Na početku Domovinskog rata hrvatska vojna industrija stvorila je i razvila prve domaće snajpere u različitim kalibrima. Najpoznatiji su MACS i RT-20…

Dosad najpoznatija snajperska puška razvijena za potrebe Hrvatske vojske i OSRH je MACS M2-A u velikom kalibru 12,7 x 99 mm. Kalibar je odabran jer je taj metak uvelike bio korišten tijekom Domovinskog rata, a i već dugo prisutan na tržištu. Poznat je i kao .50 BMB (Browning Machine Gun) gdje .50 označuje 0,50 inča, tj. 12,7 mm.
Konstrukcija snajpera velikog kalibra 12,7 mm ima posebne zahtjeve koje treba riješiti, od velikog trzaja i udarnog vala, preko mase oružja i duljine, sve do podizanja prašine pri gađanju koja ometa i otkriva strijelca. Gađanje na velikim udaljenostima zahtijeva i uporabu nožica te kvalitetne optike s velikim povećanjem i mogućnošću brzog zahvata cilja.
Cijev MACS-a izrađena je posebnom tehnologijom od kvalitetnog materijala. Duga je 780 mm, što je 43 mm dulje u odnosu na cijevi poznatih proizvođača (Barrett, McMillan). Ukupna duljina puške iznosi 1460 mm.

Spretno bravljenje
Puška je jednometna, repetirka. Bravljenje se obavlja s pomoću devet bradavica raspoređenih u tri reda čime se postiže bolja integriranost konstrukcije i čvrstoća. U usporedbi s rješenjima s dvjema bradavicama, površina nalijeganja povećana je za gotovo 50 posto. Zatvarač je pri bravljenju potrebno zakretati za samo 60 stupnjeva čime se olakšava i ubrzava rukovanje puškom.
Na tijelu zatvarača nalaze se uzdužni žljebovi koji smanjuju njegovu površinu čime mu se olakšava kretanje u kućištu, a djelomice mu je smanjena i masa. Na tijelu zatvarača izbušene su rupice kako bi se barutnim plinovima, koji su pod velikim tlakom, po potrebi omogućilo bočno istjecanje. Na čelu zatvarača ugrađeni su izvlakač i izbacivač.
Na desnoj strani kućišta, iza zatvarača, nalazi se kočnica. Povlačenjem poluge kočnice prema natrag, puška se koči tako što se onemogućuje potapanje zapinjača. Kako bi se smanjio velik trzaj puške, na cijev je ugrađena trokomorna plinska kočnica s bočnim otvorima izrađenim pod određenim kutom koja smanjuje trzanje za gotovo 60 posto.

Puška od 12 kg
Kundak puške ergonomski je oblikovan, izrađen lijevanjem od lake slitine, a zatim zaštićen crnom epoksidnom bojom. Oslonac kundaka izrađen je od gume i može se postaviti u tri različita položaja. Na gornjoj strani kundaka pričvršćen je gumeni oslonac na koji se naslanja obraz strijelca. Za stabilnost i preciznost gađanja puška ima kvalitetne potporne nožice Parker Hale koje omogućuju oslanjanje na visini od 215 mm do 295 mm. Oba kraka nožica mogu se prilagođivati po visini neovisno jedan o drugom što je važno pri gađanju s neravnog terena.
Masa same puške (bez nožica i ciljnika) iznosi 11,3 kg. Kad se doda masa nožica (0,4 kg) te optičkog ciljnika (0,7 kg) ukupna se masa penje na 12,4 kg.
Na pušku MACS M2-A proizvođač je montirao kvalitetan optički ciljnik Kahles ZF-84 10 x 42 s mogućnosti brzog skidanja i postavljanja. Končanica ciljnika izvedena je u obliku križa. U donjem dijelu vidnog polja postavljene su oznake za orijentacijsko određivanje udaljenosti do cilja. Ciljnik je prilagođen za gađanje na udaljenostima do 1400 m, a radi zaštite od mehaničkih oštećenja na njega su postavljeni zaštitni poklopci koji se prije uporabe skidaju.

