Zrakoplovstvo je tehnički najnaprednija i najsloženija grana i sastavnica oružanih snaga, a oni koji provode obuku u zrakoplovstvu vrijedan su i kvalitetan potencijal koji treba optimalno iskoristiti…

Središte za obuku HRZ-a i PZO-a ”Rudolf Perešin“ nedavno je proslavilo jubilarnu, 25. obljetnicu ustrojavanja, i ponosno je na svoju tradiciju, kao i granu koju je stvarao i slavni ratni pilot čije ime nosi. Brigadir Huljev zanimljiv je sugovornik i jer je, kao polaznik prvog naraštaja vojnih pilota školovanih u HRZ-u i PZO-u, jedan od časnika koji simbolizira tih 25 godina. No, ključna ustrojstvena cjelina za obuku u tehnološki najzahtjevnijoj grani OSRH mora imati jasne planove za budućnost. Zato su teme o svemu što predstoji, uz aktualni trenutak, te podsjećanje na sve dosadašnje uspjehe u ratu i miru, zauzele dobar dio razgovora sa zapovjednikom Središta.

Prije stupanja na ovu dužnost bili ste zapovjednik Pilotske škole SzO-a te ste obavljali i različite dužnosti u 93. zb, a školovali ste se i na Air Command and Staff College. Koliko vam ta iskustva pomažu u sadašnjem radu?
Pomažu, naravno. Sve je to dio jedne priče u kojoj se stječe iskustvo, nadograđuje i neprekidno usavršava. Proces školovanja vojnih pilota jedan je od najkompleksnijih i najzahtjevnijih procesa visokoškolskog obrazovanja i kao takav traži posebnu pozornost. Za njegovo potpuno razumijevanje, odnosno poznavanje svih procesa i sastavnica, poželjno je aktivno sudjelovanje u njima. Što se tiče američkog ACSC-a, godina dana Air Universityja iznimno je iskustvo. Bila je to, među ostalim, i prilika za upoznavanje i usporedbu sustava školovanja šezdesetak ratnih zrakoplovstava zemalja iz kojih su dolazili polaznici.

Jesu li ratne okolnosti motivirale ljude koji su ustrojavali SzO da učine nešto što se činilo nemogućim?
Prva zapovijed za formiranje tadašnjeg Zrakoplovnog nastavnog centra donesena je 16. studenog 1992. godine, a potpisao ju je ministar Gojko Šušak. Ljudi se rado sjećaju tih dana i entuzijazma koji su dijelili u izvršenju zadaća. U tom vremenu, još uvijek ratnom, u vojnom smislu važano je bilo sačuvati suverenitet i osloboditi okupirane dijelove Lijepe Naše. Školovanja i obuke bili su druga crta obrane i trebalo ih je osmisliti, izgraditi i staviti u funkciju. Danas, nakon dvadeset i pet godina, potvrdilo se kako su vizionari tog vremena dobro usmjerili procese školovanja i obuke. Dobro postavljeni temelji uvijek su zalog za uspješan i kvalitetan nastavak i unapređenje sustava. Rijetki su oni koji imaju kristalno jasnu krajnju formu ovako složenih sustava i jasan put kako je ostvariti kroz godine koje slijede.

Kakva su vaša sjećanja na obuku koju ste ovdje prolazili?
Mi, pripadnici prvog naraštaja vojnih pilota, selekcijsko letenje u ovoj zračnoj bazi imali smo 1994. godine. Dakle, u vrijeme kad su dijelovi zadarskog zaleđa u blizini baze još uvijek bili pod okupacijom. Letjelo se kao da nema nikakvih opasnosti i prijetnji. Na redovnu smo se obuku iz Zagreba vratili u Zemunik krajem ljeta 1995. nakon VRO Oluja. Letjelo se na Utvama 75 koje su stigle iz aeroklubova, a neke su čak bile zarobljene u Oluji. Bilo je to zanimljivo razdoblje u kojem treba istaknuti predanost nastavnika letenja i drugog letačkog osoblja kako bi omogućili letenje za 34 kadeta-pilota u prvom i 36 u drugom naraštaju. Letjelo se u tri smjene s početkom rada u 6 sati ujutro kako bi se osigurale tri radne smjene u vidnom dijelu dana. Tada se objavio i tender za nabavu novog školskog aviona i helikoptera. Jednom smo zgodom čak i putovnice pripremali da idemo na obuku na brazilski Tucano. Ipak, 1996. kupljen je PC-9, a 1997. Bell 206B, tako da smo se s tim letjelicama uvrstili u jednu od najmodernijih pilotskih škola u svijetu.

