Na vojnom poligonu “Gašinci“, na velikoj kolovoškoj vrućini,  vidjeli smo mali, ali intenzivan dio specijalističke vojne obuke novopristiglih pripadnika OSRH koju provodi Središte za obuku pješaštva i oklopništva. Obuka je prijelaz između osnova na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Požegi i integracijskih obuka koje čekaju mlade vojnike u budućim postrojbama

“Kod nas nema improvizacije!“ Tim je riječima svoj briefing za Hrvatski vojnik započeo bojnik Zdenko Valjetić voditelj Pododsjeka za potporu u Bojni za specijalističku vojnu obuku (BSVO). Iskusni vojnik, nekadašnji gardist iz Sokolova i tenkist, jedan je od odgovornih časnika za organizaciju i provedbu specijalističke vojne obuke novopristiglih pripadnika OSRH koji se primaju u djelatnu vojnu službu na dužnost vojnika. Riječ je o djevojkama i mladićima koji su nedavno uspješno završili dragovoljno vojno osposobljavanje u Bojni za temeljnu vojnu obuku (BTVO) u Požegi. Ondje su pokazali dovoljno da dobiju ponudu postati punopravni pripadnici OSRH. Baš kao i BTVO, BSVO je ustrojstveno pod Središtem za obuku pješaštva i oklopništva (SOPO) Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD) “Fran Krsto Frankopan“ Hrvatske kopnene vojske (HKoV). Bojna je locirana na vojnom poligonu “Gašinci“, gdje se praktički provodi cijela specijalistička obuka. Za svojim radnim stolom, okružen dokumentima vezanim uz provedbu obuke, bojnik Valjetić objašnjava nam da se aktualni naraštaj (I. uput 2023. SVO-a) nalazi na njezinu završnom dijelu, u 11. obučnom tjednu. On podrazumijeva taborovanje, no cijela je obuka na neki način terenska jer se u potpunosti provodi na poligonu. Polaznice i polaznici, njih 54, stigli su 13. lipnja i odmah potpisali prve ugovore u vojničkoj službi. Otad, vojničke kućice na Gašincima te okolno područje, ponekad i divlje te obraslo, njihov su jedini dom. Tijekom gotovo 12 tjedana svaki dan uče i rade, vježbaju i trče, druže se i potpomažu, napreduju fizički, psihički i vojnički. Tako će biti do 1. rujna, a završni dio je i najintenzivniji.

Briga za svakog polaznika

Unatoč traženom zajedništvu i timskom radu, Valjetić ipak naglašava da SOPO daje naglasak na obuku pojedinca, a ne binoma, tima ili desetine. Časnici i instruktori, koji bdiju nad polaznicima u ritmu 24/7,  u rodu pješaštva obučavaju ih za zadaće u okvirima streljačke, minobacačke i protuoklopne specijalnosti, kao i za mornaričko desantno pješaštvo. Naravno, spominjanje zadnje specijalnosti potvrđuje da je specijalistička obuka prijelaz između osnova na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Požegi i integracijskih obuka koje čekaju mlade vojnike u budućim postrojbama. To su, većinom, gardijske brigade HKoV-a.

Naš sugovornik vraća se početku priče, otklanjanju svake improvizacije. Ekstremno vrući kolovoz u Slavoniji daje još više na značenju tom pravcu Bojne. Obuka se kroz upravljanje rizikom prilagođava takvim uvjetima, no uz obvezu da bude provedena u cjelini i u skladu sa svim napucima te mjerama sigurnosti. “Radimo na -25, radimo i na +40, no pratimo svakog polaznika od početka, brinemo se za njegov napredak,“ kategoričan je časnik. Tijekom prva dva tjedna, polaznici su se prilagođavali novim uvjetima na poligonu, te prošli obuku osvježenja onih temeljnih vojničkih vještina koje su naučili u Požegi. Slijedio je drugi dio od devet tjedana prave specijalističke obuke, s tim da se deveti odnosi na navedeno taborovanje. Na kraju, dolazi zaključivanje ocjena, razduživanje opreme te službena dodjela postrojbama čiji će pripadnici ubuduće biti. Za posjet obuci dogovorili smo završno taborovanje jer je ono najatraktivnije za polaznike, ali i za novinare.  No, za prave dojmove trebalo je obići vrući i prašnjavi teren, a ne zadržavati se u udobnosti klimatizirane vojničke kućice. Kako obuka podrazumijeva različite pješačke specijalnosti, ona se izvodi na više lokacija na Gašincima. No, zapravo nije ih teško obići. Potrebne su samo dvije stvari: prva je susretljivost i organizacija domaćina, a druga stari, dobri, možda i neuništivi Land Rover Defender.

