Kako četiri zainteresirane ratne mornarice imaju podosta različite zahtjeve za projekt European Patrol Corvette, koji bi im kroz EU-ovu inicijativu PESCO trebao donijeti novu klasu ratnih površinskih plovila, inženjeri će morati izraditi svestran ili iznimno prilagodljiv projekt

 

Europska ophodna korveta (European Patrol Corvette – EPC) naziv je projekta pokrenuta u studenom 2019. godine odlukom Europskog vijeća. Razmatra se i mogućnost njegova sufinanciranja iz Europskog obrambenog fonda, a odluka o tome bit će donesena 2021. godine. Početak gradnje prvog broda planiran je za 2025., a isporuka prvoj ratnoj mornarici, tj. talijanskoj, trebala bi uslijediti 2027. godine. Nositelj (ili kako se to službeno kaže, koordinator) programa EPC je Italija. Međutim, tvrtka koja će biti zadužena za projektiranje i razvoj je Naviris. Riječ je o konzorciju koji su s jednakim udjelom kapitala osnovali talijanski Fincantieri i francuski Naval Group. Sjedište tvrtke je u Genovi, dok će projektno-razvojno sjedište biti u francuskom Toulonu. S obzirom na početne zahtjeve, provedba projekta neće biti nimalo laka. Ipak, kako je sudjelovanje 12. studenog 2019. potvrdila i Španjolska, u dio posla oko projektiranja i gradnje bit će uključene tamošnje tvrtke Navantia i Indra. Još otprije u EPC-u je i Grčka.

Kako Italija, Francuska, Grčka i na kraju Španjolska zapravo imaju podosta različite zahtjeve za EPC, projektanti će morati izraditi projekt svestranog ili iznimno prilagodljivog broda. Prvi je i osnovni zahtjev da EPC bude što manji (čitaj: jeftiniji). Prema NATO-ovoj terminologiji, EPC će biti Limited Warship Unit, u slobodnom prijevodu ratni brod ograničenih sposobnosti. Zasad se spominje istisnina između 3000 i 3100 tona.

Tko treba zamjenu?

Od taktičko-tehničkih zahtjeva poznat je onaj da EPC treba imati sposobnosti djelovanja protiv ciljeva na moru, prije svega površinskih brodova. Tek kao dodatna opcija spominje se mogućnost djelovanja protiv podmornica. Brod će trebati dostatne kapacitete za zaštitu od napada iz zračnog prostora, uključujući i obranu od protubrodskih vođenih projektila. Pritom bi doplov pri krstarećoj brzini od 14 čvorova morao biti najmanje 10 000 nautičkih milja (18 520 kilometara). Zanimljivo je što istodobno dio zemalja uključenih u razvoj želi u svojim flotama imati i velike odobalne ophodne brodove (Offshore Patrol Vessel – OPV), koji će biti prilagođeni tipičnim zadaćama takvih plovila: ophodnjama na otvorenom moru, borbi protiv piratstva, nadzoru pomorskih granica, ribarstva i gospodarskih pojasa, zaštiti kritične infrastrukture poput naftnih platformi… To znači da bi brodovi koji bi bili obuhvaćeni EPC-om vjerojatno imali tek pripremu za eventualno postavljanje protubrodskog, protupodmorničkog i protuzračnog (potonje vjerojatno uopće nije opcija) naoružanja, te znatno veći prostor za smještaj posade i ukrcanih osoba, npr. migranata. Stoga im se moraju povećati i prostorije za medicinsku skrb. Jedino što će biti zajedničko korveti i OPV-u bit će topnički sustav na pramcu te helikopterski hangar s letnom palubom na krmi. Naravno, elektronički sustavi kao što su radari, sustavi za elektronička djelovanja, elektrooptički motrilački sustavi na korveti bit će znatno složeniji te nekoliko puta skuplji nego što će biti na OPV-u.

 

Jedini je način da se jednim projektom zadovolje sve potrebe to da brod bude visokomodularan, tj. da se tijekom projektiranja omogući njegovo prilagođavanje različitim namjenama. Po svemu sudeći, prije svega zbog ugrađenih elektroničkih sustava, isporučeni brodovi neće se moći naknadno prilagođavati drugim namjenama, npr. promjeni iz konfiguracije OPV-a u protupodmorničku.

