“Scarred City” naslov je UNESCO-ova akcijskog plana obnove Dubrovnika, a s obzirom na tematiku, autori su ga preuzeli za naziv izložbe koja svoju poruku šalje tekstom, fotografijama i videom

U sklopu programa obilježavanja 28. obljetnice početka napada na Dubrovnik u dubrovačkim je Lazaretima u listopadu otvorena izložba ”Dubrovnik, a Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000.“

Povodom 40. obljetnice uvrštenja dubrovačke povijesne jezgre na UNESCO-ovu listu zaštićene svjetske kulturne baštine (1979.) i 20. obljetnice njezina uklanjanja s liste ugrožene svjetske baštine (1998.) ova multimedijalna izložba posjetitelje detaljno uvodi u oštećenja kulturne baštine Dubrovnika zbog ratnog razaranja Jugoslavenske narodne armije i obnovu koja je uslijedila.

Osim što donosi zorni prikaz razaranja spomeničke baštine prilikom napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu i poslijeratne obnove grada, izložba ”Dubrovnik, a Scarred City“, bavi se i političkim okolnostima početka Domovinskog rata.

Izložba je multimedijalna – svoju poruku šalje tekstom, fotografijama i videom. Vizualno podrazumijeva devet tematskih cjelina, odnosno otoka koji predstavljaju dubrovačke blokove kuća. Njezin sastavni dio interaktivni je stol na kojem posjetitelji sami mogu pretraživati po temama.

Na izložbi se među ostalim eksponatima može vidjeti preslika dokumenta od prije 40 godina kad je Dubrovnik ušao na listu Svjetske kulturne baštine UNESCO-a, ali i presuda časnicima JNA odgovornim za razaranje Dubrovnika – generalu Pavlu Strugaru i viceadmiralu Miodragu Jokiću. Bile su to prve presude koje su zločin nad kulturnom baštinom osudile kao zločin protiv čovječnosti.

Autori izložbe Julijana Antić Brautović, Mate Brautović i Goran Cvjetinović u svojem postavu koristili su građu Muzeja Domovinskog rata i Zavoda za obnovu Dubrovnika, a prikazane su i fotografije Mile Kovača, Boža Gjukića, Pava Urbana, Mira Kernera, Damira Fabijanića i drugih.

“Scarred city” naslov je UNESCO-ova akcijskog plana obnove Dubrovnika, a s obzirom na tematiku, autori su ga preuzeli za naziv izložbe.

Također, prije postava u Dubrovniku izložba je uspješno realizirana u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku u prosincu 2018. godine, a nakon toga i u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u SAD-u u Washingtonu gdje je izazvala velik interes diplomatske javnosti. Upravo je zato cijela izložba na engleskom jeziku, a prate je i vodiči s prijevodom ključnih tekstova na hrvatski.

U Lazaretima će biti otvorena do 15. veljače 2020., a nakon planiranih gostovanja trebala bi biti dijelom stalnog postava.

Doris Ravlić

RAZGOVOR S JULIJANOM ANTIĆ BRAUTOVIĆ, autoricom izložbe

S kojim ste motivom i idejom počeli projekt izložbe?
Izložbu o obnovi Dubrovnika, povodom 40. obljetnice uvrštenja dubrovačke povijesne jezgre na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine (1979.) i 20. obljetnice njezina uklanjanja s Popisa ugrožene svjetske baštine (1998.), dogovorio je gradonačelnik Grada Dubrovnika sa Stalnom misijom Republike Hrvatske pri UN-u. Gradonačelnik je osobno i angažirao kolege koautore izložbe dr. sc. Gorana Cvjetinovića, dr. sc. Mata Brautovića i mene da realiziramo projekt, pri čemu nam je od iznimne pomoći bila i pročelnica Upravnog odjela za europske fondove, regionalnu i međunarodnu suradnju Zrinka Raguž, koja je također imenovana članicom projektnog tima.

