Nakon micro compact pištolja H11 (Hellcat), hrvatska tvrtka plasirala je još jedan proizvod koji ima potencijal postati bestseler na američkom tržištu. Riječ je o polustrojnoj izvedbi hrvatske vojne jurišne puške VHS-2, od koje je ipak dijeli dosta važnih razlika

Nakon poduljeg čekanja, konačno je došao i taj trenutak! Odmah na početku 2022. godine američkom tržištu predstavljena je polustrojna (poluautomatska) izvedba hrvatske vojne jurišne puške VHS-2. Čekanje traje još od 2013., kad je HS Produkt tijekom splitskog sajma ASDA predstavio svoj drugi model puške VHS. Naime, zainteresirana je javnost odmah postavila upite vezano uz izlazak polustrojne, odnosno civilne inačice puške. Ipak, mnogi su se zapitali i zašto se odmah javilo toliko veliko zanimanje za relativno novo, tad još nedokazano oružje? To više jer je nova puška ugledala svjetlo dana u trenutku kad je bullpup konfiguracija oružja, a na čijem se konceptu temelje puške VHS, počela polako izlaziti iz fokusa većine vojnih krugova širom svijeta. Mnogi su tad mislili da je to kraj takvih konstrukcija oružja i da je HS Produkt odabrao pogrešnu strategiju.

Pomno analizirajući problematiku vojnog pješačkog oružja i kretanja tržišta, HS Produkt ipak je odlučio krenuti protiv mainstreama te umjesto klasične konstrukcije nastaviti razvoj bullpup koncepta jurišne puške. Da je takva odluka imala smisla, vidjelo se u sve većim pritužbama vojnih krugova na slabu učinkovitost metka 5,56 x 45, standardnog kalibra NATO-a. Američka vojska, kao dominantna sila Saveza, počela je zbog čestih pritužbi tražiti alternativno oružje i kalibre. Prvi se smjer ogledao u pojačanim laboracijama postojećeg kalibra 5,56, a drugi u kompletnom novom oružju i novom, učinkovitijem kalibru. S logističke strane, jasno je da je uvođenje novog kalibra i novog oružja prilično zamršeno i ne toliko jednostavno, a ujedno zahtijeva previše vremena. S druge strane, razvoj novih laboracija postojećeg kalibra 5,56 bio je nešto što se moglo obavljati u hodu. Upravo je zbog toga HS Produkt odlučio nastaviti bullpup konstrukciju jurišne puške. Dobro uočivši da problem ne leži u slabom balističkom potencijalu metka 5,56 x 45, već u puškama, u Karlovcu su se opredijelili za maksimalnu iskoristivost postojećeg službenog NATO-ova kalibra. Znali su da je za razvoj novog oružja i novog kalibra, a posebice njegovo usvajanje u službenu uporabu, potrebno minimalno 20 godina, te su odlučili “popuniti” takav vakuum adekvatnim oružjem, odnosno puškom. S jedne strane, nova je puška trebala zadovoljiti sve taktičke zahtjeve suvremenog vojnika, a s druge iskoristiti balistički potencijal kalibra 5,56 do maksimuma.

Nezgrapno ili neučinkovito?

Problemi s kalibrom 5,56 počeli su se javljati tek nakon što su se u ratne operacije sve više počele uključivati specijalne postrojbe, u pravilu naoružane kompaktnijim oružjem od regularne vojske. Dakako, razlog uključivanja jest priroda sukoba, koji su se sve više počeli odvijati u urbanim sredinama i na bliskim udaljenostima. Većina pritužbi na učinkovitost kalibra 5,56 u pravilu je dolazila upravo od specijalaca, i to isključivo vezano uz učinkovitost američke puške M4 s čijom masovnijom uporabom i počinju problemi s kalibrom. Opremanje ostalih postrojbi, rodova i grana puškom M4, kraćom inačicom standardne američke vojne puške M16, samo je dodatno istaknulo problematičnu učinkovitost kalibra. Zanimanje za pušku M4 naraslo je nakon Bitke u Mogadišu 1993. godine, ovjekovječene u Oscarima nagrađenom filmu Pad crnog jastreba redatelja Ridleyja Scotta. Američki rendžeri tad su se žalili da su njihove puške M16 bile nezgrapne za uvjete borbe u kojoj su se bili našli. Pripadnici Delta Forcea u toj bitki bili su opremljeni puškama CAR-15: bio je to kolokvijalni naziv za tadašnje commando inačice pušaka M16 s kraćom cijevi, a prije pojave M4 standarda. Specijalci nisu imali takvih pritužbi.

