Izvorno razvijeni za borbene zrakoplove kao rakete zrak-zrak, njemački projektili postaju dio sve sposobnijih i dalekometnijih sustava GBAD

IRIS-T SL jedan je iz lepeze europskih zemaljskih sustava protuzračne obrane (PZO) kratkog i srednjeg dometa koji se sve više uvode u operativnu uporabu u vojskama zapadnih zemalja. Koncepcijski je srodan sustavima kao što su MICA VL, NASAMS i SL-ASRAAM i CAMM. Riječ je o zemaljskom sustavu (GBAD) razvijenom oko projektila zrak-zrak izvorno namijenjenog borbenim zrakoplovima. Nakon osnovnih te inicijalnih inačica, ti sustavi otvorene arhitekture kontinuirano su razvijani, dobili su veće domete, više načina uporabe te više novih inačica. Njemačka tvrtka Diehl Defence na osnovi početnog projekta IRIS-T razvila je cijelu seriju sustava baziranu na slojevitom pristupu problematici PZO-a. Takvim se pristupom traži odgovor na prijetnje u rasponu od jako malih dometa pa sve do hipersoničnih projektila na velikim udaljenostima. Sustav IRIS-T SL (pokrata od Surface Launch, u prijevodu: površinsko lansiranje), bazira se na istoimenom projektilu IRIS-T. Razvoj projektila s tim nazivom pokrenut je još osamdesetih godina, tijekom hladnog rata. Tadašnji razvoj nove generacije vođenih projektila zrak-zrak na neki je način bio podijeljen među članicama NATO-a. Dok su se Sjedinjene Države okrenule razvoju naprednih projektila većeg dometa, europske su se članice posvetile manjem dometu. Program projektila zrak–zrak kratkog dometa SRAAM (Short Range Anti Air Missile) trebao se oslanjati na poznati američki Sidewinder, koji se već neko vrijeme proizvodio u Europi. Na prijelazu iz 1989. na 1990. i tijekom ujedinjenja Njemačka je odlučila napustiti zajednički projekt. Razlozi odustajanja razlikuju se ovisno o tome tko ih je obrazlagao. Ratno zrakoplovstvo (Luftwaffe) nije bilo zadovoljno tek manjim poboljšanjima Sidewindera. I to posebno nakon intenzivnog testiranja projektila R-73 Vimpel (AA-11 Archer) naslijeđenih iz DDR-a s avionima MiG-29. S druge strane, analitičari su smatrali da je otkazivanje ponajprije vođeno ekonomskim razlozima, tj. udjelom u financiranju i proizvodnji novog sustava. Velika Britanija zahtijevala je veće domete (koje je i dobila s ASRAAM-om), dok je Njemačka prednost dala jakom sustavu za blisku zračnu borbu (dogfight).