Osobni motiv bio je iskoristiti priliku u središtu svjetske diplomacije i kazati istinu o onom što se u Dubrovniku i Hrvatskoj događalo tijekom Domovinskog rata. Ideja vodilja bila je da ne možemo govoriti o obnovi ako ne kažemo zbog čega je ona rađena, da ne možemo govoriti o stradanju povijesne jezgre ako ne damo uvid u političke okolnosti napada na Dubrovnik, kronološki slijed i pregled stradanja cijelog dubrovačkog područja, te da ne možemo govoriti o stradanju kulturne baštine u povijesnoj jezgri ako ne prikažemo i stradanje branitelja i civila te život pod opsadom. Jedino je tako moguće razumjeti razmjere stradanja, a onda i impresivne obnove Grada.

Osnovna poruka izložbe jesu dva presedana koje je stvorilo dubrovačko ratno stradanje. Naime, UNESCO je prvi put u povijesti svojeg djelovanja poslao izaslanike u područje zahvaćeno ratom kako bi u suradnji s lokalnim i nacionalnim institucijama zaštitili te evidentirali, a poslije i obnovili uništenu baštinu od svjetskog značaja, dok su presude zapovjednicima napada na Dubrovnik Jugoslavenske narodne armije pred UN-ovim Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju bile prve presude za zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom kaznenom postupku.

Na koji ste način podijelili posao sa suradnicima? Što je bilo najteže?
Budući da su rokovi za realizaciju izložbe bili vrlo kratki, radili smo je zajednički i cjelodnevno. Pri tome ne mislim samo na kolege koautore već i na cijeli tim suradnika koji su bili angažirani na produkciju izložbe, ali i na velik broj institucija i pojedinaca koji su nam rado ustupali građu za izložbu. Projekt je doista bio vrlo zahtjevan jer je često bilo teško doći do točnih podataka jer su oni u dokumentima kojima smo raspolagali često bili neujednačeni, a cjelokupan sadržaj izložbe ”onakav kakvog će ga posjetitelj vidjeti“ trebao prethodno biti odobren od svih stalnih misija u UN-u. Zbog toga izložba ne donosi nikakve vrijednosne sudove već komunicira isključivo kroz činjenice i to vrlo jednostavnim i konkretnim jezikom. Prostorne propozicije također nam nisu išle na ruku jer smo izložbu trebali smjestiti na svega 70-ak metara četvornih, a morali smo napraviti prepoznatljiv i zanimljiv postav, koji je usto sklopiv i rasklopiv te pogodan za transport. Stoga smo izložbeni postav organizirali u devet tematskih cjelina prikazanih kao devet otoka, odnosno dubrovačkih blokova kuća, na čijim su krovovima smješteni izložbeni paneli s tekstovima, dokumentima, fotografijama i video materijalima. Devet otoka simbolizira devet dubrovačkih palača koje su izgorjele u ratu, a izložba je opremljena i interaktivnim stolom na kojem posjetitelji mogu dobiti osnovne podatke o stradanju povijesne jezgre i obnovi Grada. Nedostatak prostora premostili smo predstavljanjem dodatnih sadržaja na tabletima koje smo ugradili u krovove.

Kako ste se osjećali kad je izložba imala premijeru u SAD-u, a što nakon premijere u Dubrovniku?
Zadovoljstvo i ponos. Oba puta. Dubrovnik je zaista zaslužio ispričati cjelovitu priču o ratnom stradanju i obnovi i doma i u svijetu. Zahvalna sam što sam imala priliku sudjelovati u tome.

Kakav je interes građana Dubrovnika za izložbu, a kakav domaćih i stranih turista?
Velik. Izložba je jednako zanimljiva i građanima Dubrovnika i turistima jer daje cjelovitu sliku stradanja, ali i obnove Grada, koja nije ni pesimistična ni patetična. Mislim da ova priča izaziva ponos u svakom posjetitelju.

Kakvi su vam budući planovi vezani uz izložbu i slične projekte?
Izložba bi početkom ožujka trebala gostovati u Bruxellesu u organizaciji potpredsjednice Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravke Šuice, a najavljena su i neka druga međunarodna gostovanja. Postoje i ozbiljni planovi da se izložba ostavi u Lazaretima kao svojevrsni stalni postav, ali o svemu će konačnu odluku donijeti Grad Dubrovnik kao organizator.

Razgovarao: Domagoj Vlahović

Naslovna fotografija: Radovi na skalinima Jezuiti, foto: Milo Kovač/ Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Zbirka fotografija i negativa