Talijanska ratna mornarica ima potrebu za osam EPC brodova kojima namjerava zamijeniti četiri ophodna broda klase Comandante Cigala Fulgosi i četiri klase Cassiopea. Francuska ratna mornarica zasad najavljuje gradnju do 11 EPC-a kao zamjenu za šest korveta klase Floréal i pet za brodove druge klase. Španjolska ratna mornarica ima potrebu za pet ili šest EPC-a kojima bi zamijenila dvije preostale i četiri povučene korvete klase Descubierta. Grčka ratna mornarica treba zamjenu za deset fregata klase Elli, s tim da je jedna još 2013. povučena iz operativne uporabe. No, po svemu sudeći, neće sve biti zamijenjene EPC-ima, nego u kombinaciji s budućom fregatom.

Mali veliki brod

Budući da se od europske korvete očekuje izvršavanje brojnih zadaća, koje bi zapravo bile primjerenije fregati, ne čudi da najave govore o brodu koji će imati veliku istisninu. Iako se zasad ponajviše spominju istisnine od 3000 do 3100 tona, neki izvori navode da bi se istisnina mogla povećati na 3500 ili čak 4000 tona. Pritom bi EPC ostao korveta samo po nazivu, a zapravo bi postao poprilično velika fregata. Prema standardizaciji koju je inženjer brodogradnje Mislav Brlić naveo u svojoj knjizi Razarači i fregate za 21. stoljeće (izdavač MORH, 2002.), suvremene su korvete brodovi s istisninom do oko 1500 tona. Brodovi istisnine od 1500 do 5000 tona smatraju se fregatama. Međutim, u zadnjih tridesetak godina, zapravo od raspada SSSR-a 1991., mnoge ratne mornarice demokratskih zemalja nove projekte ratnih brodova klasificiraju kao manje brodove nego što je uobičajeno s istisninom i sposobnostima kakve imaju. Tako se fregate klasificiraju kao korvete, razarači kao fregate, a brodovi koji su po veličini i borbenim sposobnostima zapravo krstarice označavaju se kao razarači. Stoga je ta nekad vrlo jasna podjela danas nedefinirana pa je i EPC zapravo već sad više fregata nego korveta.

S potencijalno daljnjim rastom istisnine EPC će dodatno biti sve više fregata, tim prije jer neke od zemalja koje su se pridružile ili će se tek pridružiti projektu zapravo trebaju višenamjenski ratni brod borbenih značajki više nalik na razarač nego na skromnu korvetu.

Povećanje borbenih mogućnosti može se ostvariti samo na jedan način – povećanjem broja senzora i tipova naoružanja. Stoga ne čudi da se i najave oko duljine trupa preko svega razlikuju od 107, preko 110 do čak 120 metara. U potonjem bi se slučaju EPC teško mogao nazvati korvetom.

Pri duljini trupa preko svega od oko 110 metara širina bi bila oko 15, a projektirani gaz oko pet metara.

Povećanju duljine trupa najviše pridonosi zahtjev da brod mora imati letnu palubu i hangar za smještaj helikoptera srednje veličine kao što je NH90 (zapravo SH90A talijanske mornarice) ili AW169 (zapravo SH169A talijanske financijske policije). Duljina s elisom NH90A iznosi 19,56 m, a kod AW169 ona je 14,65 m, zbog čega letna paluba ne može biti kratka. Uz svu optimizaciju, prije svega u veličini hangara (preklapanjem glavnog rotora i repnog dijela), duljina letne palube i hangara je najmanje 45 metara.

Da bi se helikopter mogao uspješno rabiti, na brodu se mora osigurati prostor za siguran smještaj zrakoplovnog goriva te helikopterskog naoružanja (ako se ukrcani helikopter rabi za protupodmorničke i/ili protubrodske zadaće). Tomu se mora dodati i smještaj nužnih pričuvnih dijelova te opreme za održavanje helikoptera. Na brodu treba osigurati i adekvatan smještaj za letačku posadu, tj. najmanje dva pilota i tri tehničara za održavanje helikoptera.

Različite mornarice i potrebe

Kod inačice odobalnog ophodnog broda osnovu mogućnosti djelovanja protiv ciljeva na morskoj površini davat će top srednjeg kalibra smješten na pramcu. I to je više nego dostatno za tu vrstu brodova.

