Hrvatski vojnik u dva nastavka objavljuje tekstove dvoje različitih autora, ali sa zajedničkom temom: nekontrolirana, nestručna ili pogrešna uporaba te zlouporaba besposadnih letjelica i moguće štetne posljedice. U Hrvatskoj je Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova stupio na snagu u svibnju ove godine i time stvorio okvir za sve one koji upravljaju dronovima…

Kao i mnoge druge inovacije iz vojnog sektora besposadne letjelice daljnjim su razvojem tehnologije počele preuzimati brojne zadaće u civilnom području, a moguće koristi od ovih igračaka otkrivaju se gotovo svakodnevno. Efikasno oružje za borbu protiv terorista pokazalo se korisnim za svakodnevni život – snimanje prostora iz zraka, prikupljanje informacija, pružanje pomoći na nepristupačnim terenima, a dragocjeno su mjesto pronašle i u filmskoj i zabavnoj industriji.
No širenje i razvoj ove tehnologije, kao i razni incidenti vezani uz dronove, upozorili su na potrebu stvaranja pravnih okvira i regulativa koji bi trebala spriječiti nekontroliranu uporabu besposadnih letjelica. One su, naime, potencijalno vrlo opasne, ne samo u rukama terorista nego i u rukama običnih građana – kada njihova nesmotrena uporaba može postati kobna za ljudske živote i imovinu, a pokazalo se da mogu biti efikasno oruđe za izazivanje panike i nereda. Dokaz za to je slika s utakmice Srbije i Albanije koja je obišla cijeli svijet. Iznad terena je usred utakmice uletio dron noseći albansku zastavu, izazvavši pravi kaos, zbog čega je utakmica prekinuta.

Izrada pravilnika
Također, sve je veći broj izvještaja pilota putničkih kompanija o dronovima koji lete u njihovoj blizini i predstavljaju opasnost, a takva nesmotrena uporaba zapravo skreće pozornost od koristi koje ove letjelice mogu pružiti. Svi se, dakle, slažu da potencijal dronova uvelike ovisi o regulaciji njihova korištenja. Komercijalna upotreba dronova u velikom broju zemalja smještena je u pravne okvire ili je izrada pravilnika u tijeku, pri čemu državne agencije za nadzor zračnog prometa implementiraju smjernice o oznakama, dozvolama, osiguranju i ostala praktična pitanja.
I u Hrvatskoj je bilo slučajeva kada su dronovi iznenadili javnost kao onaj na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koji je, snimavši događaj iz zraka, izazvao uzbunu. Kako nije bio prijavljen, iznenadio je prisutne goste, ali i sigurnosne službe. Srećom, štete nije bilo, no bio je to poticaj za raspravu o mogućim opasnim scenarijima i potrebi za boljom kontrolom u sličnim situacijama.
Kod nas je Pravilnik o sustavima bespilotnih zrakoplova stupio na snagu u svibnju ove godine i time stvorio okvir za sve one koji upravljaju dronovima, bilo iz hobija ili u komercijalne svrhe. Odredbe Pravilnika primjenjuju se na bespilotne sustave operativne mase do 150 kilograma. Osim što je utvrđeno kako letjelica mora biti označena i osigurana, Pravilnik izričito kaže da osoba koja rukuje bespilotnom letjelicom mora to raditi tako da ne ugrožava živote, zdravlje i imovinu ljudi, kao i da ne ometa javni red i mir. Let se, među ostalim, mora odvijati unutar vidnog polja i izvan kontroliranog zračnog prostora, udaljenost drona od skupine ljudi mora biti najmanje 150 metara i mora se paziti da se iz letjelice ne izbacuju predmeti. Let drona mora se održavati danju i to unutar 500 metara od njegova rukovatelja. Letjeti se može na udaljenosti najmanje tri kilometra od aerodroma.
Tu su naravno još brojna druga ograničenja, ali i određene iznimke za letačke operacije, za koje ipak treba dobiti odobrenje Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Hrvatski pravilnik letjelice dijeli na tri klase s obzirom na operativnu masu, a prepoznaje četiri različite kategorije područja letenja ovisno o naseljenosti, izgrađenosti i prisutnosti ljudi. Ovih su ograničenja oslobođene letjelice u službi državnih aktivnosti vojske, policije, obavještajno-sigurnosnih i sličnih službi.

