Mihaljević je ugovorni pričuvnik Hrvatske vojske od lipnja 2021. godine, a odradio je fantastično natjecanje te samo potvrdio dobru formu koja ga prati još od prošle godine…

Hrvatski atletičar 28-godišnji Filip Mihaljević osvojio je naslov europskog prvaka u bacanju kugle na Europskom prvenstvu u atletici održanom u Münchenu sredinom kolovoza. Na blagdan Velike Gospe stigao je do naslova prvaka hicem od 21,88 metara koji je bacio u zadnjoj šestoj seriji ostvarivši tako najveći uspjeh svoje karijere okrunivši se naslovom europskog prvaka u bacanju kugle, jednoj od četiri bacačke discipline u atletici.

Mihaljević je još jedan u nizu vrhunskih sportaša koji pokazuju koliko je Hrvatska sportom bogata nacija s obzirom na to da je gotovo nemoguće pronaći sport u kojem nema pojedinca koji osvaja medalje i naslove na velikim natjecanjima. Ugovorni pričuvnik Hrvatske vojske, koji je u sastavu pričuve od lipnja 2021., odradio je fantastično natjecanje te samo potvrdio dobru formu koja ga prati još od prošle godine kad je na Europskom dvoranskom prvenstvu održanom u poljskom Torunu osvojio brončanu medalju. Međutim, na ovom natjecanju hrvatski rekorder u bacanju kugle nije dopustio da ga itko iznenadi te je tijekom cijelog natjecanja pokazivao kako se dobro osjeća i kako je u stanju biti bolji od ostatka konkurencije što je na kraju i pokazao. Mihaljević je svih šest pokušaja odradio dobro i svaki je bio ispravan, a u njih čak pet kugla je išla više od 21 metra.

U finalu je Filip zlato slavio ispred Srbina Armina Sinančevića koji je bacio kuglu 21,39 i osvojio srebrnu medalju te Čeha Tomaša Staneka koji je s 21,26 osvojio broncu. Samo finale bilo je dosta naporno s obzirom na to da su natjecatelji istog dana nešto ranije odradili i kvalifikacije, ali ovaj je 28-godišnjak, rođen u Livnu, pokazao kako mu to nije nimalo smetalo te je ostao miran i fokusiran do samog kraja te zasluženo odnio naslov europskog prvaka.

S dojmovima se iz Müchena javio za naš časopis. ”Bilo je jako puno emocija, ali uspio sam ih iskontrolirati kako bih ostao fokusiran na ono što je bitno, a to je odraditi tehnički kako treba pa da poslije možemo slaviti. U sportu nema preranog slavlja, nema prerane euforije. Ljudi koji su gledali natjecanje rekli su da se vidjelo da sam smiren, da sam dominantan i na kraju se to tako i pokazalo. Nakon prve tri serije vjerovao sam da je medalja već u džepu, međutim nisam se želio zadovoljiti samo s medaljom već sam htio da to bude ona najsjanija,” kaže Mihaljević.

Osvrnuo se i na konkurenciju za koju kaže kako je bila vrlo jaka, ali uspio je biti bolji od svih. ”Konkurencija je bila dobra, očekivao sam da će mi prestavnici Srbije i Češke biti glavni konkurenti za medalju što se na kraju pokazalo točnim jer su uz mene tijekom cijele sezone bili najbolji tako da je plasman na podij bio očekivan, ali mislim da sam zasluženo pobijedio i kući se vraćamo ponosni na sve što smo napravili. Očekivao sam medalju, ali nisam imao pritisak. Bio sam fokusiran na rezultat, a s ovakvim bi rezultatom bio zadovoljan i bez medalje jer je to moj drugi rezultat karijere. Moj tim i ja nismo puno razmišljali o medalji, bili smo svjesni da se ona nudi, ali nismo padali u euforiju već smo naporno radili na ovom.

Rekao je kako se za ovo natjecanje počeo pripremati još u studenom prošle godine i cijelo je vrijeme  naporno radio za ovo natjecanje. Imao je poneki dan pauze, ali uglavnom se radilo svakog dana vrlo naporno kako bi se mogao držati visoki ritam. ”Svjetsko prvenstvo prošlog mjeseca bilo je dobar pokazatelj forme, ono nam je pokazalo da sve ovo što radimo ima smisla i da se sve slaže na svoje mjesto. Ovo je bio samo šlag na tortu.”

