. Zaključile smo, ako već u ratu nismo imali kuhaču, ajde da je onda sad uzmemo. Terapijska radionica suvenira posebno je zanimljiva radionica i ona je najaktivnija. Čovjek se opusti kroz kreativan rad, žene u sebi otkrivaju da imaju umjetničku i kreativnu crtu. Izrađujemo suvenire s amblemima postrojbi, promoviramo Udrugu, ali i grad i županiju s kojima jako dobro surađujemo.“

S posebnim zadovoljstvom Sabina ističe dobru suradnju s Ministarstvom hrvatskih branitelja, ali i kontinuirani huma- nitarni aspekt rada Kluba braniteljica. “Naša radionica suvenira financirana je nepovratnim sredstvima Ministarstva branitelja i tako smo započeli naš održiv program. Suveniri idu za donacije i odradili smo desetak humanitarnih akcija, za branitelje i za djecu koja su bila u potrebi. Klub žena pomagao je i Udruzi “Jak kao Jakov“, pomagali smo na štandovima i kad je za vrijeme pandemije trebalo krojiti i šivati maske. Organizirali smo nešto samostalno, ali i sudjelovali u nizu zdravstvenih edukacija koje provodi Odjel za branitelje i zdravstvo Karlovačke županije.“

---

TEKST: Lada Puljizević; FOTO: Dražen Karas: Dnevnik duše ratnika