 

S gađanjem nema žurbe

Prvo smo posjetili pješačko strelište na kojem se provodilo bojno gađanje pojedinac u obrani za specijalnost strijelac, za koju je određen najveći broj polaznika. Neposredno prije strelišta, naše je vozilo zaustavio stražar koji nam je dopustio prolaz tek nakon što je vidio da je u vozilu i časnik iz BSVO-a. I on je polaznik obuke, vojnikinje i vojnici rotiraju se na svim mogućim dužnostima koje bi ih mogle dočekati već u prvim mjesecima u postrojbi. Gađanje na rednom broju 2 pojedinac u obrani nije pasivno, s metama i strijelcem u klasičnim trostavima. Podrazumijeva i simuliranje scenarija koje traže reakcije poput brzog kretanja, zalijeganja, spuštanja u mali rov, reakciju na NBKO napad i slično. U jednoj seriji puca po troje-četvero polaznika, dok se ostali pripremaju ili odmaraju nakon gađanja u sigurnoj hladovini. Sve promatraju i pripadnici saniteta, a osigurane su i veće zalihe pitke vode. Ono što smo primijetili jest da tijekom gađanja uz svakog polaznika stoji po jedan instruktor. Dakle, s gađanjem nema žurbe, bitno je da svakom bude posvećena puna pozornost kako bi postigao što bolji rezultat. Instruktori ne viču, smireni su i jasni, vidljivo spremni na sve moguće reakcije svojih učenika. Takav dojam ostavio je i narednik Dario Lepki, nekadašnji pripadnik elitnih vojnoobavještajnih postrojbi. Ističe da je njegova glavna zadaća, kao i njegovih kolega, izvući iz polaznika najviše od njihovih sposobnosti kako bi zadovoljili standarde specijalističke obuke. Dio dolazi na obuku već potpuno psihofozički spreman, a s drugima treba raditi više kako bi to postigli. “Naša je obuka već jedna viša razina, pa smo zadovoljni kad vidimo da su na odlasku puno spremniji i puno su toga naučili. Vjerujem da im ono što nauče ovdje ostaje za čitav vojnički život,“ uvjeren je narednik. Satnik Ivan Jakobović zapovjednik je 1. satnije BSVO-a i podsjeća da su polaznici jako mladi i da je u njihovoj fazi vojničkog puta jako bitno da budu pravilno usmjeravani, a kod nekih se odmah primjećuje da će biti izvrsni vojnici. “Instruktori sve dovode do automatizma i bilježe svaku pojedinost, mogu reći da je znanje kadra iz Domovinskog rata uspješno preneseno na one mlađe. Svakodnevno održavamo sastanke na kojima analiziramo i predlažemo što još možemo učiniti da bismo poboljšali obuku,“ govori satnik.

Karmen Dražić i Leonard Bračić uspješno su završili gađanje, ali i dalje izgledaju besprijekorno u odorama, kacigama i prslucima. Lica su im zamaskirana, a u rukama drže pušku VHS, odnosno puškostrojnicu M72. Karmen je iz Kaštel Novog, za nju pristupanje Hrvatskoj vojsci znači da ide stopama svojeg oca. I danas je pripadnik OSRH, a tijekom rata nosio je oznake slavne 4. gardijske brigade Pauci. Izgledno je da će i kćer u Pauke, a u tome je nije uspjela spriječiti niti ozljeda zbog koje nije mogla na specijalističku obuku odmah nakon temeljne. “Ozljeda me nije uplašila, nisam željela odustati. Spremala sam se i fizički i psihički, ali ovdje sam baš jako napredovala. Uvjeti su ovdje terenski, u vojarni u Požegi bilo je puno udobnije. No, hrvatski vojnik mora biti spreman na sve uvjete. Najzanimljivija mi je bila obuka za urbanu borbu. Ne mogu dočekati trenutak kad ću primiti crvenu beretku,“ kaže vojnikinja. Zagrepčanin Leonard svjestan je da vojni poziv odgovara najviše onima koji se žele truditi, naporno raditi, biti uporan i usavršavati se. “Specijalistička obuka odgovara tim vrlinama,“ kaže, “vrlo je dinamična i intenzivna, nikad nam nije dosadno. Siguran sam da svatko može naći dio koji mu jako odgovara.“ I on će biti gardist, raspoređen u vojarnu u Petrinji. Dakle, nosit će beretku Tigrova ili Gromova.