Velik broj zainteresiranih

Luftwaffe i mjerodavna tijela Ministarstva obrane Njemačke na čelu sa Saveznim uredom za obrambenu tehnologiju i nabavu (Bundesamt für Wehrtechnik und Beschaffung – BWB, današnji BAAINBw) objavili su u lipnju 1995. prihvaćanje novog projekta SRAAM (Short-Range Air-to-Air Missile) domaće tvrtke BGT (Bodenseewerk Gerätetechnik GmbH). Projektil je nazvan IRIS-T (Infra-Red Improved Sidewinder – TVC), tj. infracrveni (vođeni) poboljšani Sidewinder s upravljivim potiskom. Njemačka je do kraja 1995. uspjela osigurati i širu međunarodnu potporu, tj. partnerstvo u novom programu. Tako je sljedeće godine potpisan Memorandum o razumijevanju kojem je pristupila Grčka, Italija, Kanada, Norveška i Švedska. Krajem 1997. projekt je odobrio i Bundestag uz osiguranje približno pola potrebnih sredstava. Poslije je financiranje programa raspodijeljeno tako da je vlada Njemačke sudjelovala s 48, Italije s 20, Švedske s 18, Grčke s osam, Kanade s četiri i Norveške s tri posto sredstava. U razvoju su uz BGT sudjelovali dobro poznati proizvođači: Saab Bofors Dynamics (Švedska), Alenia Marconi Systems (Italija), AlliedSignal (SAD), Raufoss (Norveška) i Hellenic Aerospace (Grčka). U program je krajem 1997. uloženo gotovo 300 milijuna dolara. Plan je predviđao početak četverogodišnje razvojne faze početkom 1998., s prvim isporukama njemačkom zrakoplovstvu tijekom 2003. Kako je projekt odmicao, događale su se promjene unutar partnerskog tima, u tvrtkama proizvođačima, ali i u samom imenu sustava. Kanada je 2001. i 2002. odustala od programa, a na njezino je mjesto došla Španjolska. Pojavile su se i nove (stare) tvrtke, kao što je MBDA (talijanska podružnica), norveški Nammo te španjolski EXPAL. Krajem 2004. uime svih članica međunarodnog partnerskog tima BWB je s novom tvrtkom
Diehl BGT (djelomice nastala iz BGT-a) potpisao ugovor o početku serijske proizvodnje projektila IRIS-T. Projekt je tako došao do vrijednosti od oko milijardu eura. Novi projektil zadržao je pokratu, ali taj je put potekla iz naziva InfraRed Imaging System – Tail/Thrust Vector Controlled, u prijevodu: infracrveni slikovni sustav s repnim vektorskim upravljanjem. Provjeren i pouzdan Sidewinder trebao je poslužiti za dodavanje novih rješenja i tehnologija nakon hladnog rata. Kao izravna i napredna zamjena za rašireni Sidewinder, projekt je imao veliku potporu zemalja korisnica tog sustava. Nabavilo ga je barem 14 zemalja, a proizvedeno ga je više od 5000 komada. U tim je zemljama zamijenio ili nadopunio projektil Sidewinder na borbenim zrakoplovima F-16, Tornado, Eurofighter Typhoon, F-5E Tiger II, F-18, AMX, a koristit će ga i Južna Koreja na novom lovcu KF-21.

Osnovna raketa

Prednji dio osnovnog projektila IRIS-T sadrži sekciju za samonavođenje sa slikovnim infracrvenim tražilom, koje je prije ili poslije lansiranja usmjereno prema označenom cilju. Informacije o lokaciji cilja dolaze iz različitih izvora, poput radarskog senzora, infracrvenog senzora za pretraživanje i praćenje, indikatora radiofrekvencijskog zračenja ili s pomoću podatkovnih veza. IRIS-T je projektil tipa ispali i zaboravi – tražilo podržava zaključavanje cilja prije (Lock–On Before Launch – LOBL) ili neposredno nakon lansiranja (Lock-On Before Launch – LOAL). Na inačici koja se lansira sa zemlje zaključavanje se događa u malo vremena jer je domet akvizicije tražila veći od maksimalnog dometa projektila. Tražilo je uvelike otporno na protumjere infracrvenog pojasa (Infrared Counter-Countermeasures – IRCCM) i ometanje s pomoću sustava DIRCM (Directional Infrared Counter Measures). Slikovno tražilo ima dovoljnu razlučivost da ne navodi projektil prema cilju, nego je sposobno za određivanje optimalne točke cilja, tj. u skladu s vrstom letjelice. Iza sekcije za navođenje projektila nalazi se bojna glava mase oko 11 kilograma, koja ima puno sličnosti sa starim Sidewinderom. Bojna glava detonira se direktnim udarom odnosno blizinskim aktivnim radiofrekvencijskim upaljačem. Na kraju tijela projektila je upravljačka sekcija u kojoj su sustavi za njegovo usmjeravanje prema željenom cilju. Sastoji se od četiri mala upravljačka krilca s četiri pokretača mehanički povezana s lopaticama za upravljanje potiskom raketnog motora. Putanja projektila mijenja se i postiže neovisnim pokretanjem krilaca i usmjeravanjem potiska ovisno o zapovijedima koje dolaze iz sekcije projektila zadužene za samonavođenje. Dizajn upravljačke sekcije pruža velike mogućnosti mijenjanja smjera i visine leta uz opterećenja do 60 G, čak i kod male brzine ili leta pri velikim napadnim kutovima. Za izradu upravljačke sekcije projektila IRIS-T i IRIS-T SL najzaslužnija je španjolska tvrtka SENER. Projektil je vrlo jednostavan za skladištenje i operativnu uporabu, a proizvođač navodi da ne zahtijeva nikakvo održavanje.

