Zahvaljujući izraelskom ratnom zrakoplovstvu Ouragan je stekao ugled učinkovitog lovca-bombardera koji je ubitačnom preciznošću uništavao sve ciljeve, pa čak i ratne brodove

Prvenstveno zbog činjenice da su nacističke trupe okupirale Francusku na samom početku II. svjetskog rata tamošnja zrakoplovna industrija ne samo da nije došla u priliku da pokaže sve svoje potencijale tijekom rata već joj je nakon oslobođenja trebalo dosta vremena da se oporavi. To se najbolje vidi na primjeru francuske tvornice aviona Societé des Avions Marcel Bloch koja je tijekom okupacije morala raditi za potrebe njemačke vojske. Kako je u tome odbio Marcel Blocha su Nijemci deportirali u koncentracijski logor Buchenwald iz kojeg se vratio tek na jesen 1945. U spomen na svog brata, generala Dariusa Paula Blocha koji je u pokretu otpora uzeo pseudonim Dassault, Marcel je 1949. službeno promijenio svoje prezime iz Bloch u Dassault. Istovremeno je promijenio i ime tvornice koja će svjetsku slavu steći kao Societe des Avions Marcel Dassault ili samo Dassault. Od tog trenutka Dassault će postati sinonim za francuske vojne avione.

Uvidjevši da Francuska, ponajviše zbog dugotrajne okupacije, opasno kasni s razvojem modernih lovačkih aviona s mlaznim pogonom Marcel Dassault je već 1947. odlučio pokrenuti razvoj modernog lakog lovca. Francuska vlada nije dijelila njegov entuzijazam te je Dassault morao u razvoj uložiti svoja vlastita sredstva. Detaljna razrada planova novog lovca, kojeg su označili kao MD 450 (Marcel Dassault 450) počela je u prosincu 1947. Oslanjajući se na iskustva stečena projektiranjem i gradnjom lovačkih aviona serije MB 150, građenih prije II. svjetskog rata, Dassault se odlučio na projekt što jednostavnijeg aviona: malog, lakog, jeftinog i što bržeg (koliko će snaga motora dozvoliti). Izgradnja prvog prototipa počela je već u travnju 1948., što je potaknulo francusku vladu da u lipnju iste godine naruči izradu tri prototipa.

Izrada prvog prototipa tekla je brzo te je MD 450 01 s pilotom Kostiaom Rozanoffom, prvi put poletio 28. veljače 1949. Prvi prototip nije imao naoružanje i sustav za natpritisak u kabini. Unatoč tome ispitivanja u letu, koja su obavljena u službenom centru za letna testiranja, pokazala su da je novi lovac uspješan proizvod. Zbog toga je tadašnji “Sekretarijat za državno zrakoplovstvo” 31. kolovoza 1949. naručio 15 predserijskih MD 450 Ouragana namijenjenih ispitivanju različitih motora, različitih kombinacija naoružanja (između ostalog raketa i vođenih projektila), sustava za izviđanje, radara za noćno letenje itd. Uz već prije naručena tri prototipa narudžba za 15 predserijskih aviona bila je dovoljna da Dassault obnovi svoje pogone te ih osposobi za serijsku proizvodnju. Na kraju je Dassault napravio samo 12 predserijskih aviona jer je i prije njihovog dovršetka francuska vlada naručila serijske Ouragane.