Dronom na Airbus A320
U susjednoj se Sloveniji iz istih razloga trenutačno raspravlja kako bi pravilnik trebao izgledati, a navodno bi svjetlo dana trebao ugledati ove jeseni. Na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, pri Katedri za obranu, izrađen je projekt na temelju kojeg je nastao prijedlog pravilnika, odnosno preporuke kako na najsigurniji način regulirati korištenje dronova. Prema njihovoj analizi 105 primjera šteta koje su nastale pri nesmotrenom korištenju dronova u civilne svrhe, u 7 posto slučajeva bilo je ozlijeđenih, a među njima i jedno smrtno stradavanje, u 55 posto radilo se o oštećivanju tuđe imovine, dok su u 26 posto slučajeva oštećene letjelice. Prijedlog budućeg pravilnika, kada su u pitanju odredbe, na tragu je ostalih takvih već postojećih pravilnika u drugim zemljama.
Ipak, ponekad ni regulativa nije dovoljna jer incidenata ima i ondje gdje je ona već stupila na snagu. Tako je u Ujedinjenom Kraljevstvu neidentificirana besposadna letjelica zamalo udarila u avion Airbus A320 dok je slijetao u londonsku zračnu luku, čak i unatoč tome što su pravni okviri dobro poznati. Prema britanskim odredbama, dron ne smije izići iz vidnog polja operatera, što bi u prijevodu bilo 500 metara vodoravno i 122 metra okomito. Odredbe također kažu da letjelice s kamerama moraju biti najmanje 50 metara od osobe, vozila ili zgrade koju snimaju, a od skupina ljudi mora biti udaljena najmanje 150 metara. U Sjedinjenim Državama dron također ne smije letjeti iznad 122 metra visine, a mora biti najmanje osam kilometara udaljen od aerodroma. Da su u Americi nešto stroži u tom pogledu, govori i činjenica da je zabilježen slučaj uhićenja dvaju muškaraca zbog neopreznog rukovanja dronom – oni su navodno svoju letjelicu umalo zabili u policijski helikopter.
U Europskoj se Uniji intenzivno radi na razvoju sigurnosnih standarda za besposadne letjelice, za koje se tvrdi da će biti vrlo visoki jer se pokazalo da ljudi često ili zaobilaze ograničenja ili ih uopće nisu svjesni. Već je stvoren koncept na temelju kojeg bi, kako se planira, do kraja godine trebao nastati pravni okvir.

Geo-fencing
Uz donošenje regulative i uvođenje kazni, postoje i druge inicijative koje bi pridonijele sprečavanju potencijalno tragičnih incidenata. Tako Udruga britanskih pilota aviona (Balpa) predvodi kampanju da se dronovi unaprijed programiraju tako da ne ulaze u određeni prostor. Takvo je ograničavanje leta poznato kao tzv. geo-fencing (geo-ograda). Neki proizvođači letjelica u svoje proizvode uključuju geo-fencing jer je GPS drona programiran s koordinatama tisuća zračnih luka diljem svijeta i ne može ući u ta područja. Ako operater pokuša silom ući u područje, dron se prisilno prizemljuje. Naravno, mana ovakvog načina kontrole jest to što ljudi jednostavno mogu sami napraviti svoj dron koji nema sustav geo-ograde ili letjelicu nabaviti od proizvođača koji ne ugrađuje geo-ograde. Zato se smatra da se kontrola nad besposadnim letjelicama najbolje može uspostaviti odredbama i zakonima, a ljude se treba educirati kako da se ponašaju odgovorno kad koriste dronove koji samo podsjećaju na igračke, ali to nikako nisu.

DRONOVI UGROŽAVAJU PILOTE

I kod nas je tijekom ljetne protupožarne sezone zabilježeno nekoliko slučajeva kada su piloti, koji su bili angažirani u gašenjima požara, imali bliske susrete s dronovima i pritom se našli u prilično neugodnim situacijama. Oružane snage RH bile su primorane uputiti apel građanima da svojim besposadnim letjelicama ne ugrožavaju živote letačkih posada. Naime, na internetu i društvenim mrežama pojavile su se snimke požara u priobalju, snimljene dronovima iz velike blizine, čime su izravno ugroženi životi angažiranih letačkih posada. Zbog dima i nepreglednosti u takvim slučajevima, pojava drona mogla bi imati i tragične posljedice, iako srećom to do sada nije bio slučaj.

DRONOVI BEZ GRANICA
Korištenje besposadnih letjelica u komercijalne svrhe gotovo da nema granica. U Sjedinjenim Državama postoji manja tvrtka koja dronovima povjerava provjeru stanja krovova javnih zgrada nakon oštrih zima ne bi li, bez riskiranja ljudskih života, utvrdila postoji li negdje opasnost od leda ili urušavanja krova. Jednako tako, u svijetu su već široko rasprostranjeni dronovi za istraživanja u poljoprivredi i arheologiji, za nadzor vulkana i drugih prirodnih pojava. Uz dronove koji se već široko koriste za snimanja i zabavu, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima razmatraju upotrebu besposadnih letjelica za dostavljanje službenih dokumenata građanima, a sve u svrhu unapređenja javnih usluga. Također, nije teško zamislivo da u skorijoj budućnosti umjesto poštara ispred vaših vrata dron ispusti pismo ili pošiljku. I na kraju, mora postojati i dron koji zaustavlja nestašne dronove – tzv. hvatač dronova koji u svoju mrežu hvata nepoželjnog drona. Ovi hvatači vrlo su korisni kad besposadna letjelica leti tamo gdje ne bi smjela, primjerice, iznad nuklearnih postrojenja i na drugim potencijalno opasnim mjestima.

Petra KOSTANJŠAK