Problem nasilno odvedenih te osoba nestalih tijekom Domovinskog rata najbolnija je njegova posljedica u Republici Hrvatskoj. Unatoč velikim naporima, sudbina brojnih osoba nestalih u Domovinskom ratu do danas nije riješena

Suočena s velikim brojem žrtava, poginulih, prognanih, nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih osoba, Republika Hrvatska savjesno je pristupila rješavanju tog problema. Počevši od 1991., Hrvatska je imala 18 000 evidentiranih zatočenih i nestalih osoba, od kojih je 7807 razmijenjeno i oslobođeno iz zatočeništva, dok je više od 4000 osoba nasilno odvedeno iz svojih domova i potom repatrirano preko Bosne i Hercegovine na tada slobodni teritorij Republike Hrvatske.

Problem nasilno odvedenih i osoba nestalih tijekom Domovinskog rata najbolnija je njegova posljedica u Republici Hrvatskoj. Unatoč velikim naporima hrvatske Vlade, Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja te Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale, sudbina brojnih osoba do danas nije riješena. Zbog toga je traganje za nasilno odvedenim i rješavanje sudbine nestalih osoba ostalo višedimenzionalno pitanje od prioritetno humanitarnog značaja za Republiku Hrvatsku i obitelji koje i dalje žive s nepodnošljivim teretom, ne znajući istinu o sudbini svojih najmilijih.

Do danas su iz 150 masovnih, više od 1300 pojedinačnih te asanacijskih grobnica ekshumirani posmrtni ostaci 5181 osobe, a od ukupnog broja ekshumiranih identificirani su posmrtni ostaci 4303 (83,1 %) osobe.

Prve masovne grobnice nastale su već u srpnju 1991. godine (Marveno groblje na lokaciji Berek, nastalo tijekom srpske operacije Žaoka) na Banovini, a zatim i u drugim područjima izloženim agresiji: hrvatskom Podunavlju, zapadnoj Slavoniji, Lici i Dalmaciji. Iako su pronađene na svim ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske, najviše je masovnih grobnica otkriveno upravo na području hrvatskog Podunavlja. Iz tog razloga, praktički od 1995. godine i to nakon VRO Bljesak i Oluja, Republika Hrvatska razvija Hrvatski model traženja nestalih osoba, u koji su ugrađena pozitivna iskustva međunarodnih organizacija koje se bave tim pitanjem i zemalja koje su se susrele s problemom traženja nestalih osoba, posebno uvažavajući i ugrađujući izravna iskustva, kao i geopolitičke, kulturološke i ostale posebnosti Republike Hrvatske. Hrvatski model nije primjenjiv samo u situacijama oružanih sukoba nego i u svim drugim slučajevima čija je posljedica veći broj nestalih osoba (prirodne katastrofe, terorističke akcije i sl.).

Osnovno obilježje modela jest integrativni pristup, koji uključuje koordinaciju svih kampanja usmjerenih na utvrđivanje sudbine nestalih osoba, a podrazumijeva:
1. evidentiranje nestalih osoba
2. prikupljanje saznanja o nestalim osobama i lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica
3. ekshumacije masovnih i pojedinačnih grobnica
4. identifikacije posmrtnih ostataka
5. pokop identificiranih žrtava
6. suradnju s obiteljima nestalih i nasilno odvedenih
7. suradnju s međunarodnim organizacijama.

Hrvatski model traženja nestalih osoba u kontekstu terenskih istraživanja i aktivnosti probnih iskapanja odnosno ekshumacija obuhvaća pet metoda. Prva od njih, koja je u dosadašnjem rješavanju problema nestalih imala ključnu ulogu, jesu ljudski izvori; druga je disciplina zračno snimanje i analiza terena; treća biodetektori, odnosno cadaver psi; četvrta elektronički senzori, odnosno georadari; peta iskapanje. Međuresornom suradnjom s nadležnim tijelima RH te primjenom Hrvatskog modela traženja nestalih osoba otkrivena je 18. siječnja 2020. masovna grobnica u Marincima, iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci četiriju hrvatskih branitelja. Istraživanja u Marincima provode se i danas, kontinuirano, kao i na svim drugim područjima za koja saznanja, koja imaju presudnu ulogu u procesu traženja, upozore kako je riječ o masovnim ili pojedinačnim grobnicama. Tako je od 1995. godine istraženo približno 3300 lokacija.