Nakon Somalije, američke snage provodeći globalni rat protiv terorizma sve intenzivnije počinju usvajati i koristiti skraćene inačice puške M16, polako se potpuno prebacujući na M4 standard. Zbog specifičnosti suvremenog ratovanja, standardne vojničke puške duljih cijevi postaju sve neprikladnije, dok su kraće, kompaktnije i lakše puške bolje za borbu u skučenim prostorima i transport postrojbi suvremenim sredstvima. Međutim, kraća cijev puške M4 donijela je, uz stanovite prednosti, i probleme s kalibrom 5,56, smanjujući mu učinkoviti domet i učinkovitost na cilju. U usporedbi s duljinom cijevi od 508 mm (20 inča) standardne puške M16, cijev puške M4 znatno je kraća i iznosi 368 mm (14,5 inča) u osnovnoj inačici. Toliko kratka cijev ne dopušta metku 5,56 x 45 da se u potpunosti “razmaše” i dostigne krajnji balistički potencijal, limitirajući mu učinkovitost na cilju do eventualno 150 m. To je posebno dolazilo do izražaja u Afganistanu, kad su zbog specifične odjeće (široke halje) pogođeni pobunjenici nerijetko nastavljali borbeno djelovanje. Smanjena izlazna brzina na ustima cijevi posljedično je smanjila i kinetičku energiju udara na cilj. Kad se tomu pridoda lako zrno koje nerijetko mijenja smjer kretanja prilikom pogotka čak i u najmanju i najmekšu zapreku, jasno je zašto su pritužbe na učinkovitost kalibra 5,56 postale sve žešće.

Prkošenje trendu

Pravilno procijenivši gdje je problem, HS Produkt ponudio je rješenje u vidu jurišne puške VHS-2 bullpup konstrukcije, premda je time prkosio trendu vraćanja klasičnom dizajnu vojnih jurišnih pušaka. Osnovna je ideja vodilja bila napraviti pušku dovoljno kompaktnu da bude pogodna za borbu u skučenim urbanim sredinama i borbenim djelovanjima iz svih vrsta vozila, a koja bi ujedno maksimalno iskoristila balistički potencijal službenog kalibra 5,56 NATO. Bullpup konstrukcija činila je pušku VHS različitom od svih dotadašnjih oružja s kojima se u operativnoj uporabi susretao i rukovao prosječan hrvatski vojnik. Zatvarač, mehanizam za okidanje (osim, naravno, okidača i prijenosnih “poluga”) i spremnik (nužno ne mora, ali u većini slučajeva jest) smješteni su iza rukohvata, za razliku od klasičnih konstrukcija kod kojih su ti dijelovi ispred rukohvata. Na prvi je pogled takve puške najlakše vizualno prepoznati upravo po spremniku, na principu: bullpup – spremnik iza rukohvata; klasična konstrukcija – spremnik ispred rukohvata.

Da je HS Produkt dobro odabrao, vidljivo je i na tržištu: puška VHS-2 usvojena je kao službena jurišna puška hrvatske vojske i policije. Usto, službena je puška vojski Iraka, Kameruna (specijalna postrojba B.I.R.), Toga, albanske specijalne policijske postrojbe, nekih specijalnih policijskih postrojbi iz Bosne i Hercegovine (Livno, Zenica)… Taj uspjeh nikako nije zanemariv uzme li se u obzir da je došao u nepovoljnom trenutku za bullpup oružje, čiji je zenit bio 1970-ih i 1980-ih. Unatoč početnoj skepsi određenih stručnih krugova, HS Produkt uspio se nametnuti svojom vizijom te je njegova puška uz izraelski Tavor jedina koja je bullpup konceptom oružja zadnjih godina zauzela znatan dio vojnog tržišta. Nije zanemariv ni podatak da je puška VHS-2 (u “francuskoj” F izvedbi) među tridesetak ponuđenih konstrukcija oružja došla u samo finale izbora za novu jurišnu pušku francuske vojske, na kojem je zauzela drugo mjesto iza njemačke puške HK 416.