Za početak – kratko i vrlo kratko

Razvoj zemaljskog PZO-a devedesetih godina smanjio je mogućnost scenarija sukoba u zračnom prostoru. Još su rjeđa bila djelovanja borbenih aviona na malim udaljenostima, popularno zvana dogfight. Zapadni proizvođači i korisnici sve su se više okretali provjerenim dizajnima IC projektila zrak-zrak za nove zemaljske sustave GBAD. Prva generacija zemaljskih sustava IRIS-T SLS (Surface-Launched Short-Range) pojavila se otprilike 2010. Pokazala se učinkovitim PZO-om na malim i jako malim dometima uz više nego prihvatljive troškove. Dodatna je prednost za potencijalne korisnike bila mogućnost korištenja već nabavljenih projektila IRIS-T. Prilikom instaliranja projektila na lansirnu tračnicu sustava GBAD automatski se instalira i odgovarajući softver pa je projektil odmah spreman za novu namjenu. Ipak, prve inačice IRIS-T SLS bile su tek privremeno rješenje. Uz prednosti, sustav ima više nedostataka i ograničenja. Prvo je što se tijekom operativnog djelovanja projektili nalaze na otvorenom i pod utjecajem su vremenskih prilika, što može biti izazov u duljim misijama i operacijama. Vozila s lanserima ovise o drugim elementima PZO-a te nemaju sposobnost povezivanja s drugim sustavima. Buduće inačice naglasak će imati na dodavanju vlastitog senzora za akviziciju ciljeva te sustava umrežavanja s drugim elementima obrane zračnog prostora.

Norveška vlada predstavila je u veljači 2017. program nabave novog zemaljski baziranog PZO sustava, koji bi razvila domaća tvrtka Kongsberg. Sustav se trebao oslanjati na postojeći NASAMS, a glavna tražena sposobnost bila je velika mobilnost kako bi mogao pružati pokretnu obranu postrojbama kopnene vojske. Od NASAMS-a je trebao preuzeti elemente zapovijedanja i nadzora koji bi omogućili umrežavanje u zajednički jedinstveni integrirani sustav. Osim mogućnosti djelovanja unutar veće operativne mreže, sustav je morao i samostalno djelovati s pomoću vlastitih senzora za otkrivanje ciljeva. Kao efektori odabrani su projektili IRIS-T, a u program je uključena tvrtka Diehl Defence. Odabir projektila nije iznenadio – Norveška je jedna od zemalja koje su sudjelovale u razvoju. Povlačenje njezinih aviona F-16 iz operativne uporabe dovelo je do viška od oko 150 projektila IRIS-T. Nisu mogli biti iskorišteni na novim borbenim avionima F-35 Lightning II, ali bili su itekako dobri za novi zemaljski PZO sustav. Za budući radarski senzor angažirana je danska tvrtka Weibel Scientific.