Dassault je imao i puno sreće, kao uostalom i svi proizvođači ratne opreme, kad je 25. lipnja 1950. Sjeverna Koreja napala Južnu. Već u kolovozu iste godine francuski je parlament prihvatio petogodišnji plan (od 1951. do 1955.) razvoja oružanih snaga koji je uključivao i kupnju novih borbenih aviona. Zahvaljujući Korejskom ratu i opasnosti od prodora sovjetskih snaga u Zapadnu Europu, politički otpori tom planu bili su vrlo mali te je njegovo ostvarenje išlo brzo i glatko. Tako je “Sekretarijat za državno zrakoplovstvo” već 31. kolovoza od Dassaulta naručilo prvih 150 Ouragansa, od ukupno planiranih 450. Navodno je tako mala narudžba razljutila Dassaulta jer je očekivao znatno veću, s obzirom na to da se spekuliralo kako će francusko ratno zrakoplovstvo kupiti čak 850 lovaca. Unatoč tome i narudžba za “samo” 150 Ouragana bila je dovoljna da tvrtka Societe des Avions Marcel Dassault ponovno pokrene proizvodnju aviona. Tijekom 1952. prvobitna je narudžba smanjena na 100 Ouragansa kako bi se preostali novac koji je Francuska dobila preko američkog programa vojne pomoći iskoristio za kupnju znatno boljeg lovca Mystere.

Operativna uporaba
Prvi serijski Ouragan poletio je iz zrakoplovne baze Mérignac 20. prosinca 1951. Avionom je upravljao Kostia Rozanoff. Kako su letna ispitivanja prošla u najboljem redu prvi serijski Ouragani dostavljeni su francuskom ratnom zrakoplovstvu već tijekom 1952. kako bi zamijenili De Havilland Vampire. Prva postrojba opremljena Ouraganima bila je Dvanaesta eskadrila koja je postala operativno sposobna u studenom iste godine. Tako je Ouragan postao prvi borbeni mlazni avion proizveden u Francuskoj koji je ušao u operativnu uporabu. Prvih pedeset Ouragana, označenih kao MD 450A, dostavljeni su s britanskim motorima Nene 102, dok ih je ostatak, označeni kao MD 450B, dostavljeni s motorima Nene 104B koje je po licenci proizvodila tvrtka Hispano-Suiza. Motori Nene 104B imali su manju masu i tek nešto veći potisak nego Nene 102.
Piloti francuskog ratnog zrakoplovstva (Armee de l’Air) vrlo su brzo otkrili da se Ouragan u zraku ponaša dosta stabilno te da je dobra platforma za gađanje topovima i nevođenim raketama. Tek kad bi ga se dovelo “na nož” pokazivao bi tendenciju nekontroliranog propadanja u kovitlac. Najugodnije iznenađenje za pilote bila je njegova maksimalna brzina od 930 km/h, unatoč ravnim krilima. Zbog dobrih letačkih osobina, ali i zbog nacionalnog ponosa, na Ouraganu je tijekom 1955. i 1956. letjela i akrobatska skupina francuskog ratnog zrakoplovstva Patrouille de France.

Potaknuti uspjehom kod kuće u Dassaultu su odmah počeli razrađivati planove za Ouraganov izvoz. Zbog toga su nekoliko aviona prilagodili uvjetima djelovanja sa slabije uređenih pista. Tako su dobili noge glavnog stajnog trapa s dva umjesto jednim kotačem. Novi kotači su dobili i gume s niskim tlakom. Dva kotača su zauzimala više prostora nego jedan te su ti Ouragani dobili i veće spremnike stajnog trapa. Kako bi smanjili dužinu zaustavljanja pri slijetanju opremili su ih kočionim padobranima. Tako opremljeni Ouragan Dassault je ponudio i francuskom ratnom zrakoplovstvu za operacije u Alžiru. Zbog toga je dobio nadimaka Barougans, po arapskoj riječi baroud što znači bitka. No, Barougans nije došao dalje od faze projekta te su naknadno i nekoliko testnih aviona vratili u originalnu konfiguraciju Ouragana. Zbog svoje zastarjele konfiguracije, prije svega ravnih krila, Ouragan nije dugo ostao u operativnoj uporabi u francuskom ratnom zrakoplovstvu. Već na proljeće 1955. počeli su ih zamjenjivati znatno napredniji Dassault Mystere IVA. Nakon što su ih prestali rabiti kao lovce dio Ouragana su prenamijenili u avione za naprednu obuku. U toj su se ulozi rabili sve do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Iako ih je francusko ratno zrakoplovstvo rabilo samo tri godine Ouragani su znatno veći uspjeh postigli kod stranih kupaca. Indija je 25. lipnja 1953. naručila 71 Ouragana s nešto jačim motorom Nene 105. U indijskom ratnom zrakoplovstvu Ouragani su dobili oznaku Toofani. Zbog hitnosti isporuke svi su Toofani dostavljeni još tijekom iste godine, ponajviše zahvaljujući pristanku francuskog ratnog zrakoplovstva da se Indiji dostave i njegovi Ouragani. Indija je naknadno ponovila narudžbu tako da joj je ukupno dostavljeno 113 Toofanija, od čega je samo 71 primjerak bio novi dok su ostali bili već rabljeni avioni francuskog ratnog zrakoplovstva. Slično kao i u primjeru Francuske tako su i indijski Toofani već 1958. povučeni iz borbenih postrojbi kako bi ih zamijenili lovcima Mysteri IVA. I u indijskom slučaju Toofani su rabljeni kao avioni za naprednu obuku. Dio je aviona rabljen i u protugerilskim operacijama unutar Indije.