 

Želja od malena

 

Obilazak nastavljamo u jednom od čvrstih objekata na poligonu. Vojnikinje i vojnici koji se obučavaju za rad s minobacačima upoznaju se s još jednim dijelom vojničkog života –uređenjem skladišta i čišćenjem oružja. Riječ je o velikim minobacačima M75 kalibra 120 mm. Osim toga, zajedno s instruktorima, provjeravaju ispravnost oružja do najsitnijih detalja. Sve mora biti besprijekorno, sutra ih očekuje najuzbudljiviji dio obuke – bojno gađanje. Doduše, na njemu će sudjelovati kao poslužitelji, a ne kao ciljači, no to je početak koji su morali proći svi njihovi prethodnici. Desetnik Ivan Kordić njihov je instruktor. Zna da je njegova odgovornost uoči i na gađanju velika. “Normalno je da će postojati određena doza treme, moramo jako paziti da polaznici sve rade ispravno, a još prije toga da kroz obuku dosegnu potrebne standarde,“ nabraja desetnik. No, optimističan je, instruktori tijekom godine provode dovoljan broj gađanja i to jamči i njihovu uvježbanost: “Iznimno smo sretni kad polaznici budu uspješni, to je znak da smo i mi dobro radili s njima.“ Vojnikinja Marija Špoljarić uoči gađanja pokazuje uzbuđenje, ali i motivaciju. Ulazak u OSRH, u kojem već ima puno prijatelja, želja joj je od malena. “Kad sam čula da idem na minobacače, nisam mnogo znala o njima. Sad, kad smo svi skupa uvježbani, sve se čini jednostavnijim. Na tome zahvaljujem instruktorima jer se trude naučiti nas i više no što očekujemo, uvijek su spremni pokazati sve svoje vještine i znanja. Bitno je i kakvi smo si mi polaznici međusobno. Ako radimo zajedno, ako si međusobno pomažemo, bit ćemo uspješniji,“ zaključuje pripadnica OSRH iz Otočca.

Uskoro s novim oznakama

Defender nas vozi na našu zadnju terensku točku. Ona je, međutim, u skrivenijem dijelu poligona. Makadamska cesta postaje uža i neravnija, i nakraju dolazimo do jednog šumarka. Lagano povišena kota, obrasla zelenilom s dobrim pogledom na okolno područje idealno je za momke koji uče vještine protuoklopne specijalnosti. Uvježbavaju se u trojkama i rotiraju: jedan kao operater, jedan kao poslužitelj i jedan za osiguranje i promatranje. Dobro su skriveni i ne primjećujemo ih otprve. Rade na suho s protuoklopnim sustavima druge generacije, Fagot i Metis. Zna se da je to kvalitetno oružje koje je imalo svoju ulogu u Domovinskom ratu, zajedno s već legendarnim Maljutkama. No, dok razgovaramo s instruktorima i polaznicima, primjećujemo da oni itekako prate trendove. Protuoklop u OSRH čeka svoju veliku modernizaciju, neka vozila Patria već su opremljena sustavima Spike LR. BOV-ovi Bradley podrazumijevat će sustave TOW, a ministar Banožić najavio je i nabavu sustava Javelin. “Veselio sam se kad sam saznao da ću se obučavati za protuoklopnu specijalnost,“ kaže nam polaznik Stipe Havlović,  “naravno, pratim moderne sustave, ali vidim da se u aktualnim ratovima Fagot i Metis još itekako koriste“. Havlović je iz Solina i još je jedan naš sugovornik koji ima isti put kao njegova kolegica Karmen Dražić: slijedi oca koji je bio pripadnik Pauka. Štoviše, završio je fakultet pa je logično što razmišlja o karijeri časnika. Obilazak Gašinaca s ekipom iz Bojne za specijalističku vojnu obuku Središta za obuku pješaštva i oklopništva bio je pravi terenski, intenzivan i zanimljiv. Ponavljamo, specijalistička obuka novih vojnika kompleksan je proces koji traje dugih 12 tjedana. Da bi se vidjeli svi najuzbudljiviji trenuci, tj. sva bojna gađanja, bilo bi nam potrebno više dana. Ipak, idućeg smo dana čuli da je gađanje minobacačima 120 mm proteklo uspješno. Dakle, desetnik Kordić, vojnikinja Špoljarić i ekipa učinili su sve što smo od njih i očekivali! Za nekoliko mjeseci, većina svih tih mladih ljudi nosit će oznake svojih novih postrojbi. Neki će time ispuniti svoj životni san.

---

Instruktori za Bradley

Bojna za specijalističku vojnu obuku ne zadržava se samo na svojim trenutačnim sposobnostima i aktivnostima, koje podrazumijevaju različite vidove obuke za pripadnike OSRH koji su već dulje u sustavu, dakle, nisu “mlada vojska“ (obuka obučavatelja za instinktivna i situacijska gađanja, za urbane operacije, operatera za tešku strojnicu M2 Browning…). Primjerice, već se neko vrijeme, u suradnji s drugim strukturama HKoV-a i oružanim snagama SAD-a, provodi obuka instruktora za borbeno vozilo pješaštva Bradley. Dakle, što se tiče Hrvatske vojske, ona će spremno dočekati nove sustave te ih implementirati u skladu s planovima i standardima.

---

TEKST I Foto  Domagoj Vlahović