Norveški koncept

Norveška državna agencija za nabavu obrambenih sustava Forsvarsmateriell i tvrtka Kongsberg potpisale su u listopadu 2019. ugovor o isporuci novih sustava. Vrijednost posla iznosila je oko 65 milijuna dolara. Na prvim ilustracijama koncepta prikazan je lanser na produljenoj inačici oklopnog vozila M-113, itekako poznatog OS-u Norveške. U kasnijim fazama razvoja poslužilo je puno naprednije i sposobnije vozilo na gusjenicama ACSV G5 njemačke tvrtke Flensburger Fahrzeugbau GmbH. Unatoč tome što je koncepcijski i izgledom nalik na američku legendu, ima dvostruko veću ukupnu masu i korisnu nosivost. Povećanje mase i više je nego nadoknađeno ugradnjom turbodizelskog pogona snage veće od 600 KS, uz povećanu pokretljivost i prohodnost. Prve demonstracije vozila počele su 2023., a javno je predstavljeno 2024. u PZO konfiguraciji NOMADS (NatiOnal Maneuver Air Defence System). Na proljeće te godine održano je prvo demonstracijsko bojno gađanje projektilom IRIS-T na poligonu Andøya. Na stražnjem dijelu vozila montirana su dva zatvorena kontejnera od kojih svaki ima dvije lansirne tračnice pod kutom od 45 stupnjeva za projektile IRIS-T. Iako je namijenjeno u prvom redu za te projektile, lako može koristiti i projektile AIM-9X Block II. Glavni senzor, koji je osigurao Weibel Scientific, napredni je radar XENTA-M, kontinuiranog vala s frekvencijskom modulacijom (FMCW), a radi u frekvencijskom pojasu X. Senzor omogućava brzo i precizno navođenje projektila zahvaljujući sposobnosti brzog prebacivanja iz načina rada (moda) pretraživanja i ciljničkog praćenja cilja. U načinu rada motrenje radar se rotira brzinom od 60 okretaja u minuti i sposoban je otkrivati ciljeve na 75 kilometara unutar 360 stupnjeva i 60 stupnjeva po elevaciji. Nakon otkrivanja cilja moguće je zaustavljanje i započinjanje statičnog pretraživanja i praćenja ciljeva unutar uskog sektora. Pretraživanje zračnog prostora moguće je i prilikom kretanja vozila zahvaljujući tzv. SOTM (Search on the Move) sposobnosti. Radar istodobno može otkrivati, pratiti i klasificirati cijeli spektar zračnih ciljeva. Osim aviona i helikoptera, to uključuje i ciljeve poput vođenih projektila, ali i brojnih letjelica koje pripadaju klasi malih i sporih niskoletećih ciljeva. Norveška je sustave nabavila te ulaze u operativnu uporabu. Jedini je strani kupac zasad Nizozemska – 18 sustava trebalo bi biti isporučeno 2028. i 2029. godine.