Ouragan u Izraelu
Zahvaljujući izraelskom ratnom zrakoplovstvu Ouragan je stekao svjetsku slavu a tvrtka Societe des Avions Marcel Dassault postala je najslavniji zapadnoeuropski proizvođač lovačkih aviona. U neprekidnoj utrci u naoružavanju s arapskim susjedima izraelsko je ratno zrakoplovstvo 1953. dobilo britanske Gloster Meteore (vidi Hrvatski vojnik broj 11). Nakon što je postalo očito da će Egipat sklopiti ugovor o dostavi MiG-ova 15 (vidi Hrvatski vojnik broj 85) proizvedenih u Čehoslovačkoj izraelsko je ratno zrakoplovstvo počelo tražiti zamjenu za svoje Meteore. Prvi su izbor bili američki F-86 Sabre (vidi Hrvatski vojnik broj 69) i F-84F Thunderstreak. No, u to su vrijeme Sjedinjene Američke Države bile mnogo manje sklone pomaganju Izraelu i znatno više podložne arapskom političkom pritisku. Jedina država koja je u to vrijeme bila spremna prodati Izraelu najsuvremenije oružje bila je Francuska. Izraelci su prvotno izabrali Mysteri II (naručili su 15 komada) i Mysteri IVA (15 komada) te je ugovor o njihovoj isporuci potpisan 15. srpnja 1954. Ugovor je ubrzo otkazan jer je Mysteri II imao slabe letne mogućnosti a Mysteri IVA nije bio spreman za uvođenje u operativnu uporabu. Izrael se obratio i Kanadi želeći kupit 24 F-86 Sabre Mark 6, ali je kanadska vlada odbila isporučiti avione bojeći se arapskog političkog pritiska. Kako je izraelsko ratno zrakoplovstvo žurno trebalo zamjenu za svoje Meteore Francuzi su im ponudili svoje Ouragane, barem dok Mysteri IVA ne bude spreman za operativnu uporabu. Izrael je pristao i odmah naručio 12 komada.

Dostava Ouragana počela je 6. listopada 1955. kad je prvi avion sletio u zrakoplovnu bazu Haroz. Ouragani su ušli u sastav 113 ekadrile. Politički događaji u Egiptu (nacionalizacija Panamskog kanala i političko približavanje Sovjetskom Savezu) samo su dodatno povećali nestabilnost regije. Kad je u rujnu 1955. Egipat konačno službeno potvrdio veliku kupnju sovjetskog oružja pokazalo se da će uz MiG-15 kupiti i MiG-17 te 50 mlaznih bombardera Il-28. Kako bi barem djelomično smanjio razliku u kvaliteti Izrael je 4. studenog 1955. naručio još 24 Ouragana. Avioni su dostavljeni već 24. studenog izravno iz zaliha francuskog ratnog zrakoplovstva. Na kraju će Izrael kupiti čak 75 Ouragana jer su se, prema riječima jednog visokog izraelskog časnika, “pokazali znatno uspješnijim avionima nego što je itko očekivao”.

