Terorističke grupe stalno šire svoj doseg. Za borbu protiv teorističke mreže poput one u koju spada Al Qaida nužna je suradnja mnogih zemalja, budući da i mreža djeluje u mnogim zemljama. Djelotvorna protuteroristička diplomacija spaja sve akcije u koherentnu cjelinu

Budući da je terorizam sam po sebi višedimenzionalan, takva mora biti i kampanja koju protiv njega treba voditi. U CIA-inim instrumentima u borbi protiv terorizma, objavljenima su 14. studenoga 2001. stoji kako su u borbi protiv terorizma potrebna sva raspoloživa sredstva, baš zato što ni jedno sredstvo ne može samo obaviti cijeli posao. Zato se u borbu protiv terorizma moraju uključiti brojna ministarstva (policije, pravosuđa, financija, vojske isl.), obavještajne službe i diplomacija. U navedenom dokumentu CIA-e, glavni instrumenti su kazneni zakon, obavještajne službe i vojna sila. Kazneni zakon je glavni instrument u kojeg se od svih protuterorističkih instrumenata najviše pouzdaju, međutim, važno je istaknuti da primjenu kaznenog sustava na terorizam sputava činjenica da neke teroriste ne zaustavlja ni mogućnost da će biti uhićeni i izvedeni pred sud. Obavještajne službe se smatraju “prvom crtom obrane” od terorizma. Prikupljanje i analiza obavještajnih podataka najmanje je vidljiv, ali skoro najvažniji protuteroristički instrument. No, i taj instrument ima svojih manjkavosti, a najvažnija među njima je vrlo specifičan, taktički obavještajni rad, nužan za razbijanje terorista.

Vojna sila ima iznimno važnu ulogu u borbi protiv terorizma. Zbog modernog, precizno navođenog naoružanja, vojna sila je danas manje surov, a korisniji protuteroristički instrument, čija je uporaba, ipak, primjereno rijetka. Vojni udar po određenim ciljevima je najsnažnija moguća protuteroristička akcija i stoga, najdramatičnija demonstracija odlučne namjere da se porazi teroriste. Glavni nedostatak uporabe vojne sile je što teroristi, za razliku od konvencionalnih vojnih objekata, nisu velike, čvrste mete koje je lako uništiti.
Instrumenti koji se spominju moraju biti dobro koordinirani. Ako se mudro rabe, stvaraju sinergijsku cjelinu koja je veća od pukog zbroja pojedinih dijelova. Ako nisu dobro koordinirani, može doći do nesporazuma. U takvom slučaju provedba kaznenog zakona može omesti prikupljanje obavještajnih podataka, a vojna akcija može omesti ili provedbu zakona ili prikupljanje informacija. Kako bi se izbjegle moguće nesuglasice, potrebno je ostvarivati svakodnevnu koordinaciju preko određenih koordinirajućih tijela (odbora), unakrsnog imenovanja osoblja i drugih formalnih i neformalnih mehanizama o kojima se odlučuje u Vijeću za nacionalnu sigurnost uz pomoć ministarstava vanjskih poslova, obrane, pravosuđa i financija, obavještajnih agencija i drugih elemenata (način funkcioniranja i koordinacije u SAD-u). Najbolji aranžmani za borbu protiv terorizma varirat će od jedne do druge vlade, ali djelotvorna koordinacija treba odražavati tri načela. Prvo, u nju trebaju biti uključena sva mjerodavna ministarstva ili agencije i svi koji su zaduženi za vojna pitanja, unutarnju sigurnost, obavještajne službe i vanjske poslove. Drugo, vodstvo treba dolaziti iz jednog središta, primjerice ureda ili tijela na razini Vijeća za nacionalnu sigurnost. I, treće, različiti uredi trebaju razviti svakodnevnu suradnju koja će postati uobičajena i isplatiti se za vrijeme krize.

Teško se odlučiti za uporabu jednog od tih protuterorističkih instrumenata. Još se teže odlučiti za uporabu svih njih zajedno. Ali, baš je takva njihova uporaba ključna u borbi protiv terorizma. Diplomacija je ključna u borbi protiv modernog međunarodnog terorizma koji, u mnogim aspektima, ne poznaje granice. Terorističke grupe stalno šire svoj doseg. Za borbu protiv teorističke mreže poput one u koju spada Al Qaida nužna je suradnja mnogih zemalja, budući da i mreža djeluje u mnogim zemljama. Djelotvorna protuteroristička diplomacija spaja sve akcije u koherentnu cjelinu.