SLS paleta se širi

Diehl je inačicu IRIS-T SLS Mk III predstavio 2022. na pariškom vojnom sajmu Eurosatory. Sustav je taj put bio instaliran na Eagleu, lakom taktičkom oklopljenom vozilu na kotačima tvrtke MOWAG u konfiguraciji 6 x 6. Trup tog vozila osigurava zaštitu STANAG razine 1 protiv streljiva 7,62 mm i fragmenata topničkih i raketnih projektila. Zasad nije poznato da je sustav stekao barem potencijalnog korisnika. U lipnju 2026. na međunarodnom zrakoplovnom sajmu ILA u Berlinu predstavljen je najnoviji sustav baziran na projektilu IRIS-T – SLS Mk IV. I na njemu je primijenjen koncept u kojem su svi elementi sjedinjeni na jednom vozilu, ali puno većem, koje nudi i dodatne mogućnosti – kamionu Mercedes-Benz Zetros s pogonom 6 x 6. Na vozilo je instalirana sekcija za zapovijedanje i upravljanje, radarski senzor te lanseri projektila IRIS-T. Osnovna je zamisao povećanje pokretljivosti i autonomije uz povećanje kapaciteta na osam raspoloživih projektila. Sustav raspolaže dvama kutijastim četverostrukim lanserima novog tipa, koji pružaju veću zaštitu projektilima. Takva konfiguracija uvelike se razlikuje od prvih inačica na gusjeničnom zglobnom vozilu BvS10, na kojima su se projektili nalazili na nezaštićenim lanserima. Lanseri su smješteni na stražnjem dijelu Mercedesa, a projektili se mogu lansirati pri okomitoj ili nagnutoj elevaciji. Predstavljeni sustav bio je opremljen radarom Giraffe tvrtke Saab smještenom na izvlačivom jarbolu. Diehl navodi da IRIS-T SLS Mk IV ima povećan stupanj automatizacije kako bi se smanjilo opterećenje posade. Namijenjen je obrani postrojbi u pokretu ili postrojbi koncentriranih na terenu. Planirana su i dodatna poboljšanja sustava. Trebala bi uključiti sposobnost djelovanja i bojnog gađanja u pokretu, ali i dodavanje drugih vrsta efektora, pri čemu se spominju novi Diehlovi protudronski projektili CICADA (Command Initiated Conventional Air Defence Agent). Zanimljivost sa sajma ILA Berlin 2026 jest podatak o sposobnostima projektila IRIS-T SLS – maksimalni domet od 12 kilometara i operativni vrhunac djelovanja do 6000 metara.

Povećanje dometa

IRIS-T SLM (Surface-Launched Medium-Range) u odnosu na SLS puno je sposobniji protuzračni sustav većeg dometa. Razlike su vidljive na prvi pogled – prva je šiljasti konus ili kapica vrha projektila, koja je aerodinamički naprednija u odnosu na zaobljeni optički prozorčić izvorne inačice. Kapica se tijekom leta odbacuje, što omogućuje nesmetano djelovanje IC tražila. Druga se znatna promjena odnosi na tijelo rakete. Na većem je dijelu trupa podebljano za 25 mm, tako da je prvotni promjer od 127 mm, naslijeđen od Sidewindera, povećan na 152 mm. Zanimljivo je da je na početku razvoja ranih devedesetih stražnji dio projektila bio zadebljan, ali od 1996. promjer je jednak cijelom duljinom. Veći promjer i volumen iskorišteni su za povećanje količine pogonskog goriva. Domet je tako povećan na 40 000, a vrhunac djelovanja na 20 000 metara. Proizvođač tvrdi da je SLM jedan od najpreciznijih PZO projektila. Tomu najviše pridonosi slikovno IC tražilo i način aktiviranja bojne glave. Osim sposobnosti izravnog pogađanja cilja, tu je i mogućnost uporabe blizinskog upaljača za najpogodnije djelovanje bojne glave. Proizvođač spominje da je s navedenim maksimalnim dometom, pri raspoređivanju samo jednog lansirnog sustava, moguća obrana teritorija površine 5000 četvornih kilometara. Ako se rabi više lansirnih jedinica, svaki od lansera može biti raspoređen i na do 20 kilometara udaljenosti od zapovjedne postaje, čime se znatno povećava površina branjenog prostora.

Tri mjeseca terena

Elementi sustava IRIS-T SLM konstruirani su tako da mogu biti smješteni unutar standardiziranih kontejnera duljine šest metara. Tako je moguća njihova prilagodba i instalacija na različitim vrstama teretnih vozila u skladu s potrebama korisnika. Spomenute značajke olakšavaju i željeznički odnosno brodski prijevoz cjelokupnog sustava unutar nekoliko dana. Moguć je i prijevoz transportnim avionima kao što je Airbusov A400. Na cijelom sustavu IRIS-T SLM postoje tri osnovna elementa, obično instalirana na podvozju teretnog vozila pogona 8 x 8. Radi se o taktičkom operativnom središtu, lanseru s projektilima spremnim za lansiranje te radaru za motrenje i navođenje na potencijalne ciljeve. Prema potrebi moguće je na jednaka podvozja dodati i druge elemente pa postoji i kamion sandučar s dodatnim projektilima te vozilo za potporu, koje ima ulogu mobilne radionice s potrebnim pričuvnim dijelovima i alatima za održavanje. Dva dodatna elementa osiguravaju veću samodostatnost bitnice i neprekidnu terensku operativnu spremnost do tri mjeseca.