Ouragani su bili najmoćniji izraelski lovci samo do travnja 1956. kad su u Izrael došli prvi Mystere IVA. Baš u to vrijeme, preciznije 12. travnja, dva su egipatska Vampirea (vidi Hrvatski vojnik broj 23) ušla u izraelski zračni prostor. Prema njima su poslana dva Ouragana koji su uspjeli dostići i oboriti jednog Vampirea. Bila je to prva uspješna borbena uporaba Ouragana.
U trenutku izbijanja Sueske krize (francusko-britanska operacija Musketeer) 1956. izraelsko ratno zrakoplovstvo imalo je u operativnoj uporabi samo 22 Ouragana. Vjerujući da se njihovi Ouragani neće moći nositi s egipatskim MiG-ovima 15 izraelsko ratno zrakoplovstvo je razradilo početni plan koji je predviđao da Ouragani na samom početku operacije na zemlji unište što više egipatskih aviona raspoređenih u zračnim bazama na Sinaju i prije nego što uspiju poletjeti. No, kad je 29. listopada izraelska vojska krenula u operaciju Kadesh, Ouragani su dobili zadaću eskortiranja 16 C-47 s izraelskim padobrancima koji su morali zauzeti strateški sueski prijevoj Mitla. Tijekom tog rata Ouragani su uglavnom rabljeni za napade na egipatske ciljeve na zemlji. Pritom su uništili na desetke vozila rabeći razorne i napalme bombe, nevođene rakete zrak-zemlja i njihove topove kalibra 20 mm.
Najzanimljivija zadaća u kojoj su sudjelovali Ouragani zbila se 1. studenog. Znajući za činjenicu da je većina izraelskih pomorskih i zračnih snaga angažirana u vojnim operacijama egipatski razarač Ibrahim Al Awal 31. listopada počeo je granatirati izraelsku luku Haifa. Uspješno izbjegavajući napade izraelskih ratnih brodova i aviona razarač je nastavio napade sve do idućeg jutra kad su ga napala dva Ouragana. Rabeći svoje topove i rakete zrak-zemlja uspjeli su oštetiti razarač toliko da se na kraju morao predati.

Tijekom operacije Kadesh oštećeno je osam Ouragana, ali ni jedan nije oboren. Kako su se pokazali kao vrlo učinkoviti lovci-bombarderi, otporni na oštećenja, izraelsko je ratno zrakoplovstvo odlučilo kupiti još 45 Ouragana koje je francusko ratno zrakoplovstvo izbacilo iz operativne uporabe. Unatoč činjenici da su u sastav izraelskog ratnog zrakoplovstva ubrzo ušli moderniji lovci Super Mystere i Mirage IIIC, Ouragani su ostali avioni prve crte obrane Izrael namijenjeni uništavanju ciljeva na zemlji. U trenutku izbijanja Šestodnevnog rata 5. lipnja 1967. izraelsko ratno zrakoplovstvo je posjedovalo 51 operativni Ouragan. Orugani su uglavnom djelovali u operaciji Moked čiji je početni cilj bio uništenje egipatskih zračnih baza na Sinaju i u blizini Sueskog kanala. Tijekom prvih udara jedan je Ouragan uspio oboriti egipatski MiG-21. U drugoj fazi operacije Moked Ouragani su poslani da unište zračne baze u Siriji i Jordanu. Kako je operacije Moked osigurala izraelsku prevlast u zračnom prostoru Ouragani su prebačeni na zadaće bliske potpore snagama na zemlji i uništavanju neprijateljskih opskrbnih linija, istodobno na sva tri bojišta: protiv Egipćana na Sinaju, protiv Jordanaca na Zapadnoj obali i protiv Sirijaca na Golanskoj visoravni. Tijekom Šestodnevnog rata Izrael je izgubio 10 Ouragana, devet zbog djelovanja protuzračne obrane a samo je jednog oborio arapski lovac.