Uz poznate modele
Prilikom postavljanja u transportni položaj, na pušku se stavlja dodatna zaštitna navlaka koja obuhvaća ciljnik i kućište, a u kojoj je smješten pribor za čišćenje. Kad prilikom transporta postoji mogućnost oštećivanja optičkog ciljnika, može se skinuti s puške te postaviti u posebno ležište u navlaci. Navlaka se tad koristi kao torbica i nosi odvojeno od puške.
U cilju smanjivanja ukupne mase konstruktor je pokušao smanjiti masu pojedinih pozicija na puški. Tako je napravljena lakša cijev te su olakšane još neke pozicije. Ukupna masa novijeg modela puške iznosi 8,43 kg što je znatno smanjenje. Radi lakšeg transporta napravljen je preklopni kundak što omogućuje da se ukupna duljina puške smanji s 1,44 m na 1,17 m, što je posebno važno kad se puška transportira automobilom.
Rezultati postignuti prilikom gađanja tijekom Domovinskog rata potvrđuju da se puška MACS M2-A može po svojim rezultatima mjeriti s ostalim poznatim puškama velikog kalibra. Najbolji učinci postižu se specijalno laboriranim streljivom, premda je i uporaba standardnih metaka (s običnim ili probojno-zapaljivim zrnom) dala sasvim zadovoljavajuće rezultate.

Dvije nove inačice
Teška snajperska puška MACS M3 poboljšana je inačica prethodnog modela MACS M2-A, također u kalibru 12,7 x 99 mm (Browning .50). Najučinkovitije rezultate postiže na udaljenostima do 1500 m. To je također jednometna repetirka izrađena u bull-pup konceptu s trokomornom plinskom kočnicom koja umanjuje trzaj i razbija bljesak iz oružja. U odnosu na prethodni model, cijev je skraćena na 760 mm, što je utjecalo na masu, pa masa puške bez dodatne opreme iznosi svega 7,65 kg. Skraćenje cijevi nije bitnije utjecalo na balističke značajke, početna brzina zrna je 850 m/s i manja je samo 5 m/s od modela MACS M2A. Ukupna masa puške, uključujući optički ciljnik i teleskopske nožice, iznosi 8,8 kg. Prema željama korisnika, na pušku se može postaviti optički ciljnik Kahles ZF 10×42 ili Kahles K-312 3-12×50.
Uzdužni žljebovi na zatvaraču smanjuju njegovu masu i površinu te potrebu za održavanjem i omogućuju neometan rad. Tri plinska otvora na zatvaraču omogućuju da visoki tlak plinova iziđe bočno što povećava sigurnost rukovanja.
Najnovija inačica teškog snajpera MACS M4 jednakog je kalibra i repetirka, a kapacitet spremnika iznosi pet metaka. Klasične je konstrukcije, s jednakim skeletnim kundakom kojem se može prilagoditi gumeni oslonac za lice i stražnji dio te monopod jer nije bull-pup konfiguracije. Nožice su jednake kao na prethodnom modelu, prilagodljive Parker Hale. Jednaki su i optički ciljnici, Kahles ZF 10×42 ili Kahles K-312 3-12×50, kao i plinska kočnica te zatvarač. Najveća je razlika u ukupnoj duljini pa je M4 dulja 370 mm (1480 mm), cijev je dulja 22 mm (782 mm), a masa je veća četiri kilograma (12,8 kg) u odnosu na M3. Pušku proizvodi tvrtka SCAM Marine iz Viškova.

Odmak od prototipa
Najzapaženija je snajperska puška/ručni top hrvatske proizvodnje RT-20 M1 tvrtke JLM Perković iz Matulja. Odgovor zašto je to oružje nazvano topom proistječe iz kalibra 20 mm i učinkovitog djelovanja na cilju, iako se po konstrukciji (mala masa, ugrađen optički ciljnik i mali trzaj), kao i po taktičkim radnjama (ručno prenošenje i izravno gađanje) može svrstati u snajperske puške.
U svijetu nema velikog broja snajperskih pušaka/topova u tom kalibru zbog velike energetske moći te problema oko trzanja. Tek je nekoliko modela uspjelo proći fazu prototipskog razvoja, primjerice švicarsko-njemački Solothurn S18-1000, japanski Type 97, američki Anzio 20 mm u dvjema inačicama te južnoafrički modeli NTW-20 i SR-20 koji nisu zabilježili komercijalni uspjeh na međunarodnom tržištu naoružanja. RT-20 je zbog originalnog koncepta i brzog ratnog razvoja i globalno važan. Prvi primjerci koji nisu bili čisto probni proizvedeni su 1992., vjerojatno u drugom dijelu godine. Podaci o prvoj uporabi nisu precizni, ali to je najvjerojatnije bilo 1993. godine. Proizvodnja RT-20 odvijala se u malim serijama od kojih je gotovo svaka bila više-manje različita od prethodne.