Na stražnjem dijelu vozila lansera maksimalno je osam projektila, koji se nalaze u kutijastim kontejnerima. Pri bojnoj spremnosti usmjereni su okomito pod kutom od 90 stupnjeva, spremni na djelovanje u punom opsegu od 360 stupnjeva. Smještaj projektila unutar kontejnera znatno je olakšao logističku potporu, skladištenje i dopunu lansirnih jedinica na terenu. Puno veći domet pružio je nove mogućnosti tijekom zahvata cilja nakon lansiranja, a nametnuo je i potrebu za učinkovitijim planiranjem misija. Tako je bitnicama pridodano novo taktičko operativno središte, tj. sustav tvrtke Airbus Defence and Space. Fortion IBMS (Integrated Battle Managment Software) ili integrirani softver za upravljanje borbom napredni je sustav koji omogućuje pouzdano izvršavanje misija protuzračne obrane. Tu su i sposobnosti planiranja, praćenja i dodjeljivanja zadaća PZO-a na jako malim, malim i srednjim dometima. Sustav omogućuje jasnu svijest o situaciji ili sliku zračnog prostora koju sintetizira s pomoću informacija dobivenih od vlastitih senzora ili od drugih dionika preko podatkovnih veza.

Savjeti operatera PZO-a

Potporu za donošenje odluka unutar sustava Fortis donosi tzv. IDCP (Identification Data Combining Process). To je algoritamska metoda koja spaja informacije vezane uz prepoznavanje ciljeva i različite podatke o udaljenostima, brzinama itd. s preporučenim mjerama. Nakon toga, uz pomoć čovjeka, omogućuje sveobuhvatnu procjenu prijetnji i odabir najboljeg djelovanja. Fortion IBMS odabran je i za Bundeswehr, kao zapovjedni sustav za buduće sustave protuzračne obrane kratkog dometa. Proizvođač tvrdi da je sustav dizajniran sa sučeljima čovjek-stroj, uzimajući u obzir savjete operatera zemaljskih PZO sustava. Zbog otvorene arhitekture moguće je lako povezivanje s novim, pa i budućim senzorima i oružnim sustavima. Njemačko ratno zrakoplovstvo već ga je koristilo u kombinaciji sa sustavima MANTIS i LeFlaSys. Povezivanje sa Združenim središtem za taktičke operacije (Common Tactical Operation Center – CTOC) moguće je i u kombinaciji obaju sustava IRIS-T SL (SLS i SLM). Otvorena arhitektura SLM-a omogućuje korištenje više tipova naprednih radara s različitim radnim frekvencijskim pojasevima, kao što su Giraffe ili GM200. Najčešći je izbor TRML-4D tvrtke Hensoldt. Taj radar AESA tipa radi unutar frekvencijskog pojasa G (4 – 6 GHz), na temelju tehnologije s galijevim nitridom. Ima sposobnost istodobnog praćenja 1500 ciljeva, domet mu je 250 km, a otkriva ciljeve veličine lovačkih aviona na 120 km ili hipersoničnih projektila na 60 km. Na temelju procjene podataka javnih nabava, cijena opremanja paljbene postrojbe SLM-om je između 150 i 200 milijuna eura, a pojedinačnog projektila između 400 i 500 tisuća eura.