Aktualni koncept

Kad je riječ o bullpup dizajnu, treba napomenuti da je njegova uporaba dokazala da nije posrijedi tek avangarda i pomodarstvo iz 1970-ih: koncept je i dalje aktualan. Jedan od preostalih dvaju kandidata za buduće službeno lako pješačko oružje američkog OS-a po programu NGSW (Next Generation Squad Weapon) jest grupa tvrtki koju okuplja True Velocity, a u kojoj je i General Dynamics i Beretta. Njihov projekt označen je oznakom RM277 i sastoji se od bullpup platforme (puška i laka puškostrojnica na istoj platformi) te streljiva kalibra 6,8 mm s čahurom od kompozitnog materijala (polimera). Osnovni su aduti skupine tvrtki dulja cijev na jednakoj ukupnoj duljini i samim tim povećanje početne brzine ispaljenog projektila uz potentniji barut metka. Podatak o finalu izbora za pušku najmoćnije vojske svijeta pokazuje da bullpup nije odbačen koncept, štoviše, mnogi smatraju da je njegov potencijal puno veći od klasičnog dizajna puške. Cilj programa NGSW jest povećanje učinkovitosti pješačkog oružja uz istodobno smanjenje ili zadržavanje ukupne mase i kompaktnosti koja bi omogućavala veću operativnost i pokretljivost vojnika. Jedno od rješenja jest zadovoljavajuća duljina cijevi na kompaktnoj platformi, koju može omogućiti jedino bullpup konstrukcija.

Nadalje, na vojno-policijskom i civilnom tržištu u zadnje se vrijeme nudi sve više bullpup oružja. Osim jurišnih i snajperskih pušaka te borbenih sačmarica, tu su čak i konverzijski kompleti za pištolje koji klasične pištolje pretvaraju u bullpup oružje. Dobar je primjer META Tactical APEX – Series Carbine Conversion Kit, predstavljen na nedavnom Shot Showu u Las Vegasu.

Potpuna ambidekstralnost, uključujući selektivno izbacivanje čahura, mogućnost pucanja s oba ramena, modularnost i kompaktnost uz futuristički Sci-Fi dizajn samo su neke od značajki koje su dovele do iznimno velikog zanimanja javnosti za civilnu inačicu puške VHS-2.

Dojmovi iz Amerike

Dakle, sredinom siječnja ove godine američka se javnost upoznala s Hellionom, polustrojnom civilnom inačicom borbeno dokazane hrvatske vojne jurišne puške VHS-2. Dok je za Amerikance to bila prvorazredna novost, iz Hrvatske su se čuli stanoviti glasovi zavisti. Naime, Hellion je namijenjen ponajprije američkom tržištu i proći će još nekoliko mjeseci dok se ta puška ne počne prodavati na europskom, pa samim tim i hrvatskom tržištu.