Međutim, od inačice EPC-a kao korvete očekuju se znatno veće mogućnosti. One će se postići postavljanjem lansera za protubrodske vođene projektile. Njihovo postavljanje ne zahtijeva povećanje duljine trupa, nego samo dostatno široko nadgrađe u slučaju postavljanja klasičnih lansera. Protubrodske vođene projektile moguće je postaviti i u vertikalne lansere, no takav lanser kod EPC-a (smješten na pramcu) neće biti dostatno velik.

Stoga je najvjerojatnije rješenje ugradnja dvaju klasičnih lansera s po četiri (moguće i dva) protubrodska projektila koja će se nalaziti otprilike na sredini broda, iza dimnjaka. Ratne mornarice odlučivat će o tome koje će protubrodske projektile rabiti.

Talijanske klase Comandante Cigala Fulgosi i Cassiopea koje bi EPC trebao zamijeniti u njihovoj ratnoj mornarici nisu naoružane protubrodskim vođenim projektilima.

S druge strane, francuske fregate klase Floréal izvorno su bile naoružane protubrodskim vođenim projektilima MM38 Exocet, no oni su uklonjeni nakon što su im istekli resursi. Francuski EPC-i stoga bi mogli biti naoružani protubrodskim vođenim projektilima Exocet MM40 Block 3. Oni imaju najveći domet 180 km, bojnu glavu mase 165 kg i aktivno radarsko samonavođenje potpomognuto GPS sustavom navigacije. Bojna glava nema dostatnu snagu da izravno potopi brod veličine korvete i veći, ali može izazvati više nego dovoljno štete da ga izbaci iz borbene uporabe.

Najveća očekivanja

Španjolska ratna mornarica namjerava EPC-ima zamijeniti korvete klase Descubierta. To znači da će ih zasigurno naoružati i protubrodskim vođenim projektilima. Doduše, četiri broda te klase brisana su s flotne liste, a dva su tijekom 2004. i 2005. pretvorena u ophodne brodove. Tijekom konverzije uklonjen im je lanser PZO sustava, dok su lanseri protubrodskih vođenih projektila Harpoon ostavljeni. Kako je malo vjerojatno da će španjolska mornarica u skoroj budućnosti mijenjati tip protubrodskog vođenog projektila, prilično je sigurno da će njezini EPC-i biti naoružani Harpoonima. Na službenoj Boeingovoj stranici navodi se da je najveći domet Harpoona Block II veći od 67 nautičkih milja (124 km). Ne navodi se masa bojne glave, no iz dostupnih podataka poznato je da ima 221 kilogram. Navođenje je aktivno radarsko potpomognuto GPS navigacijom. Masivnija bojna glava znači i veću razornu moć, no ipak nije dostatna da projektil potopi brod veličine fregate ili veći. Ratna iskustva pokazala su da je Harpoonova bojna glava dostatno snažna da potopi raketne čamce, ali ne i korvete, no da je već pogodak jednog projektila dostatan da onesposobi brod veličine fregate.

 

Vjerojatno najveća očekivanja od projekta EPC ima Grčka. Svi brodovi njezine aktualne klase fregata Elli izgrađeni su u Nizozemskoj. Samo su dva, “Elli” i “Limnos”, izvorno namijenjena grčkoj ratnoj mornarici. Preostalih je osam izgrađeno za nizozemsku mornaricu kao klasa Kortenaer te su naknadno predani Grčkoj. U vrijeme gradnje sedamdesetih i osamdesetih godina to su bile suvremene fregate. Usprkos modernizacijama koje je na njima obavila grčka mornarica, s vremenom su zastarjele. Kako bi zamjena klase Elli bila što manje opterećenje za državni proračun, grčka mornarica namjerava to učiniti s dva tipa broda. Jedan je EPC, a drugi “prava” korveta koju će graditi u suradnji s Izraelom. Sporazum o tehničkoj suradnji između grčkog brodogradilišta ONEX Neorion i Israel Shipyardsa potpisan je u lipnju 2020. Najvažniji je dio sporazuma gradnja korveta klase Themistocles. Grčka ratna mornarica očekuje najmanje šest korveta te se nada još kojoj više. Israel Shipyards pomoći će u fazi projektiranja i transfera tehnologije, dok će se sama gradnja obaviti u Grčkoj. Klasa Themistocles imat će istisninu od oko 800 tona i biti duga 72 metra, a naoružanje će uključiti protubrodske vođene projektile i PZO proturaketni sustav. Na krmi će biti letna platforma bez hangara.

