“Dolazak u Lurd bio je iznimno emotivan. Nakon toliko dana putovanja, izgubili smo pojam o vremenu i prostoru, usmjerivši se samo na dolazak na to posebno mjesto i kad je do tog došlo imali smo osjećaj kao da smo osvojili svoju planinu života“, opisala nam je poručnica Antolić

Ana Antolić je zahvaljujući izvanrednim sportskim rezultatima već dobro poznato ime u Hrvatskom vojniku. Mladoj poručnici iz PZB-a odlučili smo posvetiti stranice i u ovom broju, te se osvrnuti na njezin novi uspjeh, a to je bicikliranje u sklopu biciklističkog ultramaratona gdje je kao dio sedmeročlane ekspedicije Udruge Tigar, odvezla dionicu od Rakitja do Lurda u Francuskoj.

Poručnicu Antolić navikli smo viđati na različitim vojnim i civilnim sportskim natjecanjima, ali ovaj je put odlučila svoju fizičku i psihičku spremnost iskoristiti za humani projekt u organizaciji Udruge Tigar iz Rakitja. Biciklistički ultramaraton duljine više od 1700 kilometara i u trajanju od 13 dana nije nimalo lagan zadatak i zahtijeva dobru pripremu, a s obzirom na Anine uspjehe od prije nismo ni sumnjali kako se ona za ovaj izazov marljivo pripremala. S intenzivnim pripremama započela je tri mjeseca prije, a osim trčanja koje redovito trenira uključila je malo više bicikliranja. “Vozila sam bicikl po 200 kilometara da mi se organizam navikne na duže staze, a kako bih lakše odvozila veće nadmorske visine poslije posla bih otišla do Sljemena i natrag“, prepričava nam i s osmijehom govori kako joj je ovaj ultramaraton bio odmor s obzirom na iscrpljujuće pripreme. Bila to šala ili ne, poručnica Antolić može se pohvaliti da je uspješno odvezla rutu od Rakitja do Lurda i sve to bez ijedne probušene gume i bez ozljede.

Na pitanje zašto je odlučila sudjelovati u jednoj ovakvoj priči odgovorila nam je da je već dulje vrijeme imala želju otići u Lurd iz osobnih razloga i jer joj to svetište puno znači, a kad je čula da se organizira maraton s naglaskom na duhovno vojno hodočašće odmah je znala da želi biti dio toga. Preko svojeg biciklističkog kluba BK Rama, gdje inače trenira, došla je do Udruge Tigar i oni su je objeručke prihvatili, a činjenica da jedna mlada djelatna vojna osoba želi biti dio njihove ekipe puno im je značilo. “Ovih 1700 kilometara vožnje od Rakitja do Lurda posvetili smo hrvatskim braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu hrvatske države, a posebice poginulim i nestalim pripadnicima Tigrova, koji su imali neizmjernu ulogu u Domovinskom ratu“, rekla je poručnica.

Osim Ane, u maratonu je sudjelovalo pet pripadnika iz Udruge Tigrovi, branitelja i invalida Domovinskog rata te bivših Tigrova i kao najmlađa članica ove sedmeročlane ekipe, Lucija Andabaka, koja je ujedno bila začetnica i voditeljica projekta Biciklistički ultramaraton Tigrovi za Lourdes 2024. Na cijeloj ruti imali su pratnju kombijem s rezervnim biciklima i dijelovima, ali kako saznajemo od poručnice Antolić ništa im od toga nije ni trebalo jer su svi izdržali do kraja sa svojim biciklima i bez nekih posebnih popravaka. Cijelu dionicu odvezli su u 13 dana i podijelili je u 11 etapa zbog lakše organizacije. Dnevno su prelazili oko 170 kilometara, a nakon napornog sedmog dana kad su prešli najteži prijevoj na Alpama uzeli su dan odmora. Na Alpama ih je uhvatila kiša što je dodatno otežalu cijelu rutu jer je cesta bila skliska i morali su se dodatno koncentrirati na spuštanje s više od 2000 metara nadmorske visine.

Osvojiti svoju planinu života

Kao najveći izazov poručnica nam ističe vođenje i navigiranje koje je preuzela tijekom prolazaka kroz velike gradove gdje bi se na licu mjesta morali reorganizirati. “Preuzimanje odgovornosti za vođenje i navigaciju tijekom puta bilo je psihički zahtjevno, posebno zbog svakodnevnih izmjena rute, što je cijeli zadatak činilo još izazovnijim“, rekla je. Vožnja bicikla sama po sebi nije joj bila problem iako su dnevno provodili po 10 sati na njemu. Kaže da je bilo trenutaka krize kad bi samo stajala i gledala planine, pitajući se što ona tu radi, ali ipak je u svojem timu našla najveću motivaciju. “Njihov trud, pozitivna energija i posvećenost bili su zarazni i ugodno su me iznenadili svojom voljom i fizičkom spremnošću. Kad sam vidjela koliko njima sve to znači i kako im ništa nije teško, znala sam da ni ja ne smijem posustati“, ističe poručnica. Nakon odmora u francuskom utvrđenom gradu Carcassonne i 13 dana nakon startne pozicije ispred Doma Tigrova u Rakitju sedmeročlana ekipa napokon je stigla u Lurd, gdje se u tom trenutku održavalo 30. hodočašće hrvatske vojske, policije i branitelja. “Dolazak u Lurd bio je iznimno emotivan. Nakon toliko dana putovanja, izgubili smo pojam o vremenu i prostoru, usmjerivši se samo na dolazak na to posebno mjesto i kad je do tog došlo imali smo osjećaj kao da smo osvojili svoju planinu života“, opisala nam je poručnica Antolić, te istaknula kako nam ovakva iskustva dobro dođu da iziđemo iz zone komfora i pomaknemo svoje granice.

S obzirom na to da je najčešće susrećemo na vojnim natjecanjima, zanimalo nas je ima li različit pristup kad se natječe i kad ne. “Kad je natjecanje, sama sebi stvorim pritisak u glavi i to mi postane veliko opterećenje. Ovo je iskustvo bilo potpuno drugačije – fokusirala sam se na dobru pripremu i da odvozim cijelu rutu, što je i bio cilj, te je sve bilo puno opuštenije i bez pritiska“, rekla je. Na pitanje što joj je od to dvoje draže odmah nam je odgovorila da su to ovakve stvari gdje se osobno natječe sa samom sobom i da su joj takve pobjede najbolje.

Janja Marijanović Šaravanja

Foto: osobna arhiva