Dok su američki stručni mediji s velikom dozom oduševljenja popratili Hellion, u domaćem su se “dvorištu” zainteresirani stručni i poslovni krugovi nastojali zadovoljiti tek pokojim domaćim vijestima i izvješćima. Većina njih bila je poslovično štura, a uglavnom su prenosili dojmove s američkih portala i YouTube kanala. Zbilja, od 14. siječnja u dobro osmišljenoj marketinškoj kampanji američki internetski portali “gorjeli su” od priloga o Hellionu. Većinom su se prenosili dojmovi i tržišni potencijali najnovije puške Springfield Armoryja, tvrtke koja je HS Produktov partner, uvoznik njegovih proizvoda u SAD. Tipično za Amerikance, tu i tamo su stidljivo, moramo priznati i više nego inače, onako usput spominjali i HS Produkt kao proizvođača, i to većinom u kontekstu proizvođača vojničke puške VHS-2, čija je Hellion izvedenica. Generalno gledajući, Hellion je stekao simpatije stručne javnosti koja mu optimistično predviđa budućnost. Recenzije, iako mnoge sadrže podosta stručnih pogrešaka, nominalno su pozitivne. To je izvanredno s obzirom na američku nesklonost bullpup dizajnu. Pozornost tamošnjih korisnika i ljubitelja oružja okrenuta je domaćoj Black Rifle puški, kako kolokvijalno nazivaju puške izrađene na temelju Stonerove puške AR-15. Recenzije koje odskaču u smislu stručnosti i objektivnosti dolaze od novinara iz skupine koja je prije pola godine imala priliku isprobati i testirati Hellion u Hrvatskoj. Upoznali su se i s iskustvima Hrvatske vojske (Zapovjedništvo specijalnih snaga) te MUP-a (ATJ Lučko) u rukovanju puškom VHS-2. Tako su mogli pobliže upoznati sve prednosti i mane dizajna koji je implementiran i u Hellion, polustrojnu civilnu inačicu puške VHS-2. Na temelju njihovih iskustava slobodno možemo zaključiti da Hellion odskače od ostalih bullpup pušaka, i to po kvaliteti uporabljenih materijala i jednostavnosti konstrukcije. Velika je prednost i modularnost dizajna s naglaskom na prilagodljivosti pojedincu, što u kombinaciji s dobrim balansom daje Hellionu i sportsko-natjecateljski potencijal.

Ista, a različita

Kao i njezin stariji vojni uzor VHS-2, puška Hellion optimizirana je za kalibar 5,56 x 45 NATO standard SS109 (američki M855), što znači da je korak uvijanja žljebova 1 : 7 (177,8 mm) primarno namijenjen stabiliziranju zrna mase 62 graina. Duljina cijevi iznosi 410 mm (neznatno više od 16 inča), dok je ukupna duljina sa sklopljenim kundakom 708 mm. Zbog određenih konstrukcijskih razlika Hellion je lakši od VHS-a 2 s ukupnom masom od 3,62 naprema 3,75 kg.

Od mnogih pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost najčešće je: “Hoće li se puška pod istim imenom moći kupiti i u Europi, pa samim tim i u Hrvatskoj?” Dakle, Hellion je isključivo marketinški naziv za polustrojnu civilnu inačicu vojne puške VHS-2 namijenjenu prodaji na američkom tržištu. Jednaka će se puška na tržištu izvan SAD-a prodavati pod imenom VHS-2S. S vremenom i, naravno, uz poboljšanja i inovacije, puška bi se trebala i nadograđivati, no načelno neće biti razlike između modela za američko od onog za europsko tržište.

Nadalje, ključno je pitanje koje mnogi postavljaju od američke promocije: “Jesu li Hellion i VHS-2 jednake puške koje se samo razlikuju po režimu paljbe ili postoje neke druge razlike?” Kratko i jasno: polustrojni Hellion i vojni VHS-2 nisu jednake puške. Iako imaju mnoge sličnosti i većina im je dijelova jednaka, one se znatno razlikuju te mnogi dijelovi nisu zamjenjivi. Kako bismo stekli bolji uvid u različitosti tih dviju pušaka, napravili smo temeljit pregled prije nego što smo proveli pucački test.

Hellion je polustrojna izvedba vojne puške VHS-2 i znatno se razlikuje od vojnog modela. Radi na jednakom principu posudbe plinova s kratkim trzajem klipa, no dizajn plinskog bloka/sklopa sasvim je drugačiji te nije zamjenjiv. Za razliku od vojnog modela, plinski cilindar, klip i opruga manjih su dimenzija. Klip je kraći, a i opruga čija je sila manja od opruge na vojnom modelu. Plinski blok redizajniran je i ima ventil s dvije pozicije: N pozicija za normalan polustrojni rad, te S pozicija za rad s prigušivačem. Kako je plinski blok redizajniran, logično je da su i dosjedi na ručici za nošenje odnosno ciljničkoj platformi redizajnirani pa nisu zamjenjivi s vojnim modelom, baš kao ni cijeli sklop plinskog cilindra i klipa. Zbog navedenog je promjene doživio i vrh nosača zatvarača koji dosjeda na plinski klip i razlikuje se od onog na osnovnom vojnom modelu. Samim tim, nova je i povratna opruga, koja je manje sile te kraća. Zbog tih je promjena olakšano punjenje i pražnjenje oružja.

