Hrvatski i talijanski ronioci otkrivaju neotkriveno

U skladu s planom suradnje koji je nastao kao rezultat razgovora na razini stožera hrvatske i talijanske ratne mornarice u akvatoriju srednjeg Jadrana od 15. do 21. lipnja provodilo se zajedničko uvježbavanje protuminskih ronilaca Flote Hrvatske ratne mornarice i njihovih talijanskih kolega

Cilj našeg malog putovanja bio je desantni brod minopolagač Krka na kojem su se nalazili hrvatski i talijanski ronioci koji su upravo provodili zadnji dan svoje zajedničke vježbe koja je započela 15. lipnja. Naime, dugogodišnja suradnja HRM-a s talijanskom mornaricom intenzivirala se 2021. kroz angažman protuminskih ronilaca HRM-a na talijanskim brodovima lovcima mina, a u sklopu Stalno prisutne skupine NATO-ovih brodova (SNMCMG2). Ta suradnja, tijekom koje hrvatski ronioci borave na talijanskim brodovima u misijama na Sredozemlju u redovitim rotacijama dva do tri puta godišnje, dovela je do toga da su obje strane željele unaprijediti svoje bilateralne odnose te ih još više produbiti. Taj plan brzo se i odlučio provesti u djelo tako da je tim talijanskih protuminskih ronilaca s pripadajućom opremom došao u pomorsku bazu Lora u Splitu te sa svojim hrvatskim kolegama organizirao  stručnu radionicu gdje su razmijenili svoja iskustva i saznanja iz ove visokosofisticirane i kompleksne djelatnosti. Uporabom protuminskih procedura i različitih vrsta opreme poput podvodnih autonomnih vozila i daljinski upravljanih podvodnih vozila, u prvom tjednu  provodilo se zajedničko kondicijsko uvježbavanje u akvatoriju otoka Čiova, dok su se u drugom tjednu ronilačke aktivnosti odvijale u akvatoriju otoka Hvara.

“Zadnje dvije godine hrvatski ronioci provode zajedničke misije na našim brodovima u Sredozemlju,“ pojašnjava nam talijanski zapovjednik Mirco Di Niccola, i dodaje kako se ove godine odlučilo otići korak dalje u razvoju bilateralnih odnosa i započeti radionicu u kojoj je cilj postići visoku razinu interoperabilnosti. Zapovjednik Di Niccola naglasio nam je kako je ovo prvi put da se talijanske postrojbe za protuminsko djelovanje koriste u međunarodnom okruženju na način kako se to događa na lokaciji između Hvara i Korčule.

Veliko otkriće

S obzirom na mogućnost provedbe podvodnih aktivnosti u lošijim vremenskim uvjetima i uzevši u obzir prethodne informacije o postojećim i potencijalnim arheološkim lokalitetima (brodolomima) dobivenim od Ministarstva kulture i medija, HRM je za lokaciju vježbe odabrao podmorje oko otoka Šćedra. Ta je lokacija odabrana jer je kanal između Hvara i Korčule oduvijek bio zanimljiv pomorcima iz niza razloga, a jedan od njih je i taj što je na tom malom otočiću bila i sigurna luka u koju su se mogli skloniti u slučaju lošeg vremena. Na otoku je bila i rimska vila s velikim gospodarskim imanjem koja je bila i krajnje odredište brojnih pomoraca tog vremena.

Zbog toga je bilo nužno hrvatsko-talijansku vojnu suradnju oplemeniti proširivanjem kruga sudionika pa se tako u ovu aktivnost uključilo Ministarstvo kulture i medija odnosno Konzervatorski odjel tog Ministarstva u Splitu kao i Sveučilište u Splitu. Prvi korak u određivanju plana djelovanja bio je odrediti područje pretrage. Nakon što je područje određeno započelo je višeslojno snimanje (skeniranje) dna uz pomoć podvodnog drona koji skenira morsko dno uz pomoć sonara te na osnovi dobivenih podataka izrađuje sliku podmorja. Obradom dobivenih podataka detektirano je nekoliko potencijalnih pozicija koje bi mogle predstavljati arheološka nalazišta (brodolome). Ciljane pozicije potom su pregledane podvodnim ROV-om (Remotely Operated Vehicle – daljinski upravljanim vozilom) kojim su upravljali pripadnici Obalne straže koji je opremljen videokamerom nakon čega su zajednički timovi hrvatskih i talijanskih protuminskih ronilaca odmah obavili zarone kako bi utvrdili što se uistinu nalazi na prethodno određenim pozicijama.