PZO sustav i topovi

European Patrol Corvette na pramcu će imati vertikalne lansere za laki protuzračni raketni sustav. Osnovna namjena bit će mu obrana broda od protubrodskih vođenih projektila. Zasad se spominje ugradnja lansera s osam lansirnih cijevi iako se to lako može promijeniti tijekom projektiranja. Uostalom, svaka od mornarica tek mora odabrati sustav koji će ugrađivati.

Budući da talijanska mornarica EPC-ima namjerava zamijeniti ophodne brodove, teško je zaključiti da će na njima biti PZO raketni sustav. No, zato bi tom rješenju mogla pribjeći francuska mornarica jer fregate klase Floréal imaju takav sustav. Najvjerojatniji je francuski izbor sustav Sea Ceptor tvrtke MBDA. Riječ je o mornaričkoj (ili bolje rečeno brodskoj) inačici PZO raketnog sustava CAMM (Common Anti-Air Modular Missile). MBDA tvrdi da je Sea Ceptor dostatno malen da se može ugrađivati i na ophodne brodove. Projektil je dug 3,2 m i ima promjer 166 mm. Masa u trenutku lansiranja iznosi samo 99 kg, a domet mu je 25 km. Postoji i inačica Sea Ceptor ER duga četiri metra i dometa 45 kilometara. Projektil ima aktivni radarski sustav samonavođenja. Proizvođač tvrdi da se može nositi sa svim prijetnjama, uključujući i nadzvučne protubrodske projektile.

 

Sea Ceptor najizgledniji je odabir i za španjolske EPC-e. Što se tiče budućih grčkih korveta klase Themistocles, zasad se javno spominje tek ugradnja neodređenog PZO proturaketnog sustava, no sasvim je sigurno da će Izrael iskoristiti priliku da Grčkoj proda neki od svojih sustava. Kao osnova za klasu Themistocles poslužio je Israel Shipyardsov projekt Sa’ar 72 koji je, među ostalim, predviđen za ugradnju 16 vertikalnih lasera (2 x 8) za PZO raketni sustav IAI Barak MX (nekadašnji Barak 8). Kako je taj projektil dug 4,5 m, lanseri su ugrađeni u nadgrađe na sredini broda. Barak 8 izvorno je razvijen za indijsku mornaricu te optimiziran za uništavanje protubrodskih vođenih projektila. Ima stoga dvojno navođenje, koje se sastoji od aktivnog radarskog i infracrvenog sustava. IAI navodi tri inačice: Barak MRAD dometa 35 km, Barak LRAD dometa 70 km i Barak ER dometa 150 km (i povećane duljine na šest metara). Odluči li grčka mornarica korvete klase Themistocles naoružati sustavom Barak, onda će on, zbog smanjenja troškova, zasigurno biti sastavni dio naoružanja i grčkih EPC-a.

Osnovu topničke komponente europskog broda činit će pramčani top srednjeg kalibra i to je jedino oružje koje će biti standardno za sve inačice. Po svemu sudeći, pramčani top mogao bi biti i jedino oružje za koje će sve ratne mornarice uporabiti isti tip – Leonardo 76/62 mm Super Rapid. Starije i novije inačice tog topa, prema tvrdnjama proizvođača, nalaze se na ratnim brodovima više od 70 mornarica. Zahvaljujući maloj masi od samo 7900 kilograma taj je top pogodan za ugradnju i na vrlo male ratne brodove. S druge strane, kombinacija kalibra od 76 mm i velike brzine paljbe (120 granata u minuti) daju mu sasvim solidnu paljbenu moć. Top se već nalazi u naoružanju talijanske, francuske, španjolske i grčke mornarice.

Ophodna inačica EPC-a zasigurno će imati i topove manjeg kalibra. Na skici koja se trenutačno najčešće prikazuje u tekstovima vezanim uz program EPC vide se dva daljinski upravljiva topa kalibra 25 mm smještena na krovu hangara, na svakom boku broda po jedan. Lako je moguće da će ratne mornarice tijekom razrade projekta odabrati drukčije rješenje, ovisno o svojim potrebama.

Jedna je od opcija za inačicu korvete ugradnja topničkog proturaketnog sustava kao zadnje crte obrane, dok bi OPV inačica mogla dobiti jeftinije, ručno upravljive topničke sustave malog kalibra.