Rješenja s “francuske” inačice

Mehanizam za okidanje izveden je u obliku zasebnog modula kao i na vojnom modelu. Tu se radi o polustrojnom mehanizmu bez mogućnosti brzometne paljbe, no to nije i jedina razlika. Za razliku od mehanizma za okidanje na vojnom modelu koji je od polimera, na Hellionu je metalni, po uzoru na “francuski” (F) model puške VHS-2. To je rješenje pomoglo da se u redizajnu s okidačem, koji je ravan za razliku od ovalnog na vojnom modelu, izbjegne efekt razvlačenja tipičan za vojni model. Upravo zbog toga na Hellionu je lakše osjetiti okidač i strijelac prilikom okidanja može okidač dovesti na “koljeno” te lakše izvršiti okidanje i otpratiti hitac, a i “reset” se lako dovede do početnog koljena. Tako je izbjegnuta potreba za pretjeranim otpuštanjem okidača, a samim tim i dugog puta povlačenja okidača kod okidanja sljedećeg metka. Izbornik paljbe prilagođen je polustrojnom radu i ima dva položaja: “zakočen” i “otkočen”, koji je ustvari paljbeni položaj. Nadalje, velika je razlika u odnosu na vojni model vidljiva i na zatvaraču, koji ima inercijski osigurač udarne igle, što je također jedna od značajki F modela puške VHS-2. Tim se rješenjem i teoretski sprečava svako neželjeno opaljenje inercijom, odnosno zbog pada oružja, a kad je oružje zapeto i spremno za opaljenje.

Kako je puška izrađena od visokokvalitetnih polimernih obloga, kundaka i rukohvata, oni se zajedno drže spojeni metalnim osovinama (captive pins), te su, za razliku od vojnog modela, neodvojivi od tijela puške. Takvo je rješenje iznimno korisno jer nema mogućnosti gubljenja malih dijelova (osovina) prilikom rasklapanja i sklapanja oružja.

Ostale se razlike ogledaju u kozmetičkoj prilagodbi vojnog modela civilnom tržištu, koje je u pravilu “razmaženije” od vojnog. Američka praksa upućuje na to da civilni korisnici vatrenog oružja prilagođavaju svoje oružje sebi, nadograđuju ga custom dijelovima i opremaju različitim optoelektroničkim ciljnicima te dodatnom opremom. Uz NATO STANAG 4694 ciljničku platformu kompatibilnu s M1913 Picatinny standardom, Hellionova ručica za nošenje je, za razliku od VHS-ove na 12 sati, opremljena prednjom oblogom cijevi s po tri M-LOK utora na 3,6 i 9 sati. Na današnjem je tržištu M-LOK najtraženiji standard za ugradnju dodatne opreme. Tvorničko opremanje Picatinny šinama sve više izlazi iz uporabe i postaje stvar izbora, a većina se proizvođača okrenula alternativnim rješenjima poput M-LOK-a.