Najveći dio od 1869 neriješenih slučajeva nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu za koje nije poznato mjesto ukopa čine osobe s područja Vukovarsko-srijemske županije, njih 525, od kojih je 386 nestalih i nasilno odvedenih s područja grada Vukovara i prigradskih naselja. Zbog toga su u mandatu pomoćnika ministra hrvatskih branitelja Stjepana Sučića provedeni najopsežniji radovi na području Vukovara pretraživanjem lokacija: “Ovčara” (140 radnih dana, istraženo 370 251 m²), “Inženjerijski poligon” (77 radnih dana, istraženo 16 590 m²), “Balenica pašnjak” (32 radna dana, istraženo 5246 m²). Opsežni su radovi od kolovoza 2019. do kolovoza 2020. provedeni na lokaciji “Priljevo” i to do približno 11 m dubine, međutim, posmrtni ostaci žrtava nestalih s područja Vukovara nisu pronađeni.

Nakon ekshumacije Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja organizira obradu i identifikaciju posmrtnih ostataka (klasične sudskomedicinske metode i metoda analize DNA), dok na temelju zaključenih ugovora znanstveno-medicinske ustanove provode stručne poslove obrade posmrtnih ostataka. Neidentificirani posmrtni ostaci dostojno se pohranjuju u zajedničkim grobnicama koje su ujedno i mjesta sjećanja – na Krematoriju groblja Mirogoj u Zagrebu te na Centralnom groblju u Osijeku. Svi NN posmrtni ostaci obrađeni su klasičnim sudskomedicinskim metodama i podvrgnuti obradi metodom analize DNA te je većina uzoraka uspješno analizirana. Nakon završne identifikacije Uprava za zatočene i nestale organizira pogrebnu skrb za sve identificirane osobe, u skladu sa željama njihovih obitelji.
Institucionalni okvir

Vlada Republike Hrvatske još je 1991. donijela Uredbu o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji (Narodne novine, br. 52/1991), kojom je uredila pitanje članova obitelji poginulih, nestalih odnosno umrlih pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske. U samom jeku rata Vlada Republike Hrvatske osnovala je Komisiju za traženje osoba nestalih u ratnim djelovanjima u Republici Hrvatskoj te Komisiju za postupanje s osobama zarobljenim u oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj, koja je provodila repatriranje i razmjenu zarobljenika. U svibnju 1993. te su dvije komisije objedinjene u Komisiju za zatočene i nestale, koja je u suradnji s Međunarodnim odborom Crvenog križa bila zadužena za prikupljanje i obradu podataka o zatočenim i nestalim osobama s teritorija Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

Od siječnja 2004. sve aktivnosti vezane uz pitanje zatočenih i nestalih preuzelo je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, pri kojem je osnovana Uprava za zatočene i nestale. Ona je do danas u sklopu Ministarstva hrvatskih branitelja središnje provedbeno tijelo zaduženo za stručne i administrativne poslove koji se odnose na traženje osoba nestalih tijekom Domovinskog rata te ekshumaciju, identifikaciju i pokop osoba čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim, pojedinačnim i zajedničkim grobnicama nastalim u razdoblju Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. U mandatu ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda na čelu Uprave za zatočene i nestale je pomoćnik ministra Stjepan Sučić.

Ustrojene su i dvije ispostave Uprave za zatočene i nestale: jedna je sa sjedištem u Vukovaru, službeno otvorena 2. svibnja 2017., u čijoj je nadležnosti područje hrvatskog Podunavlja; druga je sa sjedištem u Splitu, u čijoj je nadležnosti područje južne Hrvatske, s osnovnom zadaćom organizacije i implementacije rješenja za terenska istraživanja i izvide, prikupljanja saznanja o nestalim osobama i neregistriranim grobnim mjestima, izrade interaktivnih karata, standardnih operativnih postupaka (SOP), priručnika, elaborata i dr. U ispostavama su angažirane osobe koje su iskustvo i stručnost stjecale u institucijama Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata (MORH/vojska, MUP, sigurnosne agencije) te svoja bogata znanja primjenjuju na specifično područje potrage za nestalim osobama i neregistriranim grobnim mjestima iz razdoblja Domovinskog rata.