Zaštitnik bitnice

Danas napredni zemaljski PZO sustavi i sami postaju cilj koji je potrebno braniti od različitih ugroza, bez obzira na udaljenost od crte sukoba. Sa svojim mogućnostima te elementima prepunim naprednih i skupih elektroničkih sustava i podsustava, IRIS-T SLM svakom je protivniku primamljiv cilj za onesposobljavanje. Ugroza ponajprije prijeti od različitih vrsta malih besposadnih letjelica ili projektila koji se lansiraju sa zrakoplova, za čiju neutralizaciju ili uništavanje IRIS-ovi projektili nisu pogodni. Zato je proizvođač osmislio dodatne sustave za obranu paljbenih postrojbi IRIS-T SLM-a. Rezultat je SkyWolf, klasificiran kao snažni elektromagnetski HPEM (High-Power Electromagnetic) sustav za borbu protiv malih besposadnih letjelica.

Sustav je instaliran na kamionskom vozilu 4 x 4 ili 6 x 6. Glavni je dio snažni pulsirajući radiofrekvencijski odašiljač efektora koji izgleda poput divovske košare. Potencijalni ciljevi mogu se otkrivati preko radara, dnevnih ili infracrvenih kamera, pasivnih radiofrekvencijskih ili drugih senzora prema izboru korisnika. Ciljevi se nakon otkrivanja neutraliziraju s pomoću jakog elektromagnetskog polja koje ometa elektroničke sustave za upravljanje letjelicom. Najbolja obrana postiže se kad je s tim poljem povezan elektronski ometač sposoban za baražno ometanje letjelica u više pojaseva, uključujući one u tzv. ISM (Industrial, Scientific and Medical) radijskom spektru. Moguće je i dodavanje posebnog ometača sustava globalne satelitske navigacije (GNSS). SkyWolf dio je sveobuhvatnog Diehlova sustava Guardion, koji detektira potencijalno opasne letjelice na udaljenostima do 5000 metara i uključuje izbor različitih mjera za njihovu neutralizaciju.

Budućnost i inovacije

Unatoč razvoju novih i poboljšanih inačica te načina primjene, prva izvedenica projektila IRIS-T još je aktualna. Tvrtka Diehl Defence i BAAINBw postigli su u prosincu 2024. dogovor o daljnjem razvoju i serijskoj proizvodnji njezine napredne inačice. Osim Njemačke, tom se programu pridružila i Švedska, Španjolska i Italija. Novi projektil IRIS-T Block II dobit će nove sposobnosti, uključujući one namijenjene osnovnim misijama zračne borbe. Poboljšanja će uključivati novo tražilo, napredniju elektroniku i dodavanje sustava podatkovne veze. Diehl Defence priopćio je da je poduzeo više projekata i investicija vrijednih oko milijardu i pol eura, a rezultat su velikog porasta potražnje za njegovim proizvodima. Trend je započeo 2022., a poklapa se s eskalacijom ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku. Tako je početkom 2026. otvoreno novo središte za integraciju vođenih projektila, koje će biti zaduženo za različite inačice serije IRIS-T. Nalazi se kod Nonnweilera u saveznoj državi Saarlandu i ima 3400 četvornih metara proizvodnog pogona. Priča o projektilima IRIS-T može biti dodatno proširena preko programa HYDEF (Hypersonic Defence). Pokrenut je krajem 2023., a javno predstavljen sredinom 2024. na sajmu ILA, kao i na ovogodišnjem sajmu Eurosatoryju. U pitanju je sustav čiji će dvostupanjski projektili imati sposobnost presretanja hipersoničnih prijetnji na dometima od 100 kilometara i visinama od 50 000 metara. Uz Diehl Defence, u projektu sudjeluje i njemačka tvrtka Hensoldt, a sve pod kapom europske Organizacije za združeni razvoj naoružanja (OCCAR).