Protuteroristička diplomacija nije samo dužnost profesionalnih diplomata u ministarstvima vanjskih poslova. Ljudi zaduženi za druge specijalizirane protuterorističke funkcije moraju intenzivno surađivati s inozemnim kolegama. Regulatorne agencije zadužene za sigurnost putničkog zračnog prijevoza moraju, na primjer, obaviti jednu posve diplomatsku funkciju i osigurati nužnu koordinaciju u slučaju preklapanja domaćih i inozemnih sigurnosnih sustava. Istu zadaću imaju i carinici i službenici u useljeničkim uredima. (Prema: Paul Wilkinson, Terorizam protiv demokracije, Golden marketing, Zagreb, 2002.)

Veći dio te specijalizirane suradnje odvija se na bilateralnom planu, ali važan doprinos može dati i multilateralna diplomacija. Može osigurati široku provedbu mjera koje bi bile manje legitimne da ih poduzima neka država. To je, na primjer, učinilo Vijeće sigurnosti UN-a s rezolucijama (počevši s rezolucijom 1267 iz 1999.) o talibanskoj podršci teroristima kojima je baza Afganistan. Multilateralna diplomacija u što spadaju i rezolucije Opće skupštine UN-a i deseci međunarodnih konvencija o terorizmu jača i međunarodne propise protiv terorizma. I neke su konvencije, primjerice ona o otmici aviona, osnova za praktičnu suradnju u slučajevima preklapanja nacionalnih ovlasti. Nedostaci diplomacije kao sredstva u borbi protiv terorizma jasni su već na prvi pogled. Teroristi ne odgovaraju na konvenciju ili UN-ovu rezoluciju promjenom ponašanja. Ali, diplomacija je podrška svim drugim sredstvima, bilo da produbljuje moralnu snagu koja iza njih stoji, bilo da osigurava međunarodni zakonski okvir za njihovu uporabu.

Financijski nadzor je važan instrument u nadzoru terorističkih aktivnosti. Presijecanjem terorističkih financijskih tokova, umanjujemo ili čak onemogućavamo njihove aktivnosti, jer teroristi pripremajući svoje operacije, moraju imati dovoljno sredstava. U presijecanju terorističkih financijskih tokova suočavamo se s dva velika problema. Jedan je da za terorizam uglavnom nisu potrebna velika financijska sredstva. Drugi problem leži u tome što je iznimno teško ući u trag tokovima terorističkog novca.

Bush blokirao financiranje terorista
Predsjednik SAD-a Bush izdao je izvršnu zapovijed o blokiranju svih sredstava terorista i njihovih pomagača koja se nalaze u SAD-u i o zabrani bilo kakvih transakcija s osobama u Sjedinjenim Državama. Na temelju zapovijedi od 24. listopada 2001. predsjednik Bush blokirao je sva sredstva koja pripadaju teroristima, terorističkim organizacijama, njihovim financijerima i pomagačima, te zabranio sve oblike financijskog poslovanja s njima. Uvedene zabrane uključuju i zabranu davanja priloga i donacija u korist terorista. Zabrana financijskog poslovanja s teroristima odnosi se na sve građane SAD-a, na sve one koji imaju prebivalište u SAD-u, te na sve poslovne i druge organizacije u SAD-u, uključujući i poslovnice stranih kompanija. U Zapovijedi se također navodi da SAD može nametnuti i financijske sankcije stranim državljanima ili organizacijama koje teroriste podržavaju, pomažu ili odbijaju blokirati njihova sredstva. Bush je naložio je ministarstvu vanjskih poslova i ministarstvu financija da surađuju i koordiniraju napore sa drugim državama kako bi se oslabila financijska osnova terorizma u svijetu

Tekst izvršne zapovijedi:
Ured sekretara za odnose s javnošću 24. listopad 2001.
Izvršna zapovijed
Blokiranje sredstava i zabrana transakcija s osobama koje su umiješane u terorizam, koje prijete provedbom terorističkih djela i osobama koje podržavaju terorizam
Ovlastima koje su mi kao predsjedniku date Ustavom i zakonima Sjedinjenih Američkih Država, uključujući i Zakon o međunarodnim ekonomskim ovlastima u izvanrednim situacijama (50 U.S.C. 1701 et seq.)(IEEPA), Zakon o izvanrednom stanju u zemlji (50 U.S.C. 1601 et seq.), odjeljak 5 Zakona o članstvu u Ujedinjenim narodima iz 1945. i njegove amandmane (22 U.S.C. 287c) (UNPA), odjeljak 301 poglavlja 3 Zbornika zakona SAD-a, te u svjetlu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSCR) broj 1214 od 8. prosinca 1998., Rezolucije broj 1267 od 15. listopada 1999., Rezolucije 1333 od 19. prosinca 2000., kao i multilateralnih sankcija koje su u njima sadržane, potom u svjetlu Rezolucije 1363 od 30. srpnja 2001., čime se uspostavlja mehanizam nadzora provedbe Rezolucije broj 1333,