Poznavali ste pokojnog Rudolfa Perešina, je li on na bilo koji način bio uključen u rad SzO-a tijekom prvih godina Središta?
Da, imao sam sreću i privilegiju upoznati se i raditi s Rudijem. Dok sam bio na fakultetu u Zagrebu od 1992. do 1995. sretao sam Rudija u Zapovjedništvu zrakoplovstva u Maksimirskoj 63, a poslije, kad je zapovijedao Eskadrilom borbenih aviona, na Plesu. Pošto je njegova dužnost bila vezana za Zagreb i borbenu eskadrilu, u rad Središta bio je uključen indirektno. Rudi je već tada bio heroj i veličina u HRZ-u i bezrezervno se odazivao na promidžbene aktivnosti u koje smo bili uključeni i mi kadeti. Sjećam se kako smo jednom prigodom došli na promidžbu u 1. tehničku školu Tesla u Zagrebu i nismo mogli ući u dvoranu koliko je učenika htjelo nazočiti događaju. Pitanja su uglavnom bila rezervirana za Rudija koji je ionako zanimljiva pitanja svojim odgovorima učinio još zanimljivijima. Imao je to nešto što je privlačilo ljude oko njega. Mogu reći da nije bilo nekog događaja ili proslave na koju nije pozvao nas kadete i u svojim obraćanjima spomenuo kako smo mi mladi budućnost HRZ-a i da u nas treba ulagati. Imenujući Središte po Rudolfu Perešinu u potpunosti je zaokružena jedna životna priča koja još uvijek traje, i trajat će…

Danas provodite obuku svih zrakoplovnih specijalnosti, možete li ih nabrojiti? Je li Središte uvijek bilo tako svestrano?
Danas Središte za obuku provodi više od 50 programa osposobljavanja za sve specijalnosti u HRZ-u i PZO-u. Središte provede više od sedamdeset obučnih događaja i više od 8000 sati nastave godišnje. No ono što je najvažnije jest razvoj programa obuke. To znači da se na temelju iskazanih potreba za određene kvalifikacije i sposobnosti izrađuju novi nastavni planovi i programi čijim se provođenjem stječu kompetencije i kvalifikacije za obavljanje određenih poslova. Svestranost je jedna od najvažnijih značajki ustanova i institucija koje se bave obučnim ili edukacijskim procesom, pa tako i našeg Središta. Onaj tko nije spreman ili sposoban pratiti trendove i promjene na globalnoj razini, vrlo brzo će doći u nenadoknadiv zaostatak.

Kakva je obuka namijenjena pripadnicima drugih grana OSRH?
Zrakoplovstvo je tehnički najnaprednija i najsloženija grana i sastavnica oružanih snaga, a oni koji provode obuku u zrakoplovstvu vrijedan su i kvalitetan potencijal koji treba optimalno iskoristiti. Slijedom toga Središte je tijekom godina razvilo i steklo sposobnosti za provedbu obuke pripadnika drugih grana OSRH po određenim specijalnostima. Zbog toga su svi oni koji se u svojim poslovima mogu osloniti na znanja koja nudimo, više nego dobrodošli. Tako primjerice provodimo obuke za potrebe HRM-a jer se i oni kao i mi služe radarima i radarskom tehnikom. Na zahtjev tadašnje Središnjice za elektronička izviđanja u vrlo kratkom smo vremenu osmislili, razvili i proveli obuku njihovih pripadnika iz posebnih sadržaja zrakoplovne teorije.

