Ono što je uvijek bilo u središtu naših priča bio je hrvatski vojnik, a Hrvatski vojnik nije dopustio da svih ovih godina njegova izlaženja bude drugačije. Hrvatski vojnik potvrda je kontinuiteta i činjenice da smo cijelo vrijeme bili na dobrom putu i da je ovo uspješna priča, koja će se, uvjereni smo, još uspješnije nastaviti…

U povijesnom trenutku stvaranja hrvatske države i vojske, ratne jeseni 1991. započela je i priča o Hrvatskom vojniku, prvom hrvatskom vojno-stručnom časopisu… I još nije završila. Ne znamo je li to zato što prkosno i ponosno nosi ime Hrvatski vojnik, ili je u ljudima koji su ga neumorno gradili i štitili, ne dajući na njega i dajući se za njega. I tako već 31 godinu. Mijenjala se redakcija, urednici i novinari, mijenjali su se ministri i načelnici, mijenjao se ustroj, zadaće i uloga Hrvatske vojske,  ali ono što je uvijek bilo u središtu naših priča bio je hrvatski vojnik, a Hrvatski vojnik nije dopustio da svih ovih godina njegova izlaženja bude drugačije. 

Baš onako kako je u uvodniku prvog broja kazao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je i potaknuo njegovo stvaranje: Bitna zadaća Hrvatskog vojnika je da bude promicatelj svijesti o postojanju i važnosti i hrvatske povijesti, hrvatske ratne vještine…, hrvatskih vojnih pobjeda. I Hrvatski vojnik neumorno je svjedočio, o herojstvu hrvatskih branitelja i vojnim uspjesima, o narastanju Hrvatske vojske i njezinu jačanju. Bio je izvor informacija, znanja, nadahnuća i potpore, vjerni tumač i kroničar svih značajnijih događanja u Hrvatskoj vojsci. Izlazio je i dvotjedno i tjedno, na manje ili više stranica, manjem ili većem formatu, dijeleći se pa spajajući, mijenjajući čak i imena, ali uvijek ispunjavajući očekivanja, uvijek stručan i profesionalan, slijedeći svjetske trendove i sadržajem i kvalitetom.

Od samog početka, oni uvijek malobrojni koji su radili i izdavali Hrvatski vojnik –  časopis nepobjedivih kako su ga prozvali, nadograđivali su ga kako bi bio što aktualniji, sadržajniji i bolji. I u tome nisu nikad posustali. Ipak su bili ona jedinstvena i neponovljiva generacija koja je imala čast pisati novu hrvatsku povijest i možda nas je upravo to nosilo u svim izazovima s kojima smo se susretali. Iako nam je časopis uvijek bio primarna zadaća, bili smo željni iskoraka, puni ideja, inicijativa i entuzijazma. Proširili smo se s vremenom u nekoliko pravaca, uvijek vođeni željom da sliku hrvatskog vojnika pošaljemo što dalje i u što boljem izdanju. Počeli smo izdavati knjige, monografije i fotomonografije, multimedijalna te audio i videoizdanja, pa i časopis CROMIL na engleskom jeziku. Modernog dizajna i vizualnog identiteta ovaj šestomjesečnik nikog nije ostavio ravnodušnim.

Shvaćajući važnost videa odlučili smo se okušati i na tom području. Bila je to za nas velika nepoznanica, avantura za koju nismo znali kako će završiti, jer osim volje i želje nismo ništa drugo imali. No nije dugo trebalo da i na tom području budemo nagrađivani i prepoznati čak i izvan naših granica. I video je tako postao sastavni dio većine naših terenskih vojničkih priča. I možda se sve to činilo amaterski i s puno nedostataka, ali dosad nam to još nitko nije zamjerio. Naš YouTube kanal sve se više punio videoisječcima, a s vremenom i ozbiljnijim videoprilozima, kratkim filmovima i dokumentarcima, pa čak i glazbenim spotovima.

A onda opet ne želeći zaostati zakoračili smo u još jedan, novi virtualni svijet bezgraničnog interneta. Na našoj web-stranici i društvenim mrežama nastavili smo sad još brže i šire promovirati naše vojnike. Nastojali smo biti sveprisutni  kako bismo promovirali i naš časopis i našu vojsku, na obljetnicama i izložbama, hodnjama i natjecanjima, od krajnjeg istoka do krajnjeg juga.

Ipak posebno su nam vrijedni naši posjeti hrvatskim vojnicima u misijama, u Afganistanu, Libanonu, Litvi, Kosovu, Poljskoj, Mađarskoj…, bili smo na njih zaista ponosni i to smo u svojim prilozima željeli podijeliti i s drugima, a bila su to i za nas nevjerojatna i vrijedna iskustva. Brojem djelatnika bili smo uvijek skromni. Mnogi su kroz ovu redakciju prošli, ostavili trag koji čuvaju stranice našeg časopisa i naša arhiva. Mnogi od njih i danas kažu – bila su to dobra vremena. Hrvatski vojnik dio je i njihove nezaboravne  uspomene.

A oni koji su tu, koji su uvijek nalazili neki novi poticaj u tome što rade, i dalje pišu, lektoriraju, prelamaju, snimaju, montiraju, fotografiraju, uređuju, planiraju… Nastavljaju pisati priču o Hrvatskom vojniku. Naši su radni prostori ukrašeni zahvalama onih koji su prepoznali našu posvećenost i naš trud. Onih koji su i sami bili vojnici i zapovjednici, onih koji su shvaćali njegovu vrijednost i davali nam vjetar u leđa. I tako eto već 31 godinu. Hrvatski vojnik potvrda je kontinuiteta i činjenice da smo cijelo vrijeme bili na dobrom putu i da je ovo uspješna priča, koja će se, uvjereni smo, još uspješnije nastaviti…

Hrvatski vojnik neumorno je svjedočio o herojstvu hrvatskih branitelja i vojnim uspjesima, o narastanju Hrvatske vojske i njezinu jačanju. Bio je izvor informacija, znanja, nadahnuća i potpore, vjerni tumač i kroničar svih značajnijih događanja u Hrvatskoj vojsci

TEKST: Vesna Pintarić /Fotoarhiva redakcije