Ja, George W. Bush, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, nalazim da teška djela terorizma i terorističke prijetnje čiji su počinitelji strani državljani, uključujući tu i napade izvedene 11. rujna 2001. u New Yorku, Pennsylvaniji, te napad na Pentagon istog dana, djela navedena i osuđena u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSCR) broj 1368 od 12. rujna 2001. i Rezoluciji broj 1269 od 19. listopada 1999., te sveprisutna i neposredna opasnost od daljih napada na građane SAD-a i same Sjedinjene Države, predstavljaju neuobičajenu i izvanrednu prijetnju državnoj sigurnosti, vanjskoj politici i ekonomiji Sjedinjenih Američkih Država, te slijedom akta koji sam izdao 14. rujna 2001., Proglašenje izvanrednog stanja zbog terorističkih napada, ovim proglašavam hitne izvanredne mjere kako bi se otklonila opasnost od navedenih prijetnji.
Također nalazim da je, s obzirom na sve opsežniju i sveobuhvatniju financijsku osnovu stranih terorista, opravdano uvesti financijske sankcije onim stranim državljanima koje podupiru ili na drugi način pomažu strane teroriste.
Također nalazim da postoji potreba za daljim dogovorom, suradnjom i razmjenom informacija između Sjedinjenih Država i stranih financijskih institucija, sto bi predstavljalo dodatno sredstvo koje bi SAD-u omogućilo efikasniju borbu protiv financiranja terorizma.