Niz zadaća
RT-20 M1 namijenjen je obavljanju specijalnih zadaća na udaljenostima do 2000 metara, prije svega za onesposobljavanje većih sredstava, vozila (neborbenih i lakih oklopnih), zrakoplova, raketa, radara i sl. Sve je važnija primjena i za uništavanje mina i različitih eksplozivnih naprava koje se mogu naći na bojištu. S RT-om se u praksi ne djeluje po ljudstvu pa ekstremna preciznost nije ni bitna. Topom rukuje strijelac, a može mu pomagati poslužitelj. Konstrukcija topa omogućuje izravno gađanje pojedinačnom paljbom, a zbog relativno male ukupne mase od 19,8 kg prenosi se samo s pomoću transportnog samara. Masa prve inačice RT-20 iznosila je više od 26 kg.
Sastavni dijelovi RT-20M1 su sljedeći: cijev s plinskom kočnicom, spojnica za posudbu barutnih plinova, cijev kompenzatora trzaja, kućište glavnog mehanizma, zatvarač, mehanizam za okidanje s kočnicom, usadnik s kundakom, potporne nožice, optički ciljnik s podesivom montažom, transportni samar i zaštitna torbica s priborom za čišćenje i održavanje.
Cijev topa izrađena je posebnom tehnologijom od kvalitetnog čelika. Vodište zrna ožlijebljeno je s osam žljebova i osam polja s korakom uvijanja 508 mm udesno. Cijev je predviđena za ispaljivanje do cca 2000 metaka. Na prednjem dijelu cijevi nalazi se u čvrstom spoju plinska kočnica koja smanjuje energiju trzanja nakon opaljenja, s pomoću otvora za bočno istjecanje plinova raspoređenih u dva reda. Na srednjem dijelu preko spojnice s plinskom komorom za posudbu barutnih plinova učvršćen je dodatni kompenzator trzaja na načelu odvođenja dijela barutnih plinova u suprotnom smjeru od smjera gađanja. Na takav se način prilikom opaljenja ostvaruje uravnoteženje sila koje djeluju na top tako da su njegova stabilnost i trzaj prihvatljivi za strijelca.

Izbjegavanje udarca
Zatvarač topa cilindrična je oblika, a sastoji se od tijela, udarne igle, udarača i dviju udarnih opruga, izvlakača, izbacivača te spojnice. Klasični okretno-čepni zatvarač ima tri reda bradavica, a jednako je rješenje i na MACS-2A. Prednosti su takvog rješenja bolja integriranost konstrukcije i veća čvrstoća što je vrlo važno prilikom ispaljivanja jakih metaka. Sam položaj zatvarača je dobar, iako suprotan od uobičajenog, tj. na klasičnim puškama na kojima je zatvarač u visini glave strijelca uvijek se nalazi s desne strane jer se glava naslanja na lijevu stranu oružja. Ovdje je zatvarač daleko iza glave i bilo kojeg dijela tijela koji je u dodiru s oružjem (tijelo je zakošeno u lijevu stranu radi izbjegavanja vrućih plinova koji izlaze na stražnjem kraju), pa je svakako bolje rješenje da bude na lijevoj strani oružja jer tako za rukovanje zatvaračem strijelac ne mora izvoditi nikakve radnje preko vrućeg oružja niti se podizati i mijenjati stranu (povećavajući pritom svoju siluetu), nego mu je sve dostupno iz osnovnog položaja. Odvođenje barutnih plinova i Venturijeva cijev također su dobro riješeni. Protutrzaj iz Venturijeve cijevi nastupa tek nakon što je metak napustio cijev, a time se istodobno osiguravaju preciznost i smanjenje udara u tijelo strijelca. Dodatnu kompenzaciju trzaja pruža i plinska kočnica na ustima cijevi. Realno je pretpostaviti da se u cijev odvodi najviše 20 % barutnih plinova što ne smanjuje bitno brzinu i energiju zrna.