Pregled jedne od takvih pozicija rezultirao je pronalaskom do sada neotkrivenog potpuno očuvanog antičkog broda. Podvodni arheolozi Ministarstva kulture i medija Saša Denegri i Sveučilišta u Splitu Tea Katunarić Kirjakov obavili su zarone na predmetnoj poziciji te utvrdili kako je riječ o potpuno očuvanom do sada neotkrivenom brodu s teretom antičkih amfora iz III. stoljeća prije Krista, koji leži na dubini od 50 metara. S obzirom na starost broda i očuvanost nalazišta riječ je o jednom od najranijih potpuno očuvanih brodova na istočnoj obali Jadrana. Buduća arheološka istraživanja utvrdit će točan kontekst, rasprostiranje i karakteristike lokaliteta, na temelju čega će biti doneseni planovi za njegovu zaštitu, konzervaciju i buduću prezentaciju.

Splitsko sveučilište ovdje provodi istraživanja od 2014. godine i prvo veće otkriće bili su ostaci rimske vile i velikog gospodarskog imanja koji se nalaze na otoku, dodaje Tea Katunarić, podvodna arheologinja sa Sveučilišta u Splitu, i nastavlja kako bi svi ostaci brodova, koji se nalaze u podmorju oko tog otoka, mogli imati veze i s vilom koja se tu nalazila. “Po tipu amfora koje se nalaze na morskom dnu znamo da je riječ o trećem stoljeću prije Krista,“ kaže splitska arheologinja te opisuje kako su amfore posložene u obliku broda u vertikalnom položaju jer je drveni dio broda koji je virio iz morskog dna istrunuo dok je onaj veći dio, koji je zakopan pijeskom, najvjerojatnije čitav. Radi se o vinskim amforama koje su se proizvodile u južnoj Italiji i Siciliji što dokazuje kako je ovaj dio Jadrana trgovao s čitavim Sredozemljem.

Suradnja će se intenzivirati

“Imali smo dosta sreće,“ rekao nam je narednik Pero Franjčević iz Voda protuminskih ronitelja te kako su od svih potencijalnih nalazišta talijanski kolega Mirco i on prvi došli do nalazišta i oduševili se viđenim jer nikad nešto tako nisu vidjeli uživo. Nalazište se nalazi na velikoj pješčanoj čistini, a amfore su grupirane u oblik pramca broda. Narednik nam je rekao kako se na tu dubinu može zaroniti tek jedanput dnevno dok se ukupno u danu može zaroniti dva puta s tim da drugi zaron mora biti na manjoj dubini s kraćim zadržavanjem pod vodom. Unatoč činjenici što su se na samom nalazištu mogli zadržati svega desetak minuta to je bilo i više nego dovoljno da se prikupe svi potrebni podaci koji će pomoći stručnjacima iz civilnog sektora kako bi odlučili kako će postupiti s ovim vrijednim arheološkim otkrićem.

“U bliskoj budućnosti nadam da će suradnja doći do razine da će hrvatski ronioci surađivati s talijanskim kolegama na misijama i po pet puta godišnje,“ oduševljeno nam govori talijanski zapovjednik Di Niccola i dodaje kako se nada da će se ovakav tip radionica sljedeće godine održati i u Italiji. Ovaj talijanski ronilac naglašava kako se nada da će jednog dana suradnja  HRM-a i TRM-a dovesti i do toga da ćemo imati hrvatske mornaričke časnike koji rade uz bok svojim talijanskim kolegama čitavu godinu što bi značilo da smo postigli maksimalnu integraciju.

Najveći izazov suradnje bila je jezična barijera koja se odmah u početku lako premostila dok su oni najvažniji dijelovi, koji se tiču same struke i ronilačke aktivnosti, bili već odavno usklađeni jer procedure koje koriste Talijani identične su našima, tj. NATO-ove procedure i standardi. Nakon što se more počelo dizati i promet u kanalu intenzivirao sve su ronilačke operacije završene jer više nisu bili povoljni uvjeti za ronjenje. Brod se zatresao, a more zapjenilo što je značilo da su se motori Krke upalili i da krećemo natrag prema pomorskoj bazi Lora. Dok se brod HRM-a lagano udaljavao od Šćedra nikako se nismo mogli oteti dojmu kako smo upravo bili svjedoci jedne fantastične priče u kojoj je rezultat hrvatsko-talijanske vojne suradnje bilo veliko otkriće.

Tekst Tomislav Vidaković

Foto Saša Denegri, Roberto Kramarić, Tomislav Brandt