Ovim zapovijedam:
Stavak 1. Osim u onoj mjeri u kojoj se to zahtijeva odjeljkom 203(b) IEEPA (50 U.S.C. 1702(b)), ili nalaze propisima, zapovijedima, direktivama ili dozvolama koje se mogu izdati na osnovu ove Zapovijedi, te bez obzira na bilo koji sklopljeni ugovor ili bilo koju dozvolu ili odobrenje izdano prije stupanja na snagu ove Zapovijedi, blokira se sva imovina, odnosno udio u imovini koja pripada dolje navedenim osobama a nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama ili koja se prebaci u Sjedinjene Države ili koja postane vlasništvo pravnih i fizičkih osoba Sjedinjenih Država, kako slijedi:
(a) strani državljani navedeni u Aneksu ove Zapovijedi;
(b) strani državljani za koje ministar vanjskih poslova uz dogovor s ministrom financija i ministrom pravosuđa utvrdi da su počinili ili da postoji veliki rizik da će počiniti teroristički napad koji predstavlja prijetnju za sigurnost građana SAD-a ili samih Sjedinjenih Država, ili za sigurnost vanjske politike i privrede SAD-a;
(c) osobe za koje ministar financija, uz konsultacije sa ministrom vanjskih poslova i ministrom pravosuđa, utvrdi da su pod nadzorom i kontrolom ili da djeluju u ime osoba navedenih u Aneksu ove Zapovijedi, te osobe za koje se utvrdi da podliježu odredbama točaka 1(b), 1(c), or 1(d)(i) ove Zapovijedi;
(d) osim ukoliko nije drugačije uređeno stavom 5. ove Zapovijedi i nakon dogovora, ukoliko se one održe, sa stranim organima vlasti po odluci i ovlastima ministra vanjskih poslova, a uz dogovor s ministrom financija i ministrom pravosuđa, osobe koje za koje ministar financija, uz dogovor s ministrom vanjskih poslova i ministrom pravosuđa, utvrdi sljedeće:
(i) da pomažu, financiraju ili pružaju drugi oblik financijske, materijalne ili tehničke pomoći ili druge usluge u svrhu podrške takvim terorističkim djelima ili osobama navedenim u Aneksu ove Zapovijedi ili osobama koje podliježu odredbama ove Zapovijedi; ili
(ii) da su na drugi način povezane sa osobama navedenim u Aneksu ove Zapovijedi ili osobama koje podliježu odredbama tačaka 1(b), 1(c), ili 1(d)(i) ove Zapovijedi.
Stavak 2. Osim u onoj mjeri u kojoj se to zahtijeva odjeljkom 203(b) IEEPA (50 U.S.C. 1702(b)), ili nalaze propisima, zapovijedima, direktivama ili odobrenjima koja se mogu izdati na osnovi ove Zapovijedi, te bez obzira na bilo koji sklopljeni ugovor ili bilo koju dozvolu ili odobrenje izdano prije stupanja na snagu ove Zapovijedi:
(a) zabranjuju se bilo kakve transakcije ili poslovanje od strane fizičkih i pravnih osoba SAD-a ili unutar SAD-a a vezano za imovinu ili učešće u imovini zamrznutoj ovom Zapovijedi, uključujući i davanje ili primanje priloga u novcu, robi ili uslugama u korist osoba navedenih u Aneksu ove Zapovijedi ili osobama koje podliježu odredbama ove Zapovijedi;
((b) zabranjuju se bilo kakve transakcije od fizičkih i pravnih osoba SAD-a ili unutar SAD-a kojima se izbjegava poštivanje ili čiji je cilj izbjeći poštivanje ili kojima se pokušavaju prekršiti bilo koje od zabrana navedenih u ovoj Zapovijedi; i
(c) zabranjuje se bilo kakva zavjera u cilju kršenja bilo koje od zabrana u ovoj Zapovijedi.
Stavak 3. U svrhu ove Zapovijedi:
(a) termin “osoba” podrazumijeva fizičku ili pravnu osobu;
(b) termin “pravna osoba” podrazumijeva partnerstvo, udruženje, korporaciju ili drugu vrstu organizacija, grupa ili njihovih ogranaka;
(c) termin “osoba SAD-a” podrazumijeva sve građane SDA-a, strane državljane sa stalnim boravkom; pravna osoba osnovana prema zakonu SAD-a (uključujući i predstavništva stranih firmi) ili sve osobe u SAD-u; i
(d) termin “terorizam” podrazumijeva aktivnost koja —
(i) u sebi sadrži čin nasilja ili čin koji ugrožava život, imovinu ili infrastrukturne kapacitete; i
(ii) čini se usmjerena ka —
(A) zastrašivanju ili provođenju prisile na civilno stanovništvo;
(B) utjecanju na smjer vladine politike zastrašivanjem ili prisilom; ili
(C) utjecanju na aktivnosti koje poduzima vlada, i to preko masovnog uništenja, atentata, otmica ili držanjem talaca.
Stavak 4. Ovim određujem da bi davanje donacija navedenih u članku 203(b)(2) IEEPA (50 U.S.C. 1702(b)(2)) od građana SAD-a osobama za koje se utvrdi da podliježu odredbama ove Zapovijedi u ozbiljnoj mjeri ugrozilo moje mogućnosti da riješim pitanje izvanrednih mjera proglašenih ovom Zapovijedi, te ugrozilo poziciju oružanih snaga SAD-a u situaciji u kojoj okolnosti jasno upućuju na neizbježno sudjelovanje u sukobu, te stoga zabranjujem takve donacije kako je regulirano u stavu 1. ove Zapovijedi.
