Gardijska mehanizirana brigada u bazi je Tigrova i Gromova organizirala natjecanje za svojeg najspremnijeg pripadnika, no dobar plasman značio je i osiguran nastup na predstojećem Memorijalu ”Bojnik Davor Jović” u Vukovaru, koji će dati najspremnijeg u cijeloj Hrvatskoj vojsci…

Tridesetak vojnika u punoj ratnoj opremi okupilo se ujutro 25. travnja oko jednostavnog crnog spomenika. Tužno je to mjesto blizu Petrinje kod Vile Gavrilović gdje je 16. rujna 1991. ubijeno više od 20 hrvatskih branitelja. Ovi momci njihovi su nasljednici, najspremniji među pripadnicima Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) Hrvatske kopnene vojske. Nestrpljivi su prije starta natjecanja koje će dati najspremnijeg pripadnika Brigade, ali najboljima osigurati i nastup na velikom finalu na razini cijelog OSRH, predstojećem Memorijalu ”Bojnik Davor Jović”. Konkurencija je iznimno jaka, tek nešto slabija nego što će biti u Vukovaru, ipak je riječ o elitnim gardistima. Među njima je i desetnik Ivo Bašić, prošlogodišnji pobjednik natjecanja Prvi za Hrvatsku održanom u okolici Knina. On je već osigurao svoje mjesto na startu u Vukovaru, no želja da se okuša među kolegama iz brigade, Tigrovima, Gromovima, Paucima, Vukovima, pripadnicima Topničko-raketne i Bojne PZO-a te Vojnoobavještajne i Satnije veze je prevelika. Nastup na stazi postavljenoj većinom na šumovitoj Hrastovačkoj gori, njemu nepoznatom terenu, nije samo trening za glavni događaj, nego i izazov. Mnogo je tu mladih vojnika, vidljivo ambicioznih, koji će iskoristiti svaku priliku da dokažu koliko su sposobni i obučeni i bez oklijevanja napasti i prvaka.
Dočasnici Tigrova i Gromova uoči samog starta motiviraju natjecatelje riječima: ”Nije važno tek nastupiti, važno je i pobijediti!“ Domaćini, djelatnici tih dviju bojni sa sjedištem u petrinjskoj vojarni ”Pukovnik Predrag Matanović“ organizirali su sve detalje oko natjecanja. I sjajno su obavili svoj posao, u što smo se uvjerili dok smo, prateći natjecanje, obišli sve radne i nadzorne točke. Staza nije bila nimalo jednostavna, banovinske šume pune su potoka i rječica, no guste i brdovite, nezgodne za kretanje i orijentaciju. A ta se orijentacija od natjecatelja tražila tijekom cijelog prolaska staze. Ništa drukčije nije ni s kolnim šumskim putovima, s kojima se moglo nositi isključivo vojničko terensko vozilo kojim su domaćini vozili naš novinarski ”binom“.
Vrijeme polaska svakog natjecatelja bilo je određeno dan prije, kvalifikacijskim gađanjima iz puške i pištolja. Prvoplasirani nakon gađanja startao je devedeset sekundi prije drugoplasiranog i tako do zadnjeg. Vrijeme je bilo sunčano što je na otvorenom terenu značilo i otežavajuću okolnost za vojnike koji su nosili opremu minimalne mase 16,8 kilograma. Opet, vjerujemo da bi rijetko tko odabrao kišu, iako smo od vojnika često čuli ”nevrijeme je naše vrijeme“.
Staza je bila dugačka nešto više od 20 kilometara, sa sedam radnih i dvjema nadzornim točkama. Što će ih čekati na radnim točkama, natjecatelji su saznali netom prije utrke, pa nije bilo vremena za posebnu pripremu. Ipak, riječ je o znanjima i vještinama koje mora poznavati svaki vojnik, a posebno gardist. Prema navodima organizatora, staza je ”poveznica slavne hrvatske vojničke i ratničke povijesti od srednjeg vijeka na ovamo sa spremnošću pripadnika GMBR-a da svlada taj iznimno težak, zahtjevan i izazovan teren“. I oni su definitivno pokazali tu spremnost, a najveću ipak glavni favorit, desetnik Bašić iz Vojnoobavještajne satnije, koji je prvi stigao na cilj za dva sata i 36 minuta, pozdravio zastavu i pozvonio s osmijehom poput onog prošle godine na Kninskoj tvrđavi. ”Nema bremena favorita ako vas nosi sportski duh. Ipak, nisam bio siguran u pobjedu prije utrke. Mislio sam