Pogrešna informacija o spremnicima

Kako bi korisnicima dodatno omogućili prilagodbu puške, rukohvat je odvojiv i na pušku se može ugraditi bilo koji tip AR-15 rukohvata što je odlično rješenje s obzirom na izvanrednu ergonomiju i popularnost tih rukohvata, a ujedno i naviknutost američkog kupca na njih. Uz tijelo puške pričvršćen je inbus vijkom koji se jednostavno može odvrnuti ključem kroz šuplje tijelo rukohvata. Rukohvat na Hellionu razlikuje se geometrijom, oblikom i hrapavošću protiv proklizavanja od rukohvata na vojnom modelu. U Karlovcu su uzeli u obzir i sve veću popularnost različitih škola borbeno/taktičkog pucanja i njihovih disciplina nošenja oružja s pomoću različitih slingova. Stoga je, kako bi udovoljio zahtjevima takvih kupaca, HS Produkt s lijeve i desne strane puške ugradio po tri QD utora i to na prednjoj oblozi cijevi, u stražnjem dijelu ručice za nošenje ispod stražnjeg ciljnika te na kundaku. To uz standardna četiri linka čini ukupno deset pozicija na koje se može postaviti remen puške. Za američko tržište Hellion se isporučuje s uvodnikom spremnika predviđenim za prihvat spremnika AR15/M16/M4, što je sasvim razumljivo s obzirom na veliku popularnost i kritičnu masu posjednika nekog od oružja baziranog na AR-15 konstrukciji. HS Produkt ne proizvodi spremnike AR-15 tipa i plan je da se za ostatak tržišta nudi opcija s uvodnikom za originalne spremnike puške VHS-2, dakako, kapaciteta koji su u skladu s propisima zemlje krajnjeg korisnika. No uporaba bilo kojeg od ta dva tipa spremnika neće biti problem jer je dovoljno samo zamijeniti uvodnik, staviti odgovarajući za određeni tip spremnika i puška će raditi bez problema. Kad već pišemo o spremnicima, valja napomenuti da se na američkim portalima i kanalima na YouTubeu sustavno provlači dezinformacija da puška VHS-2 koristi spremnike njemačke jurišne puške Heckler & Koch G36, što nije točno. HS Produkt razvio je vlastite originalne spremnike i oni nikako nisu spremnici puške G36. Vjerojatno je (dez)informacija proizišla iz običnog copy/paste načina prenošenja, tako da je ustvari postala lažnom činjenicom (fake fact). To je netko vjerojatno zabunom plasirao u medije jer su spremnici vizualno slični, prozirni i čak imaju kopče za spajanje, no ne radi se o jednakim spremnicima.

Paklena preciznost Helliona

Kako bismo se i osobno uvjerili u preciznost Helliona, a ne samo prenosili informacije s američkih portala, ekskluzivno za Hrvatski vojnik isprobali smo pušku na strelištu. Nažalost, tog dana nije bilo moguće pucati na udaljenosti većoj od 100 m pa je izbor pao na testiranje pucanjem na pištoljsku metu R50 na maksimalnoj mogućoj udaljenosti. Hellion je, kao i vojna puška VHS-2, opremljen flip up mehaničkim ciljnicima s mogućnošću podešavanja po pravcu i visini. Stražnji ciljnik s podjeljcima do 500 m služi za korekciju pogodaka po pravcu, dok prednji ciljnik tipa “nož” služi za korekciju pogodaka po visini. U sklopljenom položaju ciljnici su fiksirani i poravnani sa šinom namijenjenom za ugradnju dodatne opreme, posebno optoelektroničkih ciljnika. Da bi se aktivirali, dovoljno je pritisnuti gumb ispred ciljnika s gornje strane da iskoče iz ležišta i poravnaju se s osi cijevi. Svaki ciljnik aktivira se zasebno i ostaje čvrsto fiksiran. Da bi se sklopili, dovoljno je ponovno stisnuti gumb i spustiti ciljnike u ležeći položaj. Kako nas je upravo i zanimala preciznost puške na čistoj mehaničkoj razini, odlučili smo ne rabiti optičke ciljnike ni ciljnike s crvenom točkom. Za gađanje na 100 m pištoljska meta R50 pravi je izazov. Ciljanje je otežano s obzirom na to da prednji ciljnik prekrije crni krug na meti, koji se inače proteže na sedam do deset zona. Pušku nismo upucavali na streljački način gdje se cilja u podnožje crnog kruga, već onako kako je puška upucana u tvornici. Tamo kamo ciljaš – tamo pogodak treba biti. Stražnji smo ciljnik ostavili na podjeljku 1/2, što znači gađanje na 100 i 200 m. Tvorničko okidanje na Hellionu nije sportsko i za precizno je gađanje dosta tvrdo, no konzistentno je – a to je i najbitnije. Mogućnost dovođenja okidača na “koljeno” po našem je mišljenju prednost, jer je eliminirala “osjećaj rastezljivosti” kakav se nalazi na mehanizmu za okidanje na vojnom modelu. Prvih pet ispaljenih metaka pokazalo je odličnu grupaciju u crnom krugu s malim otklonom prema lijevo na 10 i 11 sati. Od pet metaka tri su bila u osmici, jedan u devetki i jedan u desetki. Sljedećih sam pet metaka pokušao korigirati malom korekcijom ciljničke točke udesno jer su mi oči stvarale sjenu prema lijevo, no opet sam tri metka stavio u osmicu, a dva u devetku. I tu je mojem preciznom pucanju bio kraj, jer za moj je ukus i to jednostavno previše. Zaključno, Hellion je pakleno precizan, uostalom, jednako kao i vojni model VHS-2 koji je ustvari i poznat po vrhunskoj preciznosti. Nadalje, posebno nas je zanimalo može li Hellion biti iskoristiv kao natjecateljska puška u praktičnom streljaštvu. Testiranje smo provodili na udaljenostima od 10 do 50 metara pucajući “dubletama” ili smo jednostavno radili vježbe sa šest brzih metaka. Puška je brza i stabilna i pogodak se s lakoćom smjesti u željenu zonu. Gotovo sam siguran da će se prava vrijednost Helliona pokazati s custom dijelovima i novim sportskim sustavima okidanja, koji će se vrlo brzo pojaviti na tržištu. Kako Hellion, uostalom kao i VHS-2, ima non reciprocating ručicu za punjenje koja se ne miče tijekom pucanja, strijelac bez straha može odabrati hvat kakav želi, uključujući i postavljanje prstiju iza ručice bez bojazni da bi ga mogla udariti i ozlijediti. Možda se nekomu danas to ne čini kao detalj koji bi trebalo isticati, jer se radi o standardu na suvremenim puškama, to jednostavno nije tako. Hvaljena Heckler & Kochova puška G36 nema tu mogućnost, a nema je niti SCAR, da ne spominjem francuski Famas i po mojem mišljenju vjerojatno najlošiju suvremenu jurišnu pušku, britansku SA80.