Uobičajeno je da se ophodni brodovi naoružavaju strojnicama. Pritom postoji jeftinija opcija s ručno upravljivim strojnicama te skuplja sa strojnicama ugrađenim u daljinski upravljivim paljbenim stanicama.

Sonari, torpedi i ostalo

Španjolska ratna mornarica objavila je pristupajući programu EPC da prije svega želi korvetu optimiziranu za protupodmorničko djelovanje. To zasigurno neće olakšati posao projektantima, koji moraju ne samo pronaći prostor za smještaj protupodmorničkih sustava nego i redizajnirati trup kako bi se u njega mogli smjestiti aktivni i pasivni sonari.

Na krmenom dijelu, ispod letne platforme, postoji prostor izvorno namijenjen za smještaj lakih čamaca nužnih za zadaće ophodnje. Taj je prostor opremljen dizalicom za porinuće i podizanje čamaca te je dostatno velik za smještaj najsuvremenijih pasivnih tegljenih sonara. Ugradnja aktivnog sonara zahtijeva ozbiljan redizajn ili pramčanog dijela broda ili kobilice kako bi se dobio prostor za smještaj antene sonara. Kako su španjolski ratni brodovi dosad opremani američkim sonarnim sustavima, vjerojatno je da će i njihova protupodmornička inačica EPC-a imati američke sonare.

 

Projektanti moraju na brodu naći i prostor za smještaj dvaju trostrukih torpednih uređaja za ispaljivanje lakih vođenih protupodmorničkih torpeda. Španjolske fregate klase Álvaro de Bazán naoružane su s po dva trostruka torpedna uređaja Mark 32 Mod 9 SVTT (Surface Vessel Torpedo Tubes) promjera 324 mm. Iz njih ispaljuju lake vođene protupodmorničke torpede Mark 46 Mod 5 američke tvrtke Honeywell pa je malo vjerojatno da će njihovi EPC-i dobiti drukčije protupodmorničko naoružanje.

Podjednako je važna komponenta protupodmorničkih sposobnosti helikopter opremljen sonarom i naoružan protupodmorničkim torpedima. Španjolska ratna mornarica raspolaže protupodmorničkim helikopterima SH-60B LAMPS III Seahawk američke tvrtke Sikorsky i teško će pristati da zbog EPC-a kupi novi tip helikoptera. Seahawk je tek nešto malo veći od NH90 (19,76 m prema 19,56 m NH90A), no pitanje je hoće li projektanti morati povećavati hangar. U svakom slučaju, na brodu treba pronaći prostor za smještaj i održavanje lakih vođenih protubrodskih torpeda koji su u naoružanju Seahawka.

Postoji velika vjerojatnost da će i druge ratne mornarice, nakon što se izvrše promjene na osnovnom projektu, odlučiti svoje EPC-e opremiti i protupodmorničkim sustavima. Prije svih, tu je grčka mornarica, kojoj trebaju ratni brodovi za protupodmorničko djelovanje. Naravno, dodavanje protupodmorničkih sposobnosti znatno povećava cijenu broda.

Puno elektronike

Uz naoružanje, najveća će razlika između OPV i borbene inačice EPC-a biti u elektroničkim sustavima. I dok će odabir tih sustava kod OPV inačice uvjetovati namjena i količina novca koju će naručitelji imati na raspolaganju, kod borbene inačice ona će prije svega ovisiti o odabiru PZO raketnog sustava.

OPV inačica zahtijeva jednostavne elektroničke sustave, prije svega motrilački radar za nadzor morske površine. Kako će njegova antena biti na vrhu glavnog jarbola, bilo bi poželjno da je stabilizirana. Uz njega treba ugraditi, zbog sigurnosti, najmanje dva navigacijska radara. Moguća je i ugradnja elektrooptičkih motrilačkih sustava kojima se povećavaju mogućnosti motrenja noću i u lošim vremenskim uvjetima. S obzirom na to da će EPC ophodni brodovi biti odobalni, tj. djelovati daleko od matičnih luka i obala, nezamjenjiv dio opreme moraju biti satelitski komunikacijski sustavi. Uz njih ide i uobičajen set radiouređaja koji pokrivaju vrlo širok spektar frekvencija. Uz topnički sustav na pramcu ide i pripadajući ciljnički sustav. Na krmi treba ugraditi i uređaje za sigurno polijetanje i prihvat helikoptera.