Međunarodna je suradnja zapravo potvrda kvalitete Središta? Hoće li ona biti još intenzivnija, proširiti se?
Potvrda naše kvalitete jest prije svega izvrsno obučeno osoblje što je prepoznato izvan granica Hrvatske. Rad s pripadnicima oružanih snaga drugih zemalja svakodnevna je aktivnost koju provodi SzO. Do sada je različite programe obuke polazilo više od 180 pripadnika stranih OS. U sklopu BRAAD (Balkan Regional Approach to Air Defence) inicijative na obuku u Središte dolaze polaznici iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije, a postoji zanimanje za proširenje suradnje. Središte, među ostalim, ima razvijenu suradnju s ratnim zrakoplovstvima Slovačke, Mađarske i Češke u sklopu provedbe združene obuke savjetodavnih zrakoplovnih timova (AAT PTC – Air Advisory Team Pre-deployment Training Course) koji se pripremaju za sudjelovanje u misiji Odlučna potpora u Afganistanu. Sudjelujemo i u procesu obuke pilota Omanskog kraljevskog zrakoplovstva, a imamo i iskustva u školovanju pilota iz Bosne i Hercegovine, Makedonije i Češke. Radimo i na proširenju međunarodne suradnje. Krajem listopada u Središtu je bilo izaslanstvo mađarskog ratnog zrakoplovstva s kojim smo razgovarali o mogućoj suradnji u pogledu Zračnog motrenja i navođenja i vjerujem da će se ona realizirati već sljedeće godine.
Na zadnjem sastanaku u Poljskoj u sklopu NATO-ova AFSTG-a (Air Force Service Training Group) razgovaralo se o trenutačnim mogućnostima i perspektivi projekta Inter European Air Force Academy koju vodi američko ratno zrakoplovstvo. Jedan dio programa moguće je provoditi i u našem Središtu, o čemu će se konkretnije razgovarati na sljedećem sastanku radne skupine koji će se održati u ožujku 2018. u Zadru.

Oman se čini dalekom zemljom, kako je uopće došlo do tako uspješne suradnje?
Riječ je o izvrsnoj suradnji na obostrano zadovoljstvo. Bio je to, bez pretjerivanja, iznimno zahtjevan projekt za koji smo u vrlo kratkom razdoblju uspjeli izraditi Tehnički sporazum, pripremiti planove i programe obuke koja je različita od naše, pripremiti nastavnike letenja za nove elemente i izraditi svu ostalu dokumentaciju potrebnu za njihov dolazak u Hrvatsku. Trenutačno je na školovanju četvrta grupa i što je najvažnije dio omanskih pilota koji su završili školovanje kod nas u svojoj zemlji nastavljaju obuku na Eurofighteru. To je također potvrda kvalitete školovanja pilota koja se provodi kod nas.

Surađujete s civilnim institucijama, ponajviše obrazovnim. Koji su najistaknutiji oblici suradnje?
Iznimno dobro i dugo surađujemo s Fakultetom prometnih znanosti u Zagrebu gdje naši kadeti-piloti polaze studij Aeronautike u trajanju od pet godina, a sa Sveučilištem u Zadru zajednički provodimo specijalizaciju za nastavnika letenja. Oba su programa razvijena u skladu s Bolonjskom deklaracijom i kombinacija su općih, civilnih i vojnih specijalističkih predmeta, tako da i specijalizacija za nastavnika nosi prenosivih 60 ECTS bodova.
Ne treba dvojiti oko toga da je sustav dobar koliko mu je dobro školovanje i proces edukacije općenito. Tako je i sa zrakoplovstvom. U visokoškolskom obrazovanju smo u trendu i pratimo svjetske standarde.

Pilotska škola SzO-a osmislila je, realizirala i provodi školovanje vojnih pilota po programu Izvan projekta Kadet. Kakvim se pokazao?
S realizacijom programa Izvan projekta Kadet započelo se 2010. godine i do sada smo uspjeli razviti sposobnosti za njegovo samostalno provođenje. Projekt je razvijen u vrijeme kad nismo imali dovoljan broj kandidata-pilota za redovno školovanje. Traje kraće od redovnog programa školovanja, no s istim letačkim sadržajem. Kompetencije i kvalifikacije pilota koji završe školovanje po ovom programu, u stručnom smislu, identične su pilotima iz redovnog programa školovanja. Vjerujemo da projekt neće trajati još dugo. Naime, kako se broj kandidata za vojne pilote bude povećavao, tako će se postupno gasiti potreba za projektom Izvan projekta Kadet.