Dva položaja kočnice
Kao kod MACS-a, i na zatvaraču RT-20 nalaze se uzdužni žljebovi i rupice za bočno istjecanje barutnih plinova. Na čelu zatvarača je izvlakač, a nasuprot njemu izbacivač tako da do izbacivanja čahure dolazi u trenutku kad čahura prilikom izvlačenja naiđe na otvoren dio kućišta topa.
Ručni top opremljen je mehaničkom kočnicom s dvama položajima. Guranjem ručice prema naprijed kočnica je u položaju “F” (Fire) i RT je spreman za okidanje. Guranjem ručice prema natrag u položaj “S” (Safety) kočnica je uključena i okidanje nije moguće. Kundak je namijenjen za vezu kućišta s cijevi te postavljanje potpornih nožica na prednjem dijelu. Izrađen je od lake slitine i zaštićen specijalnom bojom otpornom na mehanička oštećenja i različite klimatske uvjete. Na dijelu koji se naslanja na rame strijelca i na okomitom dijelu gdje se top upire u rame nalazi se jastučić.
Potporne nožice namijenjene su za oslanjanje prednjeg dijela topa, u cilju zauzimanja što povoljnijeg položaja za pouzdano i udobno ciljanje. Nožice imaju mogućnost teleskopskog izvlačenja na visinu od 250 do 375 mm. Lijevu i desnu nožicu moguće je neovisno podešavati po visini. Prilikom transporta mogu se preklopiti prema naprijed, a po potrebi i skinuti.
Transportni samar služi za prenošenje topa na leđima. Postavlja se s desne bočne strane topa u ožljebljeni prihvatač sa zadržačem. Konstrukcija i prikopčavanje omogućuju djelovanje topa bez skidanja samara.

Tri stupnja nagiba
Optički ciljnik marke Kahles K 312 II (3-12×50) namijenjen je za neposredno dnevno ciljanje i gađanje na udaljenostima do 2000 m. S gornje strane nalazi se regulator udaljenosti koji je namijenjen za pomicanje končanice po visini (u osnovnom položaju “0”), a s lijeve strane regulator pravca namijenjen za pomicanje končanice po pravcu (u osnovnom položaju “0”), prilikom podešavanja točnosti gađanja topom – upucavanja. Okular i objektiv ciljnika u transportu se štite od mehaničkih oštećenja zaštitnim kapama spojenim rastezljivom trakom. Optički ciljnik jednostavno se postavlja na Picatinny šinu na kojoj se pozicija montaže može podešavati prema potrebama strijelca. Kad je određena pozicija, ciljnik se učvrsti dvjema leptirastim maticama i tako u potpunosti fiksira.
Nosač optike ima mogućnost podešavanja nagiba u trima stupnjevima: 30 MOA, 75 MOA i 180 MOA (Minute of Angle – kutna minuta). Položaj odnosno nagib montaže ovisi o željenoj udaljenosti gađanja.

Paljbeni položaj
Priprema paljbenog položaja podrazumijeva uređenje naslona za postavljanje topa na potporne nožice. Konstrukcija topa nalaže pripremu naslona za sjedeći ili stojeći stav.
Naslon za potporne nožice treba biti ravan i dovoljno tvrd, oslobođen bočnih prepreka u razini plinske kočnice, kao i iza topa u prostoru djelovanja povratnih plinova iz cijevi kompenzatora trzaja.
Zbog djelovanja barutnih plinova na plinsku kočnicu i njihova istjecanja kroz cijev kompenzatora trzaja, obvezno je imati prostor bez ljudi i predmeta od najmanje pet metara: s obiju bočnih strana u razini plinske kočnice i iza topa u kutu od 30 stupnjeva.
Top se puni streljivom tako da poslužitelj ili snajperist, stojeći ili klečeći s lijeve strane topa (iza strijelca), desnom rukom otvara zatvarač, a lijevom, pritiskom nadolje, pridržava top preko kundaka ili cijevi kompenzatora. U ležište kućišta lijevom rukom ulaže metak koji potiskivanjem i bravljenjem zatvarača desnom rukom ubacuje u cijev. Strijelac za to vrijeme, u izabranom stavu za gađanje, pridržava top naslonjen na desno rame i drži prst izvan rukohvata s okidačem. U posebnim situacijama strijelac može sam puniti top.