 

Borbena inačica morat će imati znatno složenije i time skuplje elektroničke sustave, prije svega suvremeni 3D motrilački radar za otkrivanje ciljeva u zračnom prostoru. On je nužan kako bi se prikupili podaci za PZO raketni sustav. Moguća je ugradnja radarskog sustava s rotirajućom antenom na vrhu jarbola iako je najsuvremenije rješenje ugradnja triju ili četiriju fiksnih antena AESA radarskog sustava. Što će odabrani PZO raketni sustav imati bolje značajke, to će zahtijevati i bolji (skuplji) radar, a uz njega mora ići i radar za nadzor morske površine te najmanje dva navigacijska radara. Borbena inačica EPC-a morat će imati i sustave za elektroničko djelovanje sposobne detektirati, ali i ometati protivnikova radarska zračenja. Uz elektroničke sustave morat će se ugraditi i bacači mamaca.

Protupodmornička inačica morat će imati ugrađene aktivne i pasivne sonarne sustave. Uz sve navedeno idu i satelitske te klasične podatkovne veze.

I za kraj – cijena

OPV inačica European Patrol Corvette, ovisno o ugrađenoj elektroničkoj opremi i bez cijene helikoptera, trebala bi biti od 150 milijuna eura naviše. Talijanska ratna mornarica svaki je od četiri odobalna ophodna broda klase Comandante Cigala Fulgosi platila oko 90 milijuna eura, no ti su brodovi izgrađeni prije 18 godina, a sa 1520 tona istisnine barem su upola manji od predviđene istisnine EPC-a.

Cijena borbene inačice bit će dosta viša. Izraelske korvete Sa’ar 6, koje su trenutačno u gradnji, a koje se po naoružanju i opremljenosti mogu uspoređivati s EPC-om (no ne i po veličini jer će imati 1900 tona istisnine), stajat će izraelske porezne obveznike oko 430 milijuna eura po plovilu. Prema tome, najniža cijena borbene inačice EPC-a s naoružanjem i opremom neće moći biti niža od 450 milijuna eura (ne računajući cijenu helikoptera) s tendencijom da bude znatno viša od 500 milijuna eura. Pritom će cijena protupodmorničke inačice EPC-a biti još veća zbog potrebe za ugradnjom sonarnih sustava i protupodmorničkog naoružanja.

---

Stalna strukturirana suradnja (PESCO)

Stalna strukturirana suradnja (Permanent Structured Cooperation – PESCO), oblik je suradnje predviđen Ugovorom o Europskoj uniji koji zainteresiranim članicama EU-a omogućuje jačanje obrambene suradnje i zajedničkog razvoja obrambenih sposobnosti. PESCO otvara potencijal i za razvoj europske obrambene industrije te pridonosi ispunjavanju ciljeva Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a koja je regulirana u članku 42. Lisabonskog ugovora iz 2009. godine. Pripremne radnje za pokretanje PESCO-a obavljene su između 2014. i 2016. godine. Nakon što su 7. rujna 2017. ministri vanjskih poslova članica EU-a postigli dogovor o pokretanju programa PESCO, 13. studenog te godine predstavnici 23 od 28 članica potpisali su sporazum kojim je omogućena njegova provedba. PESCO je i formalno uspostavljen 11. prosinca 2017., a pristupilo mu je 25 članica EU-a (nije pristupilo Ujedinjeno Kraljevstvo zbog najavljenog napuštanja EU-a, Danska jer ne sudjeluje u Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a, te Malta, koja si je ostavila vremena za procjenu dosega i smjerova programa).

Članice EU-a imaju slobodu odlučivanja o tome u koji će se program uključiti, u skladu sa svojim interesima i potrebama. Kroz dosadašnja tri kruga pokretanja trenutačno je aktivno 46 projekata, a svaki je od njih rezultat dogovora zemalja sudionica koje su pronašle područje zajedničkog interesa te osmislile modalitete i okvire suradnje.

Klase koje će zamijeniti EPC

Italija – (umjesto imena zemlje staviti zastavu) ophodni brodovi klasa Comandante Cigala Fulgosi i Cassiopea

Francuska – korvete klase Floréal

Grčka – fregate klase Elli

Španjolska – korvete klase Descubierta

 

Mario GALIĆ