Ljestvica je opet podignuta

Pojavom Helliona civilno je tržište dobilo izvanrednu platformu i oružje pogodno za nadogradnju. Posebice se to odnosi na kupce zasićene konstrukcijama baziranim na puški AR-15. Za one koji žele novo iskustvo, drugačije od onoga na koje su navikli, Hellion je odličan izbor. Puška je iznimno precizna i učinkovita, a za razliku od platformi M4, korisniku daje znatno veću mogućnost iskorištavanja balističkog potencijala kalibra 5,56 x 45 odnosno .223 Remington.

Uz sve prednosti koje je VHS-2 donijela na vojno tržište, Hellion je dodatno podigao ljestvicu user friendly oružja. Ako ste dešnjak i puška vam je predviđena da izbacuje čahure na desnu stranu, bez ustručavanja možete pucati s lijevog ramena: nema bojazni da će vam se prazne čahure zabiti u lice i razbiti zube. Dizajn obrazine i posebno prilagođen deflektor čuvaju lice strijelca od udara vrućih i oštrih čahura. Ako ste ljevak, ne treba vam pomoć stručnog osoblja odnosno puškara, već u nekoliko jednostavnih koraka i za nekoliko minuta možete svoj Hellion preraditi da izbacuje čahure na lijevu stranu. Za to vam nisu potrebni specijalni alati ni pričuvni dijelovi. Ako ste pak krupne građe, puška ima ugrađen podešavajući kundak s pet različitih pozicija kako bi krajnjem korisniku omogućila optimalan hvat i položaj za pucanje. Velika varijabilnost podešavanja kundaka omogućava strijelcu da, bez obzira na tjelesnu visinu i građu, pušku najbolje prilagodi svojim potrebama.

Spomenute ergonomski oblikovane obrazine korisniku ne izazivaju nelagodu tijekom pucanja, posebice brzometne paljbe u stresnim uvjetima kad obično nema priliku idealno namjestiti pušku u zgib ramena te zauzeti udoban i pravilan položaj. Ako bismo pokušali istaknuti važne prednosti Helliona, to bi bila kompaktnost, modularnost, pouzdanost, preciznost, potpuna ambidekstralnost te, u konačnici, jednostavno održavanje.

---

Superbrza zamjena spremnika – potreba ili mit?