Prebačaj i podbačaj
Strijelac prilikom ciljanja zauzima položaj tako da top čvrsto osloni na rame i rukohvat uhvati objema rukama, s desnim kažiprstom na okidaču. Oko kojim se cilja treba udaljiti približno 15 cm od okulara i paziti da položaj končanice bude strogo okomit, koristeći vodoravnu i okomitu crtu končanice.
Ako cilj nije u razini topa ili ako dolazi do prebačaja ili podbačaja pogotka u odnosu na cilj, može se korigirati putanju projektila tako da se zakrene “bubanj po visini” na optičkom ciljniku. Ako je podbačaj, bubanj se zakreće u desnu stranu (u smjeru kazaljke na satu), a ako je prebačaj u suprotnom smjeru.
Kod te, kao i kod većine takvih pušaka velikog kalibra, strijelac nakon opalјenja gubi cilj iz vidnog polja. Ipak, koncept i namjena tih pušaka je gađanje objekata, a ne ljudi, na relativno velikim udaljenostima, pa se zato i nazivaju antimaterijalne. Dakle, nije ideja antimaterijalnih da brzo gađaju, nego točno, precizno i učinkovito (prvim metkom). Brzina može ponekad biti presudna, ali nije najbitnija.

Poput klasične puške
Oružje je unatoč dimenzijama i masi sasvim dobro oblikovano i vrlo se lijepo drži, kao svaka klasična puška. Glavna je razlika što tijelo mora biti pod kutom radi izbjegavanja udara plinova, otprilike kao kod netrzajnog topa. Dobro je riješeno kašnjenje trzaja tako da do udara, trzaja i pomicanja puške dolazi tek nakon što je metak napustio cijev. Učinak pucnja je takav da i strijelac doživljava mali šok od bljeska, eksplozije i dinamičkog udara/trzaja tako da je bez obzira na konstrukcijsko rješenje zatvarača i okvira teško brzo ispaliti sljedeći metak. Ukratko: učinak projektila 20 mm i cijelog sustava takav je da je potrebno određeno vrijeme prije nego što strijelac ponovno postigne fiziološke uvjete za ciljanje na 2000 m (disanje, puls, tonus mišića, odmorne oči nakon bljeska itd.).
Pražnjenje topa obavlja se izvlačenjem ispaljene čahure iz ležišta cijevi tako da se odbravi zatvarač i povuče unatrag. Odvrtanjem zatvarača, zub izvlakača izvlači čahuru iz ležišta, a izbacivač je odvaja iz čela zatvarača.
Top se čuva i skladišti kompletan, odložen na nožice, u suhoj prostoriji. Transport i čuvanje u drvenom sanduku moguć je i s montiranim optičkim ciljnikom. Prema potrebi optički ciljnik odlaže se u futrolu torbice s priborom.

Ratne prednosti
RT-20 imao je nekoliko prednosti tijekom Domovinskog rata. Prvo, manje je mase nego klasičan jednocijevni top 20 mm M55, a to znači da se lakše postavlja na željeno mjesto i prebacuje s jednog položaja na drugi. Prednost je još izraženija kod novog modela RT-20M1 čija masa iznosi svega 20 kg. Prednost je i u većoj preciznosti u odnosu na ostale topove jednakog kalibra zbog ugrađenog optičkog ciljnika, što je dosad bila odlika samo snajperskih pušaka. U odnosu na oružje manjeg kalibra, npr. teške strojnice ili puške kalibra 12,7 mm, prednosti se ogledaju u većoj učinkovitosti te razornoj moći i probojnosti metka 20 mm. Može se zaključiti da je riječ o kvalitetnom oružju za specijalne namjene i da potencijalna korist daleko nadmašuje sve nedostatke. Budući da je masa oružja sad manja, nije problem ni dulji hod do paljbenog položaja.
Snajperi i ručni top proizvedeni u Domovinskom ratu odigrali su značajnu ulogu i imali su istaknuto mjesto u naoružavanju postrojbi HV-a. Daljnjim razvojem dolaze poboljšani modeli koje očekuje dugo razdoblje operative uporabe, sve širi raspon zadaća koje će obavljati i u skladu s tim sve opsežnije modifikacije i modernizacije koje nosi tehnološki razvoj.

Ivan GALOVIĆ