Filip kaže da je atletika vrlo zahtjevan sport u kojem praktički i nema odmora, raspored je vrlo zgusnut, a treninzi vrlo naporni i teški. Atletski treninzi toliko su naporni da se u pojedinima fazama prilikom jednog treninga podigne težina do deset tona. ”To prođe kroz moje ruke, moje noge, moja leđa kroz jedan trening u teretani u trajanju od sat i pol. To je cjelodnevni posao, moram biti maksimalno fokusiran, nema ispijanja kava, nema izlazaka, atletika traži velika odricanja, nema puno slobodnog vremena, a njega iskorištavam za izvršavanje obiteljskih obveza. Nedjelja je zapravo jedini slobodan dan. Kad su natjecanja i kad sve krene, onda toga i nema, ali mene to čini zadovoljnim i ja sam sretan zbog sporta kojim se bavim.“

U mladosti se bavio i nogometom, počeo je još kao dijete u dobi od šest godina, a igrao ga je do sedamnaeste godine u lokalnom klubu Livno, no rekao nam je kako je već ranije znao kako nije za nogomet, ali da mu je on dosta pomogao u sportskoj karijeri usadivši mu radne navike te mu je omogućio prve korake u sportu. Atletikom se profesionalno počinje baviti nešto poslije. Ljubav prema sportu i atletici prenio mu je otac te je atletiku gledao još kao dijete prateći natjecanja tadašnje Zlatne lige. Nogomet nije bio za mene, to sam znao još od prije, ali dosta je pomogao. Cijelo vrijeme volio sam atletiku, pratio sam tad još Zlatnu ligu, bacao sam kamena s ramena s ocem kod kuće, to je prvi moj korak do atletike. Poslije je talent prepoznat, a od tada do danas bilo je jako puno rada i odricanja da bi se došlo do ove razine. Filipov otac rekreativno se bavio atletikom i trenirao je dok je bio na studiju u Osijeku, a netočna je informacija koja kruži medijima da je Filipov otac bio prvak atletike u krosu. Majka je odgajateljica, a ne odbojkašica. Međutim Filip kaže kako je obitelj bila ta koja ga je usmjeravala u sportu. Također, govorio nam je i o sportskim uzorima.

”Otac obožava sport i od njega sam naslijedio ljubav prema sportu i prema atletici, on je taj koji me usmjeravao prema sportu. Uzori su mi bili Sandra i Blanka. S Blankom sam dijelio isti klub, ASK Split (op. a.) ali možda sam još bliži bio sa Sandrom jer dolazimo iz bacačkih disciplina i gledao sam kako treba raditi da postaneš vrhunski. Gledao sam kojim putem treba ići da bi se došlo do uspjeha. Naravno da se ne treba uspoređivati s njezinim uspjesima jer su nestvarni, ali nadam se da ću ostvariti barem dio toga,” kaže Filip koji još uvijek nije svjestan uspjeha koji je postigao. Ovo je najveći uspjeh hrvatske muške atletike i prva zlatna medalja s velikih natjecanja.

Hrvatski rekorder u bacanju kugle koji je postavio državni rekord s 21,94 ostvaren prošle godine ove je godine već pet puta bacao kuglu više od 21,80 metara što je zaista impresivno. Do kraja sezone ostala su tri mitinga Dijamantne lige na kojima bi trebao nastupiti, a kulminacija će biti već tradicionalno na zagrebačkim fontanama gdje će se održati natjecanje u bacanju kugle u sklopu Hanžekovićeva memorijala. 

”To će biti zadnji miting sezone. Ako ne dođe do nekih promjena, trebali bismo odraditi ta četiri mitinga. Sad slijedi kratak odmor i proslava. Sretan sam i ponosan na ovaj uspjeh i sretan sam što sam dio Hrvatske vojske.”

TEKST  Ivan Šurbek

FOTO  HOO