Nadalje, ovim određujem da Zakon o reformi trgovinskih sankcija i povećanju izvoza iz 2000. (poglavlje IX Javno pravo 106-387) ne utječe na uvođenje ili nastavak bilo kojih unilateralnih poljoprivrednih sankcija niti unilateralnih medicinskih sankcija uvedenih bilo kojoj osobi za koju se utvrdi da podliježe odredbama ove Zapovijedi zbog toga što okolnosti jasno upućuju na neizbježno sudjelovanje oružanih snaga SAD-a u sukobu.
Stavak 5. U vezi s osobama iz točke 1(d) ove Zapovijedi, ministar financija, prema svojoj odluci i uz dogovore s ministrom vanjskih poslova i ministrom pravosuđa pored potpunog zamrzavanja imovine ili udjela u imovini, može poduzeti i druge mjere koje je predsjednik ovlašten poduzeti prema IEEPA-u i UNPA-u, ako ministar financija, uz dogovor s ministrom vanjskih poslova i ministrom pravosuđa, utvrdi da su te mjere u skladu sa nacionalnim interesima Sjedinjenih Američkih Država, uvažavajući pri tome one elemente koje on smatra potrebnim.
Stavak 6. Ministar vanjskih poslova, ministar financija, te druga mjerodavna tijela poduzet će sve potrebne korake kroz suradnju i koordinaciju aktivnosti s drugim zemljama, uključujući tu i tehničku pomoć, kao i bilateralne i multilateralne sporazume i aranžmane, kako bi se ostvarili ciljevi ove Zapovijedi, što podrazumijeva i sprječavanje i suzbijanje terorizma, uskraćivanje financijskih sredstava i usluga teroristima i terorističkim organizacijama, kao i razmjenu obavještajnih podataka o financijskim aktivnostima u cilju podupiranja terorizma.
Stavak 7. Ministar financija, uz dogovor s ministrom vanjskih poslova i ministrom pravosuđa, ovim se ovlašćuje da poduzme takve mjere, uključujući i proglašavanje pravila i propisa, te da iskoristi sve ovlasti koje su predsjedniku date IEEPA-om i UNPA-om a koje se mogu pokazati potrebnim za ostvarivanje ciljeva ove Zapovijedi.
Ministar financija može prenijeti bilo koju od navedenih funkcija na druge službenike i agencije vlade Sjedinjenih Američkih Država.
Ovim se nalaže svim agencijama vlade Sjedinjenih Američkih Država da poduzmu sve odgovarajuće mjere u okviru svoje ovlasti kako bi se provele odredbe ove Zapovijedi.
Stavak 8. Ništa iz ove Zapovijedi nema za cilj utjecati na dalje funkcioniranje bilo kojih pravila, propisa, zapovijedi, odobrenja ili drugih upravnih akata i mjera izdanih i poduzetih do ovog trenutka, kao i onih budućih, prema Zborniku saveznih propisa 31 poglavlje V, osim ako oni nisu izričito ukinuti, izmijenjeni ili stavljeni van snage u skladu sa ovom Zapovijedi.
Stavak 9. Ništa iz ove Zapovijedi nema za cilj dati, niti u stvarnosti daje prava, povlastice materijalne ili proceduralne prirode, koje bi neka strana mogla ostvariti po zakonu a protiv Sjedinjenih Američkih Država, njihovih agencija, službenika, zaposlenika ili drugih osoba.
Stavak 10. U vezi s onim osobama navedenim u Aneksu ove Zapovijedi ili osobama za koje se utvrdi da podliježu odredbama ove Zapovijedi a koje mogu zakonski boraviti u SAD-u, nalazim da bi, zbog mogućnosti trenutnog transfera sredstava ili imovine, prethodno najavljivanje mjera koje će se poduzeti prema ovoj Zapovijedi uveliko umanjila rezultat tih istih mjera. Stoga određujem da, u cilju efikasnog funkcioniranja mjera koje se poduzimaju u rješavanju izvanrednog stanja proglašenog ovom Zapovijedi, nije nužno uputiti prethodnu najavu o mjerama ili odlukama koje se donose na osnovi ove Zapovijedi.
Stavak 11. (a) Ova Naredba stupa na snagu u 12:01 po istočnom vremenu 24. listopada 2001. godine.
(b) Ova Naredba bit će prenesena Kongresu i objavljena u saveznim službenim novinama.
ANEKS
Al Qaida/Islamska vojska
Grupa Abu Sayyaf
Oruzana islamska grupa (GIA)
Harakat ul-Mujahidin (HUM)
Al-Jihad (Egipatski islamski dzihad)
Uzbekistanski islamski pokret (IMU)
Asbat al-Ansar
Salafist grupa za poziv i borbu (GSPC)
Libijska islamska borbena grupa
Al-Itihaad al-Islamiya (AIAI)
Islamska vojska Adena
Osama bin Laden
Muhammad Atif (alias Subhi Abu Sitta,Abu Hafs Al Masri)
Sayf al-Adl
Shaykh Sai’id (alias Mustafa Muhammad Ahmad)
Abu Hafs the Mauritanian (alias Mahfouz Ould al-Walid, Khalid Al-Shanqiti)
Ibn Al-Shaykh al-Libi
Abu Zubaydah (alias Zayn al-Abidin Muhammad Husayn, Tariq)
Abd al-Hadi al-Iraqi (alias Abu Abdallah)
Ayman al-Zawahiri
Thirwat Salah Shihata
Tariq Anwar al-Sayyid Ahmad (alias Fathi, Amr al-Fatih)
Muhammad Salah (alias Nasr Fahmi Nasr Hasanayn)
Makhtab Al-Khidamat/Al Kifah
Humanitarna organizacija Wafa
Al Rashid Trust
Uvozno-izvozno poduzeće Mamoun Darkazanli

Božo VUKASOVIĆ