Kako ćete prilagoditi sustav obuke i školovanja na nove borbene avione, čekaju vas potpuno drukčiji, zapadni tipovi? Što pokazuju obučni procesi vezani uz Kiowe?
Prilagodba će se napraviti u odnosu na zrakoplov koji se nabavlja i to u određenim segmentima. No, treba napomenuti kako nam zapadna tehnika nije strana i nepoznata. Uvođenje svakog novog sredstva u ovu tehnički najzahtjevniju granu OSRH za nas je bio izazov i zahtjev za neprekidno usavršavanje naših nastavnika, predavača i instruktora. Djelatnici SzO-a već su prošli obuke za novi helikopter te razvili sposobnost za provedbu obuke za druge pripadnike HRZ-a i PZO-a. Kao i do sada svojim programima pratit ćemo uvođenje u uporabu svakog novog sredstva u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. To je za djelatnike Središta poseban izazov, ali i prilika za potvrdu njihove stručnosti i profesionalnosti.

I sami ste vojni pilot. Kako biste iz tog kuta mogli opisati taj poziv mladima koji su za njega zainteresirani? Može li se isto učiniti za buduće tehničare?
Iz svoje perspektive mogu reći da je to častan, iznimno zahtjevan i odgovoran poziv. Za mene osobno nema ljepšeg poziva na svijetu, i mogu reći da su rijetki oni koji uspiju ostvariti dječačke snove. Svi koji dijele takvo mišljenje samo se trebaju odvažiti, donijeti odluku i prihvatiti izazov. Jednostavno rečeno treba vjerovati u sebe. Isto vrijedi i za zrakoplovne inženjere i tehničare. I njihova je struka simbol zahtjevnosti i odgovornosti kao i pilotska, te su neizostavni za funkcioniranje zrakoplovstva.

S obzirom na sve aktualne i buduće projekte, kako vidite SzO u budućnosti?
Cilj nam je dodatno usavršavati dostignute te razvijati nove sposobnosti. Nastavit ćemo usvajati nova znanja i vještine, pratiti trendove iz područja obrazovanja te razvijati nove oblike obuke. Paralelno s tim nastavit ćemo s modernizacijom naših prostora i nastavne tehnologije. Istaknuo bih kako samo postrojbe čvrstog zajedništva mogu odgovoriti na takve izazove i osigurati kvalitetnu obuku osoblja za sve tri komponente zrakoplovstva i to ne samo za domaću nego i međunarodnu scenu, što pripadnici ove postrojbe mogu i žele ostvariti. Upravo zbog svega navedenog uvjeren sam kako će 30. obljetnica Središta za obuku HRZ-a i PZO-a ”Rudolf Perešin“ biti u znaku respektabilne moderne postrojbe.

---

Sjećam se kako smo jednom prigodom došli na promidžbu u 1. tehničku školu Tesla u Zagrebu i nismo mogli ući u dvoranu koliko je učenika htjelo nazočiti događaju. Pitanja su uglavnom bila rezervirana za Rudija koji je ionako zanimljiva pitanja svojim odgovorima učinio još zanimljivijima. Imao je to nešto što je privlačilo ljude oko njega. Nije bilo nekog događaja ili proslave na koju nije pozvao nas kadete i u svojim obraćanjima spomenuo kako smo mi mladi budućnost HRZ-a i da u nas treba ulagati. Imenujući Središte po Rudolfu Perešinu u potpunosti je zaokružena jedna životna priča koja još uvijek traje, i trajat će…

---

Uvođenje svakog novog sredstva u ovu tehnički najzahtjevniju granu OSRH za nas je bio izazov i zahtjev za neprekidno usavršavanje naših nastavnika, predavača i instruktora. Djelatnici Središta već su prošli obuke za novi helikopter te razvili sposobnost za provedbu obuke za druge pripadnike HRZ-a i PZO-a. Kao i do sada svojim programima pratit ćemo uvođenje u uporabu svakog novog sredstva u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

---

Cilj nam je dodatno usavršavati dostignute te razvijati nove sposobnosti. Nastavit ćemo usvajati nova znanja i vještine, pratiti trendove iz područja obrazovanja te razvijati nove oblike obuke. Paralelno s tim nastavit ćemo s modernizacijom naših prostora i nastavne tehnologije. Istaknuo bih kako samo postrojbe čvrstog zajedništva mogu odgovoriti na takve izazove i osigurati kvalitetnu obuku osoblja za sve tri komponente zrakoplovstva i to ne samo za domaću nego i međunarodnu scenu.

Domagoj Vlahović, Snimio Tomislav Brandt