Skupnik Nikola Špoljar bio je jedan od predstavnika Hrvatske vojne reprezentacije na Svjetskim vojnim igrama održanim u kineskom Wuhanu, a u vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia” zadužen je za organizaciju i vođenje škole trčanja za pripadnike vojarne…

Na sedmim po redu Svjetskim vojnim igrama, koje su se od 18. do 27. listopada održale u kineskom gradu Wuhanu, među osam tisuća natjecatelja iz 109 zemalja, koji su se natjecali u 32 sportske discipline, predstavnike je imala i Hrvatska vojska. Među njima bio je i pripadnik Zapovjedništva za potporu skupnik Nikola Špoljar, koji se uz vojne obveze aktivno bavi trčanjem.

Šesterostruki je državni prvak u planinskom trčanju, četverostruki u vojnom krosu, prvak je u vojnom polumaratonu, a ima i sedam nastupa za hrvatsku reprezentaciju na velikim natjecanjima. Od toga treba izdvojiti četiri nastupa na svjetskim prvenstvima, dva na europskim prvenstvima te jedno na Prvenstvu Balkana. Ovaj pripadnik ZzP-a jedan je od najboljih sportaša koje Hrvatska vojska ima, a koji nije u statusu ugovornog pričuvnika. Nikoli je ovo bio prvi nastup na Svjetskim vojnim igrama, a po povratku posvetio se novim izazovima u Hrvatskoj vojsci.

U razgovoru za Hrvatski vojnik podijelio je dojmove s netom završenih vojnih igara.

“Mogu reći da mi je bila iznimna čast predstavljati Hrvatsku vojnu reprezentaciju na tako velikom događaju. Dojmovi su fantastični, atmosfera je bila odlična. Posebno pamtim otvaranje, sama koreografija i cijela priča bili su zaista posebni. To je događaj koji ću pamtiti cijeli život i sretan sam što sam imao priliku na njemu sudjelovati,” kaže nam.

Nikola se natjecao u maratonu, 42,2 kilometra dugoj utrci koju je istrčao u vremenu 2:44:12 te zauzeo 67. mjesto u poretku od ukupno 150 natjecatelja. Osvrnuo se na događaje s igara na kojima mu je najteže bilo prilagoditi se na različitu vremensku zonu. Opisao nam je i kako je izgledala sama utrka te nam otkrio koliko je zadovoljan svojim rezultatom.

“Trenirali smo dva puta dnevno. Ujutro je bilo lagano rastrčavanje, a navečer ozbiljniji trening. Uvjeti su u početku bili dosta teški. Osim prilagodbe na vremensku zonu, bilo je vruće i sparno. Srećom, dan prije utrke pala je kiša pa smo tijekom utrke imali idealne uvjete,” objašnjava skupnik Špoljar.

“Konkurencija je bila jaka. Pobjedu je odnio bahreinski natjecatelj, koji je maraton istrčao za dva sata i osam minuta. Staza je bila kružna i dosta valovita. Prolazila je kraj jezera te velikim dijelom kroz prirodu. Bila je to jedna od organizacijski najboljih utrka na kojima sam sudjelovao,” nastavlja te dodaje kako je iznimno zadovoljan ostvarenim rezultatom s obzirom na to da se inače ne natječe u maratonu.

Nikola nam opisuje i kako je izgledao boravak na Svjetskim vojnim igrama.

“Proveli smo trinaest dana u Wuhanu. Odmah po ustajanju bio je trening, a zatim doručak. Budući da nam je utrka bila zadnji dan, imali smo dosta vremena za istraživanje i upoznavanje atletskog sela. Poslije smo obilazili grad, odmarali se i pripremali za večernji trening, a u međuvremenu gledali atletiku i druge sportove,” govori nam.

Po povratku iz Kine čekali su ga novi izazovi u Hrvatskoj vojsci. Naime, u vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia” u organizaciji Zapovjedništva za potporu, Nikoline matične postrojbe, pokrenut je sustav organizirane vođene tjelovježbe u kojem je Nikola zadužen za organizaciju i vođenje škole trčanja za pripadnike vojarne. Sve je to u interesu podizanja tjelesne spremnosti i promocije zdravog načina života u redovima Hrvatske vojske. Riječ je o progresivnim i metodički vođenim treninzima u kojima Nikola kao vrhunski sportaš znanja i iskustva prenosi zainteresiranim pripadnicima te ih animira, organizira u homogene grupe prema njihovim trenutačnim sposobnostima, uči ih i vodi kroz svakodnevne trkačke treninge na atletskoj stazi. Pripadnici i pripadnice podijeljeni su u tri grupe prema vremenu i tempu.

Skupnik Nikola Špoljar osvrnuo se na svoju sportsku karijeru, ali i na događaje iz vojske te nam opisao odakle tolika ljubav prema trčanju.

“Hrvatskoj vojsci priključio sam se 2014. godine, kad sam prošao dvomjesečno dragovoljno vojno osposobljavanje u Požegi. Slijedilo je specijalističko osposobljavanje za pješaštvo, koje je trajalo tri mjeseca. Nakon toga dobio sam mjesto u Petrinji u Gromovima, kao puškostrojničar, potom strijelac, da bih nakon završenog IRV-a postao dočasnik. Usto, kratko sam vrijeme bio i u vojarni u Gospiću,” kaže.

Maraton, polumaraton, utrke na deset kilometara, utrke na pet kilometara, klasično planinsko trčanje – vertikala i planinsko trčanje na duge staze – sve su to utrke na kojima sudjeluje. Pet puta bio je prvak u planinskom trčanju na duge staze i jednom u klasičnom planinskom trčanju – vertikali.

“Kad sam ušao u vojsku, nisam više imao toliko vremena za treniranje, a dolazila su prvenstva. No, želja za uspjehom bila je jača pa sam često trčao tijekom noći i to nakon što bi cjelodnevna naporna obuka završila, a svi otišli na spavanje. Na specijalističkoj obuci u Gašincima hladno je, ciča zima, nakon boravka na otvorenom vojnici odlaze spavati, a ja na trčanje,” priča Nikola. Danas se može ozbiljnije posvetiti trčanju, a znanje prenosi i drugim pripadnicima Hrvatske vojske.

Sa smiješkom se prisjeća kako je pretrčao cijeli slunjski poligon, što je iznimno zahtjevno, ali i sve vojarne u Hrvatskoj. No, istaknuo je događaj tijekom boravka u Gospiću.

“Kad sam postao skupnik, išao sam trčati na Visočicu. Dvanaest je kilometara od Rizvanuše do vrha, a ja se spuštam s Velebita. Bio je četvrtak, nitko ne hoda po planini, prolazim zavoj, okrenem se i dvadeset metara ispred mene stoji medvjed. Zaustavim se naglo, uplašen ja, uplašen medvjed. Podignuo se na stražnje noge i zarikao. Srećom, pobjegao je u šumu, a ja punom brzinom koliko su me noge nosile nizbrdo prema vojarni.”

Ivan Šurbek

fotoarhiva MORH-a