Uz Upravu za zatočene i nestale, Vlada Republike Hrvatske osnovala je u srpnju 2005. strateški mehanizam – Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale kao savjetodavno međuresorno tijelo sa svrhom pružanja prijedloga, mišljenja i stručnih obrazloženja iz područja traženja zatočenih i nestalih osoba. Povjerenstvo čine predstavnici svih tijela i ustanova uključenih u proces traženja nestalih osoba: Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva zdravstva, Državnog odvjetništva, sigurnosnih agencija, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu te Hrvatskog Crvenog križa. Od lipnja 2017. godine Povjerenstvom Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale predsjeda pomoćnik ministra Stjepan Sučić.

Predanost Republike Hrvatske sveobuhvatnom osiguranju zaštite prava obitelji na istinu o sudbini njihovih nestalih članova potvrdila se donošenjem Zakona o osobama nestalim u Domovinskom ratu (stupio na snagu u kolovozu 2019.) kao sveobuhvatnom pravnom temelju, koji ne samo što unapređuje i unosi novine u proces traženja nego, štoviše, pridonosi očuvanju dostojanstva nestalih osoba u Domovinskom ratu, odnosno očuvanju dostojanstva žrtava Domovinskog rata u cjelini. Valja napomenuti kako su Zakonom o osobama nestalim u Domovinskom ratu predviđene i prekršajne odredbe – novčane kazne za uskraćivanje informacija i dokumentacije za rješavanje slučajeva nestalih osoba, a Zakonom je predviđen i institut nagrađivanja za informacije, tj. za dostavljanje informacija ili dokumentacije koje dovedu do rješavanja slučajeva, fizička osoba novčano se nagrađuje u skladu s donesenim Pravilnikom.

Unatoč nastojanju Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja te svih dionika tog procesa, usmjerenom na poboljšanje procesa traženja nestalih osoba, u daljnjem rješavanju tog pitanja još uvijek stoje mnogi izazovi koji zahtijevaju potpunu i nepristranu istragu svih saznanja o nestancima koju Uprava za zatočene i nestale provodi slijedeći načela sustavnog pristupa, objektivnosti, transparentnosti te zabrane diskriminacije i povlašćivanja po bilo kojoj osnovi.

Dinamika rasvjetljivanja sudbina osoba nestalih u Domovinskom ratu pokazuje kako pristup Republike Hrvatske u potpunosti odgovara humanitarnoj dimenziji tog problema. U skladu s važnosti koju pitanje nestalih osoba ima za njihove obitelji, ali i hrvatsko društvo u cjelini, Uprava za zatočene i nestale nastavit će unapređivati metodologiju Hrvatskog modela traženja nestalih osoba u suradnji s nadležnim tijelima Republike Hrvatske te holističkim pristupom poduzimati sve napore kako bi rasvijetlila sudbine preostalih slučajeva nestalih osoba.

iz Periklova pogrebnog govora palim Atenjanima

“Iste zime prirede Atenjani po prastarom običaju na državni trošak pogreb onih koji su prvi poginuli u ovom ratu, na ovaj način: Izlažu najprije kroz tri dana kosti poginulih sagradivši šator i svatko prinosi svome što god hoće. A kad se vrši sahranjivanje, kola voze sanduke od čempresa, za svaku općinu po jedan. Unutra su kosti iz koje je tko općine bio. A i nosi se jedan prazan pokriven odar za nestale koje ne nađu, da bi ih sahranili.”

Karakter agresije

Upravo je rasprostranjenost masovnih grobnica i brojnost žrtava najbolji pokazatelj karaktera agresije koju je pretrpjela Republika Hrvatska. Takvi su događaji nametnuli potrebu za stvaranjem procesa otkrivanja skrivenih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica.

1128 neriješenih slučajeva

Pitanje nestalih osoba i dalje je jedno od najkompleksnijih otvorenih pitanja u odnosima s Republikom Srbijom. Naime, od ukupnog se broja nestalih osoba i posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata 1128 neriješenih slučajeva odnosi na hrvatske branitelje i civile nestale u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku 1991./1992. godine.

Tekst: Ana Filko
Foto: Ministarstvo hrvatskih branitelja