Kad se govori o usporedbi pušaka bullpup i klasične konstrukcije, uvijek će postojati pobornici jednog ili drugog koncepta i žučne rasprave o tome koji je koncept bolji. To je sasvim razumljivo. No, kad govorimo o balističkom potencijalu dviju platformi jednake ukupne duljine, tu kompromisa nema i bullpup uvijek izlazi kao pobjednik. Ne postoji klasičan dizajn koji će uspjeti na jednakoj ukupnoj duljini oružja postići bolju balističku iskoristivost metka od bullpupa. U smislu kompaktnosti, i tu je bullpup pobjednik. Dovoljno je samo uzeti za primjer belgijsku kratku strojnicu P90, koja svojim rješenjima gazi bilo koju klasičnu konstrukciju konkurentnog oružja. S druge strane, najčešća navodno opravdana primjedba bullpup konstrukciji jest sporost u taktičkim drilovima, koja se ponajviše ogleda u sporijoj zamjeni spremnika. No, pitanje je je li to zbilja toliko velika mana, odnosno, treba li nam takva brzina? Nju uobičajeno viđamo na IPSC-ovim natjecanjima u praktičnom streljaštvu i na YouTubeu. Puno se rjeđe viđa kod pripadnika specijalnih postrojbi koji u načelu i jedini realno upotrebljavaju takvo oružje. Autor teksta siguran je da “superbrzina” nije potrebna. Kad iskreno porazgovarate s pripadnikom specijalne postrojbe, reći će vam isto. U bilo kojoj taktičkoj radnji postupanja vojnih ili policijskih specijalnih postrojbi radi se skupno. Ovisite od suborcima, kao što i oni ovise o vama. Pravilno uvježbani timovi nikad neće dopustiti da svi isprazne oružje u istom trenutku. Jednostavno rečeno: dok vi zamjenjujete spremnik, kolege vas štite i obratno. Da ne spominjemo kako ćete, ako je moguće, u borbi prvo uzeti zaklon pa zamijeniti spremnik, a procijenite li da i tad nemate vremena, izvršit ćete tranziciju na pištolj i slično. Zamijeniti spremnik za manje od dvije sekunde (iznimno, iznimno brzo i rezervirano isključivo za natjecateljsku IPSC opremu), ili za tri sekunde, ne mijenja ništa osim što vas pritišće da budete superbrzi, a vama ne donosi ništa korisno. Brza je zamjena spremnika prednost isključivo na IPSC natjecanjima.. U borbi puškama zapravo ne trebate toliku brzinu. I kad ne trebate toliku brzinu, onda mana bullpup konstrukcija oružja u smislu taktičkih radnji odjednom više nije mana. Ipak, to je neka druga tema, koja zaslužuje podrobniju obradu. No, svakako valja napomenuti da je sve ono što ćete u bespućima interneta pronaći kao mane bullpup dizajna, HS Produkt više nego uspješno riješio svojom puškom VHS-2.

---

Vražićak iz Hrvatske

HS Produkt odavno surađuje sa Springfield Armoryjem i za posebno američko tržište odlučio je primijeniti posebna označavanja. Kako se prosječni Amerikanac teško mogao identificirati s oznakom HS, tako se teško može identificirati i s oznakom VHS, posebice ako bi trebao izgovoriti značenje pokrate. Imajući to na umu, a slijedom uspjeha pištolja Hellcat na američkom tržištu, odlučeno je da se jednakom logikom označi i nova puška te je ona dobila naziv Hellion. Nakon “paklene mačke”, iz Hrvatske je putem Amerike isporučen i “vražićak”, što bi bio Hellion u slobodnom prijevodu na hrvatski jezik. Međutim, radi se o američkoj izvedenici nastaloj pod utjecajem izgovora početnog hell-, od škotske riječi hallion, koja se odnosi na nevažnu osobu. Iako ta škotska riječ potječe iz kasnog XVIII. st., njezino je točno podrijetlo i dalje zagonetka. U američkom engleskom Hellion se može odnositi na bilo koju osobu sklonu nepodopštinama, no posebno se koristi prilikom opisivanja ponašanja djece (pa onda takva osoba ne može biti vrag, nego vražićak).

Tekst i foto: Dubravko Gvozdanović