Okončanjem Šestodnevnog rata nije završila borbena uporaba izraelskih Ouragana. Ne mogavši prihvatiti gubitak Sinajskog poluotoka Egipat je već 1968. počeo Rat iscrpljivanja čija je glavna odlika bila beskrajan niz sukoba niskog intenziteta koji ni jednoj strani nisu donosili prednost. Ouragani su rabljeni za napade na egipatske topničke položaje i područja razmještaja protuzračne obrane, ali i za napade na jordanske i iračke snage u Jordanu. U nekoliko navrata Ouragani su napali i kampove za obuku terorista u južnom Libanonu. Tijekom tog rata izgubljena su samo dva Ouragana. Okončanjem Rata iscrpljivanja 1970. izraelski su Ouragani prebačeni u središta za obuku pilota gdje su rabljeni za naprednu obuku budućih pilota lovaca. I operativne su uporabe povučeni u siječnju 1973. Osamnaest izraelskih Ouragana 1975. prodano je salvadorskom ratnom zrakoplovstvu gdje su ostali u operativnoj uporabi sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Opis aviona
Očitno je da su Dassaultovi projektanti, prije nego što su počeli s razvojem Ouragana, dobro proučili sva dobra i loša rješenja mlaznih lovačkih aviona koji su nastali do sredine 1947. te je njihov proizvod imao vrlo malo nedostataka. Taj je uspjeh tim veći ako se uzme u obzir da je upravo Ouragan prvi francuski avion koji je dobio mlazni pogon.

Kao uzori za Ouragana uzeto je nekoliko američkih projekata, od kojih je na kraju najveći utjecaj imao Republic F-84 Thunderjet (vidi Hrvatski vojnik broj 39). Od njega je preuzeta konfiguracija niskokrilca s klasičnim ravnim krilima i usisnikom zraka za motor u nosu aviona. Konfiguracija niskokrilca odabrana je i kako bi skratile noge stajnog trapa čime se mogla pojednostaviti njihova konstrukcija te dodatno uštedjeti na masi. Noge glavnog stajnog trapa učvršćene su u krila dok su se kotači uvlačili u trup aviona, malo iza spoja krila i trupa. Stajni je trap naravno bio tipa tricikl s po jednim kotačem na svakoj nozi.

Trup je dobio gotovo pravilan cjevasti oblik zbog čega se nije tako jako isticao dio za smještaj širokog motora Nene 102. Kako bi osigurali dotok optimalne količine zraka u motor usis je bio nešto uži od ostatka trupa. Iza njega se nalazila pilotska kabina s velikim kapljičastim pokrovom koji je osiguravao nesmetan pogled u svim smjerovima. Nesmetana vidljivost u svim smjerovima bila je od velike važnosti za lovačke avione naoružane isključivo topovima koji su neprijateljske avione morali obarati iz male blizine. Protok zraka za mlazni motor oko pilotske kabine osiguran je s po jednim kanalom sa svake strane kabine. Kanali za zrak su se produžavali pokraj velikih spremnika za gorivo smještenih između pilotske kabine i motora, da bi se ponovno spojili neposredno prije usisne turbine turbomlaznog motora Nene. Ouragan je projektiran za borbeno djelovanje do 13 tisuća metara te je dobio kabinu s uređajem za stvaranje natpritiska. Piloti su već tijekom prvih letnih testiranja otkrili da je Ouragan sposoban za puno veće visine, sve do 15 000 metara.