Preciznost u Ukrajini

U sad već dvadesetak godina serijske proizvodnje projektila i sustava IRIS-T, primarni korisnik je, naravno, Bundeswehr. I to neovisno o tomu je li riječ o izvedenicama projektila ili o novim GBAD inačicama povećanog dometa. Njemačkoj je dosad isporučeno 1250 projektila u inačici zrak-zrak. Na temelju plana iz 2023. naručeno je još 1280 projektila, koji bi trebali biti isporučeni do 2030. Zanimljivo je da je Njemačka još 2001. objavila planove prema kojima je trebalo ukupno biti nabavljeno 2560 projektila IRIS-T. Danas je operativna jedna postrojba sa sustavom IRIS-T SLM: Raketna grupa protuzračne obrane 61 (Flugabwehrraketengruppe 61). Taj je status stekla u veljači 2026., a raspoređena je kod Todendorfa na obali Baltičkog mora. Naručeni su sustavi za još pet paljbenih jedinica, uz mogućnost još dviju. Egipat je veliki korisnik svih sadašnjih i budućih inačica sustava IRIS-T. Sedam paljbenih jedinica naručeno je još 2018., a za njih je nabavljeno oko 400 projektila SLM tipa. Egipat se odlučio za zapovjedne sustave Fortion IBMS, višenamjenske radare TRML-4D, a mobilnost osiguravaju teretna vozila MAN serije X2. Postoji i mogućnost isporuke do deset bitnica najnovije inačice SLX.

Ukrajina je postala korisnik inačice SLM u listopadu 2022. Riječ je o četirima paljbenim jedinicama, a još nekoliko došlo je do kraja te godine. Neki izvori navode da je zbog hitnih ukrajinskih operativnih potreba isporučen dio sustava koji su prvotno bili namijenjeni Egiptu. IRIS-T SLM imao je u Ukrajini i najveću borbenu uporabu. Do sredine 2024. zabilježeno je oko 240 lansiranja i to s 90-postotnom uspješnosti pogađanja ciljeva. Ukrajina je korisnik i više primjeraka lansirnih sustava inačice IRIS-T SLS. Prema fotografijama objavljenim u svibnju ove godine, lanseri su instalirani na kamione Iveco Eurocargo pogona 4 x 4. Slovenija nabavlja sustav IRIS-T SLM u okviru ESSI-ja (European Sky Shield Initiative). Prva paljbena jedinica naručena je u siječnju 2024., a još dvije u kolovozu 2025. Među manjim članicama NATO-a koje su ih naručile je i Estonija te Latvija, koje će također imati po tri paljbene jedinice. Prva je isporučena Estoniji krajem lipnja ove godine.

---

IRIS-T SLX

Inačica SLX najnoviji je predstavnik serije IRIS-T. Izgledom malo podsjeća na prethodnike. Tijelo projektila dodatno je prošireno za postavljanje novog i snažnijeg motora, ali smanjena je ukupna duljina projektila. Glavna je značajka novijeg izdanja sustava povećan domet – spominju se maksimalne udaljenosti od 50 do 80 kilometara. Vrhunac presretanja bit će na visinama od 30 000 metara. Velika je promjena u načinu navođenja. Osim slikovnog IC tražila, projektil će biti navođen i preko radarskog senzora. Naglasak je stavljen na presretanje aviona i njihovih projektila, ali i helikoptera te krstarećih projektila. Sustav je predstavljen u lipnju 2024. na međunarodnom sajmu ILA u Berlinu, kad je objavljeno da će 2028. biti spreman za operativnu uporabu.

---

Korisnici inačice zrak-zrak

Naručitelji inicijalnih inačica projektila IRIS-T za zračnu borbu su Njemačka (1250 komada), Grčka (350), Italija (444), Španjolska (700), Švedska (450), Norveška (150), Saudijska Arabija (1400 plus dodatnih 150 tijekom 2024. godine), Tajland (220), Južna Afrika (25), Austrija (25) i Brazil (više od 10). Za IRIS-T kao standardno oružje zrak–zrak odlučili su se korisnici višenamjenskog borbenog aviona Eurofighter Typhoon – čak pet od njih sedam. Četiri zemlje rabe ih na avionima Saab Gripen.

---

TEKST: Marin Marušić