da će teren biti prednost za Tigrove i Gromove koji su ovdje kod kuće. Sama je staza pokazala da se i u 20 kilometara mogu izdvojiti najbolji, a otežala ju je stalna orijentacija, tj. stalno čitanje zemljovida pri kretanju, kao i niz uzbrdica i nizbrdica koje razbijaju ritam kretanja. Nisam smio krenuti brzo jer bih tako izgorio, rekao nam je pobjednik. Iskusni dočasnik ostvario je priličnu prednost nad ostalima pri usponu na vrh Cepeliš, da bi poslije donosio dobre odluke na brojnim raskrižjima putova i kvalitetno izvršavao zadaće na radnim točkama. Na cilj su doslovce istodobno, pola sata nakon Bašića, stigli vojnici Petar Ravlić (Pauci) i Antonio Katalinić (Gromovi). Međutim, Ravlić je zaslužio pehar za drugo mjesto jer je startao kasnije, dakle, samu je stazu prešao u bržem vremenu. Upravo na takve natjecatelje Bašić je ciljao kad je rekao: ”Konkurencija na razini brigade nije nimalo bezazlena, ima mladih ljudi koji su kratko u sustavu, ali morao sam se itekako namučiti da steknem prednost i pobijedim.” Ravlić je siguran u svoje sposobnosti: ”Iskreno, staza mi nije bila zahtjevna u odnosu na prošlogodišnji Prvi za Hrvatsku na kojem sam prvi put sudjelovao. Ponosan sam na drugo mjesto u ovakvoj konkurenciji, iza Bašića koji je vrlo kvalitetan dočasnik, vrlo spreman, ali vjerujem da ću ga iduće godine pobijediti. Kvalificirao sam se na natjecanje u Vukovaru koje jedva čekam. I ondje želim visoku poziciju, zašto ne?“ Trećeplasirani Katalinić je, pak, stazu nazvao ne suviše dugačkom, ali teškom i napornom, ”bilo je i gubljenja, teško su se nalazile radne i nadzorne točke, a penjanje uzbrdo otežavala je i vrućina. Pri spuštanju nije bilo fizički naporno, više mentalno. Vukovar? To će mi biti prvo natjecanje na razini OSRH. Za početak, ambicije su mi da je završim, a dalje ćemo vidjeti. Zapravo, ne idem tamo turistički, idem na prvo mjesto.“ Riječi dvojice vojnika oduševile su jednog od iskusnih dočasnika iz Domovinskog rata koji su pratili utrku, ”mi stvaramo pobjednike i njihov stav je pravi, pobjednički“.
Malo-pomalo počeli su pristizati i ostali, odustajanja je bilo tek nekoliko, isključivo zbog ozljeda koje nisu dopuštale nastavak. ”Manje“ ozljede, poput bolnih i otvorenih žuljeva, nisu bile prepreka. Recimo, krvavih čarapa na cilj je stigao skupnik Goran Hudika (Gromovi) i to u sjajnom vremenu, no tehnička pogreška koja mu je donijela kazneno vrijeme spriječila je njegov bolji plasman. Ipak, s obzirom na to da je ove veljače u Italiji u rigoroznoj obuci i testiranju američke vojske zaslužio Značku eksperta pješaštva (Expert Infantryman Badge), i on se izravno plasirao na vukovarsku utrku. Vojnici su odreda čestitali jedni drugima, bilo je i izraza zahvalnosti zbog međusobne pomoći na stazi, a najčešće riječi bile su ”svaka čast!“
Nakon izvanredne utrke u Petrinji, Vukovar čekamo s još većim nestrpljenjem. Zamislite samo najbolje iz konkurencije koju smo vidjeli na Hrastovačkoj gori kad im se priključe kolege iz svih postrojbi OSRH, pa i iz MUP-a te stranih vojski, i to na terenu koji nikom nije previše poznat! ”Da, uz najjaču konkurenciju ondje će biti i novi teren. Knin je, ruku na srce, na neki način moje dvorište pa mi je bilo lakše. Bit će mi velika čast braniti titulu iz grada koji je simbol hrvatske pobjede u gradu koji je simbol hrvatskog otpora,” zaključio je desetnik Bašić.

RADNE TOČKE
– orijentacija na zemljištu (tijekom cijelog natjecanja) + dvije nadzorne točke
– bacanje ručne bombe
– logistička popuna
– svladavanje minsko-eksplozivne zapreke
– svladavanje vodene prepreke tirolskom prečnicom
– prelazak kontaminiranog područja
– izvlačenje ranjenika, uspostava veze i slanje MEDEVAC zahtjeva

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio Tomislav BRANDT