Težeći napraviti što manji i lakši avion Dassaultovi su projektanti uspjeli napraviti manji avion od Thunderjeta koji je bio cijelu tonu lakši od američkog uzora. Zbog potrebe da se francuskom ratnom zrakoplovstvu što prije isporuči domaći lovac nisu se usudili eksperimentirati sa, za njih, nepoznatim tehnologijama strelastih krila. Umjesto toga su se odlučili za klasična ravna krila iako su iz primjera lovaca F-86 Sabre i MiG-15 znali da je uporaba strelastog krila neminovnost. Tragajući za što povoljnijim oblikom krila odlučili su se za ono s Lockheedovog F-80 Shooting Stara (vidi Hrvatski vojnik broj 27). Kako bi povećali borbeni radijus djelovanja na svaki kraj krila postavili su dopunske spremnike za gorivo. Iako su krila bila ravna, horizontalne i vertikalne repne površine su bile strelaste, rješenje koje je povećalo upravljivost aviona.
Kao što je već spomenuto prvih pedeset Ouragana, označenih kao MD 450A, isporučeni su s britanskim motorima Nene 102 potiska 22,27 kN. Svi ostali Ouragani, označeni kao MD 450B, isporučeni s motorima Nene 104B koje je po licenci proizvodila tvrtka Hispano-Suiza. Motori Nene 104B. Motori Nene 104B imali su manju masu od motora Nene 102 i potisak od 22,67 kN. To je bilo dovoljno za maksimalnu brzinu od 940 km/h.

Ouragan je dobio moćno topničko naoružanje od četiri topa Hispano Mark V kalibra 20 mm. Ti su topovi imali početnu brzinu granate od 840 do 880 metara u sekundi i brzinu paljbe od 600 do 850 granata u minuti. Svaki je top dobio spremnik s 125 granata. Topove su smjestili u nos aviona, između usisnika za zrak i pilotske kabine. Vjerojatno znajući za neugodna iskustva koje su neki projektanti imali s kombinacijom topničkih ispušnih plinova i mlaznih motora (vidi tekst od MiG-u 9 u Hrvatskom vojniku broj 42/43) usta cijevi su pomaknuli dovoljno iza ruba usisnika kako ni u kojem slučaju plinovi ne bi mogli doći do motora i uzrokovati njegovo gašenje.
Nakon što je bilo jasno da Ouragan neće dugo biti lovački avion prilagođen je za zadaće lovca-bombardera. U toj ulozi mogao je ponijeti do 1000 kilograma bombi i/ili raketa. Tipično naoružanje sastojalo se od dvije razorne bombe mase 450 kilograma ili dvije napalm bombe zapremine 458 litara. Mogao je ponijeti i do 16 nevođenih raketa zrak-zemlja Matra T-10 kalibra 105 mm. Kombinacija tih raketa i Ouragana pokazala se osobito učinkovita pri uništavanju manjih ciljeva kao što su vozila. Ciljeve na zemlji Ouragani su mogli uništavati i sa svoja četiri topa.

Zaključak
Zahvaljujući izraelskom ratnom zrakoplovstvu Ouragan je stekao ugled učinkovitog lovca-bombardera koji je ubitačnom preciznošću uništavao sve ciljeve, pa čak i ratne brodove. Na tako dobroj osnovi Dassault je vrlo brzo izgradio lovački avion Mystere koji je dobio strelasta krila i mogao probiti brzinu zvuka. Nakon Mysterea i Super Mysterea došli su Miragei, a sa svakim novim lovcem slava tvrtke Dassault bila je sve veća.

Dužina	19,74 m
Raspon krila	13,16 m
Površina krila	23,4 m2
Visina	4,14 m
Masa prazan	4150 kg
Maksimalna masa	7900 kg
Pogonska grupa	Rolls-Royce Nene 104B
Potisak	22,67 kN
Maksimalna brzina	940 km/h
Brzina penjanja	38 m/s
Borbeni radijus djelovanja	965 km
Operativni plafon leta	15 000 m
Naoružanje	četiri topa kalibra 20 mm

 

Domagoj MIČIĆ